M’Cheyne Bible Reading Plan

Jakov se sprema za susret s Ezavom

32 I Jakov je otišao, a dok je bio na putu, došli su mu ususret Božji anđeli. ² Kad ih je ugledao, rekao je: »Ovo je Božji vojni tabor.« Zato je to mjesto nazvao Mahanaim^[a].

³ Jakov je pred sobom poslao glasnike svome bratu Ezavu, koji je bio u kraju Seiru, u zemlji Edom. ⁴ Uputio ih je: Recite ovako mome gospodaru Ezavu: »Tvoj sluga Jakov kaže: ‘Živio sam kao stranac kod Labana i čekao ondje sve do sada. ⁵ Imam goveda, magarce, sitnu stoku, sluge i sluškinje. Šaljem ti glasnike da te obavijeste, gospodaru, u nadi da ću steći tvoju naklonost’.«

⁶ Glasnici su se vratili Jakovu i izvijestili ga: »Bili smo kod tvog brata Ezava i on ti dolazi ususret, a s njim i četiri stotine ljudi.« ⁷ Jakov se ukočio od straha. Zatim je svoje ljude, sitnu stoku, krupnu stoku i deve podijelio u dva tabora. ⁸ Mislio je: »Ako Ezav dođe do jedne skupine i napadne je, druga će pobjeći.«

⁹ Tada se Jakov pomolio: »Bože moga djeda Abrahama, Bože moga oca Izaka, BOŽE koji si mi rekao: ‘Vrati se u svoju zemlju i svojoj rodbini. Ja ću učiniti da ti bude dobro’, ¹⁰ nisam dostojan sve ljubavi i vjernosti koje si iskazao svome slugi. Imao sam samo štap kad sam prešao preko rijeke Jordan, a sad su od mene nastala dva tabora. ¹¹ Molim te, spasi me od mog brata Ezava jer se bojim da će doći i sve nas pobiti, čak i majke i djecu. ¹² A ti si rekao: ‘Znaj da ću učiniti da ti ide dobro i dati ti mnogo potomaka, kao bezbroj zrnaca morskog pijeska.’«

¹³ Jakov je ondje prenoćio pa od onoga što je imao sa sobom pripremio dar za Ezava: ¹⁴ 200 koza i 20 jaraca, 200 ovaca i 20 ovnova, ¹⁵ 30 deva s njihovim mladuncima, 40 krava i 10 bikova, 20 magarica i 10 magaraca. ¹⁶ Zatim ih je povjerio svojim slugama, svakom zasebno stado, i rekao im: »Idite preda mnom i napravite razmak između svakog stada.« ¹⁷ Slugu je na čelu uputio: »Kad te moj brat Ezav sretne i upita: ‘Čiji si i kamo ideš? Čija je to stoka pred tobom?’, ¹⁸ ti odgovori: ‘Pripada tvome slugi Jakovu. To je dar koji šalje mome gospodaru Ezavu. A on, evo, dolazi za nama.’« ¹⁹ Zatim je uputio drugog i trećeg slugu, i tako sve koji su pratili stada: »I vi to isto recite Ezavu kad ga sretnete. ²⁰ I pazite da kažete: ‘Evo, tvoj sluga Jakov dolazi za nama.’«

Jer, Jakov je mislio: »Primirit ću ga ovim darom koji šaljem ispred sebe pa, kad se kasnije sretnemo, možda će me lijepo primiti.« ²¹ Tako je Jakov poslao dar Ezavu, a te je noći ostao u taboru.

²² Tijekom noći Jakov je ustao i poslao obje svoje žene, obje svoje sluškinje i svojih jedanaest sinova da prijeđu potok Jabok preko gaza. ²³ Nakon što je njih poslao preko potoka, poslao je preko i svu svoju imovinu.

Jakov se hrva s Bogom

²⁴ Tako je Jakov ostao sam, ali se pojavio neki čovjek i hrvao se s njim do svanuća. ²⁵ Kad je čovjek vidio da ga ne može pobijediti, dok su se hrvali, udario ga je u zglob kuka i iščašio mu kuk.

²⁶ Zatim je rekao Jakovu: »Pusti me jer već sviće dan.«

No Jakov odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.«

²⁷ Čovjek ga upita: »Kako se zoveš?«

On odgovori: »Jakov.«

²⁸ »Nećeš se više zvati Jakov, nego Izrael^[b]«, rekao je, »jer si se borio s Bogom i s ljudima, i pobijedio.«

²⁹ Jakov je rekao: »Molim te, reci mi svoje ime.«

Ali on odgovori: »Zašto me pitaš za ime?«

I zatim je ondje blagoslovio Jakova.

³⁰ Jakov je to mjesto nazvao Penuel^[c], Rekao je: »Vidio sam Boga licem u lice, a život mi je bio pošteđen.« ³¹ Kad je otišao iz Penuela, iznad njega je granulo sunce, a on je hramao zbog povrijeđenog kuka. ³² Zato Izraelci ni danas ne jedu mišić koji povezuje zglob kuka jer tu je Jakov bio udaren.

Ozdravljenje na šabat

(Mt 12,9-14; Lk 6,6-11)

3 Isus je ponovo otišao u sinagogu, gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. ² Neki su pomno promatrali Isusa da vide hoće li ga ozdraviti na šabat. Tražili su povod da ga optuže. ³ Isus je rekao čovjeku s usahlom rukom: »Stani ovdje, u sredinu.«

⁴ Tada je upitao ostale: »Što je dopušteno činiti na šabat: dobro ili zlo? Spasiti život ili ga uništiti?« Svi su šutjeli.

⁵ Isus ih je ljutito pogledao, vrlo žalostan zbog njihove tvrdokornosti, i rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku, koja je ozdravila. ⁶ Na to su farizeji otišli i zajedno s herodovcima^[a] počeli kovati urotu kako da ubiju Isusa.

Mnoštvo ljudi ide za Isusom

⁷ Isus je sa svojim učenicima otišao na jezero. Slijedilo ga je mnoštvo naroda iz Galileje i Judeje. ⁸ Bio je tu i velik broj ljudi iz Jeruzalema, Idumeje, s područja preko rijeke Jordan te oko Tira i Sidona. Svi su oni došli k njemu jer su čuli za djela koja čini. ⁹ Kad je Isus vidio takvo mnoštvo, rekao je svojim učenicima da mu pripreme lađicu kako ga gomila ne bi zgnječila. ¹⁰ Isus je dotad već mnoge ozdravio i zato su se svi bolesnici gurali da ga dotaknu. ¹¹ Neki su od njih bili opsjednuti zlim duhovima. Čim bi zli duhovi spazili Isusa, padali bi pred njim na koljena i vikali: »Ti si Božji Sin!«, ¹² a Isus bi im oštro zapovijedao da ne govore tko je on.

Isus izabire apostole

(Mt 10,1-4; Lk 6,12-16)

¹³ Isus se zatim popeo na goru i pozvao neke k sebi, a oni su došli. ¹⁴ Odabrao je Dvanaestoricu da budu s njim, da propovijedaju^{[b] 15} i da imaju vlast istjerivati zle duhove. ¹⁶ Odabrao je ovu Dvanaestoricu: Šimuna—kojeg je nazvao Petar, ¹⁷ Jakova—Zebedejevog sina, i Jakovljevog brata Ivana—Isus ih je nazvao Boanerges—što znači »sinovi groma«— ¹⁸ Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova—Alfejevog sina, Tadiju, Šimuna Zelota ¹⁹ i Judu Iskariotskog, koji ga je kasnije izdao.

Isusova moć je od Boga

(Mt 12,22-32; Lk 11,14-23; 12,10)

²⁰ Isus je zatim otišao kući, gdje se opet okupilo silno mnoštvo. Bilo je toliko ljudi da on i njegovi učenici nisu mogli niti jesti. ²¹ Kad je Isusova obitelj doznala za to, došli su po njega, jer su ljudi govorili da je lud.

²² Učitelji Zakona, koji su došli iz Jeruzalema, govorili su: »U njemu je Sotona^[c]. On snagom vladara zlih duhova istjeruje zle duhove!«

²³ Isus ih je na to pozvao k sebi i počeo im govoriti u usporedbama: »Kako Sotona može istjerivati Sotonu? ²⁴ Ako je kraljevstvo podijeljeno u sebi, neće se moći održati. ²⁵ I ako je obitelj podijeljena u sebi, neće se moći održati. ²⁶ Stoga, ako Sotona ide protiv sebe i svojih, neće se moći održati, nego će mu to biti kraj. ²⁷ Zaista, nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oduzeti mu vlasništvo. Prvo ga mora svezati da bi mu mogao opljačkati kuću. ²⁸ Govorim vam istinu: ljudima će se oprostiti svi njihovi grijesi i sve uvrede koje su izgovorili. ²⁹ Ali onome tko vrijeđa Svetog Duha, nikada neće biti oprošteno. Naprotiv, bit će zauvijek kriv za taj grijeh.«

³⁰ Isus je to rekao jer su neki govorili: »Opsjednut je zlim duhom.«

Isusova prava obitelj

(Mt 12,46-50; Lk 8,19-21)

³¹ Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu. ³² Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.«

³³ On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« ³⁴ Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća! ³⁵ Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«

Kralj donosi proglas za spas Židova

8 Već je istog dana kralj Kserkso predao kraljici Esteri cijelo imanje Hamana, neprijatelja Židova. I Mordekaj je izašao pred kralja jer je Estera rekla kralju da joj je rođak. ² Kralj je skinuo svoj prsten pečatnjak koji je bio oduzeo Hamanu. Predao ga je Mordekaju, a Estera je odredila Mordekaja za upravitelja Hamanovog imanja.

³ Estera je ponovo govorila s kraljem. Bacila mu se pred noge i plačući ga preklinjala da poništi plan Agagovca Hamana za uništenje Židova.^{[a] 4} Kralj je ispružio zlatno žezlo prema Esteri i ona je ustala pred njim.

⁵ »Ako je kralju po volji«, rekla je Estera, »i ako sam stekla njegovu naklonost, ako kralj misli da je dobro tako činiti i ako se slaže s tim, neka se opozove pisani proglas Agagovca Hamana, Hamedatovog sina, da se pobiju Židovi u svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva. ⁶ Jer, kako bih ja mogla podnijeti takvo zlo nad svojim narodom? Kako bih mogla preživjeti uništenje svoje obitelji?«

⁷ Kralj Kserkso je odgovorio kraljici Esteri i Židovu Mordekaju: »Evo, dao sam Hamanovo imanje Esteri, a njega su objesili na vješala jer je podigao ruku na Židove. ⁸ Vi sad u kraljevo ime napišite što mislite da je najkorisnije za Židove, i to zapečatite kraljevim pečatom. No, znajte, ni jedan se proglas napisan i zapečaćen u kraljevo ime ne može poništiti.«

⁹ Toga su se istog dana, dvadeset i trećega u trećem mjesecu Sivanu^[b], okupili kraljevski pisari koji su ispisivali Mordekajeve zapovijedi za spas Židova. Upraviteljima^[c], namjesnicima i poglavarima sto dvadeset i sedam pokrajina, od Indije do Kuša, poslan je novi proglas. U svaku je pokrajinu upućen zaseban proglas pisan pismom i jezikom svakoga pojedinog naroda u Kserksovom kraljevstvu. I Židovima je poslan proglas na njihovom pismu i jeziku. ¹⁰ Mordekaj je odaslao novi proglas u ime kralja Kserksa, a pisma je zapečatio kraljevim pečatom i razaslao po glasnicima koji su jahali najbrže kraljevske konje.

¹¹ Kralj je novim proglasom dopuštao Židovima da se javno okupljaju, da brane svoj život, da uništavaju i ubijaju neprijateljsku vojsku bilo kojeg naroda ili pokrajine koja ih napadne, da ubijaju djecu i žene neprijatelja te plijene njihovu imovinu. ¹² To im je sve bilo omogućeno raditi od trinaestog dana dvanaestoga mjeseca Adara, u svim pokrajinama Kserksovoga kraljevstva. ¹³ Prijepis tog proglasa trebao je postati zakon u svakoj pokrajini i biti objavljen svima u kraljevstvu kako bi Židovi toga dana bili spremni braniti se i osvetiti svojim neprijateljima. ¹⁴ Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su jurili na najboljim kraljevskim konjima. Proglas je bio objavljen i u prijestolnici Suzi.

¹⁵ Kad je Mordekaj izašao iz kraljevske palače, nosio je bijelo i plavo kraljevsko ruho, veliku zlatnu krunu i grimizni ogrtač od finog platna. Suza se ispunila klicanjem i veseljem. ¹⁶ Bio je to za Židove posebno sretan dan, dan velike časti. ¹⁷ U svakoj pokrajini i u svakom gradu, gdje je stigao kraljev proglas, nastala je radost i slavlje među Židovima. Mnogi pripadnici drugih naroda tada su prihvatili židovsku vjeru jer je svakoga obuzeo strah od Židova.

3 Koje su, dakle, prednosti Židova i koja je vrijednost obrezanja? ² Židovi imaju mnoge prednosti u svakom pogledu jer je Bog njima povjerio svoje poruke. ³ Pa što ako su neki od njih postali nevjerni? Zar će njihova nevjernost poništiti Božju vjernost? ⁴ Nikako! Bog će ostati vjeran u svim svojim obećanjima premda su svi ljudi lažljivci, kao što piše u Svetom pismu:

⁵ Što, dakle, da kažemo ako naša nepravednost ističe Božju pravednost? Zar je Bog nepravedan kad pokaže svoj gnjev? Govorim onako kao što ljudi misle. ⁶ Nikako, Bog nije nepravedan. Kako bi inače mogao suditi svijetu?

⁷ Netko će reći: »Ako ja lažem, to je Bogu na slavu jer tada dolazi do izražaja Božja istinitost. Zašto me onda osuđuje kao grešnika?« ⁸ To bi bilo isto kao da kažemo: »Činimo zlo kako bi nastalo dobro!«—kao što me neki blate da ja naučavam. Oni koji tako govore, zaslužili su osudu.

Nitko nije bez grijeha

⁹ Što sve to znači? Jesmo li mi Židovi u prednosti pred drugima? Nismo! Već smo rekli da su i Židovi i nežidovi jednako pod grijehom. ¹⁰ U Svetom pismu piše:

¹⁹ Znamo da je sve što je napisano u Zakonu namijenjeno onima koji žive po njemu da bi se ušutkale sve isprike i da bi se cijeli svijet doveo pod Božji sud. ²⁰ Ni jedan čovjek ne može se opravdati pred Bogom vršeći zapovijedi Zakona jer po Zakonu samo prepoznajemo grijeh.

Bog opravdava

²¹ Bog nam je sada pokazao kako ljude čini pravednima^[h] neovisno o Zakonu. Zakon i Proroci to potvrđuju. ²² Bog čini ljude pravednima^[i] po vjeri u Isusa Krista.^[j] To se odnosi na sve koji vjeruju jer nema razlike među ljudima: ²³ svi su griješili i ne mogu sudjelovati u Božjoj slavi. ²⁴ No opravdani su pred Bogom po njegovoj milosti, zbog oslobođenja od grijeha koje dolazi kroz Isusa Krista. To je Božji dar. ²⁵ Bog je poslao Isusa kao žrtvu pomirenja, da po njegovoj krvi budu pomireni s Bogom oni koji vjeruju. Na taj je način Bog pokazao svoju pravednost. Bio je pravedan i u prošlosti, dok je bio strpljiv i nije ih kaznio za njihove grijehe. ²⁶ Učinio je to da bi nam pokazao svoju pravednost i u sadašnje vrijeme; da je pravedan i da opravdava svakoga tko vjeruje u Isusa^[k].

²⁷ Dakle, možemo li se ponositi sobom? Ne dolazi u obzir! Na osnovi kojeg zakona? Na osnovi zakona djela? Ne, na osnovi zakona vjere. ²⁸ Mi, naime, smatramo da je čovjek opravdan pred Bogom zato što vjeruje, a ne zato što čini ono što propisuje Zakon. ²⁹ Je li Bog samo Bog Židova? Nije li on Bog i nežidova? Da! On je Bog i nežidova. ³⁰ Jer, Bog je jedan i opravdat će obrezane zato što vjeruju i neobrezane^[l] zato što vjeruju. ³¹ Dakle, poništavamo li Zakon slijedeći vjeru? Ne, nipošto, nego utvrđujemo ono što govori Zakon.