M’Cheyne Bible Reading Plan

Jakov bježi od Labana

31 Jakov je čuo kako Labanovi sinovi govore: »Jakov je uzeo sve što je imao naš otac. Sve je ovo bogatstvo stekao na onome što je pripadalo našemu ocu.« ² Jakov je primijetio i da se Laban prema njemu više ne odnosi prijateljski kao prije.

³ Tada je BOG rekao Jakovu: »Vrati se u zemlju svojih predaka, svojoj rodbini. Ja ću biti s tobom.«

⁴ Jakov je poslao po Rahelu i Leu, da dođu na polje gdje su mu bila stada. ⁵ Rekao im je: »Vidim da se vaš otac više ne odnosi prema meni kao prije. No Bog mog oca bio je sa mnom. ⁶ Znate da sam vašem ocu služio svom snagom, ⁷ a on me ipak varao i deset puta mi mijenjao plaću. Ali Bog mu nije dao da mi naudi. ⁸ Kad god je Laban rekao: ‘Pjegava mladunčad bit će ti plaća’, u svim stadima se rađala pjegava mladunčad. Kad god je rekao: ‘Prugasti će ti biti plaća’, u svim su se stadima rađali prugasti mladi. ⁹ Tako je Bog oduzeo stoku vašem ocu i dao je meni.

¹⁰ Jednom sam, u vrijeme parenja stada, u snu vidio da su jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni. ¹¹ Božji mi je anđeo rekao u snu: ‘Jakove!’, a ja sam odgovorio: ‘Evo me, slušam!’ ¹² Nastavio je: ‘Pogledaj i vidjet ćeš da su svi jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni. Jer, vidio sam što ti Laban radi. ¹³ Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao kameni stup i zavjetovao mi se. Sad idi iz ove zemlje i vrati se u svoj rodni kraj.’«

¹⁴ Rahela i Lea mu odgovore: »Mi više nemamo nasljedstva u kući svoga oca. ¹⁵ Postupa s nama kao da smo strankinje. Ne samo što nas je prodao već je potrošio sav novac koji je dobio zbog nas. ¹⁶ Sve bogatstvo, koje je Bog oduzeo našem ocu, i dao tebi, svakako pripada nama i našoj djeci. Stoga, učini što ti je Bog rekao.«

¹⁷ Tada je Jakov natovario svoju djecu i žene na deve, ¹⁸ pokrenuo svu svoju stoku, ponio sva dobra, koja je stekao u Mezopotamiji, pa krenuo svome ocu Izaku u zemlju Kanaan.

¹⁹ Kad je Laban bio otišao šišati vunu s ovaca, Rahela je ukrala kipove raznih bogova iz njegove kuće.^{[a] 20} Jakov je zavarao Aramejca Labana jer mu nije rekao da odlazi. ²¹ Tako je pobjegao sa svime što je imao. Kad je prešao preko rijeke Eufrat, zaputio se u gorski kraj Gilead.

Laban u potjeri za Jakovom

²² Trećeg su dana javili Labanu da je Jakov pobjegao. ²³ Laban je sa sobom poveo rođake pa je sedam dana gonio Jakova prije nego što ga je sustigao u gorskom kraju Gileadu. ²⁴ No Bog je noću došao Aramejcu Labanu u snu i rekao mu: »Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.«^[b]

²⁵ Kad ga je Laban sustigao, Jakov je već bio razapeo svoje šatore u gorskom kraju Gileadu pa su se ondje utaborili i Laban i njegovi rođaci.

²⁶ Laban je rekao Jakovu: »Što si učinio? Zavarao si me i odveo mi kćeri kao da su ratni zarobljenici. ²⁷ Zašto si pobjegao potajno i zavarao me? Zašto mi nisi ništa rekao? Bio bih te ispratio s veseljem i pjesmom, uz tamburine i lire. ²⁸ Nisi mi dao ni da izljubim svoje unuke i kćeri na odlasku. Glupo si postupio. ²⁹ Mogao bih ti nauditi, ali mi je Bog tvog oca noćas rekao: ‘Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.’ ³⁰ Znam da si otišao jer si čeznuo za domom svog oca. No zašto si mi ukrao bogove?«

³¹ Jakov odgovori Labanu: »Bojao sam se da ćeš mi silom oduzeti svoje kćeri. ³² Ako kod nekoga nađeš svoje bogove, taj neće ostati na životu. Pred našim rođacima, kao svjedocima, pogledaj je li nešto tvoje kod mene, pa ako jest, uzmi to natrag.« A Jakov nije znao da je Rahela ukrala kipove bogova.

³³ Laban je ušao u Jakovljev šator, u Lein šator i u šator gdje su boravile dvije sluškinje, ali nije našao bogove. A zatim je otišao u Rahelin šator. ³⁴ No kad je Rahela ukrala kućne bogove, sakrila ih je u devino sedlo pa je baš sjedila na njima. Laban je pretražio cijeli šator i nije ih našao.

³⁵ Rahela je rekla svome ocu: »Ne ljuti se na mene, gospodaru, što ne mogu ustati pred tobom, imam mjesečnicu.« Tako je Laban tražio, ali nije mogao pronaći kućne bogove.

³⁶ Tada se Jakov razljutio pa počeo koriti Labana. »Kakav sam to prekršaj napravio?« upita on Labana. »Koji sam to grijeh počinio da me tako progoniš? ³⁷ Sad kad si pretražio sve moje stvari, jesi li našao išta što pripada tvom domu? Stavi to ovdje pred svoje i moje rođake pa neka presude između nas dvojice.

³⁸ Za ovih dvadeset godina, koliko sam bio kod tebe, tvoje ovce i koze nisu pobacile. Nisam jeo ovnove iz tvojih stada. ³⁹ Nisam ti pravdao stoku, koju su rastrgale divlje zvijeri, nego sam sâm nadoknađivao gubitak. Od mene si tražio da ti platim za sve što je ukradeno, bilo danju ili noću. ⁴⁰ Evo kako mi je bilo: danju me morila vrućina, a noću hladnoća, pa nisam mogao spavati. ⁴¹ Dvadeset sam godina bio kod tebe. Četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri i šest za moje stado, a plaću si mi mijenjao deset puta. ⁴² Da Bog mog oca nije bio za mene—Abrahamov Bog i strahopoštovani Izakov Bog—ti bi me sigurno otpremio praznih ruku. No Bog je vidio moju muku i trud i zato te noćas ukorio.«

Jakov i Laban sklapaju savez

⁴³ Laban odgovori Jakovu: »Ove su žene moje kćeri, ova su djeca moja krv, ova su stada moja, i sve što vidiš, pripada meni. No što da sad učinim u vezi svojih kćeri i njihove djece? ⁴⁴ Hajde da ti i ja sklopimo savez pa neka bude svjedokom između mene i tebe.«

⁴⁵ Tada je Jakov uzeo jedan kamen, uspravio ga kao znak ⁴⁶ pa rekao svojim rođacima: »Nakupite kamenja.« Oni su uzeli kamenje i napravili hrpu te su pored nje jeli. ⁴⁷ Laban je hrpu nazvao Jegar Sahaduta^[c], a Jakov ju je nazvao Galed^[d].

⁴⁸ Laban je rekao: »Ova je hrpa danas svjedok između tebe i mene.« Zato su joj dali ime Galed.

⁴⁹ A nazvali su je i Mispa^[e] jer je Laban rekao: »Neka BOG stražari nada mnom i nad tobom kad budemo daleko jedan od drugoga. ⁵⁰ Ako budeš loše postupao s mojim kćerima, ili uzimao druge žene pored njih, premda ja za to ne bih doznao, imaj na umu da je Bog svjedok između tebe i mene.«

⁵¹ Laban je još rekao Jakovu: »Pogledaj ovu hrpu i ovaj kameni stup koji sam postavio između nas. ⁵² Ova je hrpa svjedok i ovaj je stup svjedok da neću prijeći pored ove hrpe na tvoju stranu, da ti naudim, i da ti nećeš pored ove hrpe i ovog stupa prijeći na moju stranu, da meni naudiš. ⁵³ Neka Bog tvog djeda Abrahama, koji je i Bog mog djeda Nahora, presudi među nama.«

I Jakov se zakleo strahopoštovanim Bogom svog oca Izaka. ⁵⁴ Zatim je prinio žrtvu ondje, na gori, i pozvao svoje rođake da jedu. Nakon što su jeli, na gori su i prenoćili.

⁵⁵ Sutradan, Laban je ustao rano ujutro, poljubio svoje unuke i kćeri, blagoslovio ih, pa se vratio kući.

Isus ozdravlja nepokretnoga

(Mt 9,1-8; Lk 5,17-26)

2 Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće. ² Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao. ³ Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka. ⁴ Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju. ⁵ Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: »Mladiću, oprošteni su ti grijesi.«

⁶ Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili: ⁷ »Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?«

⁸ A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: »Zašto tako razmišljate? ⁹ Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’? ¹⁰ Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe: ¹¹ Tebi govorim—rekao je uzetome—ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« ¹² Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: »Ovako nešto još nikad nismo vidjeli!«

Levi (Matej) kreće za Isusom

(Mt 9,9-13; Lk 5,27-32)

¹³ Isus je opet otišao do jezera. Mnogo je ljudi došlo k njemu, a on ih je poučavao. ¹⁴ Prolazeći pokraj jezera, Isus je ugledao poreznika Levija, Alfejevog sina, gdje sjedi na naplatnome mjestu, pa mu je rekao: »Slijedi me!« Levi je ustao i krenuo za Isusom.

¹⁵ Kasnije je Isus večerao u njegovoj kući, a s njim su bili i mnogi poreznici^[a] i grešnici, koji su također jeli s Isusom i njegovim učenicima. Oni su bili dio mnoštva koje je slijedilo Isusa. ¹⁶ Neki učitelji Zakona, farizeji^[b], vidjeli su da Isus jede s grešnicima i poreznicima pa su upitali njegove učenike: »Zašto on jede s poreznicima i grešnicima?«

¹⁷ A Isus je to čuo i rekao im: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.«

Pitanje o postu

(Mt 9,14-17; Lk 5,33-39)

¹⁸ Ivanovi su učenici i farizeji postili. Neki su došli k Isusu i upitali ga: »Zašto Ivanovi učenici i učenici farizeja poste, a tvoji učenici ne?«

¹⁹ A Isus im je odgovorio: »Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Sve dok je mladoženja s njima, oni ne mogu postiti. ²⁰ Ali doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će postiti.

²¹ Nitko ne prišiva na stari ogrtač zakrpu od novog platna koje se još nije stisnulo. Ako tako učini, nova će se zakrpa stisnuti i poderati odjeću, a rupa će postati još veća. ²² Tako nitko ne stavlja ni novo vino u stare mjehove^[c] jer bi mjehovi popucali. Upropastili bi se i vino i mjehovi. Zato se novo vino uvijek stavlja u nove mjehove.«

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mt 12,1-8; Lk 6,1-5)

²³ Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. S njim su bili i njegovi učenici te su putem trgali klasje. ²⁴ Kad su farizeji to vidjeli, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici rade na šabat, što po Zakonu nije dopušteno.«

²⁵ A Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David učinio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? ²⁶ Bilo je to u vrijeme kad je Abijatar bio vrhovni svećenik. David je ušao u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu. Po Zakonu nitko, osim svećenika, ne smije jesti taj kruh, a David ga je još podijelio i onima koji su bili s njim.«

²⁷ Tada je Isus rekao farizejima: »Šabat je namijenjen da služi čovjeku, a nije čovjek stvoren da šabat upravlja njime. ²⁸ Stoga, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

Haman obješen

7 Tako su kralj i Haman otišli na gozbu kraljice Estere.

² Dok su pili vino, kralj je ponovio svoje pitanje: »Koja je tvoja želja, kraljice Estero? Bit će ti ispunjena. Ako tražiš i pola moga kraljevstva, dat ću ti.«

³ A kraljica Estera je odgovorila: »Ako sam stekla kraljevu naklonost i ako je tako kralju po volji, pokloni život meni i mom narodu. To je moja želja i moja molba. ⁴ Jer, ja i moj narod smo prodani, prepušteni pokolju i uništenju. Da smo samo predani u ropstvo, šutjela bih jer to ne bi bio dovoljan razlog da uznemiravam kralja.«

⁵ Nato je kralj Kserkso upitao Esteru: »Tko je to učinio? Gdje je čovjek koji se usudio smisliti tako nešto?«

⁶ Estera odgovori: »Naš protivnik i neprijatelj je Haman, zlobnik koji sjedi ovdje danas s nama.«

Haman je bio užasnut pred kraljem i kraljicom.

⁷ Kralj je gnjevno ustao, ostavio vino i izašao u vrt palače da se smiri i razmisli. Haman, shvativši da je kralj odlučio ubiti ga, počne moliti kraljicu Esteru za život. ⁸ Bacio se na ležaj do Estere i molio za milost. U taj tren vratio se kralj i povikao:

»Pa zar će ovaj čovjek u mojoj kući preda mnom napadati kraljicu?«

Čim je to kralj izustio, ušli su kraljevi sluge, uhvatili Hamana i pokrili mu lice^[a].

⁹ Tada reče Harbona, jedan od kraljevih slugu eunuha: »Haman je jutros pored svoje kuće podigao za Mordekaja vješala visoka dvadeset i pet metara^[b].«

A kralj zapovjedi: »Objesite ga ondje!«

¹⁰ I tako su objesili Hamana na vješala koja je podigao za Mordekaja.

Potom se stišao kraljev bijes.

Božji pravedni sud

2 Zato nemaš izgovora, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer, u čemu osuđuješ druge, osuđuješ samoga sebe budući da i ti činiš isto što i oni. ² Znamo da je Božji sud pravedan prema onima koji tako rade. ³ Ali, čovječe, ti koji osuđuješ one koji rade takve stvari, a sâm ih radiš, misliš li da ćeš izbjeći Božji sud? ⁴ Zar prezireš Božju neizmjernu dobrotu i strpljivost koju ti iskazuje i ne shvaćaš da te Božja dobrota želi navesti da se pokaješ i promijeniš?

⁵ No ti zbog svoje tvrdoglavosti i nepromijenjenog srca sve više navlačiš na sebe Božji bijes za dan kad će Bog objaviti svoju pravednu presudu ⁶ i kada će »svakome uzvratiti prema njegovim djelima.«^{[a] 7} Nagradit će vječnim životom one koji traže slavu, čast i besmrtnost, trudeći se uvijek činiti dobro. ⁸ A bijesom i srdžbom kaznit će one koji iz sebičnosti ne slijede istinu, nego nepravednost. ⁹ Nevolja i muka snaći će svakoga tko čini zlo—najprije Židove, a zatim i nežidove. ¹⁰ Slava, čast i mir namijenjeni su onima koji čine dobro—najprije Židovima, a zatim i nežidovima. ¹¹ Bog ne gleda tko je tko.

¹² Oni koji imaju Zakon, čine grijeh jednako kao i oni koji nikada nisu čuli za Zakon. Ako oni koji nemaju Zakona čine grijeh, isto tako će bez Zakona biti izgubljeni. A ako oni koji imaju Zakon čine grijeh, njima će se suditi po Zakonu. ¹³ Jer, u Božjim očima nisu pravedni oni koji samo slušaju što je ispravno prema Zakonu, nego će oni koji čine ono što Zakon propisuje biti opravdani pred Bogom.

¹⁴ Neki, koji nisu Židovi i ne poznaju Zakon po prirodi, čine ono što propisuje Zakon. Stoga, iako nemaju Zakona, sami su sebi Zakon. ¹⁵ Pokazuju da u svojim srcima znaju što propisuje Zakon. To pokazuju i time što osjećaju što je pravo, a što krivo. Njihove ih vlastite misli u jednom slučaju optužuju, dok ih u drugom brane.

¹⁶ Sve će se to dogoditi onoga dana kada Bog preko Krista Isusa bude sudio ljudske tajne, prema Radosnoj vijesti koju ja objavljujem.

Židovi i Zakon

¹⁷ Ti kažeš za sebe da si Židov i da se oslanjaš na Zakon. Ponosiš se Bogom ¹⁸ i znaš što on želi, a iz Zakona si naučio što je ispravno^[b]. ¹⁹ Uvjeren si da si vodič slijepima i svjetlo onima koji su u mraku. ²⁰ Da poučavaš one koji ne znaju i da si učitelj nezrelima jer imaš Zakon, koji je utjelovljeno znanje i istina. ²¹ Zašto, dakle, ti koji poučavaš druge, sâm sebe ne poučiš? Ti, koji druge učiš da ne kradu, zašto sâm kradeš? ²² Ti, koji kažeš da se ne smije počiniti preljub, zašto ga činiš? Ti, koji prezireš idole, zašto pljačkaš njihove hramove? ²³ Ti, koji se hvališ da poznaješ Božji zakon, zašto vrijeđaš Boga kršeći Zakon? ²⁴ Kao što piše u Svetom pismu: »Zbog vas se vrijeđa Božje ime među nežidovskim narodima.«^[c]

²⁵ Obrezanje^[d] ima vrijednosti ako se pridržavaš onoga što piše u Zakonu. Ako pak kršiš Zakon, ništa ti ne vrijedi što si obrezan. ²⁶ Ako se neobrezan čovjek drži onoga što propisuje Zakon, neće li se ubrojiti u obrezane? ²⁷ Tebi, koji poznaješ ono što piše u Zakonu i obrezan si, a kršiš Zakon, sudit će čovjek koji nije obrezan tjelesno, a pridržava se zapovijedi Zakona.

²⁸ Onaj koji samo izgleda kao Židov nije pravi Židov niti je vanjski znak na tijelu istinsko obrezanje. ²⁹ Pravi je Židov onaj koji je Židov u srcu: istinsko se obrezanje događa u srcu po Duhu, a ne po pisanom zakoniku. Takav čovjek prima pohvalu od Boga, a ne od ljudi.