M’Cheyne Bible Reading Plan

Susret Jakova i Ezava

33 Jakov je podigao pogled i vidio Ezava kako dolazi s četiri stotine ljudi pa je podijelio djecu Lei, Raheli i dvjema sluškinjama. ² Naprijed je stavio sluškinje i njihovu djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a Rahelu i Josipa straga. ³ On sam išao je ispred njih i sedam puta se poklonio do zemlje približavajući se svome bratu.

⁴ Ezav mu potrča ususret i zagrli ga, objesi mu se oko vrata i poljubi ga, pa su obojica zaplakala. ⁵ Kad je Ezav podigao pogled i ugledao žene i djecu, upita: »Tko su ovi s tobom?«

»To su djeca koju je Bog milostivo dao tvome slugi«, odgovori Jakov.

⁶ Tada su prišle sluškinje sa svojom djecom i poklonili se. ⁷ Za njima je prišla Lea sa svojom djecom i poklonili se. Na kraju su prišli Rahela i Josip, pa su se i oni poklonili.

⁸ Ezav je upitao: »Što namjeravaš s onim stadima na koja sam naišao?«

»Steći tvoju naklonost, gospodaru«, odgovori Jakov.

⁹ No Ezav je rekao: »Ja već imam dovoljno, brate. Zadrži svoje za sebe.«

¹⁰ »Ne, molim te«, rekao je Jakov. »Ako sam stekao tvoju naklonost, primi taj dar od mene. Sad kad si me milostivo primio, vidjeti tvoje lice je kao vidjeti Božje lice. ¹¹ Molim te, prihvati blagoslov koji sam ti donio jer mi je Bog bio naklonjen pa imam svega.« Tako ga je Jakov nagovarao i Ezav je prihvatio dar.

¹² Zatim je Ezav rekao: »Krenimo sad na put. I ja ću s tobom.«

¹³ No Jakov odvrati: »Moj gospodaru, ti znaš da su djeca slabašna, a trebam paziti i na stoku koja doji. Ako stoku samo jedan dan previše tjeramo, sva će uginuti. ¹⁴ Neka moj gospodar ide ispred svog sluge, a ja ću polako, brzinom kojom mogu stoka i djeca, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.«

¹⁵ Ezav je rekao: »Daj da ostavim s tobom nekoliko mojih ljudi, da pomognu.«

»Ljubazno od tebe, gospodaru, ali ne treba«, odgovori Jakov. »Dosta mi je što imam tvoju naklonost.«

¹⁶ Tako je Ezav istog dana krenuo natrag u Seir. ¹⁷ No Jakov je otišao u Sukot i ondje dao izgraditi kuću i zaklone za stoku. Zato se to mjesto i zove Sukot^[a].

¹⁸ Na kraju puta iz Mezopotamije, Jakov je sretno stigao do grada Šekema u Kanaanu i utaborio se pokraj grada. ¹⁹ Razapeo je svoj šator na zemlji koju je kupio za stotinu srebrnjaka od potomaka Hamora, Šekemovog oca. ²⁰ Ondje je napravio žrtvenik i nazvao ga »Bog Izraelov je Bog«^[b].

Usporedba o sijaču

(Mt 13,1-9; Lk 8,4-8)

4 Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. ² Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: ³ »Slušajte! Sijač je otišao sijati. ⁴ Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. ⁵ Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. ⁶ Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. ⁷ Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. ⁸ A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«

⁹ I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«

Zašto Isus govori u usporedbama?

(Mt 13,10-17; Lk 8,9-10)

¹⁰ Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama.

¹¹ Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama ¹² jer:

Značenje usporedbe o sijaču

(Mt 13,18-23; Lk 8,11-15)

¹³ »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu? ¹⁴ Sijač je čovjek koji sije Božju poruku. ¹⁵ Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih. ¹⁶ A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću, ¹⁷ ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste. ¹⁸ A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku, ¹⁹ ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda. ²⁰ Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod—neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.«

Svjetiljka

(Lk 8,16-18)

²¹ Rekao im je i ovo: »Zar se svjetiljka ikada donosi pa se stavi pod posudu ili pod krevet? Ne donosi li se da bi se stavila na stol? ²² Jer, ništa nije skriveno, a da se neće otkriti; nema ničega tajnog što neće doći na svjetlo. ²³ Ako tko sluša, neka shvati!«

²⁴ Zatim im je rekao: »Pažljivo razmišljajte o ovome što slušate. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama—i dobit ćete još više. ²⁵ Jer, svatko tko ima, dobit će više. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«^[b]

Sjeme koje samo raste

²⁶ Rekao je i ovo: »Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji posije sjeme u zemlju. ²⁷ Bez obzira na to spava li čovjek ili ustaje, noću i danju sjeme niče i raste—a da on ne zna kako. ²⁸ Zemlja proizvodi plodove sama po sebi—najprije stabljiku, zatim klas, a onda zrnje. ²⁹ Kad je zrnje zrelo, odmah se žanje jer je došlo vrijeme žetve.«

Usporedba o sjemenu gorušice

(Mt 13,31-32.34-35; Lk 13,18-19)

³⁰ Isus je rekao i ovo: »Što da kažem, kakvo je Božje kraljevstvo? Kakvu usporedbu da upotrijebim da ga objasnim? ³¹ Ono je poput sjemena gorušice koje je najmanje od sveg sjemenja na Zemlji. ³² Ali kada se posije, i ono naraste, postaje najveće od svega vrtnog bilja. Ima tako velike grane da ptice mogu graditi gnijezda u njegovoj sjeni.«

³³ Isus se koristio mnogim sličnim usporedbama da bi ih poučio. Govorio im je onoliko koliko su mogli razumjeti. ³⁴ Uvijek je poučavao služeći se usporedbama, ali kad je bio samo sa svojim učenicima, sve im je objašnjavao.

Isus stišava oluju

(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25)

³⁵ Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« ³⁶ Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. ³⁷ Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. ³⁸ A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«

³⁹ Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.

⁴⁰ Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«

⁴¹ Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«

Pobjeda Židova

9 Kraljev je proglas trebao stupiti na snagu trinaestog dana dvanaestoga mjeseca Adara^[a]. Na dan kad su se neprijatelji Židova nadali da će ih sve uništiti, dogodilo se upravo suprotno—Židovi su dobili moć nad onima koji su ih mrzili.

² Okupili su se u gradovima u kojima su živjeli po svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva, s namjerom da napadnu one koji su im željeli nauditi. I nitko im se nije mogao suprotstaviti jer je strah od njih obuzeo sve narode. ³ Svi upravitelji, poglavari u pokrajinama i kraljevi službenici pomagali su Židovima jer su sad strepjeli pred Mordekajem. ⁴ Budući da je Mordekaj imao velik utjecaj na kraljevom dvoru, glas o njemu brzo se širio svim pokrajinama i on je postajao sve moćniji.

⁵ Židovi su snažno udarili na svoje neprijatelje, pobili ih i uništili. Ljudima, koji su ih mrzili, činili su što su htjeli. ⁶ Samo u tvrđavi grada Suze ubijeno je petsto muškaraca. ⁷ Među njima su ubili Paršandatu, Dalfona, Aspatu, ⁸ Poratu, Adaliju, Aridatu, ⁹ Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Jezatu. ¹⁰ Bila su to desetorica sinova Hamana, Hamedatovog sina, koji je bio neprijatelj Židovima. No od imovine ubijenih Židovi za sebe nisu uzeli ništa.

¹¹ Kralja su istog dana obavijestili o broju ubijenih u Suzi ¹² i on je rekao kraljici Esteri: »Židovi su u Suzi pobili petsto ljudi i desetoricu Hamanovih sinova. Mogu samo zamisliti što su učinili u ostalim pokrajinama. Želiš li da još nešto učinim za tebe? Učinit ću što tražiš.«

¹³ »Ako je kralju po volji«, odgovorila je Estera, »neka se Židovima u Suzi dopusti da i sutra postupaju prema današnjem proglasu. I neka se desetorica Hamanovih sinova objese na vješala.«

¹⁴ Kralj je zapovjedio da se baš tako i učini. Izdano je naređenje u gradu Suzi i tijela desetorice Hamanovih sinova javno su obješena. ¹⁵ Židovi iz Suze okupili su se i četrnaestog dana mjeseca Adara. Pogubili su još tristo muškaraca, ali od njihove imovine nisu uzeli ništa.

¹⁶ I ostali Židovi, raspršeni po svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva, branili su svoj život i obitelji od neprijatelja. Pobili su sedamdeset pet tisuća ljudi, ali od njihove imovine nisu uzeli ništa. ¹⁷ Bilo je to trinaestoga dana mjeseca Adara. Četrnaestoga su se dana odmorili i taj su dan proglasili danom gozbe i veselja. ¹⁸ Židovi u Suzi borili su se protiv svojih neprijatelja trinaestog i četrnaestog dana, a tek su se petnaestog dana odmorili. Zato Židovi u gradovima gozbom i veseljem proslavljaju petnaesti dan mjeseca Adara, ¹⁹ a Židovi koji žive izvan gradova proslavljaju četrnaesti dan mjeseca Adara. Svi slave dan radosti i veselja, a obilježavaju ga poklanjanjem darova u hrani.

Blagdan Purim—sjećanje na veliku pobjedu

²⁰ Mordekaj je pažljivo zabilježio ove događaje. Židovima u svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva poslao je pisma ²¹ da svake godine trebaju slaviti četrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara ²² kao dane kad su se oslobodili svojih neprijatelja i kao mjesec kad im se tuga pretvorila u radost i slavlje. Poručio im je da te dane provode u gozbi i veselju, razmjeni darova u hrani i darivanju siromašnih. ²³ Židovi su odlučili činiti kako im je poručio Mordekaj i nastaviti tako slaviti svake godine.

²⁴ Jer, Agagovac Haman, Hamedatov sin, neprijatelj svih Židova, naumio je pobiti Židove i ždrijebom je odredio dan njihove propasti i uništenja. ²⁵ No Estera se pred kraljem zauzela za svoj narod i kralj je na kraljičin nagovor okrenuo Hamanovo zlodjelo protiv njega. On i njegovi sinovi obješeni su na vješala. ²⁶ (Te su dane prozvali »Purim« po ždrijebu zvanom »pur«.)^[b]

Zbog svega što im je poručio Mordekaj i svega što im se dogodilo, ²⁷ Židovi su odlučili ne prekidati običaj, tako da oni i njihova djeca, kao i svi koji im se pridruže, svake godine proslavljaju dva dana mjeseca Adara na način kako im je propisano. ²⁸ Tih dana mjeseca Adara, u svakoj pokrajini i u svakom gradu, svaka obitelj u svakom pokoljenju, treba se sjećati i proslavljati spas Židova. Židovi ne smiju prestati slaviti dane Purima, niti sjećanje na Purim smije zamrijeti među njihovim potomcima.

²⁹ Kraljica Estera, Abihailova kći, i Židov Mordekaj potvrdili su proglas o blagdanu Purimu. ³⁰ Mordekaj je svim Židovima u svih sto dvadeset i sedam pokrajina Kserksovog kraljevstva poslao poruku mira i sigurnosti, ³¹ poruku proglašenja blagdana Purima i proslavljanja na način kako su odredili Mordekaj i Estera. Jednako tako, Židovi su za sebe i svoje potomke odredili neke druge dane u godini za post i tugu. ³² Esterin je proglas utvrdio propise za obilježavanje Purima i zapisan je u knjigu kraljevskih ljetopisa.

Mordekaj prima čast

10 Potom je kralj Kserkso nametnuo porez u cijelom svome kraljevstvu, sve do njegovih najudaljenijih dijelova. ² Sva njegova moćna i slavna djela, kao i cijela priča o Mordekaju i veličanstvenom položaju do kojega ga je kralj uzvisio, zapisani su u Knjizi ljetopisa kraljeva Medije i Perzije. ³ Židov Mordekaj bio je sljedeći do kralja Kserksa, najistaknutiji i najcjenjeniji među Židovima jer je uvijek radio za dobrobit svog naroda i zalagao se za njihovu buduću sigurnost i uspjeh.

Abrahamov primjer

4 Što možemo reći da je o vjeri otkrio Abraham, praotac našega naroda? ² Jer, da je Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima, imao bi razloga za ponos, ali nije se mogao ponositi pred Bogom. ³ Što piše u Svetom pismu? »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.«^[a]

⁴ Radniku se ne daje plaća kao dar, nego kao dug. ⁵ Čovjek se ne može opravdati pred Bogom svojim djelima, ali ako vjeruje u Boga koji opravdava grešnike, vjera će mu se uračunati kao pravednost. ⁶ David je govorio da je blagoslovljen onaj čovjek kojemu Bog pripisuje opravdanje neovisno o njegovim djelima:

⁹ Je li ta sreća ograničena samo na obrezane ili vrijedi i za neobrezane? Naravno, vrijedi i za neobrezane jer smo već prije rekli: »Abrahamu se njegova vjera uračunala kao pravednost.«^{[c] 10} A kad mu se vjera pripisala kao pravednost? Dok je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego dok je još bio neobrezan. ¹¹ Primio je obrezanje kao znak, pečat svoje pravednosti, koja je rezultat vjere što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Zbog toga je on otac svima koji vjeruju, bez obzira na to što nisu obrezani, da bi se i njima pripisala pravednost. ¹² A otac je i onima koji nisu samo obrezani nego koji slijede njegovu vjeru što ju je pokazao dok još nije bio obrezan.

Božja obećanja primaju se vjerom

¹³ Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. ¹⁴ Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. ¹⁵ Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.

¹⁶ Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, ¹⁷ kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«^[d] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.

¹⁸ Kad nije bilo nade da će dobiti djecu^[e], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«^[f]. ¹⁹ Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. ²⁰ Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. ²¹ Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. ²² Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«^[g]. ²³ No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega ²⁴ nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. ²⁵ On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.