M’Cheyne Bible Reading Plan
Josipova braća vraćaju se u Egipat
43 A u zemlji Kanaan je i dalje vladala teška glad. 2 Kad su pojeli žito koje su donijeli iz Egipta, otac im je rekao: »Idite opet u Egipat i kupite nam još malo hrane.«
3 No Juda mu reče: »Onaj nas je čovjek ozbiljno upozorio: ‘Ne dolazite mi na oči bez svog brata.’ 4 Ako si voljan našeg brata poslati s nama, ići ćemo i kupit ćemo ti hrane. 5 Ali, ako ga nećeš poslati, nećemo ići, jer nam je čovjek rekao da se ne vraćamo bez brata.«
6 Tada Izrael upita: »Zašto ste me uvalili u nevolju rekavši tom čovjeku da imate još jednog brata?«
7 »Pažljivo nas je ispitivao o nama i našoj obitelji«, odgovore oni. »Je li vam otac još živ? Imate li još kojeg brata?« Samo smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će tražiti da dovedemo brata?
8 Tada je Juda rekao svome ocu Izraelu: »Pošalji dječaka sa mnom pa ćemo odmah krenuti. Tako ćemo preživjeti umjesto da pomremo—i mi, i ti, i naša djeca. 9 Jamčim ti za njega, mene smatraj odgovornim. Ako ti ga ne vratim, cijelog ću života snositi krivnju. 10 Da nismo odugovlačili, mogli smo se već dvaput vratiti.«
11 Tada im je njihov otac Izrael rekao: »Ako tako mora biti, onda učinite ovo: stavite u torbe najbolje plodove ove zemlje i odnesite ih onom čovjeku na dar—malo balzama, meda, začina, smirne, pistacija i badema. 12 I ponesite dvostruko više novca jer trebate vratiti novac koji vam je stavljen u vreće—možda je to bila neka greška. 13 Povedite svog brata i odmah krenite onom čovjeku. 14 Neka Svemoćni Bog učini da vam se onaj čovjek smiluje pa pošalje natrag Šimuna i Benjamina. A ja, ako ostanem bez djece, onda tako mora biti.«
15 Tako su braća uzela darove i dvostruko više novca, poveli Benjamina pa odmah otišli u Egipat i stali pred Josipa. 16 Kad je Josip vidio Benjamina s njima, rekao je upravitelju svog doma: »Odvedi ove ljude u moju kuću, zakolji jednu životinju i spremi je jer će oni jesti sa mnom u podne.« 17 On učini kako mu je Josip rekao i odvede braću u Josipovu kuću. 18 Oni su se uplašili kad su ih odveli u Josipovu kuću. Mislili su: »Doveli su nas ovamo zbog novca koji nam je onaj prvi put bio vraćen u vreće. Optužit će nas i napasti da bi nas učinili robovima i uzeli naše magarce.«
19 Zato su prišli upravitelju Josipove kuće i obratili mu se na ulazu u kuću. 20 »Gospodaru«, rekli su, »već smo jednom bili kupiti hranu. 21 Kad smo stali da prenoćimo i otvorili svoje vreće, svaki je od nas našao svoj novac u vreći, u punom iznosu. Sad smo taj novac donijeli sa sobom. 22 A donijeli smo i još novca da ponovo kupimo hrane. Ne znamo tko nam je vratio novac u vreće.«
23 »Budite u miru«, rekao je on. »Ne bojte se. Sigurno je vaš Bog, Bog vašeg oca, stavio blago u vaše vreće. Sjećam se da ste mi dali novac.« Zatim je doveo Šimuna k njima.
24 Kad ih je upravitelj uveo u Josipovu kuću, dao im je vode da operu noge i nahranio je njihove magarce. 25 Oni su pripremili darove za Josipa kad dođe u podne jer su čuli da će ondje jesti. 26 Kad je Josip došao kući, dali su mu darove koje su unijeli u kuću i poklonili mu se do zemlje. 27 Upitao ih je kako su, pa nastavio: »Je li dobro vaš stari otac o kojem ste mi govorili? Je li još živ?«
28 »Tvoj sluga, naš otac, još je živ i zdrav«, odgovorili su, pa mu se poklonili i iskazali poštovanje. 29 Josip je tada među njima ugledao Benjamina, sina svoje majke, pa upitao: »Je li ovo vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili?«
Zatim je rekao Benjaminu: »Neka te Bog blagoslovi, sine moj.«
30 Dirnut ljubavlju prema bratu, samo što nije zaplakao. Brzo je otišao u privatnu prostoriju pa se ondje isplakao. 31 Zatim se umio i izašao te, svladavajući osjećaje, rekao slugama: »Poslužite jelo.«
32 Josipa su poslužili za posebnim stolom, njegovu braću za odvojenim stolom i Egipćane za odvojenim stolom. Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima jer bi im to bilo odvratno.[a] 33 Braću su posjeli za stol nasuprot Josipu, ali točno prema starosti, od prvorođenog do najmlađeg. I zbog toga su se čudili i pogledavali. 34 Kad su im donosili jela s Josipovog stola, Benjaminov je obrok bio pet puta veći od njihovih. Tako su s Josipom jeli i pili u izobilju.
Uništenje Hrama
(Mt 24,1-25; Lk 21,5-24)
13 Dok je Isus izlazio iz Hrama, jedan mu je od njegovih učenika rekao: »Učitelju, pogledaj ovo golemo kamenje i ove prekrasne građevine!«
2 Isus mu je na to odgovorio: »Vidiš li te prekrasne građevine? Od njih neće ostati ni kamen na kamenu; sve će biti uništeno.«
3 Dok je Isus sjedio na Maslinskoj gori, nasuprot Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: 4 »Reci nam kad će se to dogoditi? Koji će biti znak da je došlo vrijeme da se to ispuni?«
5 Tada im je Isus počeo govoriti: »Pazite da vas netko ne zavede. 6 Mnogi će doći u moje ime i reći: ‘Ja sam taj.’ Mnoge će ljude zavesti. 7 Kad čujete priče i glasine o ratovima, ne uznemirujte se! To se mora dogoditi, ali još nije kraj. 8 Jer, jedan će se narod dići protiv drugoga i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa i oskudice na raznim mjestima. Sve je to tek početak porođajnih muka.
9 Što se vas tiče, pazite na sebe! Predavat će vas sudovima, tući u sinagogama. Zbog mene će vas izvoditi pred vladare i kraljeve, njima za svjedočanstvo. 10 Prvo Radosna vijest mora biti objavljena svim narodima. 11 Kad god vas uhite i odvedu na suđenje, nemojte se unaprijed brinuti što ćete reći. U tom će vam trenutku doći prave riječi. To nećete vi govoriti, nego Sveti Duh.
12 Brat će izdati brata da bude ubijen, a otac svoje dijete. Djeca će ustati protiv svojih roditelja i predat će ih da budu ubijeni. 13 A vas će svi mrziti zbog mene. Svatko tko ustraje do kraja, bit će spašen.
14 Vidjet ćete ‘grozotu koja donosi uništenje’[a] kako stoji ondje gdje ne bi smjela biti. (Neka čitatelj razumije što to znači!)[b] Tada, oni koji žive u Judeji, neka bježe u brda, 15 a onaj tko je na krovu svoje kuće, neka ne silazi u kuću da uzme nešto iz nje. 16 Onaj tko je u polju, neka se ne vraća po svoj ogrtač. 17 Kako li će tek ti dani biti strašni za trudnice i žene s dojenčadi! 18 Molite da se to ne dogodi zimi, 19 jer nevolje, koje će se tada dogoditi, bit će gore od svih koje su se dogodile otkad je Bog stvorio svijet. Takvo što neće se više dogoditi. 20 No Bog je skratio to vrijeme radi onih koje je izabrao. Da ga Bog nije skratio, nitko ne bi preživio. 21 Ako vam tada netko kaže: ‘Gle, Krist je ovdje!’ ili ‘Eno ga!’—ne vjerujte! 22 Pojavit će se lažni mesije i lažni proroci te će izvoditi znakove i čuda da bi, ako bi bilo moguće, zavarali izabrane. 23 Stoga, čuvajte se! Unaprijed sam vam sve rekao.
Isusov drugi dolazak
(Mt 24,29-51; Lk 21,25-36)
24 U to će vrijeme, nakon te patnje,
‘Sunce potamnjeti i
mjesec neće sjati.
25 Zvijezde će padati s neba
i sve će se na nebu uzdrmati’.[c]
26 Tada će ljudi vidjeti Sina Čovječjeg kako dolazi u oblacima s velikom moći i slavom. 27 I on će poslati anđele po cijeloj Zemlji, da sa svih strana skupe izabrane.
28 Shvatite pouku na primjeru smokvinog drveta: kad grane postanu meke i prolistaju, znamo da se bliži ljeto. 29 Jednako tako, kad vidite opisane događaje, znat ćete da je On pred vratima. 30 Govorim vam istinu. Sve će se to dogoditi za ovog naraštaja. 31 Nebo i Zemlja će proći, ali moje riječi ostaju zauvijek.
32 Nitko ne zna kad će biti taj dan i sat. Anđeli na Nebu ne znaju. Ni Sin ne zna. Jedino zna Otac. 33 Pazite! Ostanite budni! Jer, ne znate kada će doći to vrijeme. 34 To je poput čovjeka koji odlazi na put. Ostavlja svoju kuću i svakom slugi povjerava neku dužnost, a vrataru naređuje da pazi. 35 Tako i vi pazite, jer ne znate kad će se vratiti gospodar. Ne znate hoće li doći navečer, u ponoć, u cik zore ili ujutro. 36 Ako dođe iznenada, ne dopustite da vas zatekne na spavanju. 37 Što vama kažem, govorim svima: ‘budite spremni!’«
Job odgovara Bildadu
9 Tada je Job odvratio:
2 »Da, znam da je tako.
Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?
3 Kada bih htio raspravljati s Bogom,
ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.
4 On je svemudar i svemoćan.
Tko mu se uspio oduprijeti?
5 On pomiče planine, a da one to ne znaju,
pa ih prevrće u svom gnjevu.
6 On pokreće zemlju s mjesta
i trese njezine temelje.
7 On može reći suncu da ne izađe,
on može zaključati zvijezde.
8 On jedini stvorio je nebesa
i gazi po morskim valovima.
9 On je stvorio Medvjeda i Oriona,
Vlašiće i južna zviježđa.
10 Da, on čini nezamisliva čuda,
čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.
11 On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim;
tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.
12 Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti?
Tko ga smije pitati što radi?
13 Bog ne suspreže svoj gnjev,
čak su mu se i Rahabovi[a] sluge poklonili.
14 Kako onda ja da mu odgovorim?
Kako da nađem riječi protiv njega?
15 Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti.
Svog suca mogao bih samo moliti za milost.
16 Da se odazove na moj sudski poziv,
ne vjerujem da bi me saslušao.
17 Jer, on me u vihoru satire,
i bez razloga mi umnožava rane.
18 Ne dâ mi da dođem do daha,
nego me tugom preplavljuje.
19 Ako se mjeri snaga—
on je najsilniji.
Ako se mjeri pravda—
tko ga može pozvati na sud?
20 Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje;
iako sam nevin, dokazuje me krivim.
21 Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene
jer prezirem svoj život.
22 Sve je svejedno, stoga kažem:
on zatire i besprijekornog i opakog.
23 Kad bič smrti iznenada ošine,
on se ruga očajanju nedužnih.
24 Kad zemlja padne u ruke zlih,
on zastire oči njenim sucima.
A ako ne on, tko onda?
25 Moji su dani brži od trkača,
bez trunke radosti prolijeću.
26 Promiču hitro kao čamci od papirusa,
kao orao kad se na plijen obrušava.
27 I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje,
promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’,
28 opet bih strepio od svih svojih muka
jer znam, Bože, da me ne smatraš nedužnim.
29 Budući da ću biti kriv,
zašto da se trudim uzalud?
30 Da se operem sapunom,
da istrljam ruke lužinom,
31 ti bi me gurnuo u kaljužu
pa bih i svojoj odjeći bio odvratan.
32 Bog nije čovjek kao ja,
da ga mogu pozvati na sud.
33 Nema nikoga tko bi posredovao
i presudio među nama,
34 tko bi odvratio od mene Božju kaznu,
da me njegova strahota više ne plaši.
35 Tada bih govorio bez straha od njega.
Ja nisam čovjek za kakvog me drže.
Poslušnost vladarima
13 Svi se moraju pokoravati onima koji su na vlasti. Bog je taj koji je dao vlast onima koji vladaju. I oni koji vladaju, vlast su dobili od Boga. 2 Ako se tko protivi vlastima, protivi se onome što je ustanovio Bog. Takve, koji se suprotstavljaju vlastima, Bog će kazniti. 3 Oni koji rade što je dobro, ne moraju se bojati vlasti. Vlasti se trebaju bojati oni koji čine zlo. Ako se ne želite bojati vlasti, radite dobro pa će vas hvaliti oni koji vladaju.
4 Oni koji su na vlasti Božji su službenici i što rade—za vaše je dobro. Ali ako radite loše, morate se bojati jer oni imaju moć kazniti vas i neće oklijevati da tu moć i upotrijebe. Oni su Božji službenici i kažnjavaju one koji rade loše. 5 Morate se pokoravati vlastima, ne samo zbog straha od kazne nego i radi svoje savjesti.
6 Zato i plaćate poreze. Oni koji vladaju Božji su službenici na Zemlji i posvetili su svoje vrijeme vladanju. 7 Svakom čovjeku dajte ono što mu dugujete. Plaćajte poreze onome kome ste ih dužni platiti. Odajte poštovanje onome koga morate poštovati. Iskazujte čast onima kojima trebate iskazivati čast.
Ljubav—jedini zakon
8 Nemojte nikome ništa dugovati osim ljubavi, koju uvijek dugujete jedni drugima. Onaj tko voli druge, ispunio je sve zahtjeve Zakona. 9 U Zakonu nalazimo zapovijedi koje kažu: »Ne počini preljub! Ne počini ubojstvo! Ne kradi! Ne poželi ono što je tuđe!«[a] i mnoge druge. Sve te zapovijedi mogu se sažeti u jednu, a ona glasi: »Voli svoga bližnjeg kao samoga sebe.«[b] 10 Onaj tko voli druge, neće im učiniti ništa loše. Ako volimo druge, izvršavamo sve zapovijedi Zakona.
11 Radite tako kao što vam govorim jer znate u kakvom vremenu živimo. Došlo je vrijeme da se probudite iz sna jer nam je spasenje bliže nego što nam je bilo kad smo postali vjernici. 12 »Noć« je pri kraju i bliži se »dan«. Stoga, pustimo ono što pripada noći. Naoružajmo se onime što pripada svjetlu. 13 Živimo ispravno, kako i dolikuje onima koji pripadaju danu. Ne smijemo sudjelovati u razuzdanim zabavama i opijanju. Ne smijemo biti seksualno nemoralni i raspušteni. Ne smijemo se svađati i zavidjeti jedni drugima. 14 Umjesto toga, zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i prestanite razmišljati kako da udovoljite žudnjama tjelesne naravi.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International