Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

M’Cheyne Bible Reading Plan

The classic M'Cheyne plan--read the Old Testament, New Testament, and Psalms or Gospels every day.
Duration: 365 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Postanak 14

Abram spašava Lota

14 U to su vrijeme Amrafel, kralj Babilonije, Ariok, kralj Elasara, Kedarlaomer, kralj Elama, i Tidal, kralj Gojima, započeli rat. Zaratili su s Berom, kraljem Sodome, Biršom, kraljem Gomore, Šinabom, kraljem Adme, Šemeberom, kraljem Seboima i kraljem grada Bele, to jest Soara. Napadnuti su kraljevi udružili snage u dolini Sidim, na području Mrtvog mora. Dvanaest su godina bili služili Kedarlaomeru, ali su se trinaeste pobunili.

Četrnaeste su godine, Kedarlaomer i kraljevi, koji su ostali uz njega, porazili Refajce u Ašterot Karnaimu, Zuzejce u Hamu, Emijce u Šave Kirjataimu i Horijce u gorskom kraju Seir, sve do El Parana pokraj pustinje. Zatim su se okrenuli i otišli u En Mišpat, to jest Kadeš, pa su pokorili čitavu zemlju Amalečana, kao i Amorejce koji su živjeli u Haseson Tamaru.

Tada su kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Seboima i kralj Bele (to jest Soara) izašli u dolinu Sidim i poveli bitku protiv Kedarlaomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Babilonije, i Arioka, kralja Elasara. Četvorica su se kraljeva borila protiv petorice kraljeva. 10 Dolina Sidim bila je puna jama s katranom, pa kad su kraljevi i ratnici Sodome i Gomore bježali, neki su upali u jame, a ostali pobjegli u brda. 11 Pobjednici su uzeli svu imovinu i svu hranu Sodome i Gomore pa otišli. 12 Budući da je Lot, Abramov nećak, živio u Sodomi, zarobili su i njega sa svom njegovom imovinom.

13 A jedan je čovjek pobjegao neprijateljima te došao i javio to Hebreju[a] Abramu, koji je živio kod hrastova Amorejca Mamre, Eškolovog i Anerovog brata. Mamre, Eškol i Aner bili su Abramovi saveznici. 14 Kad je Abram čuo da mu je nećak zarobljen, sazvao je svojih tristo osamnaest uvježbanih ljudi, robove rođene u njegovom domu, i krenuo u potjeru za kraljevima sve do Dana. 15 Tijekom noći Abram je svoje ljude rasporedio za napad, porazio neprijatelje i progonio ih sve do Hobe, sjeverno od Damaska. 16 Tako je vratio svu imovinu, a vratio je i nećaka Lota i njegovu imovinu, zajedno sa ženama i ostalim narodom.

Melkisedek

17 Kad se Abram vraćao nakon pobjede nad Kedarlaomerom i kraljevima koji su bili uz njega, kralj Sodome izašao mu je ususret u dolini Šave (to jest Kraljevoj dolini). 18 Melkisedek, kralj Šalema, donio je kruh i vino. On je bio svećenik Boga Svevišnjeg. 19 Blagoslovio je Abrama, govoreći:

»Neka Abrama blagoslovi Bog Svevišnji,
    stvoritelj neba i zemlje.
20 I neka je blagoslovljen Bog Svevišnji,
    koji ti je dao pobjedu nad neprijateljima.«

Tada je Abram dao Melkisedeku desetinu sveg plijena.

21 Kralj Sodome rekao je Abramu: »Vrati mi ljude, a imovinu zadrži za sebe.«

22 No Abram mu je odgovorio: »Zakleo sam se[b] BOGU, Bogu Svevišnjem, stvoritelju neba i zemlje, 23 da neću uzeti ni konca, ni remena od obuće, niti bilo što tvoje, da ne bi rekao: ‘Ja sam učinio Abrama bogatim’. 24 Neću uzeti ništa. Samo ono što su moji momci pojeli i dio koji pripada ljudima koji su išli sa mnom—Aneru, Eškolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio.«

Matej 13

Usporedba o sijaču

(Mk 4,1-8; Lk 8,4-8)

13 Istoga je dana Isus izašao iz kuće i sjeo pokraj jezera. Veliko se mnoštvo okupilo oko njega pa je ušao u lađu i sjeo dok je narod ostao na obali. Govorio im je o mnogim stvarima u usporedbama. Rekao im je: »Sijač je krenuo sijati. Dok je sijao, neko je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. Neko je palo na kamenito tlo, gdje nije bilo puno zemlje. Brzo je niknulo jer zemlja nije bila duboka, ali kad je izašlo sunce, uvenulo je od žege, a kako nije imalo korijena, osušilo se. Neko je palo među trnje, ali trnje je izraslo i ugušilo ga. A neko je palo na dobru zemlju i donijelo rod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog. Tko sluša—neka čuje!«

Zašto Isus poučava u usporedbama?

(Mk 4,10-12; Lk 8,9-10)

10 Učenici su prišli Isusu i upitali ga: »Zašto im govoriš u usporedbama?«

11 A on im je odgovorio: »Vama je dano da znate tajne Kraljevstva nebeskog, ali njima nije. 12 Jer, tko ima, dat će mu se i imat će u izobilju. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. 13 Zato im govorim u usporedbama jer, iako gledaju—ne vide; iako slušaju—ne čuju i ne razumiju. 14 Tako se na njima ispunjava Izaijino proroštvo:

‘Slušat ćete i slušati,
    ali nećete razumjeti.
Gledat ćete i gledati,
    ali nećete vidjeti.
15 Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda;
    uši su začepili i oči zatvorili.
Tako da ne vide svojim očima,
    ne čuju svojim ušima,
ne razumiju svojim srcem
    i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’[a]

16 Ali blago vašim očima jer vide i blago vašim ušima jer čuju. 17 Istinu vam kažem: mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.«

Značenje usporedbe o sijaču

(Mk 4,13-20; Lk 8,11-15)

18 »Poslušajte, dakle, značenje usporedbe o sijaču. 19 Sjeme, koje je palo pokraj puta, jest onaj koji čuje učenje o Kraljevstvu, ali ga ne razumije. Tada dolazi Zli te mu otima što mu je posijano u srcu. 20 Sjeme, koje je palo na kamenito tlo, jest onaj koji čuje učenje i odmah ga s radošću prihvaća. 21 No budući da nema u sebi korijena, nepostojan je, pa kad dođe nevolja ili progonstvo zbog učenja, odmah otpadne. 22 Sjeme, koje je palo u trnje, jest onaj koji čuje učenje, ali dopušta da ga brige ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva uguše pa ne donosi rod. 23 Sjeme, koje je palo na dobru zemlju, jest onaj koji čuje i razumije učenje te donosi rod koji je trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od onoga što je posijano.«

Usporedba o pšenici i korovu

24 Zatim im Isus iznese drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. 25 No dok su ljudi spavali, došao je neprijatelj, posijao korov među pšenicu i otišao. 26 Kad je pšenica narasla i donijela rod, pojavio se i korov. 27 Tada su sluge pristupili k vlasniku i rekli: ‘Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Pa odakle onda korov?’

28 Odgovorio im je: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge su ga upitali: ‘Hoćeš li da odemo i počupamo korov?’

29 Rekao im je: ‘Ne, da ne biste, čupajući korov, zajedno s njim iščupali i pšenicu. 30 Neka rastu zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije korov i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u moju žitnicu!’«

Usporedba o sjemenu gorušice i kvascu

(Mk 4,30-34; Lk 13,18-21)

31 Zatim im je iznio drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput sjemena gorušice koje je netko uzeo i posijao na svojoj njivi. 32 Ono je jedno od najmanjih sjemenja, ali, kad izraste, jedno je od najvećih biljaka u vrtu. Ono izraste u stablo pa dolaze ptice i gnijezde se u njegovim granama.«

33 Ispričao im je još jednu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput kvasca koji je žena uzela i pomiješala s tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.«

34 Isus je mnoštvu o svemu govorio u usporedbama. Zapravo, ništa im nije rekao bez usporedbi. 35 To je bilo zato da bi se ispunilo što je Bog rekao po proroku:

»Govorit ću u usporedbama.
    Otkrit ću što je skriveno od postanka svijeta.«[b]

Značenje usporedbe o korovu

36 Zatim je Isus otpustio narod i ušao u kuću. Ondje su mu pristupili učenici i rekli: »Objasni nam priču o korovu na njivi!«

37 Odgovorio im je: »Onaj koji je posijao dobro sjeme jest Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet. Dobro su sjeme oni koji pripadaju Kraljevstvu. Korov su oni koji pripadaju Zlomu. 39 Neprijatelj, koji je posijao korov, jest đavao. Žetva je svršetak svijeta[c], a žeteoci su anđeli.

40 Kao što se korov skuplja i spaljuje u vatri, tako će biti i na svršetku svijeta. 41 Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će iz njegova Kraljevstva ukloniti sve one koji druge navode na grijeh i sve one koji čine zlo. 42 Anđeli će ih baciti u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. 43 Pravednici će tada zasjati poput sunca u Kraljevstvu svoga Oca. Tko sluša—neka čuje!«

Usporedba o blagu i biseru

44 »Kraljevstvo je nebesko poput blaga skrivenog u polju. Kad ga neki čovjek pronađe, ponovo ga sakrije, pa prepun radosti ode i proda sve što ima te kupi to polje.

45 Kraljevstvo je nebesko i poput trgovca koji traži skupocjene bisere. 46 Kad pronađe dragocjen biser, ode i proda sve što ima pa ga kupi.«

Usporedba o ribarskoj mreži

47 »Kraljevstvo je nebesko i poput mreže bačene u jezero, u koju se uhvatilo mnogo raznovrsne ribe. 48 Kad se mreža napuni, ribari je izvuku na obalu. Zatim sjednu i odaberu dobre ribe pa ih stave u košare, a loše bace. 49 Tako će biti i na svršetku svijeta. Doći će anđeli i odvojiti zle ljude od pravednih. 50 Zatim će baciti zle u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.«

51 Isus je upitao svoje učenike: »Razumijete li sve ovo?«

»Da«, odgovorili su mu.

52 Zatim im je rekao: »Zato je svaki učitelj Zakona, koji je poučen o Kraljevstvu nebeskom, poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.«

Isus u Nazaretu

(Mk 6,1-6; Lk 4,16-30)

53 Kad je Isus završio s poučavanjem pomoću ovih usporedbi, napustio je to mjesto 54 i otišao u grad u kojem je odrastao. Ondje je poučavao u sinagogi. Svi su bili zadivljeni i pitali su se: »Odakle mu tolika mudrost i moć da čini čuda? 55 Nije li on tesarov sin? Ne zove li se njegova majka Marija, a njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda? 56 Zar nisu sve njegove sestre ovdje među nama? Pa odakle mu onda sve to?« 57 I nisu ga prihvatili.

No Isus im je rekao: »Prorok je svugdje poštovan, osim u svome zavičaju i u vlastitoj kući.«

58 Zbog njihove nevjere, ondje nije učinio mnogo čuda.

Nehemija 3

Graditelji sjevernih zidina

Svećenik Elijašib i njegova braća svećenici prionuli su na posao i ponovo sagradili Ovčja vrata. Posvetili su ih i namjestili vratna krila. Zidali su sve do kule Stotine i posvetili je, pa nastavili dalje, do Hananelove kule. Do njih su zidali Jerihonci, a do Jerihonaca Zakur, Imrijev sin.

Hasenini su sinovi ponovo sagradili Riblja vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune. Do njih je popravke vršio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk, pa do njega Mešulam, Berekijin sin i Mešezabelov unuk, a do njega Sadok, Baanin sin. Do njih su popravke obavljali Tekoanci, ali njihovi velikaši nisu se htjeli poniziti da rade pod svojim nadzornicima[a].

Graditelji zapadnih zidina

Jojada, Paseahov sin, i Mešulam, Besodejin sin, popravili su Stara vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune. Do njih su popravljali Melatija iz Gibeona i Jadon iz Meronota, zajedno s ljudima iz Gibeona i Mispe, gdje se nalazi sjedište upravitelja pokrajine preko rijeke Eufrat.

Do njih je popravke vršio Uziel, Harhajin sin, jedan od zlatara, a do njega Ananija, jedan od izrađivača mirisnih pomasti. Obnovili su Jeruzalem sve do Širokog zida. Do njih je popravke izvodio Refaja, Hurov sin, upravitelj polovice jeruzalemskog okruga.

10 Do njega je na zidinama nasuprot svoje kuće popravke obavljao Jedaja, Harumafov sin, a do njega Hatuš, Hašabnejin sin. 11 Malkija, Harimov sin, i Hašub, Pahat Moabov sin, popravljali su sljedeći dio zidina i kulu Ložište.

12 Do njih je radio Šalum, Halohešov sin, upravitelj druge polovice jeruzalemskog okruga. Pomagale su mu njegove kćeri. 13 Hanun i stanovnici Zanoaha obnavljali su Dolinska vrata. Obnovili su ih, postavili vratna krila, brave i zasune. Također, obnovili su 500 metara[b] zida, sve do Smetlišnih vrata.

Graditelji istočnih zidina

14 Malkija, Rekabov sin, upravitelj okruga Bet Hakarem, obnovio je Smetlišna vrata. Ponovo ih je izgradio, postavio vratna krila, brave i zasune. 15 Šalum, Kol Hozeov sin, upravitelj okruga Mispe, vršio je popravak Izvorskih vrata. Obnovio ih je, natkrio, postavio vratna krila, brave i zasune. Također, popravio je zid kod bazena Šiloah, pokraj Kraljevskog vrta, pa sve do stepenica koje silaze iz Davidova grada.

16 Do njega je radio Nehemija, Azbukov sin, upravitelj polovice okruga Bet Sur. Obavio je popravke od Davidovih grobova sve do umjetnog jezera i Doma ratnika. 17 Do njega su popravljali Leviti pod vodstvom Rehuma, Banijevog sina, a do njega je, za svoj okrug, popravke obavljao Hašabija, upravitelj polovice okruga Keila.

18 Do njega su popravke vršila njihova braća pod vodstvom Bavaja, Henadadovog sina, upravitelja polovice okruga Keila. 19 Dalje je radio Ezer, Ješuin sin, upravitelj Mispe, popravljajući dio nasuprot uspona pa do oružarnice na uglu zidina.

20 Do njega je Baruk, Zabajev sin, s velikim žarom popravljao dio od ugla do ulaza u kuću vrhovnog svećenika Elijašiba. 21 Na sljedećem dijelu, od ulaza do kraja Elijašibove kuće, popravke je radio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk.

22 Do njega su popravke izvodili svećenici koji su živjeli u okolici. 23 Benjamin i Hašub popravljali su zidine nasuprot vlastite kuće, a Azarija, Maasejin sin i Ananijin unuk, popravljao je zidine pokraj svoje kuće.

24 Binuj, Henadadov sin, radio je na dijelu od Azarijine kuće do zavoja na zidinama pa dalje do ugla. 25 Palal, Uzajev sin, obavljao je popravke nasuprot zavoja i kule koja se diže iz gornje kraljeve palače, blizu stražarskog dvorišta. Do njega je radio Pedaja, Parošev sin.

26 Hramski sluge, koji su živjeli na brdu Ofel, izvodili su radove do mjesta nasuprot Vodenih vrata na istoku i obližnje kule. 27 Tekoanci su popravljali ostatak tog dijela od velike kule do Ofelskog zida.

28 Svećenici su radili na komadu iznad Konjskih vrata, svaki nasuprot svoje kuće. 29 Sadok, Imerov sin, radio je pred svojom kućom. Sljedeći je dio popravljao Šemaja, Šekanijin sin, stražar Istočnih vrata. 30 Do njega su popravke vršili Hananija, Šelemijin sin, i Hanun, šesti Salafov sin. Zatim Mešulam, Berekijin sin, nasuprot svoga mjesta stanovanja.

31 Malkija, zlatar, izvršio je popravke sve do kuće hramskih slugu i trgovaca, nasuprot Nadzornih vrata, pa do gornje prostorije na uglu zidina. 32 Između gornje prostorije na uglu i Ovčjih vrata popravke su obavljali zlatari i trgovci.

Djela 13

Barnaba i Savao kreću na put

13 U Crkvi u Antiohiji bilo je nekoliko proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je odrastao zajedno s vladarom Herodom[a], i Savao. Dok su služili Gospodinu i postili, Sveti Duh im je rekao: »Dajte mi Barnabu i Savla da obave zadatak koji sam im namijenio.«

Nakon što su svi zajedno postili i molili, položili su ruke na Barnabu i Savla te ih otpremili na put.

Barnaba i Savao na Cipru

Poslani od Svetog Duha, Barnaba i Savao stigli su do Seleucije, a odatle su otplovili do Cipra. Kad su stigli u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama, a pomagao im je Ivan zvani Marko.

Obišli su čitav otok sve do Pafa, a ondje su naišli na vrača i lažnoga proroka, Židova po imenu Barjesus. On je bio u društvu namjesnika Sergija Pavla, vrlo mudrog čovjeka. Sergij Pavao poslao je po Barnabu i Savla pa ih zamolio da čuje Božju poruku. No suprotstavio im se vračar Elim—tako mu je bilo ime na grčkome. Pokušao je namjesnika odvratiti od vjere. Tada je Savao, zvan i Pavao, pun Svetog Duha, pogledao ravno u vrača 10 i rekao mu: »Pun si svake vrste prijevara i lukavstva. Ti si đavolji sin i neprijatelj svega što je dobro. Zar nikada nećeš prestati izokretati Gospodinove ispravne putove? 11 Slušaj sad, Božja je ruka nad tobom! Oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš ništa vidjeti, čak ni sunce.«

Istoga je trena tama prekrila Elimove oči. Počeo je tapkati uokolo i tražiti nekoga tko će ga voditi za ruku. 12 Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjerovao je u Božju poruku. Bio je zadivljen učenjem o Gospodinu.

Pavao i Barnaba odlaze s Cipra

13 Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem. 14 Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige. 15 Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!«

16 Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me! 17 Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje. 18 Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji. 19 U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina. 20 Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela.

21 Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina. 22 Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno[b]. On će učiniti sve što je po mojoj volji.’ 23 Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa. 24 Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja. 25 A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’

26 Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju! 27 Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata. 28 Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi. 29 Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob. 30 No Bog ga je podigao iz mrtvih. 31 Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu. 32 A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima. 33 Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu:

‘Ti si moj Sin.
    Danas sam te rodio.’[c]

34 Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao:

‘Dat ću vam svete i sigurne blagoslove
    koje sam obećao Davidu.’[d]

35 Na drugome mjestu Bog također kaže:

‘Nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.’[e]

36 David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu. 37 No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu. 38 Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha. 39 Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom. 40 Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci:

41 ‘Slušajte, vi koji se izrugujete!
    Čudite se, pa propadnite!
Jer, djelo činim u vaše vrijeme,
    djelo u koje ne biste povjerovali,
    čak ni da vam netko objasni.’«[f]

42 Kad su Pavao i Barnaba bili na odlasku, zamolili su ih da im o tome još govore i sljedećeg šabata. 43 Nakon što je sastanak raspušten, mnogi Židovi, kao i obraćenici na židovsku vjeru, pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su s njima razgovarali i poticali ih da ustrajno vjeruju u Božju milost.

44 Sljedećeg šabata okupio se gotovo čitav grad da čuje Gospodinovu poruku. 45 Kad su Židovi vidjeli mnoštvo, spopala ih je zavist i uvredama su se usprotivili onome što je govorio Pavao. 46 No Pavao i Barnaba vrlo su odvažno rekli: »Naša je dužnost bila da Božju riječ kažemo najprije vama, ali budući da je vi odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima vječnog života, mi ćemo se sada okrenuti drugim narodima. 47 Evo što nam je zapovjedio Gospodin:

‘Postavio sam te za svjetlo drugim narodima,
    da doneseš spasenje u sve dijelove svijeta.’«[g]

48 Kad su nežidovi to čuli, obradovali su se i počeli slaviti Gospodinovu riječ, i svi određeni za vječni život povjerovali su u nju.

49 Gospodinova poruka širila se po cijelom kraju, 50 a Židovi su nagovorili ugledne pobožne žene i muškarce na vodećim mjestima u gradu protiv Pavla i Barnabe. Oni su ih počeli progoniti i otjerali su ih iz svoga kraja. 51 Pavao i Barnaba otresli su prašinu sa svojih stopala kao znak protiv njih i otišli u Ikonij. 52 A sljedbenici su bili puni radosti i Svetog Duha.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International