M’Cheyne Bible Reading Plan

Kain i Abel

4 Adam je spavao sa svojom ženom Evom pa je zatrudnjela i rodila sina. Rekla je: »S BOŽJOM sam pomoću dobila muško dijete!« i dala mu ime Kain^[a].

² Kasnije je rodila i Kainovog brata Abela. On je postao stočar, a Kain zemljoradnik.

³ Nakon nekog vremena, Kain je prinio BOGU dar od plodova zemlje, ⁴ a Abel je prinio prvinu okota svoga stada—najbolje, masne komade mesa. BOG je s naklonošću pogledao Abela i njegov prinos, ⁵ ali Kaina i njegov prinos nije prihvatio. Zato se Kain jako razljutio, a lice mu se namrgodilo.

⁶ »Zašto si ljut«, upita BOG Kaina, »i zašto si se namrgodio? ⁷ Ako činiš što je dobro, prihvatit ću te^[b]. A ako ne činiš što je dobro, grijeh će te zaskočiti i zavladati tobom. No ti imaš vlast nad njime.«

⁸ Kain je rekao svom bratu Abelu: »Hajdemo van, na polje.« Kad su izašli na polje, Kain je napao Abela i ubio ga.

⁹ Kasnije, BOG upita Kaina: »Gdje ti je brat Abel?«

»Ne znam«, odgovorio je. »Zar sam ja čuvar svoga brata?«

¹⁰ Tada BOG reče: »Što si učinio? Slušaj! Krv tvog brata viče iz zemlje prema meni. ¹¹ Zato te proklinjem u odnosu na zemlju. Upila je krv tvoga brata dok ti se cijedila s ruke. ¹² Kad je budeš obrađivao, više ti neće rađati svojim plodovima. Bit ćeš lutalica i bjegunac na zemlji.«

¹³ »Moja je kazna veća nego što mogu podnijeti«, rekao je Kain BOGU. ¹⁴ »Protjerao si me s ove zemlje i morat ću se skrivati od tvog lica. Bit ću lutalica i bjegunac na zemlji. Tko god naiđe, može me ubiti.«

¹⁵ »Neće biti tako!« reče mu BOG. »Ako netko ubije Kaina, stići će ga sedmerostruka osveta.«

I BOG je stavio znak na Kaina, da ga tko ne ubije kad ga sretne.

¹⁶ Tada Kain ode od BOGA i nastani se u zemlji Nod^[c], istočno od Edena.

Kainovi potomci

¹⁷ Kain je spavao sa svojom ženom pa je zatrudnjela i rodila Henoka. Kain je sagradio grad i nazvao ga Henok, po svome sinu. ¹⁸ Henoku se rodio Irad, a Iradu Mehujael. Mehujaelu se rodio Metušael, a Metušaelu Lamek.

¹⁹ Lamek je imao dvije žene: jedna se zvala Ada, a druga Sila. ²⁰ Ada je rodila Jabala. On je predak svih koji žive u šatorima i uzgajaju stoku. ²¹ Njegov brat zvao se Jubal. On je predak svih koji sviraju liru i frulu. ²² Sila je rodila Tubal-Kaina. On je kovao sve vrste alata od bakra i željeza. Tubal-Kainova sestra zvala se Naama.

²³ Lamek se hvalio svojim ženama:

Novorođeni sin

²⁵ Adam je opet spavao sa svojom ženom pa je rodila sina i dala mu ime Šet. Rekla je: »Bog mi je dao^[d] drugo dijete umjesto Abela jer ga je Kain bio ubio.« ²⁶ I Šetu se rodio sin kojem je dao ime Enoš.

U to su vrijeme ljudi počeli štovati BOGA po imenu^[e].

Isusova kušnja

(Mk 1,12-13; Lk 4,1-13)

4 Potom je Duh odveo Isusa u pustinju da ga iskuša đavao. ² Isus je postio četrdeset dana i četrdeset noći pa je ogladnio. ³ Tada mu je prišao napasnik^[a] i rekao: »Ako si zaista Božji Sin, reci ovom kamenju da se pretvori u kruh.«

⁴ No Isus mu je odgovorio: »Pisano je u Svetom pismu:

⁵ Zatim ga je đavao odveo u sveti grad Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama ⁶ pa mu rekao: »Ako si Božji Sin, baci se dolje! Jer, pisano je:

⁷ Isus mu je odgovorio: »Pisano je i ovo:

⁸ Potom je đavao odveo Isusa na vrlo visoku planinu i pokazao mu sva kraljevstva svijeta i njihovu raskoš ⁹ pa mu se opet obratio: »Dat ću ti sve ovo ako ćeš mi se pokloniti i mene štovati.«

¹⁰ A Isus mu je odgovorio: »Odlazi, Sotono! Jer, pisano je:

¹¹ Tada ga je đavao ostavio, a anđeli su došli i služili mu.

Isus počinje djelovati u Galileji

(Mk 1,14-15; Lk 4,14-15)

¹² Kad je Isus čuo da je Ivan zatvoren, vratio se u Galileju. ¹³ No nije ostao u Nazaretu, nego se nastanio u Kafarnaumu, gradu pokraj Galilejskog jezera, na području Zebulonovog i Naftalijevog plemena. ¹⁴ Tako se ispunilo što je rekao prorok Izaija:

¹⁷ Otad je Isus počeo propovijedati: »Obratite se, jer je Kraljevstvo nebesko blizu!«

Isus poziva prve učenike

(Mk 1,16-20; Lk 5,1-11)

¹⁸ Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog jezera, ugledao je dvojicu braće—Šimuna, zvanog Petar, i njegovog brata Andriju kako bacaju mrežu u jezero, jer su bili ribari, ¹⁹ pa im je rekao: »Pođite za mnom, a ja ću vas učiniti ribarima ljudi.« ²⁰ Oni su odmah ostavili svoje mreže i krenuli za Isusom.

²¹ Isus je pošao dalje i ugledao drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejevog i njegovog brata Ivana. Bili su u čamcu sa svojim ocem Zebedejem i krpali mreže. ²² Pozvao ih je i oni su odmah krenuli za njim. Ostavili su i čamac i svoga oca.

Isus poučava i iscjeljuje

(Lk 6,17-19)

²³ Isus je obišao cijelu Galileju i poučavao u sinagogama^[g], propovijedajući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Liječio je i svakovrsne bolesti i slabosti u narodu. ²⁴ Vijest o njemu proširila se po cijeloj Siriji pa su mu dovodili sve koji su bolovali od raznih bolesti i bili u mukama, opsjednute zlim duhovima, padavičare i nepokretne, a on ih je ozdravljao. ²⁵ Slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje, Dekapolisa, Jeruzalema, Judeje i s druge strane rijeke Jordan.

Protivljenje obnovi Hrama

4 Neki su ljudi na tome području bili protiv naroda iz Judinog i Benjaminovog plemena. Kad su čuli da povratnici grade hram Izraelovom BOGU, ² došli su Zerubabelu i glavarima obitelji te rekli: »Dajte da vam pomognemo s gradnjom jer i mi, kao i vi, štujemo vašeg Boga. Prinosimo mu žrtve još od vremena vladavine Esar Hadona^[a], kralja Asirije, koji nas je doveo ovamo.«

³ No Zerubabel, Ješua i ostali glavari izraelskih obitelji su odgovorili: »Ne možete sudjelovati u izgradnji Hrama našem Bogu. Sami ćemo sagraditi Hram za Izraelovog BOGA, kao što nam je zapovjedio Kir, kralj Perzije.«

⁴ Tada su drugi narodi s tog područja počeli zastrašivati narod Jude i ometati ga u izgradnji. ⁵ Potkupljivali su službenike na vlasti da Židovima pokvare namjere. To su radili cijelo vrijeme vladavine perzijskoga kralja Kira, sve do vladavine perzijskoga kralja Darija.

⁶ Na početku vladavine perzijskoga kralja Kserksa^[b], napisali su tužbu protiv naroda Jude i Jeruzalema.

Protivljenje obnovi Jeruzalema

⁷ U vrijeme vladavine perzijskoga kralja Artakserksa, pisali su mu Bišlam, Mitredat, Tabel i njegovi suradnici. Pismo je napisano na aramejskom jeziku, a zatim prevedeno. ^8 [c] A namjesnik Rehum i bilježnik Šimšaj napisali su pismo kralju Artakserksu protiv Jeruzalema:

⁹ Namjesnik Rehum i bilježnik Šimšaj sa svojim suradnicima—sucima, upraviteljima i službenicima nad stanovnicima Tripolija, Perzije, Ereha i Babilona, s Elamcima iz Suse ¹⁰ i s ostalim narodima, koje je veliki i plemeniti Asurbanipal prognao te naselio u gradu Samariji i drugim mjestima u pokrajini, s druge strane rijeke Eufrat.

¹¹ Ovo je prijepis pisma koje su mu poslali:

Kralju Artakserksu, od njegovih slugu, naroda u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat.

¹² Neka kralj zna da su Židovi, koji su od tebe došli k nama, otišli u Jeruzalem. Obnavljaju taj buntovnički i opaki grad—završavaju zidine i popravljaju temelje. ¹³ Nadalje, neka kralj zna: ako taj grad bude sagrađen, a zidine obnovljene, oni neće plaćati ni porez, ni danak, ni carinu, pa će se smanjiti kraljev prihod. ¹⁴ Budući da smo se obavezali kralju i da ne želimo gledati kako mu se nanosi sramota, šaljemo ovo pismo i obavještavamo kralja. ¹⁵ Predlažemo da se istraže zapisi tvojih prethodnika. Tamo ćeš naći da je Jeruzalem buntovnički grad, nevolja za kraljeve i pokrajine, te da se u njemu odavno dižu bune. Zato je i bio uništen. ¹⁶ Obznanjujemo kralju: ako se ovaj grad i njegove zidine obnove, nećeš imati vlast u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat.

¹⁷ Kralj je poslao ovaj odgovor:

Namjesniku Rehumu i bilježniku Šimšaju, i ostalim njihovim suradnicima, koji žive u Samariji i ostalim mjestima pokrajine, s druge strane rijeke Eufrat:

Pozdrav!

¹⁸ Pismo koje ste nam poslali prevedeno je i pročitano preda mnom. ¹⁹ Prema mojoj je zapovijedi istraženo i utvrđeno da se taj grad od davnina dizao protiv kraljeva i da su se u njemu dizale bune i ustanci. ²⁰ Jeruzalem je imao moćne kraljeve, koji su vladali nad čitavom pokrajinom s druge strane rijeke Eufrat i kojima su plaćali poreze, danak i carinu. ²¹ Stoga, naredite tim ljudima da prestanu graditi i da ne obnavljaju grad, sve dok ja to ne zapovjedim. ²² Pazite da ne zanemarite ovaj slučaj. Zašto da se kralju gomila šteta?

²³ Čim se prijepis pisma kralja Artakserksa pročitao pred Rehumom, bilježnikom Šimšajem i njihovim suradnicima, žurno su otišli k Židovima u Jeruzalem i nasilno im prekinuli radove.

Obustava obnove Hrama

²⁴ Tako su prestali radovi na Božjem Hramu u Jeruzalemu. Obustava je rada trajala sve do druge godine vladavine perzijskoga kralja Darija.

Petar i Ivan pred Velikim vijećem

4 Dok su Petar i Ivan govorili narodu, prišli su im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji^[a]. ² Uzrujali su se zbog toga što su Petar i Ivan poučavali i navješćivali uskrsnuće od mrtvih na Isusovom primjeru. ³ Uhitili su ih, a kako je već bila večer, stavili su ih u pritvor do sljedećeg dana. ⁴ A mnogi su od onih, koji su bili čuli njihovu poruku, povjerovali. Tako se broj onih koji su povjerovali popeo na otprilike pet tisuća.

⁵ Sutradan su se židovski vođe, starješine i učitelji Zakona^[b] okupili u Jeruzalemu. ⁶ Tamo su bili i vrhovni svećenik Ananija, Kaifa, Ivan, Aleksandar i svi iz obitelji vrhovnog svećenika. ⁷ Izveli su apostole pred njih i počeli ih ispitivati: »Čijom ste silom i u čije ime to učinili?«

⁸ Tada im je Petar, ispunjen Svetim Duhom, rekao: »Narodni vođe i starješine! ⁹ Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog jednom invalidu i pitate nas kako je izliječen, ¹⁰ onda biste svi vi i čitav izraelski narod trebali znati: to je učinjeno po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojeg ste vi razapeli i kojeg je Bog podigao iz mrtvih. Po njemu ovaj čovjek sada stoji pred vama zdrav. ¹¹ Isus je

¹² Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti.«

¹³ Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. ¹⁴ Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. ¹⁵ Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: ¹⁶ »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. ¹⁷ No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«

¹⁸ Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. ¹⁹ Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. ²⁰ Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« ²¹ Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. ²² Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina.

Petar i Ivan vraćaju se vjernicima

²³ Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. ²⁴ Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima. ²⁵ Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida:

²⁷ Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. ²⁸ Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. ²⁹ A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. ³⁰ Pokaži svoju silu^[e]—neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću^[f] tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«

³¹ Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.

Vjernici su ujedinjeni

³² Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su međusobno dijelili sve što su imali. ³³ A apostoli su silno svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Bog ih je sve obilno blagoslovio. ³⁴ Nikome od njih ništa nije nedostajalo. Tko god je posjedovao zemlju ili kuće, prodavao ih je i donosio dobiveni novac. ³⁵ Novac su predavali apostolima, a on se zatim dijelio svakome prema njegovim potrebama.

³⁶ Jedan od vjernika zvao se Josip. Bio je levit, rodom Cipranin. Apostoli su ga zvali Barnaba—što znači »hrabritelj«. ³⁷ On je posjedovao polje i prodao ga, a novac predao apostolima.