M’Cheyne Bible Reading Plan

Sara i Abimelek

20 Abraham je otišao odande prema južnom dijelu Kanaana i nastanio se između Kadeša i Šura. Dok je kao stranac boravio u gradu Geraru, ² mještanima je govorio za Saru da mu je sestra. Stoga je Abimelek, kralj Gerara, poslao po Saru i uzeo je k sebi. ³ No Bog je došao Abimeleku noću u snu i rekao mu: »Umrijet ćeš zbog one žene, koju si uzeo, jer je udana.« ⁴ Abimelek još nije spavao sa Sarom pa je rekao: »Gospodaru, zar ćeš ubiti nedužnog čovjeka? ⁵ Abraham mi je sam rekao: ‘Ona mi je sestra’, a Sara mi je sama rekla: ‘On mi je brat’. Učinio sam to čistog srca. Nedužan sam.«

⁶ Bog mu potom reče u snu: »Da, znam da si to učinio čistog srca. Zato sam te zadržavao da ne sagriješiš protiv mene i nisam ti dao da je dotakneš. ⁷ Sad vrati čovjeku njegovu ženu. On je prorok, molit će za tebe i ostat ćeš živ. No, ako je ne vratiš, umrijet ćeš i ti i svi tvoji.«

⁸ Abimelek je ustao rano ujutro pa pozvao sve svoje službenike. Kad im je ispričao san, jako su se uplašili. ⁹ Zatim je Abimelek pozvao Abrahama i upitao ga: »Što si nam učinio? Što sam ti skrivio da si toliki grijeh navalio na mene i moje kraljevstvo? Učinio si mi baš ono što se ne bi smjelo činiti.« ¹⁰ Abimelek ga još upita: »Pa što si mislio kad si to činio?«

¹¹ Abraham odgovori: »Mislio sam da u ovome mjestu sigurno ne poštuju Boga i da će me ubiti zbog moje žene. ¹² Osim toga, zaista mi je polusestra—kći moga oca, ali ne i moje majke. I postala mi je žena. ¹³ Kad me je Bog uputio da odem iz očevog doma, rekao sam joj: ‘Učini mi ovu uslugu: u koje god mjesto dođemo, reci za mene da sam ti brat’.«

¹⁴ Tada je Abimelek Abrahamu dao ovce, goveda, robove i ropkinje, a vratio mu je i ženu Saru. ¹⁵ »Evo, moja ti je zemlja na raspolaganju«, rekao je Abimelek, »nastani se gdje god želiš.« ¹⁶ A Sari je rekao: »Dao sam tvome bratu Abrahamu tisuću srebrnjaka. Time želim svima koji su s tobom pokazati da si nedužna. Slobodna si od bilo kakve optužbe.«

¹⁷ Potom se Abraham pomolio Bogu i Bog je ozdravio Abimeleka. Ozdravio je i njegovu ženu i ropkinje pa su ponovo mogle imati djecu. ¹⁸ Jer, BOG je sve žene u Abimelekovom domu učinio neplodnima kad je on uzeo Abrahamovu ženu Saru za svoju vlastitu.

Isus poučava o razvodu

(Mk 10,1-12)

19 Nakon što je Isus sve ovo rekao, napustio je Galileju i otišao na područje Judeje, na drugoj strani rijeke Jordan. ² Slijedilo ga je silno mnoštvo, a on ih je ondje ozdravljao.

³ Prišli su mu neki farizeji s namjerom da ga iskušaju i upitali ga: »Je li dopušteno da se čovjek razvede od svoje žene iz bilo kojeg razloga?«

⁴ Isus je odgovorio: »Zar niste čitali da ih je Stvoritelj u početku stvorio muško i žensko?^{[a] 5} A zatim je rekao: ‘Radi toga će čovjek napustiti svoga oca i majku i sjedinit će se sa svojom ženom i njih će dvoje postati jedno.’^{[b] 6} Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. Stoga, neka čovjek ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.«

⁷ Na to su ga upitali: »Pa zašto je onda Mojsije odredio da se čovjek može razvesti od svoje žene ako joj da potvrdu o razvodu braka?«^[c]

⁸ Isus im je odgovorio: »Mojsije je dopustio da se razvodite od svojih žena zbog vašega tvrdog srca, ali u početku nije bilo tako. ⁹ A ja vam kažem: tko se rastane od svoje žene, osim ako mu je ona bila nevjerna, pa se oženi drugom, čini preljub.«

¹⁰ Tada su mu učenici rekli: »Ako tako stoje stvari između muža i žene, onda je bolje i ne ženiti se.«

¹¹ Isus im je odgovorio: »Ne razumiju to svi, nego samo oni kojima je to dao Bog. ¹² Jer, ima muškaraca koji od rođenja ne mogu imati djece, a ima i onih koje su drugi učinili takvima. Konačno, ima i onih koji su izabrali ne ženiti se radi Kraljevstva nebeskog. Tko to može prihvatiti—neka prihvati!«

Isus prima djecu k sebi

(Mk 10,13-16; Lk 18,15-17)

¹³ Onda su mu donijeli djecu da položi ruke na njih i da se pomoli. No Isusovi su im učenici to branili. ¹⁴ Tada je Isus rekao: »Pustite djecu i nemojte im braniti da dolaze k meni, jer takvima, koji su kao ova djeca, pripada Kraljevstvo nebesko.« ¹⁵ Zatim je položio ruke na djecu i otišao dalje.

Isus i bogataš

(Mk 10,17-31; Lk 18,18-30)

¹⁶ Tada mu je pristupio neki čovjek i upitao ga: »Učitelju, kakvo dobro djelo moram učiniti da bih imao vječni život?«

¹⁷ A Isus mu je odgovorio: »Zašto me pitaš o tome što je dobro? Samo je jedan dobar—Bog! Ipak, ako želiš imati vječni život, poštuj zapovijedi!«

¹⁸ »Koje zapovijedi?« upitao je čovjek.

Isus mu je odgovorio: »Ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ¹⁹ poštuj oca i majku^[d] i voli svoga bližnjeg kao samoga sebe!«^[e]

²⁰ Mladić mu je rekao: »Svega sam se toga držao. Što mi još nedostaje?«

²¹ Isus mu je rekao: »Ako želiš biti savršen, prodaj svoju imovinu i podijeli novac siromašnima pa ćeš imati blago na Nebu. Tada dođi i slijedi me!«

²² Kad je mladić to čuo, otišao je žalostan jer je bio jako bogat.

²³ Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Istinu vam kažem, teško je bogatašu ući u Kraljevstvo nebesko. ²⁴ Da, kažem vam, lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.«

²⁵ Kad su to čuli, učenici su se jako začudili pa su upitali: »Pa tko se onda može spasiti?«

²⁶ Isus ih je pogledao i rekao im: »Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

²⁷ Tada se Petar javio i rekao mu: »Gle, mi smo sve ostavili i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?«

²⁸ A Isus im je rekao: »Istinu vam kažem: u novom svijetu, kad Sin Čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, vi, koji ste me slijedili, sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena. ²⁹ I tko god je radi mene napustio kuću, braću, sestre, oca, majku, djecu ili polja, primit će stotinu puta više i imat će vječni život. ³⁰ Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni koji su sada posljednji—bit će prvi.«

Narod priznaje svoje grijehe

9 Dvadeset i četvrtog dana tog mjeseca, Izraelci su se okupili na post, odjeveni u pokajničke tkanine i posuti prašinom^[a]. ² Oni koji pripadaju izraelskom rodu odvojili su se od svih stranaca. Stajali su i priznavali svoje grijehe i prekršaje svojih predaka. ³ Svatko je stajao na svome mjestu i tri su sata naglas čitali iz Knjige zakona svog BOGA, a sljedećih su tri sata priznavali svoje grijehe i klanjali se svome BOGU.

⁴ Leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija, Bani i Kenani stajali su na stepenicama i glasno vapili svome BOGU.

⁵ Zatim su Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: »Ustanite i blagoslivljajte svog BOGA, onoga koji je oduvijek i zauvijek!«

Molitva naroda

³⁸ »Zbog svega toga sklapamo neopozivi pisani sporazum, a naši glavari, Leviti i svećenici stavljaju na njega svoj pečat.«

Pavao u Efezu

19 Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa ² ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?«

Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.«

³ »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je.

Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«

⁴ »Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«

⁵ Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. ⁶ Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. ⁷ Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca.

⁸ Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo. ⁹ No neki su od njih bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave. ¹⁰ To je trajalo dvije godine pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli Gospodinovu riječ.

Skevini sinovi

¹¹ Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda. ¹² Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i marame, koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli su duhovi izlazili iz njih.

¹³ Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!« ¹⁴ To su radila sedmorica sinova nekoga židovskoga vodećeg svećenika koji se zvao Skeva.

¹⁵ A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?«

¹⁶ Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i ranjeni pobjegli iz kuće. ¹⁷ Za to su saznali svi Židovi i Grci, koji su živjeli u Efezu, i sve ih je obuzeo strah, a ime Gospodina Isusa još se više veličalo. ¹⁸ Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela, ¹⁹ a mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka^[a]. ²⁰ Tako se Gospodinova riječ silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju.

Pavao se sprema na put

²¹ Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.« ²² I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji.

Nemiri u Efezu

²³ Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta. ²⁴ Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne modele hramova božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu. ²⁵ Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom. ²⁶ I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi napravljeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi. ²⁷ Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i, ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoje veličanstvo.«

²⁸ Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!« ²⁹ Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar. ³⁰ Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu to nisu dopustili Gospodinovi sljedbenici. ³¹ Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar. ³² Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili. ³³ Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa. ³⁴ Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Velika je efeška Artemida!«

³⁵ Gradski je službenik umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinoga kipa koji je pao s neba? ³⁶ To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno. ³⁷ Dovukli ste ovu dvojicu ovamo iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice. ³⁸ Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge. ³⁹ A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa. ⁴⁰ Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež jer nema razloga za ovaj sastanak.« ⁴¹ Kad je to rekao, gradski je službenik raspustio skup.