M’Cheyne Bible Reading Plan

Božji poziv i obećanje Abramu

12 BOG je rekao Abramu: »Ostavi svoju zemlju, svoju rodbinu i dom svog oca. Idi u zemlju koju ću ti pokazati.

⁴ I Abram je krenuo, kao što mu je BOG rekao, a s njim je pošao i Lot. Abram je imao sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. ⁵ Sa sobom je poveo svoju ženu Saraju, nećaka Lota, uzeo je svu imovinu koju su stekli i sve robove koje su imali u Haranu. Zaputili su se u zemlju Kanaan. Kad su stigli, ⁶ Abram je prošao zemljom sve do mjesta Šekem, do poznatoga hrasta Moreh^[a]. Tada su ondje živjeli Kanaanci.

⁷ BOG se pokazao Abramu i rekao mu: »Ovu ću zemlju dati tvome potomstvu.«

Ondje je Abram napravio žrtvenik BOGU koji mu se pokazao. ⁸ Potom je otišao u brda, istočno od Betela, gdje je razapeo svoj šator. Betel mu je bio na zapadu, a Aj na istoku. Abram je ondje napravio žrtvenik BOGU i štovao BOGA^[b]. ⁹ Zatim je nastavio putovati, od mjesta do mjesta, prema jugu.

Abram i Saraja u Egiptu

¹⁰ U zemlji je zavladala toliko velika glad da je Abram otišao u Egipat kako bi neko vrijeme ondje živio kao stranac.

¹¹ Na ulasku u Egipat rekao je svojoj ženi Saraji: »Slušaj, znam da si prekrasna žena. ¹² Kad te Egipćani vide, bit će ljubomorni što si mi žena pa će me ubiti, a tebe zadržati za sebe. ¹³ Zato, reci da si mi sestra, da zbog tebe dobro prođem i da mi poštede život.«

¹⁴ Kad je Abram stigao u Egipat, Egipćani su vidjeli da je Saraja vrlo lijepa. ¹⁵ A vidjeli su je i faraonovi službenici pa je pohvalili pred njim. Tako su je doveli na faraonov dvor da bude jedna od njegovih žena^[c]. ¹⁶ Radi nje je faraon lijepo postupao s Abramom te je on stekao ovce i koze, goveda, magarce i magarice, deve, robove i ropkinje.

¹⁷ No BOG je poslao teške bolesti na faraona i njegove ukućane zbog Abramove žene Saraje. ¹⁸ Stoga je faraon pozvao Abrama i upitao: »Što si mi učinio? Zašto mi nisi rekao da je ona tvoja žena? ¹⁹ Zašto si rekao da ti je sestra pa sam je uzeo sebi za ženu? Sad ti je vraćam—uzmi je i idi!« ²⁰ Zatim je faraon dao zapovijed svojim ljudima pa su otpremili Abrama s njegovom ženom i svom imovinom.

Isus i Ivan Krstitelj

(Lk 7,18-35)

11 Kad je Isus završio s davanjem uputa dvanaestorici svojih učenika, otišao je odande poučavati i propovijedati po gradovima u Galileji.

² Kad je Ivan Krstitelj, koji je bio u zatvoru, čuo za Kristova djela, poslao je Isusu svoje učenike. ³ Oni su ga upitali: »Jesi li ti onaj koji treba doći ili da očekujemo drugog?«

⁴ Isus im je odgovorio: »Idite i recite Ivanu o onome što čujete i vidite! ⁵ Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi ustaju, a siromašnima se propovijeda Radosna vijest. ⁶ Blago onomu tko ne oklijeva da me prihvati!«

⁷ Dok su Ivanovi učenici odlazili, Isus je govorio mnoštvu o Ivanu, pitajući ih: »Što ste išli vidjeti u pustinji? Trsku koju povija vjetar? ⁸ Ako ne to, što ste onda išli vidjeti? Čovjeka odjevenog u raskošnu odjeću? Oni koji nose raskošnu odjeću nalaze se u kraljevskim dvorima. ⁹ Što ste onda išli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. ¹⁰ On je onaj o kojem je pisano:

¹¹ Istinu vam kažem: od svih ljudi koji su ikad rođeni, nitko nije veći od Ivana Krstitelja, a ipak je i najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći od Ivana. ¹² Od vremena Ivana Krstitelja pa do sada navala je na Kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju.^{[b] 13} Svi su proroci i Mojsijev zakon proricali do Ivana. ¹⁴ Ako prihvaćate što su rekli proroci i Zakon, onda je Ivan Ilija koji treba doći. ¹⁵ Tko sluša, neka čuje!

¹⁶ S kim da usporedim sadašnji naraštaj? Oni su poput djece koja sjede na trgovima i dovikuju se:

¹⁸ Došao je Ivan, niti je jeo niti je pio poput ostalih ljudi, pa kažu: ‘Opsjednut je zlim duhom!’ ¹⁹ Onda je došao Sin Čovječji, koji jede i pije poput svih ostalih, a ljudi kažu: ‘Vidi ovoga! Proždrljivac i pijanac! Prijatelj poreznika i grešnika!’ No mudrost se dokazuje djelima koja čini.«

Isus upozorava

(Lk 10,13-15)

²⁰ Tada je Isus počeo koriti gradove u kojima je učinio najviše čuda jer se nisu obratili ljudi iz tih gradova. ²¹ Rekao im je: »Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer, da su se u Tiru i Sidonu dogodila čuda, koja su se vama dogodila, oni bi se već odavno pokajali. U znak pokajanja obukli bi pokajničku tkaninu i glave posuli pepelom. ²² Ali, kažem vam, na Sudnji će dan Tiru i Sidonu biti lakše nego vama. ²³ A ti, Kafarnaume, zar se misliš uzdići do neba? Ne, strmoglavit ćeš se u pakao. Jer, da su se u Sodomi dogodila čuda, koja su se tebi dogodila, taj bi grad opstao do dana današnjega. ²⁴ Ali, kažem ti, na Sudnji će dan Sodomi biti lakše nego tebi.«

Isusov poziv

(Lk 10,21-22)

²⁵ U ono je vrijeme Isus rekao: »Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio onima koji su kao mala djeca. ²⁶ Da, Oče, jer ti si htio da tako bude.

²⁷ Otac mi je sve predao. Nitko, osim Oca, ne poznaje Sina. I nitko ne poznaje Oca, osim Sina i onih kojima ga Sin želi otkriti.

²⁸ Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas obnoviti. ²⁹ Uzmite moj jaram^[c] na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, pronaći ćete odmor svojim dušama. ³⁰ Jer, jaram koji vam nudim lagan je i teret koji je od mene lako vam je nositi.«^[d]

Nehemijina molitva

1 Ovo je izvještaj Nehemije, Hakalijinog sina:

Dvadesete godine Artakserksove vladavine,^[a] u mjesecu Kislevu^[b], dok sam bio u palači u gradu Suzi, ² došao je Hanani, jedan od moje braće, s još nekim ljudima iz Jude. Raspitao sam se kod njih o Židovima, koji su izbjegli progonstvo i ostali u Judi, i o Jeruzalemu.

³ Rekli su mi: »Oni koji su izbjegli progonstvo i ostali u pokrajini Judi u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemske su zidine razvaljene, a vrata uništena vatrom.«

⁴ Kad sam čuo te riječi, sjeo sam i zaplakao. Danima sam tugovao, postio i molio pred Bogom neba.

⁵ Zatim sam rekao:

»O, BOŽE! Ti si Bog neba—velik i moćan Bog! Čuvaš svoj savez i vjerno iskazuješ ljubav onima koji te vole i vrše tvoje zapovijedi. ⁶ Poslušaj me i pogledaj! Čuj molitvu svog sluge, dok se danonoćno pred tobom moli za tvoje sluge, za izraelski narod. Priznajem grijehe izraelskog naroda protiv tebe. Priznajem da smo i ja i moja obitelj griješili protiv tebe. ⁷ Loše smo se odnosili prema tebi. Nismo se držali tvojih zapovijedi, pravila i propisa koje si dao svome slugi Mojsiju.

⁸ Sjeti se što si rekao svom slugi Mojsiju: ‘Budete li nevjerni, raspršit ću vas među narode. ⁹ Ali, ako mi se vratite, ako držite i vršite moje zapovijedi—ma bili prognani i na kraj neba—odande ću vas sabrati i dovesti na mjesto koje sam izabrao za prebivalište svome imenu.’

¹⁰ Oni su tvoji sluge i tvoj narod koji si otkupio svojom velikom moći i svojom snažnom rukom.

¹¹ O, Gospodaru, pažljivo poslušaj molitvu ovoga tvog sluge i molitvu svih tvojih slugu koji te s radošću štuju. Daj svome slugi da uspije danas, daj da mu kralj bude naklonjen.«

U to sam vrijeme bio kraljev peharnik^[c].

Petar se vraća u Jeruzalem

11 Apostoli i braća u Judeji čuli su da su i nežidovi primili Božju riječ. ² Kad je Petar došao u Jeruzalem, vjernici Židovi počeli su se prepirati s njim: ³ »Ušao si u kuću nežidova i neobrezanih i jeo s njima!«

⁴ Tada im je Petar ispričao sve što se dogodilo: ⁵ »Nalazio sam se u Jopi i molio. Dok sam molio, imao sam viđenje: nešto kao velika plahta, držana za četiri kraja, spuštala se s neba i sišla k meni. ⁶ Pogledao sam dobro unutra i vidio razne četveronožne životinje, divlje zvijeri, gmazove i ptice. ⁷ Zatim sam čuo glas kako mi govori: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’

⁸ A ja sam rekao: ‘To nikako, Gospodine! U moja usta nikada nije ušlo ništa okaljano ili nečisto.’

⁹ Glas s neba rekao je i drugi put: ‘Ne smatraj nečistim ono što je Bog učinio čistim.’

¹⁰ To se ponovilo i treći put, a onda je sve ovo bilo vraćeno na nebo. ¹¹ U taj tren, pred kuću u kojoj sam boravio, stigla su tri čovjeka koje su poslali k meni iz Cezareje. ¹² Duh mi je rekao da pođem s njima, bez oklijevanja. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće pa smo otišli u kuću tog čovjeka. ¹³ On nam je ispričao da je vidio anđela kako stoji u njegovom domu i govori mu: ‘Pošalji u Jopu po Šimuna zvanog Petar. ¹⁴ On će ti reći riječi po kojima ćete biti spašeni i ti i svi koji žive u tvojoj kući.’

¹⁵ Kad sam im počeo govoriti, Sveti Duh spustio se na njih na isti način kako se prije spustio na nas. ¹⁶ Onda sam se sjetio što je Gospodin rekao: ‘Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.’ ¹⁷ Dakle, ako je ovim ljudima Bog dao isti dar, koji je dao nama kada smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao Bogu stati na put?«

¹⁸ Kad su vjernici to čuli, prestali su se prepirati i počeli veličati Boga, govoreći: »Znači, Bog je i nežidovima dao mogućnost obraćenja koje vodi k vječnom životu!«

Radosna vijest stiže u Antiohiju

¹⁹ A oni koji su se razbježali zbog progona, nastalih nakon Stjepanove smrti, stigli su do Fenicije, Cipra i Antiohije. Na putu nisu propovijedali Radosnu vijest nikomu osim Židovima. ²⁰ Neki su od tih vjernika bili s Cipra i iz Cirene pa su se, nakon što su stigli u Antiohiju, počeli obraćati i Grcima te im propovijedati Radosnu vijest o Gospodinu Isusu. ²¹ Gospodin im je pomagao^[a] pa su mnogi povjerovali njihovoj poruci i počeli slijediti Gospodina. ²² Vijest o tome stigla je i do Crkve u Jeruzalemu, koja je na to poslala Barnabu u Antiohiju. ²³ Kad je stigao onamo i vidio kako je Bog blagoslovio vjernike, bio je sretan. Sve ih je ohrabrio da svim svojim srcem ostanu vjerni Gospodinu. ²⁴ On je bio dobar čovjek, pun Svetog Duha i vjere. A mnogi su postali Gospodinovim sljedbenicima.

²⁵ Barnaba je zatim krenuo u Tarz da potraži Savla. ²⁶ Kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. Punu godinu dana oni su se sastajali s tamošnjom Crkvom i poučavali mnoštvo ljudi. U Antiohiji su Kristove učenike prvi put nazvali kršćanima.

²⁷ U to su vrijeme neki proroci iz Jeruzalema došli u Antiohiju. ²⁸ Jedan od njih zvao se Agab. Vođen Svetim Duhom, prorekao je da će širom svijeta nastati velika glad. U vrijeme cara Klaudija, to se i dogodilo. ²⁹ Svaki je vjernik odlučio odvojiti koliko može za pomoć braći i sestrama koji žive u Judeji. ³⁰ Tako su i učinili te su po Barnabi i Savlu poslali sakupljenu pomoć starješinama u Judeji.