M’Cheyne Bible Reading Plan

Abram i Lot se razdvajaju

13 Abram se iz Egipta vratio na jug Kanaana sa svojom ženom i svom imovinom, a s njime i Lot. ² Abram je imao veliko bogatstvo u stoci, srebru i zlatu. ³ Iz južnog je kraja nastavio putovati prema sjeveru. Išao je od mjesta do mjesta, sve do Betela. Došao je do onog mjesta između Betela i Aja gdje mu je prije bio šator ⁴ i gdje je bio napravio žrtvenik. Ondje je Abram štovao BOGA^[a].

⁵ Cijelo to vrijeme i Lot je putovao s Abramom te je i on imao stada sitne i krupne stoke, i brojnu obitelj i robove. ⁶ Onaj kraj nije mogao izdržavati obojicu jer su imali toliku imovinu da nisu mogli živjeti zajedno. ⁷ Dolazilo je do svađe između Abramovih i Lotovih pastira. U to su vrijeme ondje živjeli i Kanaanci i Perižani.

⁸ Stoga je Abram rekao Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, niti između mojih i tvojih pastira—pa rodbina smo. ⁹ Sva ti je zemlja na raspolaganju. Razdvojimo se. Ako ti odeš lijevo, ja ću desno. Ako ti odeš desno, ja ću lijevo.«

¹⁰ Lot je podigao pogled i vidio da je sva dolina rijeke Jordan prema Soaru dobro navodnjena. Izgledala je kao BOŽJI vrt, ili kao egipatska zemlja, jer je to bilo prije nego što je BOG uništio Sodomu i Gomoru. ¹¹ Lot je izabrao za sebe svu Jordansku dolinu pa se zaputio na istok. Tako su se razdvojili: ¹² Abram je živio u Kanaanu, dok je Lot živio između gradova u dolini i utaborio se u šatorima sve do Sodome. ¹³ A muškarci u Sodomi bili su zli i jako su griješili protiv BOGA.

¹⁴ Nakon što se Lot odvojio, BOG je rekao Abramu: »Podigni pogled s ovog mjesta na sjever, jug, istok i zapad. ¹⁵ Svu zemlju koju vidiš dat ću tebi i tvom potomstvu zauvijek. ¹⁶ Učinit ću da tvog potomstva bude kao zemljinog praha. Ako se može prebrojiti zemljin prah, i tvoje će se potomstvo moći prebrojiti. ¹⁷ Idi i prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi dati.«

¹⁸ Tada je Abram preselio svoj šator i nastanio se kod Mamreovih hrastova^[b] na području grada Hebrona. Ondje je BOGU napravio žrtvenik.

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mk 2,23-28; Lk 6,1-5)

12 U ono je vrijeme, na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. Njegovi su učenici ogladnjeli pa su počeli trgati klasje i jesti. ² Kad su to vidjeli farizeji, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti na šabat.«

³ Tada im je Isus rekao: »Zar niste čitali što je David učinio kada su on i njegovi ljudi ogladnjeli? ⁴ Ušao je u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu iako ni njemu ni njegovim pratiocima nije bilo dopušteno da ih jedu, nego samo svećenicima. ⁵ Niste li čitali u Zakonu da na šabat svećenici u Hramu krše zakon o zabrani rada na šabat? No njima se to ne uzima za zlo. ⁶ No ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama. ⁷ Da ste shvatili što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve’,^[a] ne biste osuđivali ove nedužne.

⁸ Jer, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

Ozdravljenje na šabat

(Mk 3,1-6; Lk 6,6-11)

⁹ Odande je otišao u njihovu sinagogu, ¹⁰ gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. Neki su Židovi upitali Isusa, s namjerom da ga optuže: »Je li dopušteno liječiti na šabat?«^[b]

¹¹ Isus im je rekao: »Tko od vas ne bi uhvatio i izvadio svoju jedinu ovcu ako na šabat padne u jamu? ¹² A čovjek je mnogo važniji od ovce. Zato je dopušteno na šabat činiti dobro.«

¹³ Zatim je rekao onom čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku i ruka mu je postala zdrava kao i druga. ¹⁴ Farizeji su izašli i počeli smišljati kako da ubiju Isusa.

Isus je Božji izabrani sluga

¹⁵ Kad je za to doznao, otišao je odande, a slijedilo ga je silno mnoštvo. On ih je sve ozdravljao ¹⁶ i upozoravao ih da ne odaju tko je on, ¹⁷ kako bi se ispunilo što je rečeno po proroku Izaiji:

Isusova moć je od Boga

(Mk 3,20-30; Lk 11,14-23; 12,10)

²² Potom su mu doveli slijepog i nijemog čovjeka, obuzetog zlim duhom. Isus ga je ozdravio pa je čovjek progovorio i progledao, ²³ a mnoštvo je bilo zadivljeno te se pitalo: »Da nije ovo Davidov Sin?«

²⁴ Kad su to čuli farizeji, rekli su: »On izgoni zle duhove uz pomoć Sotone^[d], vladara zlih duhova.«

²⁵ Isus je znao njihove misli pa im je rekao: »Svako će kraljevstvo, koje je nesložno, propasti. Nijedan grad ili obitelj, koji su nesložni unutar sebe, neće opstati. ²⁶ Dakle, ako Sotona izgoni Sotonu, u sebi je podijeljen. Kako će onda opstati njegovo kraljevstvo? ²⁷ Opet, ako ja izgonim zle duhove uz pomoć Sotone, uz čiju ih pomoć izgone vaši ljudi? Zato će vam suditi vaši vlastiti ljudi. ²⁸ Budući da ja izgonim zle duhove uz pomoć Božjega Duha, to dokazuje da je Božje kraljevstvo došlo k vama.

²⁹ Ili, kako može netko ući u kuću snažnog čovjeka i ukrasti mu imovinu ako ga prije ne sveže? Tek će mu tada moći opljačkati kuću.

³⁰ Tko nije sa mnom—protiv mene je. Tko mi ne pomaže skupljati—taj rasipa. ³¹ Zato vam kažem: svaki grijeh i kleveta oprostit će se ljudima, ali kleveta protiv Svetog Duha neće se oprostiti. ³² Ako tko kaže nešto protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, ali ako tko kaže nešto protiv Svetog Duha, neće mu se oprostiti, ni na ovom svijetu ni na onome koji dolazi.«

Dobar i loš plod

(Lk 6,43-45)

³³ »Da biste imali dobar plod, morate imati dobro stablo. No ako je stablo loše, imat ćete loš plod, jer stablo se prepoznaje po svome plodu. ³⁴ Vi, zmije! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Usta govore ono čega je srce puno. ³⁵ Dobar čovjek iznosi dobro jer je u njemu pohranjeno dobro, a zao čovjek iznosi zlo jer je u njemu pohranjeno zlo. ³⁶ No, kažem vam da će na Sudnji dan ljudi odgovarati za svaku beskorisnu riječ koju su izgovorili. ³⁷ Jer, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.«

Opomena nevjernom naraštaju

(Mk 8,11-12; Lk 11,29-32)

³⁸ Tada su mu neki učitelji Zakona i farizeji rekli: »Učitelju, želimo da nam daš neki znak.«

³⁹ A Isus im je odgovorio: »Zao i nevjeran naraštaj traži znak. No neće mu se dati nikakav drugi znak osim znaka proroka Jone^[e]. ⁴⁰ Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u utrobi zemlje tri dana i tri noći. ⁴¹ Na Sudu će Ninivljani^[f] ustati zajedno s ljudima, koji žive danas, i osudit će ga jer su se obratili zbog Joninog propovijedanja. A ovdje je netko veći od Jone. ⁴² Na Sudu će Kraljica Juga^[g] ustati s ovim naraštajem i osudit će ga jer je s kraja zemlje došla čuti Salomonovu mudrost. A ovdje je nešto veće od Salomona.«

Povratak zlih duhova

(Lk 11,24-26)

⁴³ »Kada zao duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći odmor, ali ga ne nalazi. ⁴⁴ Tada kaže: ‘Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao.’ Kada se vrati, pronalazi je praznu, čistu i uređenu. ⁴⁵ Tada ode i sa sobom dovede sedam drugih duhova, gorih od sebe, pa svi uđu i nastane se ondje. Tako posljednje stanje toga čovjeka postaje gore od prvotnoga. Isto će biti i s ovim pokvarenim naraštajem.«

Isusova prava obitelj

(Mk 3,31-35; Lk 8,19-21)

⁴⁶ Dok je Isus još govorio narodu, došli su njegova majka i braća pa su stajali vani tražeći da s njim govore. ⁴⁷ Netko reče Isusu: »Evo, tvoja majka i braća stoje vani i žele razgovarati s tobom.«

⁴⁸ A Isus mu odgovori: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« ⁴⁹ Onda je pokazao rukom na svoje učenike i rekao: »Evo moje majke i moje braće! ⁵⁰ Da, tko god izvršava volju moga nebeskog Oca, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«

Kralj šalje Nehemiju u Jeruzalem

2 Dvadesete godine vladavine kralja Artakserksa,^[a] u mjesecu Nisanu^[b], kad su kralju donijeli vino, ja sam ga uzeo i dao mu ga.

Budući da nikad prije nisam bio tužan pred njim, ² kralj me upitao: »Zašto izgledaš tužno, a nisi bolestan? Sigurno nosiš tugu u srcu.«

Tada sam se jako uplašio. ³ No rekao sam kralju: »Živio kralj zauvijek! Kako da ne budem tužan kad grad u kojem su pokopani moji preci leži opustošen i ruševan, a vrata mu je progutala vatra?«

⁴ Tada me kralj upitao: »Što želiš da učinim?«

Pomolio sam se Bogu neba ⁵ pa odgovorio kralju: »Ako je kralju po volji i ako smatra da sam mu dobar sluga, neka me pošalje u Judu, u grad gdje su pokopani moji preci, da ga ponovo sagradim.«

⁶ Tada me kralj, uz koga je sjedila kraljica, upitao: »Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?«

Budući da je kralju bilo drago da me pošalje, naznačio sam mu vrijeme. ⁷ I još sam mu rekao: »Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje pokrajine preko rijeke Eufrat, da mi dopuste prolazak do Jude. ⁸ Trebam i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, kako bi mi dao drva da napravim grede za vrata na hramskoj tvrđavi, na gradskim zidinama i na kući u kojoj ću stanovati.«

Kralj mi je dao što sam tražio jer mi je Bog bio naklonjen.

⁹ Stoga, otišao sam upraviteljima pokrajine preko rijeke Eufrat i dao im kraljeva pisma, a kralj je sa mnom poslao vojne zapovjednike i konjanike. ¹⁰ Kad su za to čuli Sanbalat Horonac i službenik Tobija Amonac, jako su se uznemirili što je netko došao raditi za dobrobit Izraelaca.

Nehemija pregledava jeruzalemske zidine

¹¹ Stigao sam u Jeruzalem i ostao ondje tri dana. ¹² Ustao sam noću i krenuo s još nekoliko ljudi. Nikome nisam rekao što mi je Bog stavio na srce da učinim za Jeruzalem. Nismo koristili teretne životinje osim one na kojoj sam jahao. ¹³ Noću sam se uputio kroz Dolinska vrata, pokraj Zmajevog bunara, do Smetlišnih vrata. Pregledavao sam zidine Jeruzalema, koje su bile razorene, i njihova vrata, koja je progutala vatra. ¹⁴ Zatim sam otišao dalje, do Izvorskih vrata i do Kraljevog jezerca. No ondje nije bilo mjesta da bi prošla životinja koju sam jahao ¹⁵ pa sam se noću kretao dolinom i dalje pregledavao zidine. Zatim sam se okrenuo, ušao kroz Dolinska vrata i vratio se.

¹⁶ Službenici nisu znali kamo sam otišao niti što sam radio. Nisam još ništa bio rekao Židovima, ni svećenicima, ni vođama, ni službenicima, ni drugima koji će obavljati radove.

¹⁷ Tada sam im rekao: »Vidite u kakvoj smo nevolji. Jeruzalem leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena. Stoga, dođite da ponovo sagradimo jeruzalemski zid, da više ne budemo ruglo.«

¹⁸ Ispričao sam im i kako mi je Bog bio naklonjen i što mi je kralj rekao.

Odgovorili su: »Počnimo odmah graditi.« I prionuli su na to dobro djelo.

¹⁹ Kad su za to čuli Sanbalat Horonac, službenik Tobija Amonac i Gešem Arapin, rugali su nam se i smijali.

»Što to radite?« pitali su. »Zar se bunite protiv kralja?«

²⁰ Odgovorio sam im: »Bog neba dat će nam da uspijemo. Mi smo njegovi sluge i počet ćemo graditi, a vi se nemojte uplitati jer nemate nikakvog posjeda ni povijesnog prava u Jeruzalemu.«

Herod Agripa progoni Crkvu

12 U to je vrijeme kralj Herod počeo progoniti neke pripadnike Crkve. ² Naredio je da mačem ubiju Jakova, Ivanovog brata. ³ Kad je vidio da Židovi to odobravaju, odlučio je izdati naredbu da uhite i Petra. Bilo je to vrijeme Blagdana beskvasnih kruhova. ⁴ Herod je uhvatio Petra i bacio ga u zatvor. Naredio je da ga čuvaju četiri straže po četiri vojnika. Namjeravao ga je nakon blagdana Pashe izvesti pred narodni sud. ⁵ Dok je Petar bio u zatvoru, Crkva je žarko molila za njega.

⁶ Te je noći Petar spavao između dvojice vojnika. Bio je vezan dvama lancima. Čuvari su stajali pred zatvorskim vratima i budno pazili. Herod je sljedećeg dana namjeravao suditi Petru. ⁷ Odjednom se pojavio Gospodinov anđeo, a ćeliju je obasjala svjetlost. Anđeo je potapšao Petra i probudio ga govoreći: »Ustani, brzo!« I lanci su pali s Petrovih ruku. ⁸ Tada mu je anđeo rekao: »Obuci se i obuj!« Petar ga je poslušao, a anđeo mu je rekao: »Obuci kaput i pođi za mnom!« ⁹ Petar je krenuo za anđelom, pitajući se je li to san ili stvarnost. Mislio je da je to samo priviđenje. ¹⁰ Anđeo i Petar su prošli pokraj prve i druge straže. Došli su do željeznih vrata koja vode u grad. Ona su se sama otvorila i oni su izašli. Nakon što su prošli jednu ulicu, anđeo je odjednom nestao.

¹¹ Petar se tada pribrao i rekao u sebi: »Sada uistinu znam da je Gospodin poslao svoga anđela i spasio me od Heroda i od sveg zla koje je židovski narod očekivao da će me snaći.«

¹² Čim je Petar to shvatio, otišao je u kuću Marije, majke Ivana zvanog Marka, gdje se okupilo mnogo ljudi i molilo. ¹³ Petar je pokucao na vanjska vrata. Sluškinja po imenu Rode krenula ih je otvoriti. ¹⁴ Prepoznala je Petrov glas i od sreće otrčala u kuću. Javila im je da je Petar na vratima, ali mu je zaboravila otvoriti vrata. ¹⁵ Rekli su joj: »Ti si luda!« No ona je uporno tvrdila da govori istinu. Oni su zatim rekli: »To je sigurno njegov anđeo.«

¹⁶ Ali Petar je i dalje uporno kucao. Kad su otvorili vrata i vidjeli ga, ostali su zapanjeni. ¹⁷ On im je rukom dao znak da šute i ispričao im kako ga je Gospodin izveo iz zatvora te nadodao: »Obavijestite Jakova i drugu braću o ovome!« Onda ih je ostavio i otišao drugamo.

¹⁸ Kad se razdanilo, zatvorski su se stražari jako uznemirili. Pitali su se što se moglo dogoditi s Petrom. ¹⁹ Herod je organizirao potragu za njim, a kad ga nije našao, stražare je podvrgnuo ispitivanju i naredio da ih pogube.

Smrt Heroda Agripe

Herod se zatim vratio iz Judeje u Cezareju i ondje proveo neko vrijeme. ²⁰ Bio je vrlo ljut na stanovnike Tira i Sidona. Budući da je njihova zemlja ovisila o hrani iz Herodove zemlje, zajedno su ga došli zamoliti za mir. Uspjeli su pridobiti na svoju stranu Herodovog osobnoga slugu Blasta. ²¹ Herod je odredio dan za sastanak s njima. Toga je dana odjenuo kraljevsku odoru, sjeo na prijestolje i održao govor narodu, a ²² ljudi su klicali: »Ovo govori Bog, a ne čovjek!« ²³ Gospodinov ga je anđeo odmah udario bolešću jer nije dao slavu Bogu. Umro je, izjeden od crvâ.

²⁴ A Božja poruka sve se više širila; broj je vjernika rastao.

²⁵ Barnaba i Savao obavili su svoj zadatak u Jeruzalemu i vratili se u Antiohiju, povevši sa sobom i Ivana zvanog Marko.