M’Cheyne Bible Reading Plan

Tri posjetitelja

18 Jednom, dok je Abraham za podnevne žege sjedio na ulazu svog šatora, kod Mamreovih hrastova, pokazao mu se BOG. ² Podigao je pogled i ugledao tri čovjeka kako stoje u blizini! Čim ih je vidio, potrčao im je ususret i poklonio se do zemlje. ³ Rekao je: »Gospodaru, ako sam ti po volji, nemoj proći pokraj svog sluge, a da ne svratiš. ⁴ Neka se donese malo vode da operete noge i odmorite pod drvetom. ⁵ Donijet ću i malo kruha da se okrijepite, a zatim krenite dalje. Kao slugi, čast mi je ugostiti vas.«

»Dobro«, rekli su oni, »neka bude kako si rekao.«

⁶ Abraham je požurio k Sari u šator i rekao: »Brzo! Uzmi vreću^[a] najboljeg brašna pa zamijesi tijesto i ispeci pogače!«

⁷ Zatim je otrčao do goveda, uzeo mlado, ugojeno tele i dao ga jednom slugi koji ga žurno spremi za jelo. ⁸ Potom je Abraham uzeo sira i mlijeka i tele, koje je bio pripremio, te stavio pred njih. Dok su jeli, stajao je pokraj njih pod drvetom.

⁹ »Gdje ti je žena Sara?« upitali su ga.

»Eno je u šatoru!« odgovorio je.

¹⁰ Tada je jedan od njih rekao: »Vratit ću se k tebi dogodine u ovo vrijeme. Tvoja će žena Sara već imati sina.«

A Sara je bila iza njega, na ulazu šatora, i slušala. ¹¹ Abraham i Sara već su bili u poodmaklim godinama starosti i ona više nije mogla rađati.

¹² Zato se Sara nasmijala u sebi i rekla: »Zar ovako stara, i sa starim mužem, da imam to zadovoljstvo?«

¹³ Tada je BOG upitao Abrahama: »Zašto se Sara nasmijala i rekla da je prestara da rodi dijete? ¹⁴ Je li BOGU išta nemoguće? Vratit ću se k tebi dogodine, u rečeno vrijeme, i Sara će imati sina.«

¹⁵ Sara se uplašila pa je poricala: »Nisam se smijala«.

No BOG je rekao: »Nije tako, smijala si se.«

Abraham se zauzima za Sodomu

¹⁶ Kad su ta trojica krenula, pogledala su prema Sodomi, a Abraham je išao s njima da ih isprati.

¹⁷ Tada je BOG rekao u sebi: »Zašto bih skrivao od Abrahama što namjeravam učiniti? ¹⁸ Od njega će postati velik i moćan narod, i po njemu će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. ¹⁹ Neću to skrivati jer sam ga izabrao da pouči svoju djecu i potomke da slušaju BOGA i čine ono što je ispravno i pravedno. Tako ću ja, BOG, moći izvršiti ono što sam obećao Abrahamu.«

²⁰ I BOG mu reče: »Velike su optužbe protiv Sodome i Gomore i jako je težak njihov grijeh! ²¹ Sići ću i vidjeti jesu li zaista radili sve ono što sam čuo u optužbama.«

²² Ona druga dvojica krenula su odande prema Sodomi, a Abraham je još stajao pred BOGOM.

²³ Zatim mu se približio i upitao: »Hoćeš li zaista uništiti nedužne^[b] zajedno s krivima? ²⁴ A što ako u gradu ima pedeset nedužnih, hoćeš li ga uništiti? Zar ga nećeš poštedjeti zbog pedeset nedužnih? ²⁵ Pa ne bi ti nešto takvo učinio. Ne bi ti pogubio nedužne zajedno s krivima, pa da nedužni prođu kao i krivi. Ma sigurno ne bi! Zar da Sudac čitavog svijeta ne postupi ispravno?«

²⁶ A BOG je rekao: »Ako u gradu Sodomi nađem pedeset nedužnih, poštedjet ću cijelo mjesto radi njih.«

²⁷ Abraham nastavi: »Znam da sam samo prah i pepeo, i da se nemam pravo ovako obraćati Gospodaru, ²⁸ ali što ako nedužnih bude pet manje od pedeset? Hoćeš li tada uništiti cijeli grad?«

»Ako u gradu nađem četrdeset i pet nedužnih«, rekao je Bog, »neću ga uništiti.«

²⁹ Abraham mu ponovo progovori: »Što ako se ondje nađe samo četrdeset nedužnih?«

Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih četrdeset.«

³⁰ Abraham nastavi: »Neka se Gospodar ne ljuti što ponovo govorim. Što ako se nađe samo trideset nedužnih?«

Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih trideset.«

³¹ Abraham nastavi: »Nemam pravo ovako se obraćati Gospodaru, ali što ako se ondje nađe samo dvadeset nedužnih?«

Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih dvadeset.«

³² Abraham nastavi: »Neka se Gospodar ne ljuti ako još jednom progovorim. Što ako ih se ondje nađe samo deset?«

Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih deset.«

³³ Kad su završili razgovor, BOG je otišao, a Abraham se vratio kući.

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mk 9,2-13; Lk 9,28-36)

17 Šest dana kasnije Isus je sa sobom poveo Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana te ih doveo na planinu. Ondje su bili potpuno sami. ² Tada se, njima naočigled, promijenio njegov izgled. Lice mu je zasjalo poput sunca, a odjeća mu je postala bijela poput svjetlosti. ³ Zatim su se iznenada pojavili Mojsije i Ilija te počeli razgovarati s Isusom.

⁴ Tada je Petar rekao Isusu: »Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako želiš, napravit ću ovdje tri zaklona: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju.«

⁵ Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je sjajan oblak, a iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj ljubljeni Sin s kojim sam potpuno zadovoljan. Njega slušajte!«

⁶ Kad su to čuli Isusovi učenici, toliko su se uplašili da su pali licem na zemlju. ⁷ Tada im je prišao Isus, dodirnuo ih i rekao: »Ustanite, ne bojte se!« ⁸ A kad su podigli pogled, nisu vidjeli nikoga osim Isusa.

⁹ Kad su silazili s planine, Isus im je naredio: »Nikome nemojte reći što ste vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih!«

¹⁰ Tada su ga učenici upitali: »Zašto onda učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija^[a]?«

¹¹ A Isus im je odgovorio: »Ilija dolazi i on će sve postaviti u red. ¹² Ali ja vam kažem da je Ilija već došao, ali ga ljudi nisu prepoznali, nego su s njim postupali kako im se prohtjelo. Tako će i Sin Čovječji mnogo pretrpjeti od njih.« ¹³ Tada su njegovi učenici shvatili da im je govorio o Ivanu Krstitelju.

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mk 9,14-29; Lk 9,37-43a)

¹⁴ Kad su se vratili narodu, Isusu je prišao neki čovjek, kleknuo pred njega i ¹⁵ rekao: »Gospodine, smiluj se mojem sinu! Ima padavicu i strašno pati. Često pada u vatru i u vodu. ¹⁶ Odveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.«

¹⁷ Isus je odgovorio: »O, bezvjerni i iskvareni ljudi! Koliko još dugo moram ostati s vama? Koliko vas još dugo moram podnositi? Dovedite mi dječaka ovamo!« ¹⁸ Zatim je naredio zlom duhu da izađe iz dječaka. A dječak je istoga trena ozdravio.

¹⁹ Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga nasamo: »Zašto mi nismo mogli istjerati zlog duha?«

²⁰ Odgovorio im je: »Zbog svoje nevjere. Istinu vam kažem: da je vaša vjera velika samo kao gorušičino sjeme^[b], mogli biste ovoj planini reći da se pomakne i ona bi se pomaknula. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.« ^21 [c]

Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 9,30-32; Lk 9,43b-45)

²² Kad su se Isusovi učenici okupili u Galileji, Isus im je rekao: »Sin Čovječji bit će predan u ruke ljudima. ²³ Oni će ga ubiti, ali on će treći dan ustati od mrtvih.« Učenici su se jako ražalostili.

Isus poučava o plaćanju poreza

²⁴ Kad su Isus i učenici došli u Kafarnaum, Petru su pristupili ubirači hramskoga poreza^[d] i upitali ga: »Zar vaš učitelj ne plaća porez za Hram?«

²⁵ »Plaća«, odgovorio je Petar i ušao u kuću. Prije nego što je mogao išta reći, Isus ga je upitao: »Što misliš, Šimune, od koga zemaljski kraljevi sakupljaju carinu i poreze? Sakupljaju li ih od svoje djece ili od tuđe?«

²⁶ »Od tuđe«, odgovorio je Petar.

Tada mu je Isus rekao: »Znači, njihova su djeca oslobođena plaćanja. ²⁷ Ali da ne uvrijedimo vlasti, idi na jezero, baci udicu i uzmi prvu ribu koju uhvatiš. Otvori joj usta i pronaći ćeš kovanicu od četiri drahme^[e]. Uzmi ga i daj ubiračima hramskog poreza za mene i za sebe!«

7 Nakon što su sagrađene zidine i namještena vratna krila, postavljeni su vratari, pjevači i Leviti. ² Svog sam brata Hananija postavio za upravitelja Jeruzalema, a Hananiju^[a] za zapovjednika tvrđave jer je bio vjeran i poštovao Boga više od većine ljudi.

³ Rekao sam im: »Neka se vrata Jeruzalema ne otvaraju dok sunce ne ugrije. Dok su čuvari vrata još na dužnosti, neka zatvore vratna krila i postave zasune. Građane Jeruzalema postavite za stražare. Jedni neka stražare na stražarskim mjestima, a drugi pokraj svojih kuća.«

Popis povratnika

(Ezr 2,1-70)

⁴ Grad je bio velik i prostran, ali je u njemu bilo malo ljudi i kuće se još nisu obnovile. ⁵ Bog mi je stavio na srce da okupim vođe, glavare i običan narod, da se upišu prema obiteljima. Pronašao sam i knjigu obiteljskih stabala prvih povratnika u kojoj je pisalo:

⁶ Ovo su ljudi pokrajine Jude koji su se vratili iz zatočeništva, a koje je babilonski kralj Nabukodonosor bio odveo u progonstvo. Vratili su se u Jeruzalem i Judu, svatko u svoj grad. ⁷ Predvodili su ih Zerubabel, Ješua, Nehemija, Azarija, Raamija, Nahamani, Mordekaj, Bilšan, Misperet, Bigvaj, Nehum i Baana.

Popis Izraelaca:

⁶⁴ Te su tri obitelji tražile zapise o svojim obiteljskim stablima, ali ih nisu mogle pronaći pa su bile isključene iz svećenstva. ⁶⁵ Upravitelj im je zabranio jesti hranu za svećenike, sve dok se ne pojavi svećenik koji će se poslužiti Urimom i Tumimom^[b] da riješi slučaj.

⁶⁶ Cijela je skupina povratnika brojala 42.360 ljudi. ⁶⁷ K tomu, još je bilo i 7.337 njihovih slugu i sluškinja te 245 pjevača i pjevačica. ⁶⁸ Imali su 736 konja, 245 mazgi, ⁶⁹ 435 deva i 6.720 magaraca. ⁷⁰ Neki su obiteljski glavari dali priloge za radove. Upravitelj je dao u riznicu 1.000 zlatnika^[c], 50 posuda i 530 svećeničkih odora. ⁷¹ Drugi su obiteljski glavari dali u riznicu za radove 20.000 zlatnika^[d] i 1.250 kilograma^[e] srebra. ⁷² Ostali je narod dao ukupno 20.000 zlatnika, 1.150 kilograma^[f] srebra i 67 svećeničkih odora.

⁷³ Svećenici, Leviti, vratari, pjevači, hramski sluge i ostali Izraelci nastanili su se u svojim gradovima. Do sedmoga mjeseca svi su se Izraelci smjestili po svojim gradovima.

Pavao i Sila u Solunu

17 Pavao i Sila su prošli kroz gradove Amfipol i Apoloniju te stigli u Solun. U tom gradu nalazila se židovska sinagoga ² i Pavao je, po svome običaju, otišao u nju. Sljedeća tri šabata u njoj je raspravljao sa Židovima o Svetim pismima. ³ Objašnjavao im je i iznosio dokaze o tome da je Krist morao trpjeti i ustati iz mrtvih. Govorio im je: »Taj Isus o kojem vam govorim—on je Krist.« ⁴ Neki su od Židova uvidjeli da je to istina i pridružili se Pavlu i Sili. Pridružio im se i velik broj Grka koji su štovali pravoga Boga, kao i mnogo istaknutih žena. ⁵ No Židovi, koji nisu povjerovali, postali su zavidni. Na trgu su okupili neke pokvarene ljude i izazvali pobunu u gradu. Stali su pred Jasonovu kuću i pokušali pronaći Pavla i Silu. Htjeli su ih izvesti pred narod. ⁶ Budući da ih nisu pronašli, dovukli su Jasona i neke druge vjernike pred gradske vlasti, vičući: »Ovi ljudi stvaraju nevolje po čitavom svijetu, a sad su došli i k nama! ⁷ A Jason ih je primio u svoju kuću. Svi oni rade protivno carskim odredbama: tvrde da postoji drugi kralj, neki Isus.«

⁸ Kad je narod to čuo, uznemirio se, a isto tako i gradske vlasti. ⁹ Naredili su da Jason i ostali plate jamčevinu, a onda su ih pustili.

Pavao i Sila u Bereji

¹⁰ Vjernici su iste noći poslali Pavla i Silu u grad Bereju. Kad su Pavao i Sila stigli onamo, otišli su u židovsku sinagogu. ¹¹ Tu su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu i vrlo su spremno saslušali poruku. Svaki su dan proučavali Sveta pisma da se uvjere govori li Pavao istinu. ¹² Mnogi su Židovi povjerovali, kao i mnogi istaknuti Grci—muškarci i žene. ¹³ Židovi iz Soluna saznali su da Pavao objavljuje Božju riječ u Bereji pa su i oni požurili onamo. Počeli su huškati narod i stvarati neprilike. ¹⁴ Braća su odmah poslala Pavla prema obali, dok su Sila i Timotej ostali u Bereji. ¹⁵ Oni koji su pratili Pavla, otpratili su ga do Atene, a zatim su se vratili u Bereju. Po njima je Pavao poslao poruku Timoteju i Sili da mu se što prije pridruže.

Pavao u Ateni

¹⁶ Dok je Pavao čekao Timoteja i Silu u Ateni, jako se uznemirio promatrajući kako je grad pun idola. ¹⁷ Tako je u sinagogi počeo razgovarati sa Židovima i Grcima koji su štovali pravoga Boga. Svakodnevno je raspravljao i na trgu, sa svima koji bi se ondje zatekli. ¹⁸ Neki su se epikurejski i stoički filozofi upustili u rasprave s njim.

Neki su se od njih pitali: »Što ovaj blebeće? Što želi reći?« Drugi su govorili: »Čini se da govori o nekim tuđim bogovima.« To su rekli jer im je Pavao prenosio Radosnu vijest o Isusu i njegovom uskrsnuću. ¹⁹ Odveli su ga na sastanak vijeća, na Areopagu, i upitali ga: »Možemo li znati kakvo je to novo učenje o kojem govoriš? ²⁰ Puniš nam uši nekim čudnim tvrdnjama pa bismo htjeli znati što one znače.« ²¹ Atenjani, a i stranci koji su ondje živjeli, trošili su sve svoje vrijeme na slušanje ili pričanje priča i novotarija.

²² Pavao je tada ustao pred vijećem Areopaga i počeo govoriti: »Atenjani! Vidim da ste u svakom pogledu vrlo pobožni. ²³ Dok sam hodao uokolo i promatrao predmete što ih štujete, naišao sam na žrtvenik s natpisom: ‘Nepoznatom Bogu’. Ja vam upravo i nosim glas o tome Bogu kojeg ne poznajete, a štujete ga. ²⁴ On je Bog koji je stvorio svijet i sve na njemu. On je Gospodar neba i zemlje i zato ne prebiva u hramovima koje je sagradio čovjek. ²⁵ On je taj koji svima daje život, dah i sve ostalo. On ne treba pomoć ljudi, kao da bi mu nešto nedostajalo. ²⁶ Od jednoga je čovjeka stvorio sve narode da nastane svu Zemlju i odredio im vrijeme i mjesto gdje će živjeti. ²⁷ Učinio je to kako bi ga ljudi tražili, kako bi ispružili ruke prema njemu i pronašli ga. No on uistinu nije daleko ni od koga od nas. ²⁸ ‘U njemu živimo, hodamo i postojimo.’ Kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: ‘Mi od njega potječemo.’

²⁹ Budući da od njega potječemo, ne smijemo misliti da je Bog poput tvorevine od srebra, zlata ili kamena, koju su načinile ljudska vještina i mašta. ³⁰ Bog je u prošlosti prelazio preko tolikog neznanja, ali sada zapovijeda svim ljudima da se svi i svagdje obrate. ³¹ On je odredio dan kad će pravedno suditi svijetu, preko čovjeka kojega je za to odredio. Podigao ga je iz mrtvih i time nam pružio dokaz za to.«

³² Kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, neki od okupljenih su se podsmjehnuli, dok su drugi rekli: »Drugi ćeš nam put pričati o tome.« ³³ I Pavao je otišao od njih. ³⁴ Neki su mu se pridružili i postali vjernici. Među njima je bio i Dionizije—član vijeća na Areopagu, žena po imenu Damara i još neki.