M’Cheyne Bible Reading Plan
Ostali Abrahamovi potomci
(1 Ljet 1,32-33)
25 Abraham je sebi uzeo još jednu ženu koja se zvala Ketura. 2 Ona mu je rodila sinove: Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. 3 Jokšanu su se rodili Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci Ašurci, Letušci i Leumci. 4 Midjanovi su sinovi Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to Keturini potomci.
5 Sve što je imao, Abraham je ostavio Izaku, 6 a sinovima svojih žena ropkinja[a] još za svog je života podijelio darove i poslao ih u zemlje na istoku. Tako ih je maknuo od Izaka.
Abrahamova smrt
7 Abraham je živio 175 godina. 8 Umro je u dubokoj i sretnoj starosti, nakon mnogo godina. Izdahnuo je i pridružio se svojim precima. 9 Sahranili su ga njegovi sinovi Izak i Išmael, u spilji Makpeli blizu Mamre, na polju Efrona, sina Hetita Sohara. 10 Abraham je to polje kupio od Hetita te je ondje sahranjen, pokraj svoj žene Sare.
11 Nakon Abrahamove smrti, Bog je blagoslovio njegovog sina Izaka koji je tada živio kod Beer Lahaj Roija.
Išmaelovi potomci
(1 Ljet 1,28-31)
12 Ovo su potomci Abrahamovog sina Išmaela kojeg mu je rodila Egipćanka Hagara, Sarina ropkinja. 13 Ovo su imena Išmaelovih sinova po redu kojim su bili rođeni: Nebajot, Išmaelov prvorođeni sin, pa Kedar, Adbeel, Mibsam, 14 Mišma, Duma, Masa, 15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. 16 Išmaelovi su to sinovi, dvanaestorica plemenskih glavara, po kojima su nazvana njihova naselja i tabori. 17 Išmael je živio 137 godina, a potom je izdahnuo i umro te se pridružio svojim precima. 18 Njegovi su potomci nastanili područje između Havile i Šura, koje se prostire od Egipta prema Asiriji. Živjeli su u neprijateljstvu s drugim Abrahamovim potomcima.
Rođenje Ezava i Jakova
19 Ovo je zapis o Izaku, Abrahamovom sinu.
Abrahamu se rodio Izak. 20 Izak je imao četrdeset godina kad je oženio Rebeku, kćer Aramejca Betuela iz Mezopotamije[b], sestru Aramejca Labana. 21 Izak se pomolio BOGU za svoju ženu jer je bila neplodna. BOG mu je ispunio molbu i njegova je žena Rebeka zatrudnjela. 22 No dvoje se djece u njezinoj utrobi toliko guralo da je odlučila pitati BOGA: »Zašto mi se ovo događa?«
23 BOG joj je rekao:
»Dvije su nacije u tvojoj utrobi.
Iz tvog će se tijela dva naroda odijeliti.
Jedan će biti jači od drugoga.
Provorođeni će služiti onome koji se rodi drugi.«
24 Kad je došlo vrijeme da rodi, pokazalo se da nosi blizance. 25 Prvi je izašao sav crven i dlakav kao ogrtač. Zato su mu dali ime Ezav[c]. 26 Nakon toga je izašao njegov brat, rukom čvrsto držeći Ezava za petu, pa su mu dali ime Jakov[d]. Izak je imao šezdeset godina kad je Rebeka rodila.
27 Dječaci su odrasli. Ezav je postao vješt lovac i volio je biti vani na otvorenom prostoru, a Jakov je bio povučen i volio je biti doma, u šatoru. 28 Izak je više volio Ezava, jer je volio jesti divljač, a Rebeka je više voljela Jakova.
Ezav prodaje pravo prvorodstva
29 Jednom, dok je Jakov kuhao varivo, Ezav je došao izvana užasno gladan. 30 Rekao je Jakovu: »Daj mi toga crvenog variva! Umirem od gladi!« (Zato su ga nazvali Edom[e].)
31 »Prvo mi prodaj svoje pravo prvorodstva[f]«, odgovori Jakov.
32 »Samo što nisam umro od gladi«, rekao je Ezav, »što će mi pravo prvorodstva?«
33 »Prvo mi se zakuni«, rekao je Jakov.
Ezav mu se zakleo i tako prodao svoje pravo prvorodstva Jakovu. 34 Tada je Jakov dao Ezavu kruha i variva od leće. Kad se Ezav najeo i napio, ustao je i otišao. Tako je Ezav omalovažio svoje pravo prvorodstva.
Uništenje Hrama
(Mk 13,1-2; Lk 21,5-6)
24 Kad je Isus izašao iz Hrama i krenuo dalje, pristupili su mu učenici pokazujući mu hramske zgrade. 2 A on im je rekao: »Vidite li sve ovo? Istinu vam kažem: neće ostati ni kamen na kamenu. Svaki će se srušiti.«
Početak nevolja
(Mk 13,3-23; Lk 21,7-19)
3 Dok je Isus sjedio na Maslinskoj gori, njegovi su učenici došli k njemu pa mu rekli: »Kaži nam kada će se to dogoditi i koji će biti znak tvoga ponovnog dolaska i svršetka svijeta[a].«
4 Odgovorio im je: »Pazite da vas tko ne prevari, 5 jer mnogi će doći pozivajući se na moje ime i reći: ‘Ja sam Krist’ i mnoge će prevariti. 6 Čut ćete za ratove i glasine o ratovima što će se voditi. Nemojte se uznemiravati! To se mora dogoditi, ali to još nije kraj. 7 Da, narod će se boriti protiv drugog naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa posvuda. 8 Ali sve je to samo početak porođajnih muka. 9 U to će vas vrijeme ljudi predavati da budete kažnjeni i ubijat će vas. Svi će vas narodi mrziti jer ste moji sljedbenici. 10 I mnogi će tada izgubiti vjeru te će jedni druge predavati vlastima i mrziti se međusobno. 11 Pojavit će se mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti. 12 Povećat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti. 13 No tko ustraje do kraja, bit će spašen. 14 A ova Radosna vijest o Božjem kraljevstvu propovijedat će se po cijelom svijetu kao svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći kraj.
15 Vidjet ćete ‘grozotu koja donosi uništenje’[b], o kojoj je govorio prorok Daniel, kako stoji na svetome mjestu u Hramu. (Neka čitatelj razumije što to znači!)[c] 16 Tada, oni koji budu u Judeji, neka bježe u planine. 17 Tko bude na krovu kuće, neka ne silazi u kuću da nešto uzme. 18 A tko bude u polju, neka se ne vraća da uzme ogrtač. 19 Jao trudnicama i dojiljama u te dane! 20 Molite da vaš bijeg ne bude zimi ili na šabat, dan odmora. 21 U to će vrijeme nastati velika nevolja, kakve nije bilo od početka svijeta niti će je ikad biti. 22 I kad se ti dani ne bi skratili, nitko ne bi preživio. Ali, radi svojih izabranih, Bog će skratiti te dane. 23 Ako vam tko u to vrijeme kaže: ‘Gle! Krist je ovdje’ ili ‘Eno ga ondje’, nemojte mu vjerovati. 24 Jer, pojavit će se lažni mesije i lažni proroci i činit će čudesne znakove i čuda da bi zaveli, ako je moguće, čak i Božje izabranike. 25 Pazite! Unaprijed sam vas upozorio.
26 Stoga, ako vam kažu: ‘Evo, Krist je u pustinji’, ne idite onamo. Ili ako kažu: ‘Evo ga na tajnome mjestu’, nemojte im vjerovati. 27 Jer, dolazak Sina Čovječjega bit će očit poput munje što bljesne na istoku i rasvijetli sve do zapada. 28 Ako se negdje nalazi lešina, ondje se skupljaju lešinari.«
Isusov drugi dolazak
(Mk 13,24-37; Lk 17,23-37; 21,25-36)
29 »Odmah nakon nevolje tih dana,
‘Sunce će se pomračiti,
a mjesec više neće sjati.
Zvijezde će padati s neba,
a nebeska će se tijela potresti.’[d]
30 Tada će se na nebu pojaviti znak dolaska Sina Čovječjega. Sva će plemena na Zemlji tada zaplakati i vidjet će Sina Čovječjega kako dolazi na nebeskim oblacima sa silom i velikom slavom. 31 A on će poslati svoje anđele s glasnom trubom i oni će okupiti njegove izabranike sa sve četiri strane svijeta[e], s jednoga kraja neba do drugoga.
32 Učite iz usporedbe o smokvi. Čim joj grane omekšaju i olistaju, znate da je ljeto blizu. 33 Isto tako, kad vidite sve ove događaje, znajte da je blizu vrijeme dolaska Sina Čovječjega. 34 Istinu vam kažem: sve će se to dogoditi još za života ovoga naraštaja. 35 Nebo i Zemlja će proći, ali moje riječi neće proći.
36 A o onom danu i satu nitko ništa ne zna, čak ni anđeli na Nebu, ni Sin, nego samo Otac. 37 Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti i u vrijeme dolaska Sina Čovječjega. 38 U vrijeme prije potopa ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku. 39 I ništa nisu slutili dok potop nije došao i sve ih odnio. Tako će biti i prilikom dolaska Sina Čovječjega. 40 U to će vrijeme dvojica raditi u polju. Jedan od njih će se uzeti, a drugi ostaviti. 41 Dvije će žene u mlinu mljeti žito. Jedna od njih će se uzeti, a druga ostaviti.
42 Zato budite spremni, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin. 43 I zapamtite ovo: da je vlasnik kuće znao u koje će doba noći doći lopov, ostao bi budan i ne bi dopustio da mu provali u kuću. 44 Zato i vi budite spremni, jer će Sin Čovječji doći kad ga ne očekujete.«
Dobar i zao sluga
(Lk 12,41-48)
45 »Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga kojeg je gospodar postavio nad svim svojim slugama da im daje hranu u pravo vrijeme? 46 Blago onom slugi kojeg njegov gospodar, kada dođe, nađe gdje obavlja svoju dužnost. 47 Istinu vam kažem: gospodar će toga slugu postaviti da upravlja svim njegovim imanjem. 48 No ako zli sluga u sebi kaže: ‘Moj se gospodar još dugo neće vratiti’ 49 pa počne tući druge sluge te jesti i piti s pijancima, 50 doći će njegov gospodar u dan i sat kada ga ne očekuje. 51 Tada će ga njegov gospodar okrutno kazniti i dodijeliti mu mjesto među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zuba.«
Kraljica neposlušna kralju
1 Događaji koji slijede zbili su se u vrijeme kralja Kserksa[a] koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina, od Indije do Kuša[b]. 2 Kralj je vladao na svom prijestolju u palači, u gradu Suzi.
3 U trećoj je godini svoje vladavine Kserkso priredio gozbu za sve velikodostojnike i kraljevske službenike. Na gozbi su se našli bogati i moćni ljudi iz Perzije i Medije. Bili su tu i drugi službenici te plemići. 4 Gozba je potrajala 180 dana, a cijelo je to vrijeme kralj uzvanicima pokazivao bogatstvo i raskoš svoga kraljevstva.
5 Potom je priredio još jednu gozbu. Ovaj su put uzvanici bili svi stanovnici prijestolnice Suze, od najmanjeg sluge do najvišeg plemića. Gostili su se u vrtovima kraljevske palače, a gozba je potrajala sedam dana. 6 Uzvanike su zasjenjivali zastori od bijelog i plavog lana, koji su srebrnim prstenovima, bijelim lanenim i ljubičastim vunenim vrpcama bili vezani za mramorne stupove. Ležajevi s okvirima od zlata i srebra bili su razmješteni na mramornom podu, ukrašenom mozaikom, izrađenom od dragocjenoga raznobojnog kamenja i sedefa. 7 Vino se posluživalo u zlatnim peharima, a svaki je pehar bio posebno oblikovan i ukrašen. Kralj je bio vrlo darežljiv s vinom. 8 Prema njegovoj odredbi, uzvanici su mogli piti kad i koliko žele, dok je dvorskim slugama zapovjedio da ugađaju gostima.
9 Kraljica Vašti u isto je vrijeme u kraljevskoj palači priredila gozbu za žene. 10 Sedmog dana gozbe, kad je kralj već bio pripit, zapovjedio je sedmorici slugu, eunuha[c], koji su se zvali Mehuman, Bizeta, Harbona, Bigta, Abagta, Zetar i Karkas, 11 da dovedu kraljicu Vašti s kraljevskom krunom na glavi. Želio je svim uzvanicima pokazati njezinu iznimnu ljepotu. 12 No kad su sluge prenijeli kraljevu zapovijed, ona je odbila poslušati, što je silno razbjesnilo kralja.
13 Budući da se kralj redovno savjetovao s poznavateljima zakona, prava i običaja, i ovaj je put upitao za mišljenje mudre ljude koji su mu bili bliski i koji su znali što po zakonu treba činiti u ovakvim situacijama. 14 Najviše je cijenio mišljenje Karšena, Šetara, Admata, Taršiša, Meresa, Marsena i Memukana, sedmorice najviših službenika iz Perzije i Medije, kojima je bilo dopušteno otvoreno reći kralju što misle. 15 Kralj ih je upitao: »Kako bi prema zakonu trebalo postupiti s kraljicom Vašti pošto je odbila poslušati kraljevu zapovijed koju su joj prenijeli sluge?«
16 Tada je Memukan odgovorio kralju pred svim velikodostojnicima: »Kraljica Vašti nije time skrivila samo kralju već i svim kraljevskim službenicima, kao i cijelom narodu iz svih dijelova Kserksovog kraljevstva. 17 Govorim to, jer će sve žene ubrzo doznati za kraljičino ponašanje pa će prestati iskazivati poštovanje svojim muževima. Govorit će: ‘Kralj je zapovjedio kraljici Vašti da dođe pred njega, a ona je odbila poslušati.’ 18 Već danas će žene perzijskih i medijskih poglavara čuti za kraljičin neposluh. Odbit će poslušnost svojim muževima, a tada ljutnji i prkosu neće biti kraja. 19 Zato, ako je kralju po volji, savjetujem da se izda kraljevski proglas koji će postati neopoziv zakon u Perziji i Mediji. Neka se proglasom objavi da Vašti više ne smije pred kralja. Također, kralj treba pronaći dostojniju kraljicu. 20 Tada će sve žene poštovati svoje muževe, bili oni siromašni ili bogati i utjecajni.«
21 Taj se savjet svidio kralju i njegovim velikodostojnicima. 22 Poslan je proglas u sve dijelove kraljevstva, u svaku pokrajinu, svakom narodu na njegovom pismu i jeziku. Proglašeno je da svaki čovjek treba biti gospodar u svojoj kući.[d]
Židovi optužuju Pavla
24 Pet dana nakon toga, vrhovni svećenik Ananija uputio se u Cezareju s nekim starješinama i odvjetnikom koji se zvao Tertul. Oni su iznijeli upravitelju svoje optužbe protiv Pavla.
2 Pavao je pozvan unutra, a Tertul je pred Feliksom počeo iznositi optužbe: »Preuzvišeni Felikse, zahvaljujući tebi, uživamo mir, a zahvaljujući tvojoj mudrosti, u našoj su zemlji provedene nužne promjene. 3 Uvijek i na svaki način mi to primamo s velikom zahvalnošću. 4 Ne želimo ti oduzimati vrijeme, ali bismo te zamolili da nas kratko saslušaš. 5 Ovaj nam čovjek stvara nevolje. Diže pobune među Židovima širom svijeta i vođa je nazarejske sljedbe. 6 Pokušao je oskvrnuti i naš Hram, ali smo ga u tome spriječili. 7 [a] 8 Ako ga ispitaš, i sam ćeš se uvjeriti što je istina u vezi s tim za što ga optužujemo.« 9 A ostali su se Židovi složili s njegovim riječima. Tvrdili su da je istina sve što je rekao Tertul.
10 Kad je upravitelj kretnjom dao znak Pavlu da može govoriti, Pavao je počeo: »Znam da si već mnogo godina sudac ovom narodu i zato mi je drago što se mogu braniti pred tobom. 11 Kao što se možeš uvjeriti, nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam krenuo u Jeruzalem pokloniti se Bogu. 12 Ovi me ljudi nisu zatekli da se i sa kim prepirem u Hramu, da dižem ljude na pobunu, bilo u sinagogama ili igdje drugdje u gradu. 13 Oni ne mogu pred tobom dokazati ove optužbe protiv mene. 14 No priznat ću ti: ja štujem Boga naših predaka i slijedim Put, koji oni nazivaju sektom. Vjerujem u sve što piše u Zakonu i Prorocima. 15 Isto tako, s ovim ljudima dijelim istu nadu da će Bog podići iz mrtvih i pravedne i nepravedne. 16 Stoga, dajem sve od sebe da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.
17 Nisam već godinama bio u Jeruzalemu, a sad sam došao da svom narodu donesem darove za siromašne i da prinesem žrtve. 18 Upravo sam završio obred pranja u Hramu kad su me pronašli. Nije bilo nikakve gužve oko mene niti ikakvog nemira. 19 Neki su Židovi iz Azije bili tamo, pa bi i oni trebali doći ovdje da svjedoče pred tobom i optužuju me, ako imaju što protiv mene. 20 Stao sam i pred Vijeće u Jeruzalemu. Neka ovi što su ovdje kažu je li mi ono dokazalo ikakvu krivnju. 21 Osim ako se ne radi o jednoj stvari koju sam viknuo dok sam stajao među njima: ‘Vi mi danas sudite zbog toga što vjerujem u uskrsnuće mrtvih!’«
22 Tada je Feliks, koji je bio dobro upoznat s Putom, prekinuo saslušanje i rekao: »Kada dođe zapovjednik Lizija, donijet ću odluku o vašem slučaju.« 23 I naredio je časniku da Pavla stavi pod stražu, ali da uživa određene olakšice. Naredio mu je i da ne zabranjuje Pavlovim prijateljima da ga posjećuju i brinu se o njemu.
Pavao govori Feliksu i njegovoj ženi
24 Nakon nekoliko dana, Feliks je došao zajedno sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Židovka. Naredio je da mu dovedu Pavla i saslušao je njegovo izlaganje o vjeri u Krista Isusa. 25 A onda je Pavao počeo govoriti o pravednosti, uzdržljivosti i nadolazećem Sudu. Feliks se uplašio i rekao: »Sad možeš ići, a kad budem imao više vremena, poslat ću po tebe.« 26 U isto vrijeme, Feliks se nadao da će mu Pavao dati novca pa ga je često pozivao i razgovarao s njim.
27 Prošle su dvije godine, a Feliksa je na mjestu upravitelja naslijedio Porcije Fest. Budući da je Feliks htio ugoditi Židovima, ostavio je Pavla u zatvoru.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International