M’Cheyne Bible Reading Plan

Hagara i Išmael

16 Abramova žena Saraja nije mu rađala djecu, a imala je ropkinju Egipćanku koja se zvala Hagara, ² pa je rekla Abramu: »Gle, BOG mi nije dao djecu. Idi i spavaj s mojom ropkinjom—možda ću ih dobiti preko nje.«

I Abram je poslušao Saraju. ³ Prošlo je deset godina kako je Abram živio u Kanaanu, kad je njegova žena Saraja dala svoju ropkinju, Egipćanku Hagaru, svome mužu Abramu za ženu. ⁴ Spavao je s Hagarom pa je zatrudnjela. Kad je vidjela da je trudna, počela je prezirati svoju gospodaricu.

⁵ Saraja je rekla Abramu: »Ti si kriv za nepravdu koja mi je učinjena. Dala sam svoju ropkinju u tvoj zagrljaj, a kad je vidjela da je trudna, počela me prezirati. BOG će presuditi tko je od nas dvoje u pravu.«^[a]

⁶ »Slušaj, tvoja je ropkinja u tvojoj vlasti«, rekao je Abram. »Učini s njom kako misliš da je najbolje.«

Saraja je tada zlostavljala Hagaru pa je ona pobjegla od nje.

⁷ BOŽJI je anđeo pronašao Hagaru kod izvora u pustinji, koji se nalazi na putu za Šur. ⁸ Upitao je: »Hagaro, Sarajina ropkinjo, odakle si došla i kamo ideš?«

»Bježim od svoje gospodarice Saraje«, odgovorila je.

⁹ »Vrati se gospodarici i pokori joj se«, rekao joj je BOŽJI anđeo ¹⁰ i objavio: »Dat ću ti toliko potomaka da se njihovo mnoštvo neće moći prebrojati.« ¹¹ I još joj je BOŽJI anđeo objavio:

¹³ Tada je ona BOGA, koji joj je govorio, nazvala Bog Koji Me Vidi^[d]. Rekla je: »Vidjela sam Boga koji me vidi!« ¹⁴ Zato se taj bunar zove Bunar Živoga Koji Me Vidi^[e], a nalazi se između Kadeša i Bereda.

¹⁵ Hagara je Abramu rodila sina, a on mu je dao ime Išmael. ¹⁶ Abram je imao osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Išmaela.

Božji zakon i ljudska pravila

(Mk 7,1-23)

15 Tada su Isusu pristupili neki farizeji i učitelji Zakona iz Jeruzalema i upitali ga: ² »Zašto tvoji učenici krše učenje koje su nam ostavili preci? Ne peru ruke prije jela.«

³ No Isus ih je upitao: »A zašto vi kršite Božju zapovijed zbog svoje tradicije? ⁴ Jer, Bog je rekao: ‘Poštuj oca i majku!’^[a] i ‘Tko prokune svoga oca ili majku, neka se kazni smrću.’^{[b] 5} Ali vi učite da čovjek može reći svome ocu ili majci: ‘Ono čime bih ti mogao pomoći dajem Bogu na dar’ ⁶ i da na taj način postaje slobodan dužnosti prema ocu i majci. Time ste ukinuli Božju zapovijed zbog svoje tradicije. ⁷ Vi, licemjeri! Izaija je točno prorekao o vama:

¹⁰ Isus je dozvao narod k sebi ¹¹ te im rekao: »Poslušajte i razumijte! Ne čini čovjeka nečistim ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi.«

¹² Tada su mu pristupili učenici i rekli: »Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?«

¹³ Isus im je odgovorio: »Svaka sadnica, koju nije posadio moj nebeski Otac, bit će iščupana. ¹⁴ Pustite ih! Oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu.«

¹⁵ Petar mu je na to rekao: »Objasni nam značenje usporedbe o tome što čini čovjeka nečistim.«

¹⁶ Isus je odgovorio: »Zar ni vi još ne shvaćate? ¹⁷ Zar ne shvaćate da sve što ulazi kroz čovjekova usta ide u trbuh, a zatim se izbacuje iz tijela? ¹⁸ No ono što izlazi iz usta dolazi iz srca, i to onečišćuje čovjeka. ¹⁹ Jer, iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, seksualni grijesi, krađe, laži i psovke. ²⁰ To onečišćuje čovjeka. A jesti neopranim rukama ne onečišćuje čovjeka.«

Isus pomaže nežidovki

(Mk 7,24-30)

²¹ Isus je napustio to mjesto te otišao na područje Tira i Sidona. ²² Približila im se neka žena, Kananejka iz toga kraja, i počela glasno zapomagati: »Smiluj mi se, Gospodine, Davidov Sine! Moja je kći opsjednuta zlim duhom i strašno pati.«

²³ Isus joj nije rekao ni riječi pa su mu prišli učenici i počeli ga moliti: »Otjeraj je, jer nas slijedi i viče za nama!«

²⁴ Isus im je odgovorio: »Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama izraelskog naroda.«

²⁵ Tada je žena prišla Isusu, poklonila mu se i rekla: »Gospodine, pomozi mi!«

²⁶ Isus joj je odgovorio: »Nije u redu djeci oduzeti kruh i baciti ga psima.«

²⁷ Ona je rekla: »Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara.«

²⁸ Isus joj je tada odgovorio: »O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!« I istoga je trena ozdravila njezina kći.

Isus ozdravlja mnoge

²⁹ Isus je tada krenuo odande i otišao na obalu Galilejskog jezera, a zatim se popeo na brdo i sjeo.

³⁰ Prišlo mu je silno mnoštvo, dovodeći hrome, slijepe, osakaćene, gluhonijeme i mnoge druge bolesnike. Položili su ih na zemlju do Isusovih nogu i on ih je ozdravio. ³¹ Narod se divio kad je vidio da gluhonijemi govore, osakaćeni ozdravljaju, hromi hodaju, a slijepi gledaju, pa je slavio Izraelovog Boga.

Isus hrani mnoštvo

(Mk 8,1-10)

³² Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: »Žao mi je naroda. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Ne želim ih odavde poslati gladne, da ne bi klonuli na putu.«

³³ Tada su mu učenici rekli: »Gdje bismo na ovako pustome mjestu nabavili dovoljno kruha da nahranimo toliki narod?«

³⁴ A on ih je upitao: »Koliko imate kruhova?«

»Sedam kruhova i nekoliko ribica«, odgovorili su mu.

³⁵ Isus je naredio ljudima da sjednu na zemlju. ³⁶ Zatim je uzeo sedam kruhova i ribice, zahvalio Bogu i razlomio ih te ih dao učenicima, a učenici narodu. ³⁷ Svi su jeli dok se nisu nasitili. Učenici su zatim uzeli ostatke hrane i njima napunili sedam košara. ³⁸ Bilo je ondje četiri tisuće ljudi koji su jeli, ne ubrajajući žene i djecu. ³⁹ Nakon što je Isus poslao narod kući, ušao je u lađu i otišao na područje Magadana.

Nehemija pomaže potlačenima

5 Ljudi i njihove žene podigli su veliku viku na svoju židovsku braću. ² Jedni su govorili: »Nas i naših sinova i kćeri ima mnogo. Treba nam žita da bismo jeli i preživjeli.«

³ Drugi su govorili: »Zalažemo svoje njive, vinograde i kuće da dobijemo žita za vrijeme gladi.«

⁴ A neki su govorili: »Morali smo posuditi novac da kralju platimo porez na njive i vinograde. ⁵ Od iste smo krvi i mesa kao naša braća, a naša djeca kao njihova djeca, ali mi prisiljavamo svoje sinove i kćeri na ropstvo. Neke od naših kćeri već su u ropstvu, a mi smo bespomoćni jer naše njive i vinogradi pripadaju drugima.«^[a]

⁶ Kad sam čuo njihove vapaje i pritužbe, jako sam se naljutio. ⁷ Zatim sam razmislio o tome. Okrivio sam vođe i službenike: »Vi uzimate kamatu od vlastitog naroda!« Potom sam sazvao velik skup protiv njih ⁸ i rekao: »Koliko god je bilo moguće, otkupili smo svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. A sad vi sami prodajete vlastitu braću, i to svom narodu!«

Oni su šutjeli jer nisu imali što reći.

⁹ »Nije dobro to što radite«, rekao sam dalje. »Zar ne trebate živjeti poštujući svoga Boga, da nas neprijateljski narodi više ne ismijavaju? ¹⁰ I ja i moja braća i moji ljudi posuđujemo narodu novac i žito. Neka se više ne uzima kamata. ¹¹ Vratite im danas njihove njive, vinograde, maslinike, kuće i kamatu od novca, žita, vina i ulja.«

¹² »Vratit ćemo im to«, rekli su, »i više nećemo ništa tražiti od njih. Učinit ćemo kao što kažeš.«

Tada sam pozvao svećenike i zatražio od vođa i službenika da se zakunu da će učiniti kao što su rekli.

¹³ A istresao sam i svoju lentu^[b] te rekao: »Neka ovako Bog istrese iz svoje kuće i od svoje zarade svakog čovjeka koji ne održi ovo obećanje. Neka ga tako istrese i isprazni!«

Nato je cijeli skup rekao: »Amen«, i hvalio BOGA. I narod je učinio kao što je obećao.

¹⁴ Osim toga, otkad sam postavljen za njihovog upravitelja u Judi, od dvadesete do trideset i druge godine vladavine kralja Artakserksa—ukupno dvanaest godina—ni ja ni moja braća nismo jeli hranu koja se dodjeljuje upravitelju. ¹⁵ Prijašnji upravitelji, moji prethodnici, otežavali su život ljudima, uzimajući im hranu i vino te četrdeset srebrnjaka^[c]. Čak su i njihovi pomoćnici tlačili narod. No ja, iz poštovanja prema Bogu, nisam tako postupao, ¹⁶ nego sam se držao radova na ovim zidinama. Nikom nismo uzimali zemlju i svi moji ljudi bili su zaokupljeni poslom. ¹⁷ Štoviše, za mojim je stolom bilo stotinu pedeset ljudi, Židova i njihovih vođa, kao i onih koji su nam došli iz okolnih naroda. ¹⁸ Svakog sam dana dao pripremiti jednog vola, šest najboljih ovaca i razne peradi, a svakih deset dana sve vrste vina u izobilju. Ali, bez obzira na sve to, nisam zahtijevao hranu koja se dodjeljuje upravitelju jer je ovaj narod već bio teško opterećen.

¹⁹ Bože moj, zapamti, za moje dobro, sve što sam učinio za ovaj narod.

Sastanak u Jeruzalemu

15 Neki su vjernici Židovi došli iz Judeje u Antiohiju i počeli učiti nežidovske vjernike: »Ako niste obrezani prema Mojsijevom običaju, ne možete biti spašeni.« ² Pavao i Barnaba oštro su im se usprotivili pa je nastala velika rasprava. Pavao, Barnaba i još neka braća bili su odabrani da odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem da se s njima posavjetuju o ovom pitanju.

³ Crkva ih je otpremila na put. Pavao i Barnaba prolazili su kroz Feniciju i Samariju te putem govorili o obraćenju nežidova. Sva su braća tu vijest primila s velikom radošću. ⁴ Kad su stigli u Jeruzalem, apostoli, starješine i cijela Crkva srdačno su ih dočekali, a oni su ih izvijestili o svemu što je Bog učinio s njima. ⁵ Neki su vjernici iz farizejske sljedbe ustali i rekli: »Nežidovi se moraju obrezati i treba im zapovjediti da vrše Mojsijev zakon.«

⁶ Apostoli i starješine sastali su se da razmotre to pitanje. ⁷ Nakon duge rasprave, Petar je ustao i rekao: »Braćo, vi znate da me je u prvim danima Bog izabrao između vas da budem onaj preko kojeg će nežidovi čuti Radosnu vijest i povjerovati. ⁸ Bog, koji poznaje sve, čak i ljudska srca, prihvatio je te ljude i pokazao to tako što im je dao Svetog Duha kao i nama. ⁹ Nije pravio razliku između nas i njih jer im je očistio srca po vjeri. ¹⁰ Zašto onda iskušavate Boga? Zašto ovim učenicima stavljate na vrat jaram koji ni mi, ni naši preci nismo mogli nositi? ¹¹ Ali mi vjerujemo da smo spašeni po milosti Gospodina Isusa isto kao i oni.«

¹² Svi su na to zašutjeli i počeli slušati Barnabu i Pavla. Oni su im opisivali sve čudesne znakove i djela koja je Bog preko njih učinio među ostalim narodima. ¹³ Kad su Barnaba i Pavao završili, Jakov je ustao i rekao: »Slušajte me, braćo! ¹⁴ Šimun nam je ispričao kako je Bog prvi put pokazao svoju ljubav pripadnicima ostalih naroda i od njih izabrao narod za sebe. ¹⁵ Riječi proroka u skladu su s tim, kao što piše:

¹⁹ Stoga, smatram da ne smijemo otežavati onim nežidovima koji se okreću Bogu. ²⁰ Umjesto toga, napišimo im samo da ne jedu hranu prinesenu idolima, jer je nečista, da se ne upuštaju u seksualni nemoral, da ne jedu meso zadavljene životinje ni meso u kojem još ima krvi.

²¹ Jer, u svakom gradu ima onih koji još od davnih vremena proučavaju Mojsijev zakon, a koji se svakog šabata čita u sinagogama.«

Pismo vjernicima nežidovima

²² Tada su apostoli i starješine, zajedno s cijelom Crkvom, odlučili da između sebe izaberu neke ljude i pošalju ih s Pavlom i Barnabom u Antiohiju. Izabrali su Judu, zvanog Barsaba, i Silu; oni su bili vrlo cijenjeni među braćom. ²³ Po njima su poslali i pismo u kojem je pisalo:

»Apostoli i starješine, vaša braća, šalju pozdrave nežidovskoj braći u Antiohiji, Siriji i Ciliciji!

²⁴ Rečeno nam je da su k vama došli neki od nas koji su vas uznemirili i pokolebali onim što su vam rekli. No nismo im mi rekli da to čine. ²⁵ Složili smo se i odlučili da izaberemo nekoliko ljudi i pošaljemo ih k vama, zajedno s našim voljenima Barnabom i Pavlom. ²⁶ Njih su dvojica riskirala svoje živote da bi služili našem Gospodinu Isusu Kristu. ²⁷ Šaljemo vam Judu i Silu, koji će vam usmeno prenijeti to isto. ²⁸ Sveti Duh smatra, a i mi se s tim slažemo, da vas ne opterećujemo ničim, osim ovim što je potrebno:

Dobro ćete učiniti ako budete držali više od svega toga. Pozdrav.«

³⁰ Na to su se Barnaba, Pavao, Juda i Sila oprostili i otišli. Nakon što su stigli u Antiohiju, okupili su vjernike i predali im pismo. ³¹ Kad su ga ovi pročitali, obradovali su se ohrabrenju. ³² Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogo su govorili braći, te ih ohrabrivali i učvršćivali u vjeri. ³³ Juda i Sila proveli su ondje neko vrijeme, a zatim su ih braća iz Antiohije opskrbila za put i uz pozdrav mira poslali natrag. ^34 [c]

³⁵ Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji. Zajedno s mnogim drugima, poučavali su Gospodinovu poruku i širili Radosnu vijest.

Pavao i Barnaba se razilaze

³⁶ Nekoliko dana kasnije Pavao je rekao Barnabi: »Vratimo se u sve gradove u kojima smo iznosili Gospodinovu poruku. Posjetit ćemo braću i sestre i vidjeti kako su.« ³⁷ Barnaba je htio da s njima ide i Ivan zvani Marko. ³⁸ No Pavao je ustrajao u tome kako je najbolje da ga ne uzmu sa sobom jer ih je bio napustio u Pamfiliji i nije s njima nastavio rad. ³⁹ Između Pavla i Barnabe došlo je do oštrog neslaganja i oni su se razišli. Barnaba je uzeo sa sobom Marka i otplovio na Cipar. ⁴⁰ Pavao je za suputnika izabrao Silu. Braća u Antiohiji povjerila su Pavla Bogu na brigu i on je krenuo na put. ⁴¹ Prolazio je kroz Siriju i Ciliciju te utvrđivao tamošnje crkve.