M’Cheyne Bible Reading Plan

Novi početak

9 Bog je tada blagoslovio Nou i njegove sinove. Rekao im je: »Imajte puno djece da vas bude sve više. Ispunite zemlju ljudima. ² Bojat će vas se sve životinje na zemlji i sve ptice na nebu, sva stvorenja što gmižu po tlu i sve ribe u moru. Vama ih predajem. ³ Sve što se kreće i živi, neka vam bude hranom. Nekoć sam vam dao zeleno bilje za hranu, a sad vam dajem sve.

⁴ Samo nemojte jesti meso u kojem je još krv jer to znači da je život u njemu. ⁵ Za vašu krv, vaše živote, tražit ću da se položi račun. Tražit ću to od svake životinje koja ubije čovjeka i od svakog čovjeka koji ubije drugog čovjeka. Ako tko uzme život drugoj osobi, tražit ću njegov život.

⁷ Imajte puno djece, da vas bude sve više. Namnožite se da zemlja bude puna ljudi.«

⁸ Zatim je Bog rekao Noi i njegovim sinovima: ⁹ »A ja sad sklapam svoj savez s vama i s vašim potomstvom, ¹⁰ i sa svakim živim bićem koje je s vama—pticama, svim pitomim i divljim životinjama, sa svime što je s vama izašlo iz arke—sa svakim stvorom što će živjeti na zemlji. ¹¹ Sklapam svoj savez s vama: Nikad više poplavne vode neće smaknuti sva živa bića. Nikad više potop neće uništiti zemlju.«

¹² Bog je rekao: »Ovo je znak saveza koji sklapam s vama i sa svakim živim bićem koje je s vama, za sve buduće naraštaje. ¹³ Duga^[a] koju sam stavio u oblake bit će znak saveza između mene i zemlje. ¹⁴ Kad god pošaljem oblake nad zemlju i na njima se bude vidjela duga, ¹⁵ sjetit ću se svog saveza s vama i sa svakim živim bićem. I nikad više neće biti potopa koji bi uništio sva živa stvorenja. ¹⁶ Kad se u oblaku pojavi duga, vidjet ću je i sjetiti se vječnog saveza između Boga i svakog živoga bića na zemlji.«

¹⁷ I Bog je rekao Noi: »To je znak saveza koji sam sklopio između sebe i svih živih stvorenja na zemlji.«

Noa i njegovi sinovi

¹⁸ Iz arke su izašli Noini sinovi Šem, Ham i Jafet. Ham je bio Kanaanov otac. ¹⁹ Njih su trojica bili Noini sinovi i njihovi su potomci napučili cijelu zemlju.

²⁰ Noa je počeo obrađivati zemlju pa je posadio vinograd. ²¹ Jednom je prilikom pio vino i opio se te zaspao gol u svome šatoru. ²² Ham, Kanaanov otac, vidio je svog oca golog, i to je rekao braći koja su bila vani. ²³ Tada su Šem i Jafet uzeli ogrtač, raširili ga do svojih ramena i, hodajući unatrag, pokrili svoga gologa oca. Okrenuli su lice na drugu stranu da ga ne bi gledali obnaženoga.

²⁴ Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, ²⁵ rekao je:

²⁶ I još je rekao:

²⁸ Nakon potopa Noa je živio još 350 godina. ²⁹ Tako je on živio ukupno 950 godina i umro.

Noina loza

(1 Ljet 1,5-23)

10 Ovo je zapis o Noinim sinovima: Šemu, Hamu i Jafetu, kojima su se nakon potopa rodili sinovi.

Jafetovi potomci

Hamovi potomci

⁸ Kušu se rodio i Nimrod koji je bio prvi veliki ratnik na zemlji. ⁹ BOG mu je dao da bude vrstan lovac. Zato se za dobre lovce kaže: »Po BOŽJOJ volji vrstan lovac kao Nimrod.« ¹⁰ Prva uporišta njegovog kraljevstva bila su Babilon, Erek, Akad i Kalne u zemlji Babiloniji^[g]. ¹¹ Odande je otišao u Asiriju, gdje je sagradio gradove Ninivu, Rehobot Ir, Kalah ¹² i Resen, koji je između Ninive i velikoga grada Kalaha.

Kasnije su se obitelji Kanaanaca raštrkale ¹⁹ pa se njihovo područje protezalo od Sidona prema Geraru, sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Seboimu, sve do Laše.

²⁰ Hamovi su to sinovi prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima.

Šemovi potomci

²¹ A sinovi su se rodili i Šemu^[h], Jafetovom starijem bratu i praocu svih Eberovih potomaka^[i].

³¹ Šemovi su to sinovi, prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima.

³² Obitelji su to Noinih sinova prema svojim lozama unutar svojih naroda. Nakon potopa, od njih su se po zemlji proširili narodi.

Isus ozdravlja nepokretnoga

(Mk 2,1-12; Lk 5,17-26)

9 Isus je ušao u lađu, doplovio na drugu stranu jezera i vratio se u svoj grad. ² Tada su mu donijeli nepokretnog čovjeka koji je ležao na postelji. Kad je Isus vidio kolika je njihova vjera, rekao je nepokretnomu: »Samo hrabro, mladiću! Oprošteni su ti grijesi!«

³ Tada su neki učitelji Zakona rekli u sebi: »Ovaj čovjek svojim riječima vrijeđa Boga.«

⁴ Budući da je znao što misle, Isus im je rekao: »Zašto mislite zlo u svojim srcima? ⁵ Što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani i hodaj!’? ⁶ No znajte da Sin Čovječji ima vlast opraštati grijehe na Zemlji.« Zatim je rekao nepokretnomu: »Ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« ⁷ Nepokretni je ustao i otišao kući. ⁸ Kad je narod to vidio, pun je strahopoštovanja hvalio Boga koji je ljudima dao takvu vlast.

Matej (Levi) slijedi Isusa

(Mk 2,13-17; Lk 5,27-32)

⁹ Kad je Isus odlazio odande, ugledao je čovjeka zvanog Matej kako sjedi na mjestu za naplatu poreza. Rekao mu je: »Hajde za mnom!« I Matej je ustao te krenuo za Isusom.

¹⁰ Dok je Isus jeo u Matejevoj kući, došli su mnogi poreznici^[a] i grešnici pa su jeli zajedno s Isusom i njegovim učenicima. ¹¹ Kad su to vidjeli farizeji, upitali su Isusove učenike: »Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?«

¹² Isus je to čuo pa je rekao: »Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni. ¹³ Stoga, idite i naučite što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve.’^[b] Jer, nisam došao zvati pravednike, nego grešnike.«

Pitanje o postu

(Mk 2,18-22; Lk 5,33-39)

¹⁴ Tada su mu prišli Ivanovi učenici i upitali ga: »Zašto mi i farizeji često postimo, a tvoji učenici ne poste?«

¹⁵ Isus im je odgovorio: »Mogu li svatovi tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će vrijeme kada će im uzeti mladoženju. Tada će oni postiti.

¹⁶ Nitko ne stavlja na stari ogrtač zakrpu od novoga platna koje se još nije stisnulo. Ako to učini, nova će se zakrpa stisnuti i poderati odjeću, a rupa će postati još veća. ¹⁷ Ni novo vino se ne ulijeva u stare mjehove jer bi oni popucali i vino bi iscurilo, a mjehovi bi bili uništeni. Zato ljudi uvijek stavljaju novo vino u nove mjehove, tako da se sačuvaju i vino i mjehovi.«

Djevojčica i bolesna žena

(Mk 5,21-43; Lk 8,40-56)

¹⁸ Dok im je Isus to govorio, prišao mu je poglavar sinagoge, kleknuo pred njega i rekao: »Kći mi je upravo umrla, ali dođi, stavi svoju ruku na nju i ona će oživjeti.«

¹⁹ Isus je ustao i pošao za njim zajedno sa svojim učenicima.

²⁰ A neka žena, koja je patila od krvarenja već dvanaest godina, prišla je Isusu s leđa i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²¹ Mislila je: »Ako samo dotaknem njegov ogrtač, ozdravit ću.«

²² Isus se okrenuo, ugledao ženu i rekao: »Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera ozdravila.« I žena je ozdravila istoga trena.

²³ Kad je Isus došao u kuću poglavara sinagoge, vidio je svirače kako sviraju pogrebnu glazbu i uznemiren narod. ²⁴ Rekao je: »Iziđite! Djevojka nije mrtva, samo spava.« A oni su ga ismijavali. ²⁵ Kad je narod istjeran iz kuće, Isus je ušao u sobu, uzeo djevojku za ruku i ona je ustala. ²⁶ Vijest o tome proširila se po cijelom onome kraju.

²⁷ Kad je odlazio odande, dva su slijepca pošla za njim vičući: »Smiluj nam se, Davidov Sine!« ²⁸ Kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli, a Isus ih je upitao: »Vjerujete li da vam ja mogu vratiti vid?« Oni su odgovorili: »Da, Gospodine!«

²⁹ Tada je dotaknuo njihove oči i rekao: »Neka vam bude onako kako vjerujete!« ³⁰ I progledali su, a Isus ih je strogo opomenuo: »Pazite da nitko ne sazna za ovo!« ³¹ No oni su otišli i proširili vijest o njemu po cijelom onome kraju.

³² Dok su izlazili, doveli su Isusu nijemog čovjeka koji je bio opsjednut zlim duhom. ³³ Kad je Isus istjerao zlog duha, nijemi je progovorio. Narod se divio i govorio: »Nikad nešto slično nije viđeno u Izraelu!«

³⁴ A farizeji su govorili: »On izgoni zle duhove uz pomoć vladara zlih duhova.«

Ovce bez pastira

³⁵ Isus je išao po svim gradovima i selima. Poučavao je u njihovim sinagogama i objavljivao radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Liječio je svaku slabost i svaku bolest. ³⁶ Kad je vidio mnoštvo naroda, sažalio se nad njima jer su bili iscrpljeni i bespomoćni poput ovaca bez pastira. ³⁷ Tada je rekao svojim učenicima: »Žetva je velika, a radnika je malo. ³⁸ Stoga, molite gospodara žetve da pošalje radnike za svoju žetvu.«

Poništenje mješovitih brakova

9 Kad je sve to obavljeno, k meni su došli glavari i rekli: »Izraelski narod, svećenici i Leviti nisu se držali odvojeno od susjednih naroda i gnjusoba koje čine Kanaanci, Hetiti, Perižani, Jebusejci, Amonci, Moapci, Egipćani i Amorejci. ² Sebi i svojim sinovima uzimali su njihove kćeri za žene i pomiješali sveti rod s drugim narodima. A glavari i službenici bili su predvodnici u toj nevjeri.«

³ Kad sam to čuo, razderao sam svoju odjeću i ogrtač, čupao kosu i bradu pa užasnut sjeo. ⁴ Tada su se oko mene okupili svi oni koji su se uplašili riječi Izraelovog Boga zbog nevjere povratnika. A ja sam, užasnut, sjedio sve do večernje žrtve.

⁵ Kad je bilo vrijeme za večernju žrtvu, ustao sam teškog srca, u razderanoj odjeći i ogrtaču. Zatim sam pao na koljena i raširio ruke prema svom BOGU. ⁶ Molio sam:

»Bože moj! Toliko me sram da ne mogu podići pogled prema tebi. Grijesi su nam se namnožili preko glave i naša je krivnja narasla do neba. ⁷ Od vremena naših predaka pa do danas krivi smo za mnoge grijehe. Zbog toga su strani kraljevi nas, naše kraljeve i naše svećenike napadali, pljačkali, ponižavali i odvodili u zatočeništvo. A tako je i danas.

⁸ A sad nam je, za jedan tren, naš BOG pokazao naklonost. Ostavio nam je dio svoga naroda^[a] i dao nam čvrsto uporište na svom svetome mjestu. Razveselio nas je i dao nam malo olakšanja od ropstva. ⁹ Jer, robovi smo, ali naš Bog nas nije ostavio u ropstvu. Pokazao nam je dobrotu naočigled perzijskih kraljeva. Dao nam je novi život, da bismo ponovo sagradili Hram svog Boga i obnovili njegove ruševine. Pružio nam je zaštitu^[b] u Judi i Jeruzalemu.

¹⁰ A sad, nakon ovog, Bože naš, što da kažemo? Zanemarili smo tvoje zapovijedi. ¹¹ A dao si ih preko svojih slugu proroka, govoreći: ‘Zemlja koju ćete zaposjesti je nečista jer su je zagadili njezini narodi svojim odvratnostima. Ispunili su zemlju gadostima, od jednog kraja do drugog. ¹² Stoga, nemojte davati svoje kćeri za žene njihovim sinovima i ne uzimajte njihove kćeri za žene svojim sinovima. Ne promičite mir ni blagostanje tih naroda. Tako ćete biti snažni i jest ćete dobre plodove zemlje. I tako ćete moći ostaviti zemlju u nasljedstvo svojoj djeci zauvijek.’

¹³ Sve nas je to snašlo zbog naših zlih djela i naše velike krivnje. A ti si nas, Bože naš, kaznio blaže nego što naši grijesi zaslužuju. I još si dao da se dio našeg naroda vrati. ¹⁴ Pa zar da ponovo kršimo tvoje zapovijedi i sklapamo brakove s narodima koji čine takve gadosti? Zar se ne bi razljutio na nas toliko da nas zatreš, da ne ostane ni dio naroda, niti da itko preživi? ¹⁵ BOŽE Izraelov, ti si pravedan i očuvao si dio našeg naroda. Evo nas pred tobom sa svojom krivnjom, premda nitko od nas ne bi smio stati pred tebe.«

Savlovo obraćenje

9 U međuvremenu, Savao je još uvijek nastojao zaplašiti i ubiti Gospodinove učenike. Otišao je do vrhovnoga svećenika ² i zamolio ga da pošalje pisma sinagogama u Damasku. Tražio je ovlasti da smije uhititi i dovesti u Jeruzalem sve sljedbenike Puta^[a] koje nađe, bilo muškarce ili žene.

³ Kad je već bio nadomak Damasku, odjednom je neka nebeska svjetlost zasjala oko njega. ⁴ Pao je na zemlju i začuo glas kako mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«

⁵ Savao je upitao: »Tko si ti, Gospodine?«

Glas je rekao: »Ja sam Isus kojeg progoniš. ⁶ No ustani, uđi u grad i tamo će ti biti rečeno što trebaš činiti.«

⁷ Njegovi su suputnici stajali bez riječi. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli. ⁸ Savao se podigao sa zemlje. Otvorio je oči, ali ništa nije mogao vidjeti. Zato su ga uzeli za ruku i odveli u Damask. ⁹ Tri dana nije vidio i nije ništa niti jeo niti pio.

¹⁰ U Damasku je živio Isusov učenik po imenu Ananija. Imao je viziju u kojoj ga je Gospodin zazvao: »Ananija!«, a on se odazvao: »Evo me, Gospodine.«

¹¹ Gospodin mu je rekao: »Spremi se i pođi u ulicu koja se zove Ravna i u Judinoj^[b] kući pitaj za čovjeka iz Tarza zvanog Savao; on sada moli. ¹² U viziji mu je rečeno da će mu doći čovjek po imenu Ananija i položiti ruke na njega da bi opet progledao.«

¹³ Ananija je odgovorio: »Gospodine, mnogi su mi govorili o tom čovjeku. Pričali su da je učinio mnogo zla tvojim svetima u Jeruzalemu. ¹⁴ A ovamo je došao s ovlastima vodećih svećenika da uhiti sve koji u tebe vjeruju.«

¹⁵ A Gospodin mu je rekao: »Idi! Jer, toga sam čovjeka izabrao da preko njega čuju za mene i kraljevi, i Židovi, i ostali narodi. ¹⁶ Ja ću mu pokazati što sve mora pretrpjeti radi moga imena.«

¹⁷ Ananija je otišao i uputio se u tu kuću. Položio je ruke na Savla i rekao: »Brate Savle, Gospodin Isus ukazao ti se na putu ovamo. On me je poslao k tebi da bi ti ponovo progledao i napunio se Svetim Duhom.« ¹⁸ Istoga je trena nešto poput ljusaka otpalo sa Savlovih očiju i on je progledao. Ustao je i krstio se. ¹⁹ Pojeo je nešto hrane i vratila mu se snaga.

Savao govori o Isusu

Savao je ostao nekoliko dana s učenicima u Damasku, ²⁰ a zatim je krenuo od sinagoge do sinagoge^[c] i počeo širiti vijest o Isusu, govoreći: »Isus je Božji Sin.«

²¹ Svi koji su ga čuli bili su zapanjeni i govorili su: »Nije li to onaj čovjek koji je u Jeruzalemu pokušao uništiti one koji vjeruju u to ime? Nije li ovamo došao uhititi ih i odvesti svećeničkim glavarima?«

²² A Savao je postajao sve snažniji. Dokazivao je da je Isus—Krist, tako da Židovi, koji su živjeli u Damasku, nisu znali što bi mu odgovorili.

Savao bježi

²³ Prošlo je dosta vremena i Židovi su se urotili da ubiju Savla. ²⁴ Čuvali su danju i noću gradska vrata kako bi ga ubili, ali on je doznao za njihovu zavjeru. ²⁵ Učenici su noću uzeli Savla i spustili ga u košari preko zidina.

Savao u Jeruzalemu

²⁶ Kad je stigao u Jeruzalem, pokušao se priključiti učenicima, ali oni su ga se bojali i nisu vjerovali da je stvarno učenik. ²⁷ No Barnaba ga je prihvatio i odveo k apostolima. Ispričao im je kako se Gospodin ukazao Savlu na putu u Damask i razgovarao s njim te kako je Savao u Damasku hrabro govorio u Isusovo ime.

²⁸ Savao je ostao s njima. Slobodno se kretao u Jeruzalemu i hrabro propovijedao u Gospodinovo ime. ²⁹ Obraćao se Židovima, koji su govorili grčkim jezikom, i raspravljao s njima, a oni su ga nastojali ubiti. ³⁰ Kad su braća za to doznala, odvela su ga u Cezareju i poslala u Tarz.

³¹ Tako je Crkva širom Judeje, Galileje i Samarije bila u miru i izgrađivala se. Živjela je u strahopoštovanju prema Gospodinu i brojem je rasla ohrabrenjem Svetog Duha.

Petar u Lidi i Jopi

³² Petar je obilazio gradove i tako stigao i do svetih u Lidi. ³³ Ondje je sreo čovjeka po imenu Eneja, paraliziranog i prikovanog uz krevet osam godina. ³⁴ Rekao mu je: »Eneja, Isus Krist te iscjeljuje. Ustani i spremi svoju postelju!« Eneja je istoga trena ustao. ³⁵ Svi stanovnici Lide i Šarona vidjeli su ga i obratili se Bogu.

³⁶ U Jopi je živjela Isusova sljedbenica Tabita—što prevedeno znači »Košuta«^[d]. Uvijek je činila dobra djela i davala milostinju siromašnima. ³⁷ Baš u to vrijeme razboljela se i umrla. Oprali su njezino tijelo i položili ga u sobu na katu. ³⁸ Učenici iz Jope čuli su da se Petar nalazi u Lidi. Budući da je Lida blizu Jope, poslali su dvojicu k njemu. Oni su ga preklinjali: »Molimo te, ne gubi ni trenutka, dođi odmah k nama!« ³⁹ Petar se spremio i krenuo s njima. Kad je stigao u Jopu, odveli su ga u sobu na katu, a sve su udovice stale oko njega. Plakale su i pokazivale mu ogrtače i ostalu odjeću koju je Tabita napravila dok je bila živa. ⁴⁰ Petar je sve poslao van iz sobe, kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: »Ustani, Tabita!« Ona je otvorila oči i, čim je vidjela Petra, uspravila se i sjela. ⁴¹ Petar joj je pružio ruku i pomogao joj ustati. Zatim je pozvao vjernike^[e] i udovice te im pokazao Tabitu živu. ⁴² To se pročulo po svoj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina. ⁴³ A Petar je još podosta vremena ostao u Jopi kod nekoga kožara^[f] Šimuna.