M’Cheyne Bible Reading Plan

Pokvarenost Sodome

19 Ona su dvojica anđela stigla uvečer do Sodome, a Lot je sjedio na gradskim vratima. Kad ih je ugledao, krenuo im je ususret i poklonio se do zemlje.

² »Molim vas, gospodo«, rekao je, »svratite u kuću svoga sluge da prenoćite i operete noge, a rano ujutro možete nastaviti put.«

»Ne«, odgovorili su oni, »prenoćit ćemo na gradskom trgu.«

³ No Lot ih je uporno nagovarao pa su svratili k njemu. Ušli su u njegovu kuću, a on im je spremio gozbu i ispekao beskvasnog kruha te su jeli.

⁴ No prije nego što su otišli spavati, svi su muškarci Sodome, stari i mladi, svi do jednoga, opkolili kuću. ⁵ Pozvali su Lota i upitali: »Gdje su ljudi koji su noćas došli k tebi? Izvedi ih van. Želimo seks s njima.«

⁶ Tada je Lot izašao pred njih, zatvorio za sobom vrata ⁷ pa rekao: »Molim vas, prijatelji, ne činite takvo zlo. ⁸ Evo, imam dvije kćeri koje još nisu bile s muškarcima. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite. Ali ne dirajte ove ljude jer su pod mojim krovom i zaštitom^[a].«

⁹ »Makni nam se s puta!« rekli su. »Došao si ovdje kao stranac, a igrao bi se suca! Sad ćemo s tobom gore nego s njima.«

Nasrnuli su na Lota, a potom krenuli razvaliti vrata. ¹⁰ No ona dvojica ispruže ruke van, uvuku Lota k sebi u kuću i zatvore vrata. ¹¹ Ljude su pred kućom zaslijepili te je i mladima i starima bilo teško pronaći vrata.

Anđeli izvode Lota iz grada

¹² »Koga još imaš ovdje?« upitala su ona dvojica Lota. »Zetove, sinove, kćeri i sve svoje, izvedi iz grada. ¹³ Uništit ćemo ovo mjesto. Optužbe protiv ovih ljudi toliko su velike pred BOGOM da nas je poslao da uništimo grad.«

¹⁴ Lot je izašao da to kaže svojim budućim zetovima. »Brzo!« rekao im je. »Izađite iz ovog mjesta jer će ga BOG uništiti!« No njegovi su zetovi mislili da se šali.

¹⁵ Kad je svanulo jutro, anđeli su počeli požurivati Lota: »Brzo! Izvedi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da i vi ne budete uništeni kad kaznimo grad.«

¹⁶ Lot je oklijevao, ali BOG se sažalio nad njim. Stoga, ona su dvojica uzela za ruku njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri te ih izveli izvan grada. ¹⁷ Kad su ih izveli, jedan je od njih rekao: »Bježite i spasite se! Ne osvrćite se i ne zaustavljajte nigdje u dolini! Bježite u planine, da ne budete uništeni!«

¹⁸ Tada je Lot rekao: »Ne, gospodaru. ¹⁹ Tvoj je sluga stekao tvoju naklonost. Pokazao si veliku dobrotu prema meni kad si mi spasio život. No neću stići pobjeći u planine prije nego što me snađe uništenje. ²⁰ Gle, eno mjesta koje je dovoljno blizu da u njega pobjegnem—onaj mali grad. Daj da pobjegnem onamo, u taj mali grad, da si spasim život.«

²¹ Anđeo mu je rekao: »Dobro, ispunit ću ti molbu i neću uništiti grad o kojem govoriš. ²² Požuri, pobjegni, jer ne mogu ništa učiniti dok ne stigneš ondje.«

Taj je grad dobio ime Soar^[b] jer ga je Lot nazvao malim.

Uništenje Sodome i Gomore

²³ Sunce je već izašlo kad je Lot stigao u Soar. ²⁴ BOG je tada s neba gorućim sumporom zasuo Sodomu i Gomoru. ²⁵ Uništio je te gradove i svu ravnicu, sve stanovnike gradova i sve raslinje na tlu.

²⁶ Na putu za Soar Lotova se žena osvrnula prema Sodomi i pretvorila se u stup soli^[c].

²⁷ Abraham je rano ujutro otišao na mjesto gdje je bio stajao pred BOGOM. ²⁸ Pogledao je prema Sodomi i Gomori te prema svoj dolini, i vidio kako dim suklja iz zemlje kao iz velike peći.

²⁹ Tako je Bog uništio gradove u dolini u kojima se Lot bio nastanio, ali nije zaboravio obećanje dano Abrahamu jer je izveo Lota prije uništenja.

Porijeklo Moabaca i Amonaca

³⁰ Lot je sa svojim dvjema kćerima otišao iz Soara jer se bojao ostati ondje. Nastanili su se na planini i živjeli u spilji.

³¹ Jednom je starija kći rekla mlađoj: »Naš je otac star, a u zemlji nema muškaraca. Ne možemo imati obitelj na način kako se to radi po cijelome svijetu. ³² Hajde da oca opijemo vinom pa da spavamo s njim, da se nastavi naša loza.« ³³ Te su noći opile oca vinom, a starija je kći otišla k njemu i imala seksualni odnos s njime. On nije znao ni kad je došla k njemu ni kad je otišla.

³⁴ Sutradan je starija rekla mlađoj: »Sinoć sam ja spavala s ocem. Hajde da ga i večeras opijemo pa ti idi i spavaj s njim. Na taj ćemo način produžiti lozu.« ³⁵ Tako su navečer opet opile oca vinom, a mlađa je kći otišla i imala seksualni odnos s njime. On nije znao ni kad je došla k njemu ni kad je otišla.

³⁶ Tako su obje Lotove kćeri zatrudnjele sa svojim ocem. ³⁷ Starija je kći rodila sina i dala mu ime Moab^[d]. On je predak današnjih Moabaca. ³⁸ I mlađa je kći rodila sina i dala mu ime Ben Ami^[e]. On je predak današnjih Amonaca.

Tko je najveći?

(Mk 9,33-37; Lk 9,46-48)

18 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga: »Tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?«

² A Isus je pozvao k sebi dijete, postavio ga ispred njih ³ i rekao: »Istinu vam kažem: ako ponovo ne postanete poput male djece, nikada nećete ući u Kraljevstvo nebesko. ⁴ Dakle, tko se ponizi da bi bio poput ovoga djeteta—taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom.

⁵ I tko radi mene primi jedno ovakvo dijete, mene prima.«

Navođenje na grijeh

(Mk 9,42-48; Lk 17,1-2)

⁶ »Ali ako tko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen^[a] oko vrata i da ga utope u dubini mora. ⁷ Jao ljudima u svijetu jer čine stvari koje navode na grijeh! No takve stvari moraju doći. No jao onomu po kome dolaze!

⁸ Stoga, ako te ruka ili noga navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život bez ruke ili noge nego da s obje ruke i noge budeš bačen u vječni plamen. ⁹ Zato, ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život samo s jednim okom nego da s oba oka budeš bačen u pakleni plamen.«

Usporedba o izgubljenoj ovci

(Lk 15,3-7)

¹⁰ »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih. Jer, kažem vam, njihovi su anđeli na nebesima stalno s mojim nebeskim Ocem. ^11 [b]

¹² Što mislite? Ako čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih odluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići potražiti odlutalu ovcu? ¹³ Istinu vam kažem: kad je nađe, bit će sretniji radi nje nego radi onih devedeset i devet koje nisu odlutale. ¹⁴ Isto tako, ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi itko od ovih malenih.«

Bratska opomena

(Lk 17,3)

¹⁵ »Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo! Posluša li te, dobio si svoga brata. ¹⁶ No ako te ne posluša, uzmi sa sobom jednoga ili dvoje ljudi, tako da svaka tvrdnja počiva na iskazu dvoje ili troje svjedoka.^{[c] 17} Ako ni njih ne posluša, obavijesti crkvu. A ako ne posluša ni crkvu, ponašaj se prema toj osobi kao prema poganinu ili porezniku.

¹⁸ Istinu vam kažem: što god svežete na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješite na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.^[d]

¹⁹ A kažem vam i ovo: što god dvoje od vas ovdje na Zemlji složno zamole, dat će im moj nebeski Otac. ²⁰ Jer, gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, ondje sam i ja među njima.«

O opraštanju

²¹ Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?«

²² Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta^[e]!

²³ Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. ²⁴ Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata^[f]. ²⁵ Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug.

²⁶ Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ ²⁷ Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu.

²⁸ Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’

²⁹ Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’

³⁰ No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. ³¹ Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru.

³² Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. ³³ Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ ³⁴ Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug.

³⁵ Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.«

Ezra čita Zakon

8 U sedmom se mjesecu cijeli narod u jedinstvu okupio na trgu ispred Vodenih vrata. Tada su rekli učitelju Ezri da donese Knjigu Mojsijevog zakona, koji je BOG dao Izraelu. ² Prvog je dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donio Zakon pred skup na kojem su bili muškarci, žene i svi koji su bili sposobni razumjeti^[a]. ³ Čitao ga je glasno na trgu ispred Vodenih vrata, od ranog jutra do podneva, pred muškarcima i ženama te svima koji su bili sposobni razumjeti. Sav je narod pažljivo slušao Knjigu zakona. ⁴ Učitelj Ezra stajao je na visokome drvenom podiju, napravljenom za tu prigodu. Pokraj njega su s desne strane stajali Matitija, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam.

⁵ Ezra je otvorio knjigu naočigled svih jer je stajao poviše njih. Kad ju je otvorio, sav je narod ustao. ⁶ Ezra je blagoslovio BOGA, velikog Boga, a čitav je narod podigao ruke i odgovorio: »Amen! Amen^[b]!« pa se poklonio licem do zemlje štujući BOGA.

⁷ Dok je narod ondje stajao, Leviti Ješua, Bani, Šerebija, Jamin, Akub, Šabetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija, Jozabad, Hanan i Pelaja poučavali su Zakon. ⁸ Čitali su iz Knjige Božjeg zakona, tumačili je i objašnjavali što znači, da bi narod razumio što se čita.

⁹ Tada su namjesnik Nehemija, svećenik i učitelj Ezra, ali i Leviti koji su poučavali narod, svima rekli: »Ovaj je dan svet vašem BOGU. Ne tugujte i ne plačite!«

Jer, sav je narod plakao slušajući riječi Zakona.

¹⁰ Nehemija im je još rekao: »Idite i jedite najbolju hranu i pijte slatko vino,^[c] a dio pošaljite onima koji nemaju ništa spremljeno. Ovaj je dan svet našem BOGU. Ne žalostite se jer je BOŽJA radost vaša snaga.«

¹¹ Leviti su smirivali narod govoreći: »Budite tiho, umirite se, jer je ovo sveti dan. Ne žalostite se!«

¹² I sav je narod otišao jesti, piti, dijeliti hranu i slaviti s velikom radošću jer su razumjeli riječi koje su im objavljene.

Blagdan skloništa

¹³ Drugoga su se dana glavari svih obitelji, sa svećenicima i Levitima, okupili oko učitelja Ezre da bi proučili riječi Zakona. ¹⁴ U Zakonu, koji je BOG dao preko Mojsija, našli su zapisano da Izraelci trebaju boraviti u skloništima za blagdana u sedmome mjesecu. ¹⁵ Našli su još da trebaju objaviti i razglasiti po svim gradovima i u Jeruzalemu: »Idite u gorje i donesite grane pitome masline, divlje masline, mirte, palme i grane drugog drveća s lišćem, da se naprave skloništa«, kao što je zapisano.

¹⁶ Narod je otišao i donio grane. Zatim su napravili skloništa na krovovima i dvorištima svojih kuća, na dvorištima Božjega Hrama, na trgu kod Vodenih vrata i na trgu kod Efrajimovih vrata. ¹⁷ Cijela je zajednica povratnika iz zatočeništva napravila skloništa i boravila u njima. Izraelci to nisu činili još od vremena Jošue, Nunovog sina, pa sve do tog dana. Silno su se veselili. ¹⁸ I dan za danom, od prvog do posljednjeg dana blagdana, Ezra je čitao iz Knjige Božjeg zakona. Sedam su dana slavili blagdan, a osmog su dana imali svečani skup, kao što je propisano zakonom.

Pavao u Korintu

18 Nakon toga, Pavao je otišao iz Atene i uputio se u Korint. ² Ondje je sreo nekog Židova po imenu Akvila, koji je bio rodom iz Ponta, a nedavno je došao iz Italije zajedno sa svojom ženom Priscilom. Oni su otišli iz Italije jer je car Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pavao je otišao posjetiti Akvilu i Priscilu. ³ Budući da se bavio istim zanatom kao i oni, izradom šatora, ostao je kod njih i radio s njima.

⁴ Svakog je šabata Pavao govorio u sinagogi. Nastojao je privući vjeri i Židove i Grke. ⁵ Kad su Sila i Timotej stigli iz Makedonije, Pavao je sve svoje vrijeme posvetio propovijedanju Radosne vijesti. Uvjeravao je Židove da je Isus—Mesija. ⁶ Kad su mu se Židovi suprotstavili i počeli ga vrijeđati, otresao je prašinu^[a] sa svoje odjeće i rekao: »Sami ste krivi za svoju propast. Moja je savjest čista. Od sada idem k nežidovima.« ⁷ I Pavao ih je ostavio i otišao u kuću čovjeka po imenu Ticije Just, koji je štovao pravoga Boga, a njegova se kuća nalazila pokraj sinagoge. ⁸ Nadstojnik sinagoge zvao se Krisp. On i svi njegovi ukućani povjerovali su u Gospodina. I mnogi drugi Korinćani, koji su slušali Pavla, povjerovali su i krstili se.

⁹ Jedne je noći Bog rekao Pavlu u viziji: »Ne boj se, samo govori i nemoj prestati! ¹⁰ Ja sam s tobom. Nitko te neće napasti i nanijeti ti zlo jer mnogi ljudi u ovom gradu pripadaju meni.« ¹¹ Pavao je ostao u Korintu godinu i pol dana i poučavao Korinćane Božjoj riječi.

Pavla dovode pred Galiona

¹² Kad je Galion bio prokonzul Ahaje, Židovi su jednodušno napali Pavla i odveli ga pred sud. ¹³ Govorili su: »Ovaj čovjek nagovara narod da štuje Boga protivno Zakonu.«

¹⁴ Upravo kad je Pavao htio progovoriti, Galion se obratio Židovima: »Ja bih strpljivo saslušao vas, Židove, da je riječ o nekom prijestupu ili ozbiljnom zločinu. ¹⁵ Budući da su ovdje u pitanju riječi, imena i vaš Zakon, sredite to sami; ne želim suditi u tim pitanjima.« ¹⁶ I istjerao ih je iz sudnice.

¹⁷ Oni su zgrabili nadstojnika sinagoge Sostena i počeli ga tući ispred sudnice, a Galion uopće nije mario za to.

Pavlov povratak u Antiohiju

¹⁸ Pavao je ostao u Korintu još mnogo dana, a zatim se oprostio od braće i otplovio u Siriju. S njim su pošli i Priscila i Akvila. U Kenhreji je Pavao ošišao kosu da ispuni zavjet koji je dao Bogu. ¹⁹ Kad su stigli u Efez, Pavao je ostavio Priscilu i Akvilu. Otišao je u sinagogu i počeo raspravljati sa Židovima. ²⁰ Kad su ga oni zamolili da još ostane kod njih, nije pristao, ²¹ ali im je na odlasku rekao: »Ako Bog to želi, vratit ću se k vama.« I isplovio je iz Efeza.

²² Kad je stigao u Cezareju, otišao je u Jeruzalem pozdraviti tamošnju Crkvu. Nakon toga, uputio se u Antiohiju ²³ i zadržao se ondje neko vrijeme. Zatim je putovao po Galaciji i Frigiji te učvršćivao sve Isusove učenike.

Apolon u Efezu i Ahaji (Korintu)

²⁴ A u Efez je stigao Židov po imenu Apolon. On je bio učen čovjek iz Aleksandrije koji je dobro poznavao Sveta pisma. ²⁵ Bio je poučen o Gospodinovom putu, gorljivo je govorio i ispravno učio o Isusu iako je znao samo za Ivanovo krštenje. ²⁶ On je počeo hrabro govoriti u sinagogi. Kad su ga čuli Priscila i Akvila, pozvali su ga svojoj kući i izložili mu točnije Božji put. ²⁷ Kad je Apolon odlučio otići u Ahaju, braća su ga podržala i napisala vjernicima u Ahaji da ga lijepo prime. Kad je stigao onamo, puno je pomagao onima koji su po Božjoj milosti postali vjernici. ²⁸ U javnim je raspravama snažno pobijao Židove, dokazujući na temelju Svetih pisama da je Isus—Mesija.