M’Cheyne Bible Reading Plan

28 Tada je Izak pozvao Jakova, pozdravio ga blagoslovom pa mu zapovjedio: »Nemoj se oženiti Kanaankom! ² Smjesta idi u Mezopotamiju, u dom Betuela, oca tvoje majke. Tamo je njezin brat Laban pa si za ženu izaberi jednu od njegovih kćeri. ³ Neka te Bog Svemoćni blagoslovi, neka te učini plodnim i mnogobrojnim, da od tebe postane mnoštvo naroda. ⁴ Neka tebi i tvojim potomcima da Abrahamov blagoslov, da zaposjedneš zemlju u kojoj sad boraviš kao stranac—zemlju koju je Bog dao Abrahamu.«

⁵ Tako je Izak otpremio Jakova te je on otišao u Mezopotamiju k Labanu, sinu Aramejca Betuela i bratu Jakovljeve i Ezavljeve majke Rebeke.

Ezav se ponovo ženi

⁶ Ezav je saznao da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju da ondje sebi nađe ženu jer mu je zapovjedio: »Nemoj se oženiti Kanaankom!« ⁷ Također je saznao da je Jakov poslušao oca i majku i otišao u Mezopotamiju. ⁸ Tako je Ezav shvatio koliko su Kanaanke mrske njegovom ocu Izaku. ⁹ Stoga je otišao Išmaelu i, pored dvije žene koje je već imao, uzeo za ženu Mahalatu. Ona je bila kći Abrahamovog sina Išmaela i Nebajotova sestra.

Jakovljev san u Betelu

¹⁰ Jakov je otišao iz Beer Šebe i zaputio se u Haran. ¹¹ Stigao je do jednog mjesta i odlučio prenoćiti jer je sunce već zašlo. Uzeo je jedan od kamenova koji su bili na tome mjestu, stavio ga pod glavu i legao na spavanje. ¹² U snu je vidio stubište kako stoji na zemlji, a vrhom dopire do neba. Božji su se anđeli po stepenicama uspinjali i silazili. ¹³ Pokraj njega je stajao BOG i govorio: »Ja sam BOG tvog praoca Abrahama i tvog oca Izaka. Tebi i tvojim potomcima dat ću zemlju na kojoj ležiš. ¹⁴ Tvojih potomaka bit će kao praha na zemlji i proširit će se na zapad, istok, sjever i jug. Preko tebe i tvog potomstva bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji. ¹⁵ Znaj da sam s tobom i da te čuvam kamo god išao. Vratit ću te u ovu zemlju. Neću te ostaviti dok ne ispunim što sam ti obećao.«

¹⁶ Kad se Jakov probudio iz sna, rekao je: »Zaista je BOG na ovome mjestu, a ja to nisam znao!«

¹⁷ Uplašio se i rekao: »Kako je strašno ovo mjesto! Ovo je zaista Božja kuća! Ovo su vrata neba!«

¹⁸ Rano ujutro Jakov je ustao, uzeo kamen, koji je bio stavio pod glavu, pa ga uspravio kao znak i na njega izlio ulje. ¹⁹ To je mjesto nazvao Betel^[a], a prije toga se obližnji grad zvao Luz.

²⁰ Zatim se Jakov zavjetovao ovim riječima: »Ako Bog bude sa mnom, ako me bude čuvao na mome putu, ako mi bude davao kruha za jelo i odjeće za nositi ²¹ te se živ i zdrav vratim kući svoga oca, onda će BOG biti moj Bog. ²² A ovaj kamen, koji sam uspravio, bit će znak da je ovo mjesto za štovanje Boga.^[b] Od svega što mi budeš davao, Bože, tebi ću davati desetinu.«

Isus je predan Pilatu

(Mk 15,1; Lk 23,1-2; Iv 18,28-32)

27 Rano ujutro svi svećenički poglavari i narodni starješine dogovorili su se da ubiju Isusa. ² Zatim su ga svezali, odveli i predali upravitelju Pilatu.

Judino samoubojstvo

(Dj 1,18-19)

³ Kad je Juda, koji ga je izdao, vidio da je Isus osuđen, požalio je zbog onoga što je učinio pa je svećeničkim poglavarima i starješinama vratio trideset srebrnjaka. ⁴ Rekao je: »Pogriješio sam što sam predao nevinog čovjeka, da ga ubiju.«

No oni su rekli: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!«

⁵ Tada je Juda bacio srebrnjake u Hram, otišao i objesio se.

⁶ Svećenički su poglavari uzeli srebrnjake i rekli: »Protivi se našem Zakonu da ih stavimo u hramsku blagajnu jer su plaća za krv.« ⁷ Stoga su odlučili kupiti za njih lončarevu njivu da bude groblje za strance. ⁸ Njiva je do danas poznata kao Krvava njiva. ⁹ Tako se ispunilo što je rekao prorok Jeremija:

»Uzeli su trideset srebrnjaka. Toliko su Izraelci odlučili platiti za njegov život. ¹⁰ I tim su novcem kupili lončarevu njivu, kao što im je Gospodin naredio.«^[a]

Pilat ispituje Isusa

(Mk 15,1-5; Lk 23,1-5; Iv 18,33-38)

¹¹ U međuvremenu, Isusa su doveli pred upravitelja i on ga je upitao: »Jesi li ti kralj Židova?«

Isus je rekao: »Ti tako kažeš.«

¹² A dok su ga svećenički poglavari i starješine optuživali, ništa nije odgovarao.

¹³ Tada ga je Pilat upitao: »Zar ne čuješ što sve protiv tebe svjedoče?«

¹⁴ No Isus mu nije odgovorio ni na jedno pitanje pa se Pilat jako čudio.

Baraba oslobođen umjesto Isusa

(Mk 15,6-15; Lk 23,13-25; Iv 18,39–19,16)

¹⁵ Upravitelj je običavao svakoga blagdana pustiti narodu jednoga zatvorenika po njihovoj želji. ¹⁶ U to su vrijeme imali zloglasnoga zatvorenika zvanog Baraba^[b]. ¹⁷ Kad se narod okupio, Pilat je upitao: »Koga želite da vam oslobodim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« ¹⁸ Pilat je, naime, znao da su mu Isusa predali iz zavisti.

¹⁹ Dok je Pilat sjedio na sudačkoj stolici, njegova mu je žena poručila: »Nemoj učiniti ništa protiv toga nevinog čovjeka. Cijeli sam dan uznemirena zbog sna koji sam sanjala o njemu.«

²⁰ No svećenički poglavari i starješine nagovorili su narod da od Pilata zatraži da pusti Barabu, a Isusa da pogubi.

²¹ Tada ih je upravitelj upitao: »Kojega od ove dvojice želite da vam oslobodim?«

Odgovorili su: »Barabu!«

²² Pilat ih je upitao: »Što da onda učinim s Isusom zvanim Krist?«

»Neka se razapne!« svi su odgovorili.

²³ Pilat je upitao: »Zašto? Kakav je zločin počinio?«

A oni su još glasnije vikali: »Razapni ga!«

²⁴ Kako je Pilat vidio da time ništa ne postiže i da nastaje sve veći metež, uzeo je vode i pred narodom oprao ruke^[c], rekavši: »Nevin sam za smrt ovog pravednika. Odgovornost pada na vas.«

²⁵ A sav je narod odgovorio: »Njegova smrt neka padne na nas i na našu djecu!«

²⁶ Pilat im je tada oslobodio Barabu, a Isusa je izbičevao i zatim predao da ga razapnu.

Isusa izruguju

(Mk 15,16-20; Iv 19,2-3)

²⁷ Onda su upraviteljevi vojnici odveli Isusa u upraviteljevu palaču i oko njega okupili cijelu skupinu vojnika. ²⁸ Zatim su ga svukli i prebacili na njega grimizni ogrtač. ²⁹ Ispleli su krunu od trnja i stavili mu je na glavu, a u desnu su mu ruku stavili trsku. Kleknuli su pred njega i rugali mu se govoreći: »Živio kralj Židova!« ³⁰ Zatim su pljuvali po njemu i udarali ga trskom po glavi. ³¹ Kad su mu se prestali izrugivati, uzeli su s njega ogrtač i obukli mu njegovu odjeću te ga odveli da ga razapnu.

Isusa razapinju na križ

(Mk 15,21-32; Lk 23,26-43; Iv 19,17-27)

³² Dok su izlazili iz grada, naišli su na nekog čovjeka iz Cirene koji se zvao Šimun te su ga prisilili da nosi Isusov križ. ³³ Kad su došli do mjesta zvanoga Golgota, što znači Lubanja, ³⁴ dali su Isusu da pije vino pomiješano sa žuči^[d]. No kad ga je okusio, nije htio piti. ³⁵ Tada su ga razapeli i bacanjem kocke razdijelili njegovu odjeću među sobom. ³⁶ Zatim su ondje sjeli i čuvali ga. ³⁷ Iznad glave su mu stavili natpis na kojem je bila napisana njegova optužba: »Ovo je Isus, kralj Židova.« ³⁸ Zajedno s njim razapeli su i dvojicu razbojnika—jednoga s njegove desne strane, a drugoga s lijeve. ³⁹ Prolaznici su ga vrijeđali. Mahali su glavama ⁴⁰ i govorili: »Ti, koji si rekao da možeš srušiti Hram i za tri dana ponovo ga sagraditi, spasi samoga sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!«

⁴¹ Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, zajedno s učiteljima Zakona i starješinama. Govorili su: ⁴² »Spasio je druge, ali ne može spasiti samog sebe. On je kralj Izraela pa neka sada siđe s križa i mi ćemo mu povjerovati. ⁴³ Uzda se u Boga, pa neka ga on spasi, ako želi. Ta sam je rekao: ‘Ja sam Božji Sin.’« ⁴⁴ Na isti su ga način vrijeđali i razbojnici koji su s njim bili razapeti.

Isusova smrt

(Mk 15,33-41; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30)

⁴⁵ Od podneva pa do tri sata po cijeloj je zemlji zavladala tama. ⁴⁶ Oko tri sata Isus je povikao jakim glasom: »Eli, Eli! Lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?«^[e]

⁴⁷ To su čuli neki koji su ondje stajali pa su rekli: »Zove Iliju^[f].«

⁴⁸ Jedan od njih odmah je otrčao, uzeo spužvu, natopio je octom te je stavio na štap i ponudio Isusu da pije. ⁴⁹ A ostali su govorili: »Stani da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«

⁵⁰ Isus je još jednom povikao jakim glasom, a potom je izdahnuo^[g].

⁵¹ Istoga se trena zastor u Hramu razderao popola, od vrha do dna. Zemlja se potresla, a stijene su se raspucale. ⁵² Grobovi su se otvorili i uskrsla su tijela mnogih umrlih Božjih ljudi. ⁵³ Nakon Isusovog uskrsnuća izašli su iz grobova i otišli u Sveti Grad^[h] te se pokazali mnogima.

⁵⁴ Kad su časnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i ostale događaje, jako su se prestrašili i rekli: »Ovaj je zaista bio Božji Sin!«

⁵⁵ Tamo su bile i mnoge žene koje su sve to izdaleka promatrale. Pratile su Isusa još iz Galileje i služile mu. ⁵⁶ Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova te majka Zebedejevih sinova^[i].

Isusov ukop

(Mk 15,42-47; Lk 23,50-56; Iv 19,38-42)

⁵⁷ Kad se spustila večer, došao je neki bogati čovjek iz Arimateje po imenu Josip. I on je bio Isusov učenik. ⁵⁸ Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Pilat je naredio da mu predaju tijelo. ⁵⁹ Josip je uzeo tijelo i zamotao ga u novo platno. ⁶⁰ Položio ga je u sasvim novu grobnicu koju je za sebe bio isklesao u stijeni. Zatim je ulaz zatvorio velikim kamenom i otišao. ⁶¹ A Marija Magdalena i druga Marija sjedile su preko puta groba.

⁶² Sutradan, nakon Dana pripreme^[j], otišli su svećenički poglavari i farizeji k Pilatu. ⁶³ Rekli su mu: »Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica još za života rekao: ‘Za tri dana ustat ću od mrtvih.’ ⁶⁴ Zato naredi da se grob dobro čuva sve do trećeg dana, da ne bi došli njegovi učenici i ukrali tijelo, pa onda rekli narodu: ‘Ustao je od mrtvih.’ Tako bi ta posljednja prevara bila gora od prve.«

⁶⁵ A Pilat im je rekao: »Evo vam straže pa idite i osigurajte grob kako znate!« ⁶⁶ Oni su otišli i osigurali grob. Zapečatili su kamen i postavili stražu.

Mordekaj uvjerava Esteru da pomogne Židovima

4 Kad je Mordekaj sve doznao, razderao je odjeću na sebi, obukao tkaninu za žalovanje i posuo se pepelom.^[a] Hodao je gradom i u očaju glasno zapomagao. ² Došao je pred kraljevsku palaču, ali takav nije smio ulaziti. ³ U svakoj pokrajini kraljevstva, gdje je stigao kraljev proglas, među Židovima je nastala velika žalost. Postili su, plakali i tugovali, a mnogi su ležali na tlu u tkaninama za žalovanje i pepelu. ⁴ Kad je Estera to čula od svojih sluškinja i slugu eunuha, jako se uznemirila. Poslala je Mordekaju odjeću da je odjene umjesto tkanine za žalovanje, ali on je odbio.

⁵ Tada je Estera pozvala Hataka, jednog od kraljevih eunuha, određenog da je poslužuje. Zapovjedila mu je da dozna od Mordekaja što se dogodilo. ⁶ Hatak je našao Mordekaja na gradskom trgu pred vratima kraljevske palače. ⁷ Mordekaj je rekao sve što mu se dogodilo. Rekao mu je i za veliki iznos novca koji je Haman ponudio dati u kraljevsku blagajnu da bi uništio Židove. ⁸ Dao mu je za Esteru prijepis kraljevskog proglasa objavljenog u Suzi. Rekao mu je da potakne Esteru da ode kralju, da ga moli za milost i da se zauzme za svoj narod.

⁹ Hatak je ispričao Esteri sve što mu je rekao Mordekaj. ¹⁰ Ona mu je potom zapovjedila da prenese Mordekaju: ¹¹ »Svi u kraljevstvu znaju da za svakog muškarca ili ženu, koji nepozvani pristupe kralju u unutrašnjem dvorištu palače, postoji samo jedan zakon—smrt. Osim kad kralj toj osobi ispruži zlatno žezlo^[b] i tako joj poštedi život, a ja već trideset dana nisam bila pozvana kod kralja.«

¹² Nakon što je Hatak Mordekaju prenio Esterine riječi, ¹³ ovaj joj je poručio: »Nemoj misliti da ćeš se jedina od svih Židova spasiti samo zato što si u kraljevskoj palači. ¹⁴ Pazi! Ako sad budeš šutjela, pomoć i oslobođenje Židovima doći će s drugog mjesta, a stradat ćete ti i tvoja obitelj. I tko zna, nisi li ti došla na kraljevski položaj upravo zbog ovog trenutka.«

¹⁵ Tada je Estera poručila Mordekaju: ¹⁶ »Idi i okupi sve Židove u Suzi. Postite za mene. Ne jedite i ne pijte tri dana i noći. Tako ćemo učiniti ja i moje sluškinje. Zatim ću otići kralju iako je to protiv zakona. Ako poginem—neka bude tako.«

¹⁷ Mordekaj je poslušao sve što je zapovjedila Estera.

Pavlovo putovanje

27 Kad je odlučeno da ćemo isploviti prema Italiji, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom zapovjedniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. ² Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. ³ Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu bilo potrebno. ⁴ Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. ⁵ Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. ⁶ Tamo je vojni zapovjednik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega.

⁷ Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, stoga smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. ⁸ Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje.

⁹ Izgubili smo mnogo vremena i dan židovskog posta već je bio prošao. Plovidba je postala opasna pa je Pavao upozorio posadu. ¹⁰ Rekao im je: »Ljudi, vidim da ovo putovanje neće proći bez nevolja. Nastradat će i brod i teret na njemu. A i naši životi mogli bi se naći u opasnosti.« ¹¹ No budući da se kapetan i vlasnik broda nisu složili s Pavlom, vojni je zapovjednik radije poslušao njih nego Pavla. ¹² S obzirom na to da luka nije bila sigurna kako bi brod ostao u njoj tijekom zime, većina je odlučila da se nastavi plovidba. Nadali su se da će, po mogućnosti, stići do Feniksa i ondje prezimiti. Feniks je luka na Kreti i okrenuta je prema jugozapadu i sjeverozapadu.

Oluja

¹³ Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. ¹⁴ No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. ¹⁵ Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. ¹⁶ Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. ¹⁷ Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. ¹⁸ Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, ¹⁹ a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. ²⁰ Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.

²¹ Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. ²² No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. ²³ Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. ²⁴ Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ ²⁵ Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. ²⁶ No nasukat ćemo se na neki otok.«

²⁷ Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. ²⁸ Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. ²⁹ Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. ³⁰ Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. ³¹ A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« ³² Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.

³³ Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. ³⁴ Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« ³⁵ Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. ³⁶ Svi su se razvedrili pa su jeli. ³⁷ Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. ³⁸ Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.

Brodolom

³⁹ Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. ⁴⁰ Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. ⁴¹ No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.

⁴² Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. ⁴³ No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. ⁴⁴ Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.