M’Cheyne Bible Reading Plan

Prestanak potopa

8 Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile. ² Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša. ³ Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile ⁴ da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat. ⁵ Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina.

⁶ Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci, ⁷ i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje. ⁸ Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. ⁹ No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku. ¹⁰ Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke. ¹¹ Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje. ¹² Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.

¹³ Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina. ¹⁴ Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.

¹⁵ Tada je Bog rekao Noi: ¹⁶ »Izađite iz arke—ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. ¹⁷ Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.«

¹⁸ I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. ¹⁹ Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama—sve što se kreće na zemlji—izašlo je iz arke.

Božje obećanje

²⁰ Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik^[a] pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice^[b] na žrtveniku.

²¹ BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio.

Isus ozdravlja gubavca

(Mk 1,40-45; Lk 5,12-16)

8 Kad je Isus sišao s gore, slijedilo ga je veliko mnoštvo, ² među kojima je bio i jedan gubavac^[a]. Došao je do Isusa, kleknuo pred njega pa mu rekao: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.«

³ Isus je ispružio ruku, dotaknuo ga i rekao: »Hoću. Budi iscijeljen!« I bio je izliječen od gube istoga trenutka. ⁴ Zatim mu Isus reče: »Pazi da nikome ne pričaš o ovome. Nego, idi i pokaži se svećeniku^[b]. Nakon toga prinesi žrtvu, kako je zapovjedio Mojsije. Bit će to će ljudima dokaz da si izliječen.«

Časnikov sluga

(Lk 7,1-10; Iv 4,43-54)

⁵ Kad je Isus došao u Kafarnaum, prišao mu je neki časnik i zamolio ga za pomoć. ⁶ Rekao mu je: »Gospodine, moj sluga leži kod kuće nepokretan i u velikim bolovima.«

⁷ A Isus mu je odgovorio: »Doći ću i izliječiti ga.«

⁸ Časnik mu je rekao: »Gospodine, ja ne zaslužujem da ti dođeš u moju kuću, nego samo zapovjedi i moj će sluga ozdraviti. ⁹ Jer, i ja, koji sam podređen drugima, imam vojnike pod svojim zapovjedništvom pa kad kažem jednomu: ‘Idi!’, on ode, ili drugomu: ‘Dođi!’ i on dođe. Svom slugi kažem: ‘Učini to!’ i on me posluša.«

¹⁰ Kad je to čuo, Isus se zadivio pa je rekao onima koji su ga pratili: »Zaista, kažem vam, nisam našao toliku vjeru ni u koga u Izraelu. ¹¹ I još vam kažem da će mnogi doći s istoka i zapada i sjest će za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u Kraljevstvu nebeskom. ¹² A oni, koji trebaju pripadati Kraljevstvu, bit će izbačeni u tamu, gdje je plač i škrgut zuba.«

¹³ Zatim je Isus rekao časniku: »Idi, i neka ti bude kako si vjerovao!« A njegov je sluga ozdravio istoga trena.

Isus ozdravlja Petrovu punicu

(Mk 1,29-31; Lk 4,38-39)

¹⁴ Kad je Isus ušao u Petrovu kuću, ugledao je njegovu punicu kako leži u groznici. ¹⁵ Dotaknuo joj je ruku i groznica ju je odmah pustila, a ona je ustala i počela ga posluživati.

Isus ozdravlja mnoge

(Mk 1,32-34; Lk 4,40-41)

¹⁶ Kad je pala večer, Isusu su doveli mnoge opsjednute zlim duhovima, a on je riječju istjerao duhove i izliječio sve bolesne. ¹⁷ Tako se ispunilo što je Bog rekao po proroku Izaiji:

Slijediti Isusa

(Lk 9,57-62)

¹⁸ Kad je Isus vidio veliko mnoštvo oko sebe, zapovjedio je svojim sljedbenicima da otplove na drugu stranu jezera. ¹⁹ Tada mu je pristupio neki učitelj Zakona i rekao mu: »Učitelju, ja ću te slijediti kamo god budeš išao.«

²⁰ A Isus mu je rekao: »Lisice imaju jazbine i ptice imaju svoja gnijezda, a Sin Čovječji nema kamo položiti glavu.«

²¹ Drugi mu je učenik rekao: »Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svoga oca.«

²² A Isus mu je rekao: »Pođi za mnom, a pusti mrtve da sami pokapaju svoje mrtve.«

Isus stišava oluju

(Mk 4,35-41; Lk 8,22-25)

²³ Zatim je Isus ušao u lađu, a njegovi su učenici pošli za njim. ²⁴ Na jezeru se podigla strašna oluja, tako da su valovi gotovo prekrili lađu. A Isus je spavao. ²⁵ Tada su učenici došli k njemu i probudili ga riječima: »Gospodine, spasi nas! Poginut ćemo!«

²⁶ On im je rekao: »Zašto se toliko bojite, malovjerni?« Onda je ustao, zapovjedio vjetrovima i jezeru te je zavladala velika tišina.

²⁷ Ljudi su se čudili i pitali: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetrovi i voda pokoravaju!«

Isus istjeruje zle duhove

(Mk 5,1-20; Lk 8,26-39)

²⁸ Kad je Isus stigao na drugu stranu jezera, u gadarski kraj^[d], ususret su mu došla dva čovjeka opsjednuta zlim duhovima. Izišli su iz grobova i bili su tako opasni da nitko nije mogao proći tim putem. ²⁹ Povikali su: »Što hoćeš od nas, Božji Sine? Jesi li došao ovamo da nas kazniš prije zakazanog vremena?«

³⁰ Nedaleko je od njih paslo veliko krdo svinja. ³¹ Zli su duhovi molili Isusa: »Ako nas istjeraš iz ovih ljudi, pošalji nas u ono krdo svinja.«

³² Isus im je rekao: »Idite!«, a oni su izašli iz ljudi i ušli u svinje. Tada je cijelo krdo svinja jurnulo niz padinu u jezero i utopilo se u vodi. ³³ Svinjari su pobjegli u grad pa su ispričali sve što se dogodilo s opsjednutima i svinjama. ³⁴ Cijeli je grad izašao pred Isusa. Kad su ga spazili, zamolili su ga da napusti njihov kraj.

Popis vođa koji su se vratili s Ezrom

8 Ovo su glavari obitelji i drugi koji su sa mnom otišli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa:

Povratak u Jeruzalem

¹⁵ Ja, Ezra, okupio sam ih kod rijeke, koja teče prema Ahavi, pa smo se ondje utaborili tri dana. Kad sam pregledao narod i svećenike, utvrdio sam da nema Levita. ¹⁶ Stoga sam pozvao glavare: Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, drugog Elnatana, Natana, Zahariju i Mešulama te učitelje Jojariba i Elnatana. ¹⁷ Poslao sam ih Idu, glavaru u mjestu Kasifija. Rekao sam im što da kažu Idu i njegovim rođacima, hramskim slugama u Kasifiji—da nam pošalju službenike za Hram našega Boga. ¹⁸ I budući da je milostivi Bog bio s nama, doveli su nam Šerebiju, sposobnog čovjeka, Mahlijevog potomka (Mahli je bio Levijev sin i Izraelov unuk). Doveli su i Šerebijine sinove i braću, ukupno njih osamnaestoricu. ¹⁹ Doveli su i Hašabiju i Ješaju, Merarijevog potomka, te dvadesetoricu njegove braće i nećaka. ²⁰ Osim njih, doveli su i dvjesto dvadesetoricu hramskih službenika, koje su David i glavari odredili da pomažu Levitima. Svi su oni imenom navedeni u popisu.

²¹ Ondje sam, pored rijeke Ahave, proglasio post, da bismo se ponizili pred svojim Bogom. Molili smo ga za sigurno putovanje, za sebe, svoju djecu i svu svoju imovinu. ²² Bilo me sram od kralja tražiti vojnike i konjanike da nas putem štite od neprijatelja jer smo mu bili rekli: »Naš je Bog dobar prema svima koji ga traže, ali njegova je srdžba velika prema svima koji se okreću od njega.« ²³ Tako smo postili i molili Boga, a on je odgovorio na našu molbu.

²⁴ Zatim sam izabrao dvanaestoricu glavnih svećenika: Šerebiju, Hašabiju i desetoricu njihovih rođaka. ²⁵ Izvagao sam im srebro, zlato i predmete koje su kao prilog za Hram našeg Boga dali kralj, njegovi savjetnici, njegovi službenici i cijeli Izrael u Babilonu. ²⁶ Izvagao sam i dao im dvadeset i dvije tone srebra, tri i pol tone srebrnih predmeta, tri i pol tone^[a] zlata, ²⁷ dvadeset zlatnih posuda vrijednih tisuću zlatnika^[b] i dvije prekrasne posude od polirane bronce, dragocjene poput zlata.

²⁸ Rekao sam svećenicima: »I vi i ovi predmeti sveti ste BOGU. Ovo srebro i zlato su dar BOGU naših predaka. ²⁹ Pazite ih i čuvajte dok ih ne predate glavnim svećenicima, Levitima i glavarima Izraelovih obitelji. Izvažite ih u prostorijama BOŽJEGA Hrama u Jeruzalemu.«

³⁰ Tada su svećenici i Leviti primili izvagano srebro, zlato i predmete da ih odnesu u Hram našeg Boga u Jeruzalemu.

³¹ Dvanaestoga dana prvog mjeseca^[c] krenuli smo s rijeke Ahave i uputili se u Jeruzalem. Bog je bio s nama i na putu nas štitio od neprijatelja i pljačkaša. ³² Kad smo stigli u Jeruzalem, odmorili smo se tri dana. ³³ Četvrtog smo dana u Hramu svoga Boga izvagali srebro, zlato i predmete u nazočnosti svećenika Meremota, Urijinog sina, i predali mu ih. S njim su bili Eleazar, Pinhasov sin, i Leviti—Jozabad, Ješuin sin te Noadija, Binujev sin. ³⁴ Sve je prebrojano i izvagano, a zatim je upisana sveukupna težina.

³⁵ Tada su prognanici, koji su se vratili iz zatočeništva, prinijeli žrtve paljenice izraelskom Bogu: dvanaest junaca za cijeli Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca i dvanaest jaraca za žrtvu za grijeh. Sve to bila je žrtva paljenica BOGU. ³⁶ Židovi su kraljeva pisma predali kraljevim namjesnicima^[d] i upraviteljima pokrajine s druge strane rijeke Eufrat. I oni su dali podršku židovskom narodu i Božjem Hramu.

8 A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji.

Nevolje

² Neki su muškarci, istinski predani Bogu, pokopali Stjepana i gorko plakali za njim. ³ A Savao se svim silama trudio uništiti Crkvu. Išao je od kuće do kuće i izvlačio iz njih muškarce i žene te ih bacao u zatvor. ⁴ A oni koji su se raspršili, širili su Radosnu vijest kamo god su išli.

Filip u Samariji

⁵ Filip^[a] je otišao u samarijski grad i ondje propovijedao o Kristu. ⁶ Kad ga je narod čuo i vidio čudesne znakove koje je činio, svi su s pažnjom počeli slušati što govori. ⁷ Zli su duhovi uz glasne krike izlazili iz mnogih opsjednutih. Mnogi su oduzeti i hromi bili iscijeljeni, ⁸ a u gradu je nastala velika radost.

⁹ Bio je u tom gradu i čovjek po imenu Šimun, koji se već neko vrijeme ondje bavio vračanjem. Stanovnici Samarije su mu se divili, a on je tvrdio za sebe da je velik čovjek. ¹⁰ Svi su ga slušali—od najmanjega do najvećega—i govorili: »Ovaj je čovjek sila Božja, zvana Velika sila.« ¹¹ Već ih je dugo opčinjavao svojom magijom i svi su ga slušali. ¹² No kad su povjerovali Filipu, koji im je donio Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krstili su se i žene i muškarci. ¹³ I sâm je Šimun povjerovao. Krstio se i ostao uz Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se događala, ostajao je zaprepašten. ¹⁴ Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju poruku, poslali su im Petra i Ivana. ¹⁵ Kad su njih dvojica stigla, pomolili su se za samarijske vjernike da i oni prime Svetog Duha. ¹⁶ Jer, On još nije bio sišao ni na koga od njih, samo su bili kršteni u ime Gospodina Isusa. ¹⁷ Tada su Petar i Ivan položili na njih ruke i oni su primili Svetog Duha.

¹⁸ Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Duha čim apostoli na njih polože ruke, ponudio je apostolima novac i rekao: ¹⁹ »Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi Svetog Duha.«

²⁰ Petar mu je odgovorio: »Propao i ti i tvoj novac, jer si mislio da njime možeš kupiti Božji dar! ²¹ Ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer tvoje srce nije ispravno pred Bogom. ²² Zato se pokaj i odvrati od ove bezbožnosti. Pomoli se Bogu kako bi ti oprostio što si imao takve misli. ²³ Vidim da si pun gorčine i rob grijehu.«

²⁴ A Šimun mu je odgovorio: »Molite se i vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli.«

²⁵ Apostoli su iznijeli svjedočanstvo o Isusu i prenijeli im Gospodinovu poruku, a zatim su se vratili u Jeruzalem. Putem su prolazili kroz mnoga samarijska sela i navješćivali Radosnu vijest.

Filip i Etiopljanin

²⁶ Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« ²⁷ Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina—dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu ²⁸ i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. ²⁹ Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« ³⁰ Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«

³¹ Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. ³² A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj:

³⁴ Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« ³⁵ Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.

³⁶ Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« ^{37 [c] 38} Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica—i Filip i dvorjanin—sišli u vodu i Filip ga je krstio. ³⁹ A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, ⁴⁰ a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.