M’Cheyne Bible Reading Plan

Izakovo rođenje

21 BOG je blagoslovio Saru, kao što je rekao, i učinio za nju ono što je obećao. ² Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu sina u njegovoj starosti, točno u vrijeme koje je nagovijestio Bog. ³ Sinu, kojeg mu je Sara rodila, Abraham je dao ime Izak^[a]. ⁴ Kad je Izak imao osam dana, Abraham ga je obrezao kao što mu je Bog bio zapovjedio.

⁵ Abraham je imao sto godina kad mu se rodio njegov sin Izak. ⁶ Sara je rekla: »Bog mi je dao da se nasmijem, i svi koji za ovo čuju, smijat će se sa mnom. ⁷ Tko je mogao reći Abrahamu da ću ja dojiti djecu? A ipak sam mu rodila sina u njegovoj starosti.« ⁸ Dijete je raslo i prestalo dojiti. Onoga dana kad je Izak prestao dojiti, Abraham je priredio veliku gozbu.

Hagara i Išmael otjerani

⁹ Sara je vidjela kako se podsmjehuje sin kojeg je Abrahamu rodila Egipćanka Hagara. ¹⁰ Stoga je rekla Abrahamu: »Otjeraj ovu ropkinju i njezinog sina jer sin ropkinje neće biti nasljednik s mojim sinom Izakom.«

¹¹ Abraham se jako uznemirio jer se radilo o njegovom sinu Išmaelu. ¹² No Bog mu je rekao: »Nemoj se uznemiravati zbog dječaka i svoje ropkinje. Poslušaj sve što ti Sara kaže jer će se tvoje potomstvo računati po Izaku. ¹³ I od sina ropkinje načinit ću narod jer je i on tvoj potomak.«

¹⁴ Abraham je ustao rano ujutro, dao Hagari kruh i spremnik^[b] s vodom te joj sve natovario na leđa. Zatim ju je otpremio zajedno s dječakom. Otišla je pa je lutala po pustinji Beer Šebi. ¹⁵ Kad je u spremniku nestalo vode, stavila je dijete pod jedan grm, ¹⁶ a ona je otišla i sjela podalje, otprilike koliko lûk može dobaciti strijelu, jer je mislila: »Ne mogu gledati kako dijete umire.« I dok je tako sjedila, glasno je zaplakala.

¹⁷ Bog je čuo dječakov plač pa je Božji anđeo pozvao Hagaru s neba i rekao: »Što je, Hagaro? Ne boj se. Bog je čuo kako dječak ondje plače. ¹⁸ Ustani, podigni dječaka i utješi ga jer ću od njega načiniti velik narod.« ¹⁹ Tada joj je Bog otvorio oči i vidjela je bunar s vodom. Otišla je do bunara, napunila spremnik i dala dječaku piti.

²⁰ Bog je bio s dječakom dok je rastao u pustinji. Postao je vrstan u rukovanju lûkom i strijelom. ²¹ Živio je u pustinji Paran te mu je majka iz Egipta dovela ženu.

Abraham sklapa savez s Abimelekom

²² U to je vrijeme kralj Abimelek, u pratnji Fikola, zapovjednika svoje vojske, došao k Abrahamu. Rekao mu je: »Bog je s tobom u svemu što činiš. ²³ Zato mi se ovdje zakuni Bogom da nećeš izdati ni mene, ni moju djecu, ni moje potomke, nego da ćeš meni i ovoj zemlji, u kojoj boraviš kao stranac, biti odan kao što sam ja odan tebi.« ²⁴ »Zaklinjem se«, rekao je Abraham.

²⁵ Zatim se Abraham požalio Abimeleku zbog bunara s vodom koji su silom prisvojili njegovi sluge. ²⁶ Abimelek je rekao: »Ne znam tko je to učinio. Nisi mi o tome govorio pa tek danas čujem za to.«

²⁷ Abraham je uzeo sitnu i krupnu stoku te je dao Abimeleku, a njih su dvojica sklopila savez. ²⁸ Zatim je Abraham odvojio sedmero ženske janjadi iz stada, ²⁹ a Abimelek ga upita: »Što znači ovo sedmero ženske janjadi koje si odvojio na stranu?« ³⁰ On mu odgovori: »Primi od mene ovo sedmero ženske janjadi kao svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj bunar.«

³¹ Tako je ono mjesto dobilo ime Beer Šeba^[c] jer su ondje njih dvojica položila zakletvu jedan drugome. ³² Tako su sklopili savez kod Beer Šebe. Potom su se Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, vratili u zemlju Filistejaca. ³³ Abraham je posadio stablo tamariska^[d] u Beer Šebi i ondje je štovao^[e] Vječnog BOGA.

³⁴ Abraham je još dugo boravio u zemlji Filistejaca.

Radnici u vinogradu

20 »Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. ² Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd.

³ Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. ⁴ Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ ⁵ Tako su i oni otišli raditi u vinograd.

Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. ⁶ Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’

⁷ Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’

⁸ Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom—od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’

⁹ I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. ¹⁰ Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. ¹¹ Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. ¹² Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’

¹³ Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? ¹⁴ Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. ¹⁵ Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’

¹⁶ Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.«

Isus treći put govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 10,32-34; Lk 18,31-34)

¹⁷ Dok je išao u Jeruzalem, Isus je odveo svojih dvanaestoricu učenika na stranu pa im govorio: ¹⁸ »Evo, idemo u Jeruzalem. Sin Čovječji bit će predan svećeničkim poglavarima i učiteljima Zakona, a oni će ga osuditi na smrt. ¹⁹ Tada će ga predati strancima da mu se izruguju, da ga bičuju i da ga razapnu, ali on će uskrsnuti treći dan.«

Zebedejevi sinovi

(Mk 10,35-45)

²⁰ Tada je Isusu pristupila majka Zebedejevih sinova, zajedno sa svojim sinovima, i kleknula pred njega da ga nešto zamoli.

²¹ Upitao ju je: »Što želiš?« A ona mu je rekla: »Obećaj mi da će ova moja dvojica sinova sjediti zajedno s tobom u tvome Kraljevstvu, jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane.«

²² Isus je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti iz čaše^[a] iz koje ću ja piti?«

Odgovorili su mu: »Da, možemo!«

²³ A on im je rekao: »Vi ćete zaista i piti iz moje čaše, ali nije moje da određujem tko će sjediti s moje desne ili lijeve strane. Ta mjesta pripadaju onima za koje ih je pripremio moj Otac.«

²⁴ Kad su ostala desetorica učenika to čula, razljutila su se na ovu dvojicu braće. ²⁵ Tada ih je Isus pozvao k sebi i rekao: »Znate da vladari nežidovskih naroda iskazuju svoju moć nad njima, a velikaši vole gospodariti njima. ²⁶ No neka tako ne bude među vama! Tko želi postati velik među vama, radije neka vam bude sluga, ²⁷ a tko želi biti prvi među vama, neka vam bude rob. ²⁸ Upravo kao Sin Čovječji, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da preda svoj život kao otkupninu za mnoge.«

Isus iscjeljuje dva slijepca

(Mk 10,46-52; Lk 18,35-43)

²⁹ Dok su izlazili iz Jerihona, silno je mnoštvo slijedilo Isusa. ³⁰ A pokraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«

³¹ Mnoštvo ih je korilo i ušutkivalo, ali oni su još jače vikali: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«

³² Tada se Isus zaustavio, pozvao ih te upitao: »Što želite da učinim za vas?«

³³ Rekli su mu: »Gospodine, željeli bismo da možemo vidjeti.«

³⁴ Isus se sažalio nad njima i dodirnuo im oči. Odmah su progledali i krenuli za Isusom.

Potpisnici sporazuma

10 Na zapečaćenom su sporazumu potpisana sljedeća imena: upravitelj Nehemija (Hakalijin sin), Sidkija, ² Seraja, Azarija, Jeremija, ³ Pašhur, Amarija, Malkija, ⁴ Hatuš, Šebanija, Maluk, ⁵ Harim, Meremot, Obadija, ⁶ Daniel, Gineton, Baruk, ⁷ Mešulam, Abija, Mijamin, ⁸ Maazija, Bilgaj i Šemaja. Oni su bili svećenici.

⁹ Potpisani Leviti: Ješua (Azanijin sin), Binuj iz Henadadove obitelji, Kadmiel ¹⁰ i njihova braća: Šebanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, ¹¹ Mika, Rehob, Hašabija, ¹² Zakur, Šerebija, Šebanija, ¹³ Hodija, Bani i Beninu.

¹⁴ Potpisani glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani, ¹⁵ Buni, Azgad, Bebaj, ¹⁶ Adonija, Bigvaj, Adin, ¹⁷ Ater, Ezekija, Azur, ¹⁸ Hodija, Hašum, Besaj, ¹⁹ Harif, Anatot, Nebaj, ²⁰ Magpijaš, Mešulam, Hezir, ²¹ Mešezabel, Sadok, Jadua, ²² Pelatija, Hanan, Anaja, ²³ Hošea, Hananija, Hašub, ²⁴ Haloheš, Pilha, Šobek, ²⁵ Rehum, Hašabna, Maaseja, ²⁶ Ahija, Hanan, Anan, ²⁷ Maluk, Harim i Baana.

²⁸ A ostali narod—svećenici, Leviti, vratari, pjevači, hramski sluge i svi koji su se odvojili od stranih naroda radi Božjeg zakona, sa svojim ženama, sinovima i kćerima koji su sposobni razumjeti— ²⁹ pridružuju se svojoj braći i uglednicima. Svi zajedno obavezuju se pod prokletstvom i zakletvom da će živjeti prema Božjem zakonu, koji im je dan preko Božjeg sluge Mojsija, te da će držati i vršiti sve zapovijedi, pravila i uredbe BOGA, svoga Gospodara.

Detalji sporazuma

³⁰ »Obećavamo da nećemo davati svoje kćeri za žene drugim narodima niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima.

³¹ Ako na dan odmora drugi narodi budu donijeli i prodavali robu ili žitarice, nećemo od njih kupovati na dan odmora niti na bilo koji drugi sveti dan. Svake sedme godine^[a] nećemo obrađivati zemlju i poništit ćemo sve dugove.

³² Obavezujemo se da će svatko od nas davati trećinu srebrnjaka^[b] godišnje za troškove službe u Hramu našeg Boga: ³³ za posvećeni kruh, za redovne žitne žrtve i redovne žrtve paljenice. Zatim, za žrtve koje se prinose na dan odmora, na blagdane tijekom mladog mjeseca i druge blagdane te za posvećene darove. Nadalje, to je i za žrtve za grijeh da bi se obavio obred očišćenja Izraela. Naposljetku, to je i za sve radove na održavanju Doma našeg Boga.

³⁴ Mi svećenici, Leviti i narod ždrijebom smo odredili kad će svaka od naših obitelji donijeti drva u Hram našeg Boga. U određeno vrijeme svake godine svaka obitelj treba dati prilog u drvima, za vatru na žrtveniku našeg BOGA, kao što je zapisano u Zakonu.

³⁵ Obavezujemo se i da ćemo svake godine u BOŽJI Hram donositi prvine uroda svojih usjeva i prvine svih plodova sa svake voćke.

³⁶ I kao što je zapisano u Zakonu, u Hram svoga Boga dovodit ćemo prvorođene sinove i prvine okota svoje krupne i sitne stoke. Dovodit ćemo ih svećenicima koji služe u Hramu našeg Boga.

³⁷ Također, donosit ćemo svećenicima, za spremišta Doma našeg Boga, prvine svojih samljevenih žitarica, najbolje od žitarica za žrtvene prinose, prvine plodova sa svakog stabla i prvine mladog vina te ulja. A Levitima ćemo donositi desetinu svojih usjeva jer oni prikupljaju desetinu u svim mjestima gdje se obavljaju poslovi. ³⁸ Neka svećenik, koji je Aronov potomak, prati Levite dok primaju desetinu. Leviti neka donesu desetinu desetine u Hram našeg Boga, u spremišta. ³⁹ Izraelski narod i Leviti neka donose svoje priloge od žitarica, vina i ulja. Neka se pohrane u spremišta gdje se nalaze predmeti svetišta i gdje borave svećenici koji obavljaju službu te vratari i pjevači.

Nećemo zanemariti Hram svoga Boga.«

Pavao u Makedoniji i Grčkoj

20 Kad se metež stišao, Pavao je poslao po sljedbenike. Nakon što ih je ohrabrio, oprostio se s njima i krenuo u Makedoniju. ² Putovao je tim područjima i puno ohrabrivao učenike. Zatim je stigao u Grčku i ostao ondje tri mjeseca. ³ Baš kad je trebao isploviti prema Siriji, Židovi su skovali urotu protiv njega i on se odlučio vratiti preko Makedonije. ⁴ Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej te Tihik i Trofim iz Azije. ⁵ Oni su krenuli prije nas i dočekali nas u Troadi. ⁶ Mi smo pak isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova. Pet dana kasnije pridružili smo im se u Troadi. Ondje smo ostali sedam dana.

Pavlov zadnji posjet Troji

⁷ Prvog smo se dana u tjednu sastali da zajedno lomimo kruh,^[a] a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći. ⁸ U sobi na katu, gdje smo se bili okupili, bilo je mnogo svjetiljaka. ⁹ Neki je mladić po imenu Eutih sjedio na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav. ¹⁰ Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.« ¹¹ Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao. ¹² Mladić je odnesen kući živ i svi su bili utješeni.

Putovanje do Mileta

¹³ Mi smo se pak ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se trebao ukrcati i Pavao. Odlučio je tako jer je do Asosa htio ići pješice. ¹⁴ Kad smo se s njim našli u Asosu, uzeli smo ga na brod i isplovili za Mitilenu. ¹⁵ Sutradan smo isplovili iz Mitilene i stigli u blizinu otoka Hiosa. Drugi smo dan stigli do otoka Samosa, a dan nakon toga i u Milet. ¹⁶ Pavao je već odlučio da se ne zaustavljamo u Efezu, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, stignemo u Jeruzalem na dan Pedesetnice.

Pavlova poruka starješinama u Efezu

¹⁷ Iz Mileta je javio crkvenim starješinama u Efezu da dođu k njemu. ¹⁸ Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju. ¹⁹ Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota. ²⁰ Znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama. ²¹ I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa. ²² No, sada, poslušan Svetom Duhu, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi. ²³ Znam samo da mi u svakom gradu Sveti Duh jamči da me čeka zatočenje i nevolje. ²⁴ No meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus—da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti.

²⁵ Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu. ²⁶ Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne ²⁷ jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju. ²⁸ Pazite na sebe i na sve koje vam je Sveti Duh povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado—Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju. ²⁹ Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vukovi. Oni neće poštedjeti stado. ³⁰ Čak će i među vama biti nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom. ³¹ Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, opominjao u suzama.

³² A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Ona vas može ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve Božje svete ljude. ³³ Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom. ³⁴ Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom. ³⁵ U svakoj sam vam prilici isticao da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ‘Blagoslovljenije je davati nego primati.’«

³⁶ Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se. ³⁷ Tada su svi briznuli u plač i počeli grliti i ljubiti Pavla, ³⁸ ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod.