M’Cheyne Bible Reading Plan

David spašava grad Keilu

23 Ljudi su dojavili Davidu: »Filistejci su napali Keilu i otimaju žito na gumnima^[a].« ² Zato je David pitao BOGA: »Trebam li krenuti u napad na Filistejce?«

BOG mu je odgovorio: »Kreni! Napadni Filistejce i oslobodi Keilu.«

³ No ljudi su govorili Davidu: »Naši su ljudi u strahu, čak i ovdje u Judi. Što će tek biti ako krenemo u Keilu protiv vojske Filistejaca spremnih na borbu.«

⁴ David je ponovo pitao BOGA, a BOG mu je odgovorio: »Kreni dolje u Keilu! Pomoći ću ti da nadjačaš Filistejce.«

⁵ David je sa svojim ljudima otišao u Keilu i napao Filistejce. Oduzeo im je stoku i nanio težak poraz. Tako je David oslobodio stanovnike Keile. ⁶ Abjatar, Ahimelekov sin, pobjegao je kod Davida i ostao s njim u Keili, a sa sobom je donio i svećenički prsluk.

⁷ Šaulu su dojavili da je David u Keili. Šaul je rekao: »Bog mi ga predaje. Zarobio je samog sebe kad je ušao u grad okružen zidinama, s vratima i željeznim zasunima.«

⁸ Šaul je cijelu svoju vojsku pozvao u borbu. Namjeravao je krenuti na Keilu te opkoliti Davida i njegove ljude.

⁹ David je doznao za Šaulov plan. Stoga je rekao svećeniku Abjataru: »Donesi svećenički prsluk!«

¹⁰ Molio je: »O BOŽE Izraelov! Tvoj je sluga čuo da Šaul namjerava doći u Keilu i zbog mene uništiti grad. ¹¹ Hoće li me građani Keile predati njemu? Hoće li Šaul doći, kao što je čuo tvoj sluga? O BOŽE Izraelov, molim te reci svome slugi.«

BOG mu je odgovorio: »Šaul će doći.«

¹² David je ponovo pitao: »Hoće li građani Keile predati mene i moje ljude Šaulu?«

A BOG je odgovorio: »Hoće.«

¹³ Tada su David i njegovi ljudi, njih šestotinjak, napustili grad Keilu. U stalnom pokretu, išli su od jednog mjesta do drugog. Kad je Šaulu dojavljeno da je David pobjegao iz Keile, odustao je od pohoda.

Šaul progoni Davida

¹⁴ David je boravio u pustinjskim skrovištima i planinama pustinje Zif. Šaul ga je tražio danima, ali Bog mu nije prepuštao Davida.

¹⁵ David je bio u Horeši, u pustinji Zif. Znao je da ga Šaul traži kako bi ga ubio. ¹⁶ No Šaulov sin Jonatan otišao je k Davidu u Horešu i osnažio njegovu vjeru u Boga.

¹⁷ »Ne boj se!« rekao mu je. »Moj otac Šaul neće ti uspjeti nauditi. Bit ćeš kralj Izraela, a ja ću biti odmah do tebe. To zna čak i moj otac Šaul.«

¹⁸ Obojica su se zaklela pred BOGOM. David je ostao u Horeši, a Jonatan se vratio kući.

Stanovnici Zifa izdaju Davida

¹⁹ Neki ljudi iz Zifa otišli su k Šaulu u Gibeu. Rekli su mu: »David se skriva u našem kraju, u skrovištima Horeše, na brdu Hakila, južno od Ješimona. ²⁰ Zato, kralju, siđi k nama kad god zaželiš. Mi ćemo ti ga predati.«

²¹ »Neka vas BOG blagoslovi«, odgovorio je Šaul, »zbog vaše brige za mene. ²² Idite i saznajte još o Davidu. Otkrijte gdje se kreće i tko ga je vidio. Kažu da je veoma lukav i spretan. ²³ Otkrijte sva njegova skrovišta. Vratite se k meni s pouzdanim informacijama. Tada ću poći s vama. Ako je David u tome kraju, naći ću ga makar ga tražio po svim rodovima u Judi.«

²⁴ Tako su se ljudi vratili u Zif prije Šaula. David i njegovi pristaše tada su bili u pustinji Maon, u Arabi, južno od Ješimona. ²⁵ Šaul i njegovi ljudi krenuli su za njim u potragu, no Davidu su to dojavili. Sklonio se na stijenu u pustinji Maon. Dočuvši to, Šaul se uputio za Davidom. ²⁶ On se kretao jednom stranom planine, a David i njegovi ljudi drugom stranom, nastojeći pobjeći. No Šaul i njegovi ljudi stezali su obruč oko Davida.

²⁷ Tada je k Šaulu stigao glasnik: »Dođi brzo! Filistejci napadaju zemlju.«

²⁸ Šaul je zaustavio potragu za Davidom i krenuo na Filistejce. Zato ljudi to mjesto nazivaju Stijena razlaza^[b]. ²⁹ David je otišao iz tog kraja. Nastavio se skrivati u području En Gedija.^[c]

Kristovi apostoli

4 Ljudi nas trebaju smatrati Kristovim slugama i onima kojima je Bog povjerio svoje tajne istine. ² Oni kojima je nešto povjereno moraju pokazati da su dostojni tog povjerenja. ³ No ja uopće ne marim što ćete mi suditi vi niti bilo koji ljudski sud. Čak ni ja sâm sebi ne sudim. ⁴ Moja je savjest čista, ali me to ne čini nevinim. Bog je moj sudac. ⁵ Zato nemojte suditi ni o čemu prije nego za to dođe vrijeme—kada dođe Gospodin. On će osvijetliti stvari skrivene u tami i obznaniti namjere ljudskih srca. Tada će svatko primiti pohvalu koju zaslužuje, i to od Boga.

⁶ Braćo i sestre, ove stvari o Apolonu i sebi ispričao sam da vam budu na korist, da biste iz našeg primjera mogli naučiti što znači: »Ne idite dalje od onoga što je pisano.« Tada se nećete ponositi jednim čovjekom, a biti protiv drugoga. ⁷ Tko kaže da ste bolji od drugih? Sve što imate, dobili ste. Pa budući da ste sve što imate dobili, zašto se time hvalite kao da ste stekli svojim naporima?

⁸ Mislite da ste već stekli sve? Mislite da ste sad bogati i da ste postali kraljevi bez nas? Kamo li sreće da ste to postali! Tada bismo i mi s vama mogli kraljevati. ⁹ Mislim da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto. Mi smo kao ljudi osuđeni na smrt. Postali smo prizor cijelom svijetu—i anđelima i ljudima. ¹⁰ Mi smo ludi radi Krista, ali vi mislite da ste mudri u Kristu! Mi smo slabi, ali vi mislite da ste jaki! Vama se iskazuju počasti, a nas preziru. ¹¹ Čak smo i do ovoga trenutka gladni i žedni, slabo odjeveni. Tuku nas i bez krova smo nad glavom. ¹² Teško radimo vlastitim rukama. ¹³ Kad nas ponižavaju—mi blagoslivljamo. Kad nas progone—podnosimo. Kad nas vrijeđaju—odgovaramo ljubazno. I sada nas smatraju smećem ovoga svijeta. Za njih nismo ništa drugo nego prašina pod nogama.

¹⁴ Ne pišem to da bih vas posramio, nego vas upozoravam kao svoju voljenu djecu. ¹⁵ Jer, čak i da imate deset tisuća učitelja u Kristu, nemate mnogo očeva jer sam postao vašim ocem u Isusu Kristu po Radosnoj vijesti. ¹⁶ Stoga, molim vas, ugledajte se na mene! ¹⁷ Zato vam i šaljem Timoteja, svoga voljenog i vjernog sina u Gospodinu, da vas podsjeti na to kako živim u Isusu Kristu. A živim onako kako učim svugdje i u svakoj crkvi.

¹⁸ Neki su se od vas napuhali od ponosa, kao da neću opet doći k vama. ¹⁹ No uskoro ću doći k vama ako tako bude htio Bog. Tada ću vidjeti što ti napuhanci mogu pokazati na djelu, a ne samo na riječima. ²⁰ Božje se kraljevstvo ne temelji na rječitosti, nego na snazi. ²¹ Što više želite: da dođem k vama s kaznom ili u duhu ljubavi i blagosti?

Bog govori Ezekielu

2 Taj glas mi je rekao: »Čovječe^[a], ustani na noge da mogu s tobom govoriti.«

² Tada je Duh ušao u mene i podigao me na noge. Čuo sam onoga koji mi je govorio. ³ Rekao je: »Čovječe, šaljem te među Izraelce. Taj buntovan narod okrenuo se protiv mene. Poput svojih predaka, bunili su se protiv mene, a bune se i danas. ⁴ Drski su i tvrdoglavi ljudi. Idi k njima i reci što im poručuje Gospodar BOG. ⁵ Oni su buntovan narod, ali bez obzira na to hoće li te poslušati, barem će znati da je među njima bio prorok.

⁶ A ti ih se, čovječe, nemoj bojati. Ne boj se onoga što će ti govoriti, iako će njihove riječi ubadati kao trn i boljeti kao ubod škorpiona. Ne boj se njihovih riječi. Nepokorni su, ali ti ih se ne trebaš bojati. ⁷ Prenijet ćeš tim buntovnicima moje riječi, bez obzira na to žele li slušati ili ne.

⁸ A ti, čovječe, dobro slušaj što ti govorim. Nemoj se okrenuti protiv mene kao ovi neposlušni ljudi. Otvori usta i jedi riječi koje ti dajem.«

⁹ Vidio sam ruku ispruženu prema sebi, a u njoj je bio svitak^[b]. ¹⁰ Ruka ga je rastvorila preda mnom. Svitak je na obje strane bio ispisan riječima tužnih pjesama, žalobnih priča i jadikovki.

Molitva patnika

Davidova pjesma za dan sjećanja.