M’Cheyne Bible Reading Plan

4 Sve što je Samuel govorio pročulo se po cijelome Izraelu.

Filistejci otimaju Kovčeg saveza

Kad su Izraelci krenuli u rat protiv Filistejaca, utaborili su se kod Eben Ezera, a Filistejci kod Afeka. ² Filistejci su se svrstali u bojne redove prema Izraelcima. Povela se žestoka bitka. Filistejci su tada porazili Izraelce i pobili četiri tisuće ljudi.

³ Kad se preostala izraelska vojska vratila u tabor, njihovi su ih starješine pitali: »Zašto je BOG dopustio da nas Filistejci danas poraze? Idemo vratiti Kovčeg saveza iz Šila, da bude uz nas i da nas spasi od neprijatelja.«

⁴ Vojska je poslala ljude u Šilo i oni su donijeli Kovčeg saveza BOGA Svevladara, koji sjedi na prijestolju među krilatim bićima, na poklopcu Kovčega. Dvojica su Elijevih sinova, Hofni i Pinhas, pratila Kovčeg saveza. ⁵ Kad je kovčeg BOŽJEGA saveza stigao u tabor, svi su se Izraelci počeli toliko glasno veseliti da se potreslo tlo.

⁶ Kako su i Filistejci čuli svu tu viku, zapitali su se: »Kakva je to vika u izraelskom taboru?«

A kad su doznali da je to kovčeg BOŽJEGA saveza stigao u tabor, ⁷ uplašili su se i pomislili: »Bogovi su stigli u njihov tabor! Jao, nama! Ovog dosad nije bilo! ⁸ Jao, nama! Tko će nas spasiti od tih moćnih bogova? To su bogovi koji su napali Egipćane svakakvim pošastima! ⁹ Budite hrabri, Filistejci! Budite pravi muškarci! Inače će vas Izraelci porobiti kao što ste vi njih! Budite muškarci i borite se!«

¹⁰ Filistejci su napali Izraelce i ponovo ih porazili. Izraelci su se razbježali svaki svojoj kući. Bio je to velik pokolj, trideset tisuća izraelskih pješaka palo je u tom boju. ¹¹ Oteli su Božji kovčeg, a Hofni i Pinhas, dvojica Elijevih sinova, poginuli su.

Elijeva smrt

¹² Jedan je Izraelac iz Benjaminovog plemena pobjegao s bojišta u Šilo, razderane odjeće i glave posute prašinom. ¹³ Baš kad je dolazio, svećenik Eli sjedio je kraj puta na svome stolcu i promatrao u iščekivanju. Strepio je zbog Božjeg kovčega. Kad je taj čovjek ušao u grad i ispričao što se sve dogodilo, cijeli je grad zakukao.

¹⁴ Eli je čuo viku pa je upitao: »Kakva je to graja?«

A taj čovjek dotrči do Elija i sve mu ispriča. ¹⁵ Eli je tada imao devedeset i osam godina. Vid mu je bio toliko slab da je jedva vidio. ¹⁶ Čovjek mu je rekao: »Stižem s bojišta. Danas sam pobjegao odande.«

Eli ga upita: »Kako je bilo, sinko?«

¹⁷ »Izrael se razbježao i pobjegao pred Filistejcima. Preostala je vojska pretrpjela težak poraz. Obojica su tvojih sinova mrtva, a Božji je kovčeg otet.«

¹⁸ Kad je ovaj spomenuo Božji kovčeg, Eli, star i težak, pao je unatrag sa stolca, pokraj vrata, slomio vrat i umro.

Eli je četrdeset godina bio sudac u Izraelu.

¹⁹ A Elijeva snaha, Pinhasova žena, bila je trudna i pred porođajem. Kad je čula da su oteli Božji kovčeg i da su joj svekar i muž mrtvi, zgrčila se od trudova i počela rađati. Izmučili su je jaki bolovi.

²⁰ Dok je umirala, tješile su je žene koje su joj pomagale: »Ne boj se, rodila si sina!«

No ona nije odgovarala, niti je pokazala da joj je stalo.

²¹ Djetetu je dala ime Ikabod^[a], što znači: »Slava je otišla iz Izraela«, a mislila je na oteti Božji kovčeg i smrt svog svekra i muža. ²² »Slava je otišla iz Izraela«, rekla je, »jer je otet Božji kovčeg.«

Abrahamov primjer

4 Što možemo reći da je o vjeri otkrio Abraham, praotac našega naroda? ² Jer, da je Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima, imao bi razloga za ponos, ali nije se mogao ponositi pred Bogom. ³ Što piše u Svetom pismu? »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.«^[a]

⁴ Radniku se ne daje plaća kao dar, nego kao dug. ⁵ Čovjek se ne može opravdati pred Bogom svojim djelima, ali ako vjeruje u Boga koji opravdava grešnike, vjera će mu se uračunati kao pravednost. ⁶ David je govorio da je blagoslovljen onaj čovjek kojemu Bog pripisuje opravdanje neovisno o njegovim djelima:

⁹ Je li ta sreća ograničena samo na obrezane ili vrijedi i za neobrezane? Naravno, vrijedi i za neobrezane jer smo već prije rekli: »Abrahamu se njegova vjera uračunala kao pravednost.«^{[c] 10} A kad mu se vjera pripisala kao pravednost? Dok je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego dok je još bio neobrezan. ¹¹ Primio je obrezanje kao znak, pečat svoje pravednosti, koja je rezultat vjere što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Zbog toga je on otac svima koji vjeruju, bez obzira na to što nisu obrezani, da bi se i njima pripisala pravednost. ¹² A otac je i onima koji nisu samo obrezani nego koji slijede njegovu vjeru što ju je pokazao dok još nije bio obrezan.

Božja obećanja primaju se vjerom

¹³ Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. ¹⁴ Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. ¹⁵ Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.

¹⁶ Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, ¹⁷ kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«^[d] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.

¹⁸ Kad nije bilo nade da će dobiti djecu^[e], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«^[f]. ¹⁹ Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. ²⁰ Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. ²¹ Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. ²² Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«^[g]. ²³ No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega ²⁴ nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. ²⁵ On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.

42 Ondje su se okupili svi vojni zapovjednici te Johanan—Kareahov sin, i Jezanija—Hošajin sin, kao i cijeli narod, od prvog do zadnjega. ² Otišli su kod proroka Jeremije i rekli mu: »Molimo te, poslušaj nas. Pomoli se našem BOGU za sve nas preživjele. Nekad nas je bilo mnogo, ali kao što vidiš, preostala nas je još samo nekolicina. ³ Neka nam tvoj BOG objavi kamo trebamo ići i što trebamo raditi.«

⁴ »Razumio sam vas«, odgovorio im je prorok Jeremija. »Molit ću se vašem BOGU, kao što ste tražili. Reći ću sve što vam poruči BOG. Ništa neću zatajiti.«

⁵ Tada su oni rekli Jeremiji: »Ako ne napravimo sve što nam tvoj BOG poruči preko tebe, neka BOG istinito i pošteno svjedoči protiv nas. ⁶ Poslušat ćemo svoga BOGA, kojem te šaljemo, bez obzira na to svidi li nam se njegova poruka ili ne. Bit će nam dobro kad se pokorimo svome BOGU.«

⁷ Deset dana kasnije Jeremija je čuo BOŽJU poruku. ⁸ Pozvao je Johanana—Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. Tražio je da se svi okupe, od prvog do zadnjega. ⁹ Rekao im je: »BOG Izraela, kojem ste me poslali sa svojim molbama, poručuje: ¹⁰ ‘Ako se okrenete i ostanete u ovoj zemlji, izgradit ću vas. Neću vas uništiti. Kao biljku ću vas posaditi, a ne iščupati. Žao mi je zbog nesreće koju sam vam donio. ¹¹ Bojite se babilonskoga kralja, ali ne morate ga se bojati. Ne morate pred njim strahovati, jer ja sam uz vas’, kaže BOG. ‘Spasit ću vas i osloboditi od njega. ¹² Smilovat ću vam se pa će se i on smilovati. Pustit će vas da živite u svojoj zemlji.’ ¹³ Ali, ako nastavite govoriti: ‘Nećemo ostati u ovoj zemlji’, tada nećete poslušati svoga BOGA. ¹⁴ No, ako kažete: ‘Idemo živjeti u Egipat. Ondje nećemo iskusiti rat ni glad, niti čuti zvuk ratnih truba’, ¹⁵ onda poslušajte, vi preostali Judejci, što vam poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Ako odlučite ići u Egipat i ondje se nastanite kao stranci, ¹⁶ stići će vas mač kojeg se toliko bojite. U Egiptu će vas pratiti glad od koje strahujete. Ondje ćete umrijeti. ¹⁷ Svi koji odluče ići u Egipat i nastane se ondje, poginut će u ratu, umrijeti od gladi i bolesti. Nitko neće preživjeti. Nitko neće uspjeti izbjeći nesreću koju ću sručiti na njih.’

¹⁸ Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Kao što su se moj gnjev i srdžba sručili na stanovnike Jeruzalema, tako ću biti bijesan na sve vas koji idete u Egipat. Ljudi će se užasavati i zgražavati nad vama. Proklinjat će vas, koristiti kao kletvu i ismijavati. Nikad više nećete vidjeti Judu.’

¹⁹ Vi, preživjeli Judejci, BOG vam poručuje: ‘Ne idite u Egipat.’ Danas vas upozoravam. ²⁰ Vi, vođe, zaveli ste cijelu zajednicu po cijenu vlastite propasti. Poslali ste me da idem k vašem BOGU. Tražili ste da za vas molim našeg BOGA. Rekli ste: ‘Što god naš BOG objavi, tako ćemo učiniti.’ ²¹ Ja sam vam danas objavio njegovu poruku, ali vi ga ne slušate. Niste poslušali ništa od onoga što vam je BOG poručio preko mene. ²² Stoga, budite sigurni da ćete u Egiptu umrijeti od mača ili gladi ili bolesti. A vi želite otići i živjeti ondje kao stranci.«

Davidova pobjednička pjesma

(2 Sam 22,1-51)

Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽJI sluga David ispjevao je ovu pjesmu BOGU kad ga je BOG oslobodio od Šaula i svih drugih neprijatelja.