M’Cheyne Bible Reading Plan

Levit i njegova žena ropkinja

19 U vrijeme kad Izrael još nije imao kralja, jedan je Levit živio u udaljenome dijelu Efrajimovoga gorja. Uzeo je sebi ženu ropkinju^[a] iz Betlehema u Judi. ² No bila mu je nevjerna pa je otišla. Vratila se u kuću svog oca u Betlehemu u Judi i živjela ondje četiri mjeseca. ³ Tada je njezin muž krenuo po nju s namjerom da je nagovori na povratak. Poveo je sa sobom slugu i dva magarca.

Kad je došao do kuće^[b] njezinog oca, djevojčin ga je otac vidio i radosno mu izišao ususret. ⁴ Nagovorio ga je da ostane kod njega pa je ovaj ostao tri dana. Jeli su, pili i noćili. ⁵ Četvrtoga su dana ustali rano ujutro. Levit se spremao za polazak.

No djevojčin je otac rekao svome zetu: »Prvo nešto pojedi. Poslije možeš ići.«

⁶ Njih su dvojica sjela zajedno te su jeli i pili. Tada je djevojčin otac rekao: »Molim te, ostani još noćas i uživaj.«

⁷ Levit je već bio spreman za polazak, ali njegov ga je domaćin nagovorio da ostane još jednu noć.

⁸ Petog je dana ustao rano ujutro, spreman krenuti na put. No djevojčin je otac opet zamolio: »Pojedi nešto i ostani do poslijepodne.«

Tako su njih dvojica ponovo sjela zajedno i jela.

⁹ Levit je sad bio spreman krenuti, zajedno sa svojom ženom ropkinjom i slugom. No djevojčin je otac rekao: »Molim te, ostani još ovu noć. Dan je na izmaku. Prespavaj ovdje i uživaj. Sutra rano ujutro ustani i kreni na put kući.«

¹⁰ No Levit nije htio ostati još jednu noć. Spremio se i krenuo. Sa sobom je vodio dva osedlana magarca i ženu ropkinju. Stigli su do grada Jebusa (to jest, Jeruzalema). ¹¹ Kad su bili blizu Jebusa, dan se već primicao kraju. Sluga je rekao svom gospodaru: »Molim te, skrenimo u grad Jebusejaca i prenoćimo ovdje.«

¹² »Ne«, odgovorio je njegov gospodar Levit, »nećemo ulaziti u strani grad koji ne pripada Izraelcima. Produžit ćemo do grada Gibee^[c].« ¹³ Rekao je slugi: »Hajdemo na neko drugo mjesto. Prenoćit ćemo u Gibei ili Rami.«

¹⁴ Produžili su dalje, a sunce je već bilo zašlo kad su stigli do Gibee u zemlji Benjaminovog plemena. ¹⁵ Skrenuli su u grad da nađu prenoćište. Došli su na gradski trg i sjeli, ali nitko ih nije htio pustiti u kuću preko noći.

¹⁶ Tada je naišao neki starac, koji se uvečer vraćao s rada na polju. Bio je iz Efrajimovoga gorja, ali živio je ovdje u Gibei koja je pripadala Benjaminovcima.

¹⁷ Starac je ugledao putnika na gradskom trgu pa ga je upitao: »Kamo ideš? Odakle dolaziš?«

¹⁸ »Putujemo iz Betlehema u Judi«, odgovorio je Levit. »Idemo u udaljeni dio Efrajimovoga gorja, gdje je moj dom. Bio sam u Betlehemu u Judi, a sad se vraćam kući^[d]. No nitko me ne želi primiti u svoju kuću. ¹⁹ Imam sa sobom slame i sijena za magarce te kruha i vina za sebe, za djevojku i za slugu. Ništa nam ne treba.«

²⁰ A starac mu je tada rekao: »Mir s tobom. Dođi u moju kuću. Dat ću vam sve što je potrebno, samo nemojte ostati preko noći na trgu.«

²¹ Starac ih je odveo u svoju kuću, nahranio je magarce, oprali su noge pa su jeli i pili.

²² Dok su uživali u gostoprimstvu svog domaćina, gradski su zločinci opkolili kuću i zalupali na vrata. Dovikivali su starcu, gospodaru kuće: »Dovedi nam čovjeka koji je odsjeo u tvojoj kući. Želimo seks s njim!«

²³ Starac, glava kuće, izašao je pred njih i rekao: »Ne, braćo moja, nemojte činiti zlo! Taj je čovjek gost u mojoj kući.^[e] Nemojte činiti takvu gadost! ²⁴ Tu su moja kći djevica i čovjekova žena ropkinja. Evo, sad ću ih dovesti pa činite s njima što želite. No nemojte učiniti takvu gadost s ovim čovjekom.«

²⁵ No ti ljudi nisu htjeli slušati starca pa je Levit zgrabio svoju ženu ropkinju i izgurao je k njima van na ulicu. Silovali su je i zlostavljali cijelu noć, sve do jutra. Kad je počelo svitati, pustili su je.

²⁶ Ujutro je žena došla i pala pred vrata kuće, gdje je odsjeo njezin gospodar. Ležala je ondje dok se nije razdanilo. ²⁷ Levit je ujutro ustao i otvorio vrata kuće, spreman nastaviti put. No ondje, na ulazu u kuću, ležala je njegova žena ropkinja s rukama na kućnom pragu.

²⁸ Rekao je: »Ustani, idemo dalje«.

No odgovora nije bilo. Levit je stavio njezino tijelo na magarca i otišao svojoj kući. ²⁹ Kad je došao kući, uzeo je nož i isjekao joj tijelo na dvanaest komada. Zatim ih je razaslao u sve dijelove Izraela.

³⁰ Svatko tko je to vidio, rekao je: »Takvo nešto nije se dogodilo od dana kad su Izraelci izašli iz Egipta pa sve do danas. Treba o tome razmisliti, vijećati i izreći presudu.«

23 Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« ² Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. ³ A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!«

⁴ Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!«

⁵ Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’^[a]«

⁶ Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.«

⁷ Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. ⁸ Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. ⁹ Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.«

¹⁰ Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu.

¹¹ Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.«

¹² Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. ¹³ Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. ¹⁴ Potom su otišli vodećim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite detaljnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.«

¹⁶ No sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. ¹⁷ Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovog mladića zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« ¹⁸ Časnik je odveo mladića zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti želi nešto priopćiti.«

¹⁹ Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi želiš reći?«

²⁰ Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele detaljnije ispitati. ²¹ To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.«

²² Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.«

Pavla šalju u Cezareju

²³ Zatim je pozvao dvojicu časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. ²⁴ Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živog i zdravog.« ²⁵ Zapovjednik je napisao i pismo u kojem je pisalo:

²⁶ »Klaudije Lizija upućuje pozdrave preuzvišenom upravitelju Feliksu.

²⁷ Ovoga su čovjeka Židovi uhvatili i namjeravali ga ubiti. Kad sam saznao da je on rimski građanin, sa svojim sam ga vojnicima izbavio iz njihovih ruku. ²⁸ Htio sam doznati za što ga optužuju pa sam ga doveo pred njihovo Vijeće. ²⁹ Saznao sam da ga optužuju zbog nekih spornih pitanja u vezi s njihovim Zakonom, no te optužbe ne zahtijevaju smrtnu kaznu ni zatvor. ³⁰ Kad sam saznao da je skovana urota protiv njega, smjesta sam ga poslao k tebi. Naredio sam, također, da se oni koji ga optužuju, obrate tebi i iznesu svoje optužbe.«

³¹ Vojnici su izvršili sve zapovijedi. Noću su uzeli Pavla iz pritvora i odveli ga u Antipatridu. ³² Sutradan su konjanike uputili dalje s Pavlom, a ostali su se vratili u vojarnu. ³³ Kad su stigli u Cezareju, uručili su upravitelju pismo i izručili mu Pavla. ³⁴ Kad je upravitelj pročitao pismo, upitao je Pavla iz koje je pokrajine. Kad je saznao da je iz Cilicije, ³⁵ rekao je: »Saslušat ću tvoj slučaj kad stignu tvoji tužitelji.« Zapovjedio je da ga čuvaju pod stražom u Herodovoj palači.

Bog obećava obnovu

33 Dok je Jeremija još bio zatvoren u dvorištu stražarske kuće, po drugi je put primio poruku od BOGA: ² »Ja sam BOG koji je stvorio zemlju. Ja sam joj dao oblik i svrhu.^[a] Moje je ime BOG i ja kažem: ³ ‘Zovi me i ja ću se odazvati. Otkrit ću ti nedokučive stvari o kojima ništa ne znaš. ⁴ Govori vam BOG Izraela: Porušili ste kuće u ovom gradu, čak i kraljevsku palaču, da tim materijalom učvrstite zidine Jeruzalema. Ispunili ste ih leševima da se zaštitite od Babilonaca. ⁵ Dolaze muškarci da se bore protiv Babilonaca, i one porušene kuće bit će pune leševa. Ja ću ubiti mnoge ljude u ovom gradu jer sam se jako razljutio. Okrenuo sam se od vas zbog vaših zlih djela.’

⁶ Ali, ipak ću im poslije donijeti zdravlje i iscjeljenje. Opet će uživati u obilju, zdravlju i sigurnosti. ⁷ Učinit ću da se Judejcima i Izraelcima ponovo počnu događati dobre stvari. Opet ću ih izgraditi kao nekad. ⁸ Očistit ću ih od svake krivnje za grijeh, koji su počinili protiv mene, i oprostiti im sav grijeh i pobunu. ⁹ Tada će mi ovaj grad biti na slavu, hvalu i čast pred svim narodima na zemlji, koji će čuti o svemu dobrom što sam ovdje učinio. Obuzet će ih strahopoštovanje zbog napretka koji donosim ovom gradu.«

¹⁰ BOG kaže: »Na ovome mjestu, koje nazivate pustim, bez ljudi i životinja, po napuštenim judejskim gradovima i na praznim ulicama Jeruzalema opet će se čuti ¹¹ zvukovi veselja i radosti, glasovi mladenaca i ljudi koji donose darove zahvale u BOŽJI Hram. Pjevat će se: ‘Slava BOGU Svevladaru! BOG je dobar i njegova ljubav traje zauvijek.’ Zato što ću obnoviti zemlju i sve će opet biti kao prije«, rekao je BOG.

¹² BOG Svevladar kaže: »Ovo je mjesto sada pusto. Nema ni čovjeka ni životinje. Ali opet će biti ljudi po svim judejskim gradovima. Bit će pastira i bogatih pašnjaka, bit će stada sitne stoke da se na njima odmara. ¹³ BOG kaže da će pastiri opet brojati stada svoje sitne stoke po brdskim područjima i zapadnim brežuljcima, u zapadnoj pustinji i u Benjaminovoj zemlji, u okolici Jeruzalema i po svim judejskim gradovima.« Tako je rekao BOG.

Dobar izdanak

¹⁴ BOG kaže: »Dolazi vrijeme kad ću ispuniti dobro obećanje koje sam dao Izraelcima i Judejcima. ¹⁵ Dat ću da iz Davidove loze izraste dobar izdanak koji će u zemlju donijeti poštenje i pravdu. ¹⁶ Tada će Juda biti spašena, a ljudi u Jeruzalemu živjet će u sigurnosti. Grad će se zvati: ‘BOG je naša pravda’.«

¹⁷ Jer, BOG je rekao: »Uvijek će vladar iz Davidove loze sjediti na izraelskom prijestolju ¹⁸ i uvijek će netko od svećenika Levita preda mnom, iz dana u dan, prinositi žrtve paljenice, žitne žrtve i žrtve slavljenice.«

¹⁹ Jeremija je primio poruku od BOGA: ²⁰ »BOG kaže: ‘Ako možete raskinuti moj dogovor s danom i noći, da prestanu dolaziti u određeno vrijeme, ²¹ onda se može raskinuti i moj sporazum s Davidom i Levitima pa više neće biti Davidovih nasljednika, da vladaju na njegovom prijestolju, ni svećenika da mi služe. ²² No Davidovih potomaka i Levita bit će neprebrojivo mnoštvo. Bit će neizbrojivi kao zvijezde na nebu, kao zrnca pijeska na obali mora.’«

²³ Jeremija je primio i ovu poruku od BOGA: ²⁴ »Jesi li čuo što ljudi govore? Kažu: ‘BOG je odbacio Izraelce i Judejce koje je bio odabrao za sebe.’ Jasno je da ih preziru i da ih više nitko ne smatra pravim narodom.«

²⁵ No BOG kaže: »Sigurno je da imam sporazum s danom i noći te da sam odredio zakone koji upravljaju nebom i zemljom. ²⁶ Isto tako je sigurno da neću odbaciti Jakovljeve i Davidove potomke. Uvijek ću odabrati jednog od potomaka svoga sluge Davida da vlada Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim potomcima. Smilovat ću se svom narodu i vratiti im blagostanje.«

Molitva progonjenoga

Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.

Večernja molitva

Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.