M’Cheyne Bible Reading Plan

David kod svećenika Ahimeleka

21 David je došao u Nob^[a] k svećeniku Ahimeleku^[b]. Ahimelek je drhtao od straha pri susretu s Davidom.

Pitao ga je: »Zašto si sam? Zar nitko nije došao s tobom?«

² David mu je odgovorio: »Kralj mi je povjerio poseban zadatak. Rekao je da nikome ne govorim što mi je zapovjedio i kamo me poslao, a sa svojim sam ljudima dogovorio gdje ćemo se naći. ³ Nego, što imaš za jelo? Daj mi pet kruhova ili što već nađeš.«

⁴ No svećenik je odgovorio Davidu: »Nemam običnog kruha. Imam samo posvećeni kruh. Možete ga jesti samo ako su se tvoji ljudi suzdržali od spolnih odnosa^[c] sa ženama.«

⁵ »Suzdržavamo se od žena kad idemo na ratni pohod«, rekao mu je David. »Tijela^[d] mojih ljudi su čista, čak i tijekom običnih pohoda,^[e] a posebno danas.«

⁶ Tako mu je svećenik dao sveti kruh. Nije naime bilo drugog kruha osim onoga koji se stavlja pred BOGA i svakog dana zamjenjuje svježim.

⁷ A Edomac Doeg, predvodnik čuvara Šaulove stoke i Šaulov službenik, zadržao se toga dana ondje pred BOGOM.

⁸ David je upitao Ahimeleka: »Imaš li ovdje neko koplje ili mač? Nisam ponio svoj mač ni bilo koje drugo oružje jer je kraljev nalog bio hitan.«

⁹ »Ovdje je mač Filistejca Golijata kojeg si ubio u dolini Ela«, odgovorio je svećenik. »Umotan je u platno i položen pored svećeničkog prsluka. Ako želiš, uzmi ga jer je to sve što ovdje ima od oružja.«

A David će nato: »Nema boljeg mača od Golijatovog. Daj mi ga!«

David bježi k Filistejcima u Gat

¹⁰ David je toga dana pobjegao od Šaula. Otišao je kod Akiša, kralja Gata.

¹¹ Akišovi su službenici govorili svome kralju: »Zar to nije David, kralj izraelske zemlje? Zar to nije onaj o kome narod pjeva dok pleše:

¹² David je dobro promislio o ovim riječima. Veoma se uplašio Akiša, kralja Gata ¹³ pa se pred njim i njegovim službenicima pretvarao da je lud. Šarao je po gradskim vratima i puštao da mu slina curi niz bradu.

¹⁴ Akiš je rekao svojim službenicima: »Vidite da je čovjek lud! Zašto ste ga doveli? ¹⁵ Imam dovoljno luđaka. Ne dovodite mi još i ovoga da luduje preda mnom. Zar ćete mi ga i u kuću pustiti?«

David u Adulamu i Mispi

22 David je napustio Gat i pobjegao u pećinu blizu grada Adulama. Kad su to čula njegova braća i cijela njegova obitelj, otišli su ondje k njemu. ² Mnogi su mu se pridružili. Svi koji su bili u nevolji, u dugovima ili nezadovoljni životom, okupili su se oko njega. Postao je vođa skupine od oko četiristo ljudi.

³ David je odande otišao u grad Mispu, na području Moaba. Rekao je moapskome kralju: »Molim te, dopusti da se moj otac i majka sklone kod tebe dok ne saznam što Bog namjerava sa mnom.«

⁴ Ostavio je roditelje pod zaštitom moapskog kralja i oni su ostali ondje sve vrijeme dok je David bio u skrovištu.

⁵ No prorok Gad je rekao Davidu: »Nemoj se više skrivati. Idi u Judinu zemlju.«

Tako je David krenuo na put i došao u šumu Heret.

Pokolj Ahimelekove obitelji

⁶ Šaul je čuo da su David i njegovi ljudi otkriveni. Sjedio je s kopljem u ruci pod stablom tamariska, na mjestu gdje su se štovali drugi bogovi u Gibei. Bio je okružen svim svojim službenicima.

⁷ Rekao im je: »Poslušajte me, Benjaminovci! Hoće li vam Jišajev sin^[f] svima dati polja i vinograde? Hoće li vam dati da zapovijedate postrojbama od tisuću i od sto ljudi? ⁸ Svi ste se urotili protiv mene. Nitko mi od vas nije rekao da je moj sin sklopio savez s Jišajevim sinom. Nitko od vas nije se brinuo za mene i rekao mi da moj sin potiče jednog od mojih slugu protiv mene. Danas me taj čovjek vreba iz zasjede.«

⁹ Tada je od Šaulovih službenika istupio Edomac Doeg: »Vidio sam Jišajevog sina u Nobu. Bio je kod Ahimeleka, Ahitubovog sina. ¹⁰ Ahimelek je za Davida pitao BOGA savjet, opskrbio ga hranom i predao mu mač Filistejca Golijata.«

¹¹ Tada je kralj poslao po svećenika Ahimeleka, Ahitubovog sina. Pozvao je i sve svećenike koji su pripadali njegovoj obitelji u Nobu pa su svi došli pred kralja.

¹² Šaul je rekao: »Slušaj, ti, sine Ahitubov!«

»Slušam gospodaru!« odgovorio je on.

¹³ »Zašto si se urotio protiv mene s Jišajevim sinom?« rekao mu je Šaul. »Dao si mu kruh i mač. Pitao si BOGA savjet u njegovo ime, a on se pobunio protiv mene. I danas me čeka u zasjedi.«

¹⁴ Ahimelek je nato odgovorio kralju: »Tko je od svih tvojih službenika vjeran kao David? Ta on je kraljev zet, zapovjednik tvoje tjelesne straže, visoko poštovan u tvojoj kući. ¹⁵ Pa nije mi ovo prvi put da se molim BOGU za Davida! Nemoj kriviti mene ili nekog iz moje obitelji. Mi smo tvoji sluge i ne znamo što se događa.«

¹⁶ No kralj će: »Moraš umrijeti, Ahimeleče! Ti i cijela tvoja obitelj.«

¹⁷ Zapovjedio je stražarima oko sebe: »Pobijte BOŽJE svećenike jer su stali na Davidovu stranu! Znali su da je u bijegu, a nisu mi ništa dojavili.«

No kraljevi stražari nisu željeli dići ruku na BOŽJE svećenike.

¹⁸ Tada je kralj rekao Doegu: »Ti ih ubij!«

Edomac Doeg krenuo je ubijati svećenike. Toga je dana pobio osamdeset petoricu muškaraca koji su nosili svećenički prsluk^[g]. ¹⁹ Pobio je sve živo u Nobu, svećeničkom gradu. Mačem je pogubio muškarce i žene, djecu i dojenčad, volove, magarce i ovce.

²⁰ No Abjatar, jedan od Ahimelekovih sinova, uspio je pobjeći. Sklonio se kod Davida. ²¹ Ispričao je Davidu kako je Šaul dao poubijati BOŽJE svećenike.

²² Tada je David rekao Abjataru: »Onog dana kad sam ondje ugledao Edomca Doega, znao sam da će sve prenijeti Šaulu. Odgovoran sam za smrt cijele tvoje obitelji. ²³ Ostani sa mnom i ne boj se. Čovjek koji ti želi oduzeti život, želi ga oduzeti i meni. Sa mnom ćeš biti na sigurnom.«

Podjele u Crkvi

3 Ali, braćo i sestre, ja vam nisam mogao govoriti kao ljudima koji su vođeni Duhom, nego kao ljudima koji su vođeni ljudskom naravi, kao novorođenčadi u Kristu. ² Hranio sam vas mlijekom, a ne čvrstom hranom, jer još niste bili spremni jesti čvrstu hranu. Ni sada još niste spremni jesti čvrstu hranu. ³ Još uvijek ste vođeni ljudskom naravi. Kad ste ljubomorni jedni na druge i međusobno se prepirete, zar niste vođeni ljudskom naravi? Zar ne postupate kao ljudi u svijetu? ⁴ Neki od vas kažu da pripadaju Pavlu, a drugi da pripadaju Apolonu. Kad tako govorite, zar se ne ponašate kao ljudi ovoga svijeta?

⁵ Naime, tko je Apolon i tko je Pavao? Mi smo samo sluge uz čiju ste pomoć povjerovali, a svaki od nas radi ono što mu je namijenio Bog. ⁶ Ja sam posijao sjeme, Apolon ga je zalijevao, ali Bog je učinio da raste. ⁷ Dakle, nije važan onaj koji sije sjeme ni onaj koji ga zalijeva, nego Bog koji čini da raste. ⁸ Onaj koji sije sjeme i onaj koji ga zalijeva imaju isti cilj i svaki će od njih primiti nagradu prema uloženom trudu. ⁹ Mi zajedno radimo za Boga, a vi ste Božje polje.

Vi ste i Božja građevina. ¹⁰ Koristeći dar milosti, koji mi je dao Bog, postavio sam temelj, kao vješti graditelj. Drugi grade na tom temelju. No svatko treba paziti kako gradi. ¹¹ Nitko ne može položiti drugi temelj osim onoga koji je već položen, a to je Isus Krist. ¹² Svatko može graditi na tom temelju, upotrebljavajući zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno ili slamu. ¹³ No rad svakoga čovjeka jasno će se vidjeti jer će ga prokazati Dan suda. Taj će se Dan pojaviti s vatrom i ta će vatra otkriti kakav je rad svakoga čovjeka. ¹⁴ Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, odoli vatri, ¹⁵ on će primiti nagradu. Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, izgori, čovjek će pretrpjeti gubitak. Međutim, on sâm bit će spašen, ali kao onaj koji je pobjegao kroz vatru.

¹⁶ Zar ne znate da ste vi Božji hram i da u vama živi Božji Duh? ¹⁷ Tko uništava Božji hram, Bog će uništiti njega jer je Božji hram svet. A vi ste Božji hram.

¹⁸ Nemojte se zavaravati. Ako netko od vas misli da je mudar po mjerilima ovoga svijeta, neka postane lud da bi mogao postati istinski mudar. ¹⁹ Jer, mudrost ovoga svijeta ludost je u Božjim očima. U Svetom pismu piše: »Bog hvata mudrace u njihovoj vlastitoj lukavosti.«^{[a] 20} Isto tako piše: »Bog zna da su misli mudrih bezvrijedne.«^{[b] 21} Stoga, neka se nitko ne ponosi ljudima. Sve pripada vama. ²² Bio to Pavao, Apolon, Kefa, život ili smrt, stvari sadašnje ili buduće—sve je vaše. ²³ Vi pripadate Kristu, a Krist pripada Bogu.

Uvod

1 Na peti dan četvrtog mjeseca, u tridesetoj godini,^[a] otvorila su se nebesa preda mnom i ugledao sam viziju od Boga. Živio sam tada među prognanicima, na kanalu Kebar^[b]. ² Bilo je to u petoj godini progonstva judejskoga kralja Jojakina. ³ (Svećenik Ezekiel, Buzijev sin, primio je ovu poruku od BOGA. Bio je na kanalu Kebar u Babiloniji, a BOŽJA je sila bila na njemu.)

Živa bića u oblaku i Božje prijestolje

⁴ Vidio sam oluju kako dolazi sa sjevera. Tjeran olujnim vjetrom, približavao se velik oblak okružen svjetlošću. Iz njega su sijevale munje. Izgledalo je kao da usijani metal^[c] blista usred vatre. ⁵ U oblaku je bilo nešto što je izgledalo kao četiri živa bića, slična čovjeku. ⁶ Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, ⁷ ravne noge i stopala poput telećih papaka. Bića su bliještala kao glatka, sjajna bronca. ⁸ Pod krilima su im bile ljudske ruke. Svako od četiri bića imalo je četiri lica i četvera krila. ⁹ Vrhovi krila su im se dodirivali jer su bila jedno pokraj drugoga. Kretala su se ravno naprijed, bez promjene smjera.

¹⁰ Svako je biće imalo četiri lica. Sprijeda im je bilo lice čovjeka, s desne strane lice lava, s lijeve strane lice bika, a straga lice orla. ¹¹ Svako je biće imalo dvoja krila raširena uvis. Njima su se bića međusobno dodirivala. Drugim parom svojih krila, pokrivala su svoja tijela. ¹² Kretala su se ravno naprijed. Išla su kamo ih je vodio duh^[d] i nisu skretala s puta.

¹³ Izgledalo je kao da je među njima^[e] užareni ugljen u plamenu, kao da se plamteće buktinje kreću među njima. Iz svjetlosti sjajne vatre sijevale su munje. ¹⁴ Bića su jurila naprijed-natrag kao bljeskovi munje.^[f]

¹⁵ Dok sam ih tako gledao, uočio sam četiri kotača koja su dodirivala zemlju. Pored svakog bića bio je po jedan kotač. ¹⁶ Sva su četiri kotača bila jednaka. Izgledalo je kao da su od prozirnoga svjetlucavog dragog kamena^[g] te kao da je u svakom kotaču još jedan kotač. ¹⁷ Kotači su se mogli kretati s bićima na sve strane, ali pritom nisu skretali.

¹⁸ Konstrukcija je kotača bila visoka i zastrašujuća, a svuda po njoj, na sva četiri kotača, sve je bilo prekriveno očima.

¹⁹ Kotači su se kretali zajedno s bićima. Kad su se bića podigla od zemlje, podigli su se i kotači. ²⁰ Bića su išla kamo ih je vodio duh, a kotači su se kretali za njima. Duh je živih bića bio u kotačima. ²¹ Kad su se bića kretala, kretali su se i kotači. Kad su bića stala, stali su i kotači. Kad su se bića podigla od zemlje, s njima su se podigli i kotači. Jer, duh je živih bića bio u kotačima.

²² Nad glavama bića prostiralo se nešto kao svod^[h] kupole. Svjetlucao je kao čisti kristal. ²³ Pod svodom su bića širila svoja krila jedno prema drugome. Drugim parom krila, pokrivala su svoja tijela.

²⁴ Kad su se bića kretala, šum njihovih krila čuo se kao huk jakog vodopada, kao grmljavina glasa Svemoćnog Boga, kao vika velike vojske. Kad su bića mirovala, spustila bi svoja krila.

²⁵ Tada se začuo snažan zvuk, koji je dolazio iz visine, iznad svoda koji se širio nad njihovim glavama. Bića su se zaustavila i spustila svoja krila. ²⁶ Iznad svoda nad njima vidio sam nešto što je izgledalo kao prijestolje od modroga dragog kamena. Činilo se kao da na tome prijestolju sjedi netko nalik čovjeku. ²⁷ Ono što se činilo kao gornji dio tijela, svijetlilo je kao usijani metal okružen vatrom, dok je ono što se činilo kao donji dio tijela, bilo kao čisti plamen. Svuda oko njega širila se blistava svjetlost. ²⁸ Svjetlost je izgledala kao duga koja blista usred kišnih oblaka. To je blistala BOŽJA slava. Kad sam je ugledao, poklonio sam se licem do zemlje. Začuo sam glas koji mi je govorio.

Sudbina dobrih i loših ljudi

^[a] Davidova pjesma.