Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

M’Cheyne Bible Reading Plan

The classic M'Cheyne plan--read the Old Testament, New Testament, and Psalms or Gospels every day.
Duration: 365 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Samuel 1 17

David i Golijat

17 Filistejci su okupili svoje ratne postrojbe kod Soka, na području Jude. Utaborili su se pored Efes Damima, između Soka i Azeke, a Šaul i Izraelci skupili su se i utaborili u dolini Ela. Postrojili su se, spremni za bitku s Filistejcima. Filistejci su bili na jednom brdu, a Izraelci na drugome, nasuprot njima. Dijelila ih je dolina.

Iz filistejskog je tabora istupio ratnik po imenu Golijat. Bio je iz Gata, visok preko tri metra[a]. Imao je na glavi brončanu kacigu. Bio je obučen u pločasti oklop od bronce, težak pedeset kilograma[b]. Na nogama je imao brončane štitnike, a na leđima mu je visjelo kratko, brončano koplje. Držak je njegovog koplja bio dugačak kao tkalačko vratilo, a šiljak na vrhu težak šest kilograma[c]. Pred njim je hodao njegov štitonoša.

Stao je i povikao prema izraelskim jedinicama: »Zašto ste se postrojili za bitku? Ja sam Filistejac, a vi ste Šaulovi ljudi. Odaberite, dakle, jednog od vas pa neka se dođe boriti sa mnom. Ako me nadjača i ubije, bit ćemo vaši robovi. Ali, ako ja ubijem njega, vi ćete postati naši robovi i služiti nam.«

10 Filistejac je rekao: »Danas izazivam izraelsku vojsku! Pošaljite mi čovjeka da se bori sa mnom.«

11 Kad su Šaul i Izraelci čuli što govori Filistejac, bili su obeshrabreni i jako uplašeni.

12 [d] David je bio sin Jišaja, Efratovca iz Betlehema u Judi. Jišaj je imao osmoricu sinova. U Šaulovo vrijeme, bio je već jako star. 13 Trojica najstarijih Jišajevih sinova otišla su sa Šaulom u rat. Prvorođeni je sin bio Eliab, drugi Abinadab, a treći Šama. 14 David je bio najmlađi sin. Trojica najstarijih sinova bili su u Šaulovoj vojsci, 15 a David je povremeno odlazio od Šaula i brinuo se za očeve ovce u Betlehemu.

16 Četrdeset dana, svakog jutra i večeri, Filistejac je izlazio pred Izraelce i izazivao ih.

17 Jišaj je rekao svome sinu Davidu: »Uzmi za svoju braću ovu košaru[e] prženog žita i ovih deset kruhova. Odnesi im to brzo u vojni tabor. 18 Uzmi i ovih deset sireva za zapovjednika njihove postrojbe. Vidi kako su ti braća. Donesi mi od njih nešto po čemu ću znati da su dobro. 19 Oni su sa Šaulom i svim ostalim Izraelcima u dolini Ela. Bore se protiv Filistejaca.«

20 David je ustao rano ujutro. Ostavio je ovce na brigu drugom pastiru. Natovario je hranu i krenuo, kao što mu je Jišaj bio naredio. Stigao je u tabor baš kad je vojska izlazila na borbene položaje uz ratni poklič. 21 Izraelci i Filistejci rasporedili su se u bojne redove, jedni nasuprot drugih. 22 David je ostavio onu hranu čuvaru zaliha i otrčao do bojnih redova pozdraviti braću. 23 Dok je s njima razgovarao, ratnik Golijat, Filistejac iz Gata, izašao je iz bojnih redova i viknuo isto što i prije, pa ga je čuo i David. 24 Kad su Izraelci ugledali Golijata, pobjegli su pred njim u silnom strahu.

25 Govorili su: »Jeste li vidjeli tog čovjeka? On radi ruglo od Izraela. Kralj će dati veliko bogatstvo onome tko ga ubije. I još će mu dati svoju kćer za ženu. I još će njegovu obitelj osloboditi plaćanja poreza u Izraelu.«

26 David je upitao ljude koji su stajali blizu njega: »Što će dobiti onaj tko ubije Filistejca i skine ovu sramotu s Izraela? Tko je taj neobrezani[f] Filistejac da se ruga vojsci živoga Boga?«

27 Izraelski su vojnici rekli Davidu za nagradu koja će pripasti onome tko ubije Golijata.

28 Kad je Eliab, Davidov najstariji brat, čuo da on razgovara s vojnicima, razljutio se na Davida i upitao ga: »Zašto si došao ovdje i kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznata mi je tvoja uobraženost i tvoje zle nakane. Došao si samo da bi gledao bitku.«

29 »Što sam sad učinio?« upitao je David. »Zar ne smijem niti razgovarati?«

30 Zatim se okrenuo nekom drugome i raspitivao se kao i prije, a vojnici su mu odgovarali kao i prije.

31 Kad se pročulo što David govori i kad su to prenijeli Šaulu, on je poslao po njega.

32 David je rekao Šaulu: »Neka nitko ne bude obeshrabren zbog tog Filistejca. Ja ću se boriti s njim.«

33 Šaul je odgovorio: »Nisi ti u stanju boriti se protiv tog Filistejca. Ti si još dječak, a on je ratnik od svoje mladosti.«

34 No David je rekao Šaulu: »Ja, tvoj sluga, čuvam ovce svog oca. Kad lav ili medvjed dođe i odnese neku ovcu iz stada, 35 ja potrčim za njim, udarim ga i istrgnem mu ovcu iz ralja. A ako nasrne na mene, uhvatim ga za grivu, udarim i ubijem. 36 Ubio sam već i lava i medvjeda. Ovaj neobrezani Filistejac proći će kao jedan od njih jer se rugao vojskama živoga Boga. 37 BOG, koji me izbavio iz lavljih i medvjeđih šapa, izbavit će me iz šaka ovog Filistejca.«

Nato je Šaul rekao Davidu: »Idi i neka BOG bude s tobom.«

38 Šaul je zatim odjenuo Davida u svoju bojnu opremu. Na glavu mu je stavio brončanu kacigu, a na tijelo oklop. 39 David je pripasao mač za oklop i pokušao se kretati, ali nije bio navikao na takvu opremu.

»Ne mogu se u tome kretati«, rekao je Šaulu, »jer nisam navikao.«

I sve je skinuo.

40 Zatim je uzeo u ruku svoj štap, izabrao pet oblih kamenova iz potoka, stavio ih u svoju pastirsku torbu pa s praćkom u ruci krenuo prema Filistejcu.

41 Filistejac se primicao sve bliže Davidu, a njegov je štitonoša išao pred njim. 42 Kad je Filistejac bolje pogledao Davida, prezreo ga je. Vidio je da je on još samo dječak, rumen i ljepuškast.

43 »Zar sam ja pas«, rekao je on Davidu, »kad na mene ideš štapom?«

Zatim je prokleo Davida zazivajući svoje bogove. 44 Rekao je: »Samo dođi. Dat ću tvoje meso pticama i zvijerima.«

45 No David je rekao Filistejcu: »Ti na mene ideš mačem, kopljem i sulicom[g], a ja na tebe idem u ime BOGA Svevladara, Boga Izraelovih vojski, kojeg si vrijeđao. 46 Danas će te BOG predati meni, a ja ću te oboriti i odrubiti ti glavu. Danas ću leševe filistejskih vojnika dati pticama i zvijerima pa će sva zemlja znati da u Izraelu postoji Bog. 47 I svi ovdje okupljeni znat će da BOG ne spašava mačem ili kopljem. Jer, bitka je BOŽJA i on će vas predati u naše ruke.«

48 Dok se Filistejac primicao da ga napadne, David brzo potrča prema bojištu da napadne njega. 49 Posegnu rukom u torbu, izvadi jedan kamen pa ga odapne iz praćke i pogodi Filistejca u čelo. Kamen mu se zari u čelo i on padne na zemlju, licem prema dolje. 50 Tako je David praćkom i kamenom svladao Filistejca—bez mača u ruci oborio ga je i ubio.

51 David je dotrčao do Filistejca, nadnio se nad njega, izvukao mu mač iz korica pa ga dokrajčio odrubivši mu glavu.

Kad su Filistejci vidjeli da je njihov junak mrtav, pobjegli su. 52 Vojnici Izraela i Jude pojurili su naprijed uz bojni poklič. Progonili su Filistejce sve do Gata i do gradskih vrata Ekrona. Tijela Filistejaca ležala su duž puta koji vodi u Šaaraim, sve do Gata i Ekrona. 53 Nakon potjere za Filistejcima, Izraelci su se vratili u njihov tabor i opljačkali ga.

54 David je uzeo Filistejčevu glavu i odnio je u Jeruzalem, a Golijatovo je bojno oružje zadržao za sebe.

55 Kad je Šaul vidio Davida kako ide na Filistejca, upitao je Abnera, glavnog zapovjednika vojske: »Abnere, čiji sin je taj mladić?«

Abner je odgovorio: »Kunem ti se kralju da ne znam.«

56 A kralj je rekao: »Raspitaj se čiji je sin taj mladić.«

57 Tek što se David vratio nakon što je ubio Filistejca, Abner ga je odveo pred Šaula. U ruci je još uvijek držao Filistejčevu glavu.

58 »Čiji si ti sin, mladiću?« upitao ga je Šaul.

A David je odgovorio: »Ja sam sin tvog sluge Jišaja iz Betlehema.«

Rimljanima 15

15 Mi, koji imamo jaku vjeru, moramo pomoći onima čija je vjera slaba, a ne samo udovoljavati sebi. Svatko od nas neka se trudi ugoditi drugima i neka im nastoji koristiti kako bi njihova vjera ojačala. Ni Krist se nije trudio ugoditi samome sebi. Kao što u Svetom pismu piše: »Uvrede onih koji te vrijeđaju, Bože, pale su na mene.«[a] Sve što je davno napisano u Svetom pismu, napisano je zato da mi nešto naučimo. Tako da strpljivošću i ohrabrenjem, koje daje Sveto pismo, imamo nadu. Bog je izvor strpljivosti i ohrabrenja. Neka vam pomogne da se slažete jedni s drugima i da slijedite primjer Isusa Krista. Tako svi zajedno možete, jednom mišlju i jednim ustima, dati slavu Ocu našega Gospodina Isusa Krista. Prihvatite jedni druge kao što je Krist prihvatio vas, na slavu Bogu. Kažem vam da je Krist postao sluga Židovima da bi pokazao kako Bog drži svoja obećanja i da potvrdi obećanja koja je dao židovskim precima. Tako da i nežidovski narodi slave Boga zbog njegovog milosrđa. U Svetom pismu piše:

»Hvalit ću te među drugim narodima
    i pjevat ću hvale tvom imenu.«[b]

10 U Svetom pismu piše i ovo:

»Veselite se drugi narodi, zajedno s Božjim narodom.«[c]

11 Kao i:

»Hvalite Gospodina, svi nežidovski narodi!
    Slavite ga, sve nacije!«[d]

12 A Izaija kaže:

»Rodit će se Jišajev potomak[e]
    i podići se da vlada narodima,
    a oni će se uzdati u njega.«[f]

13 Neka vam Bog, od kojega dolazi sva nada, ispuni srca radošću i mirom jer mu vjerujete. Tako će vaša nada stalno rasti snagom Svetog Duha.

Pavao govori o svojoj službi

14 Moja braćo i sestre, siguran sam da ste puni dobrote, da imate sve znanje koje vam je potrebno da možete poučavati jedni druge. 15 No, otvoreno vam pišem o nekim stvarima koje trebate zapamtiti. To radim zato što mi je Bog dao dar 16 da budem službenik Isusa Krista i da služim nežidovskim narodima. Moj je posao govoriti Božju Radosnu vijest tako da i nežidovski narodi dođu k Bogu te da ih on prihvati jer ih Sveti Duh posvećuje za njega.

17 Zbog svega što sam napravio za Boga, ponosan sam u Isusu Kristu. 18 Ne usuđujem se govoriti o drugim stvarima osim o onome što je Krist učinio upotrijebivši mene. Mojim je riječima i djelima uputio nežidovske narode da budu poslušni Bogu. 19 Poslušali su Boga zbog snage čudesa i velikih znakova koje su vidjeli i zbog snage Duha. Govorio sam Radosnu vijest o Kristu od Jeruzalema do Ilirije. 20 Uvijek sam se trudio propovijedati Radosnu vijest onima koji nisu čuli o Kristu. Jer, nisam želio graditi na tuđem temelju. 21 U Svetom pismu piše:

»Oni, kojima nitko nije govorio o njemu, vidjet će,
    i oni, koji nisu ništa čuli o njemu, razumjet će.«[g]

Pavao namjerava posjetiti Rim

22 To je razlog zašto sam često bio spriječen doći k vama.

23 No sada sam završio svoj posao u ovim krajevima, a već vas dugo godina želim posjetiti. 24 Zato ću doći k vama kad budem išao u Španjolsku. Da, nadam se da ću vas na svom putu u Španjolsku posjetiti i uživati u vašem društvu. Nadam se da ćete mi nakon toga pomoći na mojem putu. 25 No sada idem u Jeruzalem, da ondje pomognem Božjim svetima. 26 Naime, vjernici u Makedoniji i Ahaji odlučili su dati novčani prilog siromašnim vjernicima u Jeruzalemu. 27 Ti su im vjernici odlučili pomoći, a i njihova je dužnost da im pomognu. Nežidovski su narodi primili od Židova duhovna dobra pa trebaju pomoći Židovima svojim materijalnim dobrima. 28 Nakon što završim taj posao i uvjerim se da su siromašni u Jeruzalemu dobili novac koji je za njih skupljen, krenut ću u Španjolsku. Na tom ću se putu zaustaviti da vas posjetim. 29 Znam da ću vam donijeti puni Kristov blagoslov kada dođem k vama.

30 Braćo i sestre, molim vas da mi se pridružite u molitvama Bogu za mene, radi našega Gospodina Isusa Krista i radi ljubavi koju nam daje Duh. 31 Molite da me Bog čuva od nevjernika u Judeji i da Božji sveti u Jeruzalemu dobro prihvate pomoć koju im nosim. 32 Tako da, ako Bog to želi, mogu doći k vama s radošću i odmoriti se. 33 Neka Bog, koji daje mir, bude sa svima vama. Amen.

Tužaljke 2

Bog uništava Jeruzalem

O, kako li je Gospodar kćer Sion[a] obavio
    oblakom svojega gnjeva!
Jeruzalem, slavu Izraelovu,
    zbacio je s neba na zemlju.
Iako je bio podnožje njegovih nogu,
    u dan gnjeva nije za njega mario.

Gospodar je bez milosti uništio
    sva Jakovljeva boravišta.
Bijesno je srušio utvrde
    svoje kćeri Jude.
Na zemlju je bacio osramoćeno kraljevstvo
    i sve njegove poglavare.

Bio je toliko ljut da je Izraelu
    oduzeo svu snagu.
Nije htio svojom desnicom
    udariti neprijatelja.
Navalio je na Jakova kao plamteća vatra
    što sve oko sebe proždire.

Nategnuo je svoj lûk kao neprijatelj,
    desnicom je povukao strelicu
    i pobio sve na koje smo bili ponosni.
Svoju je srdžbu izlio kao vatru
    na šator kćeri Sion.

Gospodar je poput neprijatelja
    uništio Izrael.
Uništio je njegove palače,
    srušio mu utvrde.
Kćeri Judi donio je
    žalost i naricanje.

Opustošio je svoje prebivalište
    kao sjenicu u vrtu.
Razorio je mjesto
    svojih blagdana.
BOG je učinio da ljudi zaborave
    svetkovine i dane odmora na Sionu.
U svojem ljutitom gnjevu
    odbacio je i kralja i svećenika.

Gospodar je odbacio svoj žrtvenik
    i napustio svoje svetište.
Zidine jeruzalemskih palača
    predao je u ruke neprijateljima,
a oni su u BOŽJEM Hramu galamili
    i vikali kao da je blagdan.

BOG je odlučio razoriti zidine,
    podignute oko kćeri Sion.
Izmjerio ju je mjernim užetom
    i svoju ruku nije odvratio od uništenja.
Učinio je da svi bedemi zakukaju,
    svi su zajedno oronuli.

Vrata su joj utonula u zemlju,
    zasune im je razbio i uništio.
Kralj i poglavari odvedeni su u druge narode.
    Zakon se više ne podučava.
A njenim prorocima
    BOG više ne daje viđenja.

10 Starješine kćeri Sion
    na zemlji sjede i šute.
Glave su posuli prašinom,
    odjenuli pokajničke tkanine.
Jeruzalemske djevojke
    pognule su glave do zemlje.

11 Oči sam isplakao,
    nutrina mi ključa,
srce mi se izlijeva na zemlju
    zbog uništenja moga naroda,
zbog djece i dojenčadi
    što skapavaju na trgovima grada.

12 Djeca pitaju svoje majke:
    »Gdje su hrana i piće?«
Malakšu kao ranjenici
    na trgovima grada.
Na koncu ispuste dušu
    u majčinom naručju.

13 Što mogu reći o tebi,
    kakva si, kćeri Jeruzaleme?
Kako te mogu utješiti,
    djevičanska kćeri Sione?
Jer, tvoja je rana velika kao more—
    tko te može izliječiti?

14 Viđenja tvojih proroka
    bila su prazna i lažna.
Nisu ti pokazali tvoju krivnju,
    da okrenu tvoju sudbinu.
Dali su ti prazna proroštva
    koja su te samo obmanula.

15 Oni koji prolaze cestom,
    plješću rukama i smiju ti se,
rugaju ti se coktanjem
    i odmahuju glavom nad Jeruzalemom:
»Zar je to grad za koji se govorilo
    da je savršenstvo ljepote
    i radost cijeloga svijeta?«

16 Tvoji neprijatelji viču na tebe,
    zvižde, škrguću zubima i govore:
»Uništili smo je!
    Ovo je dan koji smo čekali!
    Doživjeli smo da ga vidimo!«

17 BOG je izvršio svoj naum,
    održao je svoju riječ.
Kao što je davno izjavio,
    razorio te bez milosti.
Učinio je tvog neprijatelja snažnim
    i dao mu da slavi nad tobom.

18 Vapi glasno Gospodaru!
    O, zidino Jeruzalema,
neka ti i danju i noću
    suze teku kao bujica.
Ne daj sebi oduška,
    ni odmora zjenici svoga oka.

19 Ustani noću i glasno vapi
    kad počinju noćne straže.
Kao vodu, izlij svoje srce
    pred licem Gospodara.
Podigni ruke k njemu
    za život svoje djece,
koja od gladi skapavaju
    na uglu svake ulice.

20 Jeruzalem kaže:
Pogledaj, BOŽE, i vidi:
    jesi li s ikime ovako postupio?
Zar da žene jedu vlastitu djecu,
    porod koji su njegovale?
Zar da svećenik i prorok budu ubijeni
    u Gospodarevom Hramu?

21 I mladi i stari su na ulici,
    mrtvi leže na goloj zemlji.
Moje djevojke i mladići
    pali su od mača.
Ti si ih pobio u dan svoga gnjeva,
    poklao si ih bez milosti.

22 Užas si na mene doveo sa svih strana,
    sazvao si ga kao da dolazi na slavlje.
Nitko na dan BOŽJEGA gnjeva
    nije pobjegao ni preživio.
One koje sam njegovala i odgojila,
    moj neprijatelj je dokrajčio.

Psalmi 33

Pjesma slavljenja

Radosno BOGU pjevajte,
    vi koji dobro činite!
    Pravo je da ga pravedni slave!
Slavite BOGA glazbom na liri,
    svirajte mu na harfi s deset žica.
Pjevajte mu novu pjesmu[a],
    lijepo svirajte i glasno kličite!

Jer, pouzdana je BOŽJA riječ
    u svemu što čini.
BOG voli pravednost i pravdu,
    zemlju ispunjava svojom vjernom ljubavlju.
Na BOŽJU riječ nebesa su stvorena.
    Dahom iz njegovih usta
    nastala su nebeska tijela.
Sve je vode skupio
    i pohranio ih iznad neba.[b]

Neka cijela zemlja slavi BOGA
    i svi ljudi nek' strahuju pred njim.
Jer, na njegovu riječ stvoren je svijet,
    sve je nastalo na njegovu zapovijed.
10 Planove naroda BOG može pomutiti,
    sve ljudske zamisli osujetiti.
11 A BOŽJE odluke dobre su zauvijek,
    njegovi planovi dobri su za svaki naraštaj.

12 Blago narodu kojem je on BOG,
    blago ljudima koje je sebi odabrao.
13 BOG s neba sve prati
    i vidi čitavo čovječanstvo.
14 Gleda sa svog prijestolja,
    motri sve ljude na zemlji.
15 Za svakoga zna što misli
    i što svaki od njih radi.

16 Kralja ne spašava moć njegove vojske,
    kao ni ratnika njegova velika snaga.
17 Uzalud je zbog konja nadati se pobjedi,
    njihova snaga ne može spasiti.
18 Već BOG čuva sve koji ga štuju,
    sve koji se na njegovu ljubav oslanjaju.
19 On ih spašava od smrti
    i čuva ih na životu u vrijeme gladi.

20 Zato mi čekamo BOGA,
    jer on nas štiti i spašava.
21 On nas čini sretnima.
    Uzdamo se jedino u njegovo sveto ime.
22 BOŽE, pošto se uvijek u tebe uzdamo,
    neka tvoja vjerna ljubav bude uz nas.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International