M’Cheyne Bible Reading Plan

Ruta upoznaje Boaza

2 Naomi je imala rođaka s muževe strane, Boaza, bogatog i utjecajnog čovjeka iz Elimelekove obitelji.

² Ruta upita Naomi: »Mogu li ići u polja i sakupljati ostatke klasja iza onoga tko mi dopusti?«

Naomi joj odgovori: »Možeš, kćeri.«

³ Tako je Ruta otišla u polja i sakupljala ostatke za žeteocima^[a]. Došla je tako i do polja koje je pripadalo Boazu, Elimelekovom rođaku.

⁴ Boaz je stigao iz Betlehema i pozdravio žeteoce: »Neka je BOG s vama!«

»Neka te BOG blagoslovi!« odzdravili su mu.

⁵ Boaz upita mladića koji je nadgledao žeteoce: »Čija je ona mlada žena?«

⁶ »To je mlada Moapka koja se vratila s Naomi«, odgovori nadzornik. ⁷ »Pitala me smije li sakupljati ostatke nakon žetelaca. Došla je rano jutros i radila sve dosad—samo se nakratko odmorila pod sjenicom.«

⁸ Tada Boaz reče Ruti: »Slušaj, mila. Ne moraš ići na druga polja. Ostani ovdje na mom polju i sakupljaj ostatke. Drži se mojih sluškinja. ⁹ Gledaj na kojem će polju sluge žeti pa idi za sluškinjama koje vežu snopove. Slugama sam naredio da te puste na miru, a kad ožedniš, posluži se iz posude i pij vodu što su je sluge zahvatili.«

¹⁰ Ona mu se pokloni do zemlje i kaže: »Zašto si tako dobar prema meni? Pomažeš mi iako sam strankinja! Kako to da uopće razgovaraš sa mnom?«

¹¹ A Boaz joj odgovori: »Čuo sam sve što si učinila za svekrvu nakon smrti muža—kako si otišla od oca i majke, iz svog zavičaja, i došla živjeti s narodom koji nisi poznavala. ¹² Neka ti BOG uzvrati za ono što si učinila. Neka te bogato nagradi Izraelov BOG jer si došla tražiti njegovu zaštitu.«

¹³ »Daj da i dalje uživam tvoju naklonost, gospodaru«, reče Ruta. »Utješio si me i ljubazno razgovarao sa mnom, svojom sluškinjom, iako nemam pravo na to kao tvoje druge sluškinje.«

¹⁴ Kad je bilo vrijeme ručka, Boaz joj je rekao: »Dođi i jedi s nama. Posluži se kruhom i umakom od vinskog octa.«

Sjela je pokraj žetelaca, a on ju je ponudio prženim zrnjem. Jela je koliko je htjela i sačuvala ostatak.

¹⁵ Kad je nastavila sakupljati ostatke, Boaz zapovjedi slugama: »Pustite je da sakuplja čak i među snopovima. Ne sprečavajte je! ¹⁶ Dok žanjete, namjerno ispuštajte klasje iz snopova i neka slobodno sakuplja. Ne prigovarajte joj!«

¹⁷ Sakupljala je klasje sve do večeri, a zatim odvojila zrnje i nakupila punu košaru^[b] ječma. ¹⁸ Ponijela je ječam sa sobom u grad i pokazala svekrvi koliko je skupila. Izvadila je ostatak ručka i dala Naomi.

¹⁹ »Gdje si toliko sakupila?« upita je svekrva. »Gdje si danas radila? Blagoslovljen onaj koji je bio tako dobar prema tebi!«

Tada je ispričala svekrvi kako je radila u polju koje pripada čovjeku po imenu Boaz.

²⁰ »Blagoslovio ga BOG koji je uvijek vjeran i dobar, živima i mrtvima^[c]!« usklikne Naomi i doda: »Taj nam je čovjek blizak rod, jedan od naših skrbnika^[d].«

²¹ Ruta nadoda: »Boaz me pozvao da nastavim sakupljati klasje. Rekao je da ostanem uz njegove radnike do kraja žetve.«

²² Naomi je rekla svojoj snahi Ruti: »Kćeri, dobro je da budeš s njegovim sluškinjama, da ti se na drugom polju ne bi dogodilo kakvo zlo.«

²³ Tako se Ruta držala Boazovih sluškinja i sakupljala klasje sve do kraja žetve ječma, a kasnije i žetve pšenice. A živjela je kod svoje svekrve.

Pavlovo putovanje

27 Kad je odlučeno da ćemo isploviti prema Italiji, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom zapovjedniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. ² Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. ³ Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu bilo potrebno. ⁴ Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. ⁵ Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. ⁶ Tamo je vojni zapovjednik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega.

⁷ Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, stoga smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. ⁸ Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje.

⁹ Izgubili smo mnogo vremena i dan židovskog posta već je bio prošao. Plovidba je postala opasna pa je Pavao upozorio posadu. ¹⁰ Rekao im je: »Ljudi, vidim da ovo putovanje neće proći bez nevolja. Nastradat će i brod i teret na njemu. A i naši životi mogli bi se naći u opasnosti.« ¹¹ No budući da se kapetan i vlasnik broda nisu složili s Pavlom, vojni je zapovjednik radije poslušao njih nego Pavla. ¹² S obzirom na to da luka nije bila sigurna kako bi brod ostao u njoj tijekom zime, većina je odlučila da se nastavi plovidba. Nadali su se da će, po mogućnosti, stići do Feniksa i ondje prezimiti. Feniks je luka na Kreti i okrenuta je prema jugozapadu i sjeverozapadu.

Oluja

¹³ Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. ¹⁴ No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. ¹⁵ Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. ¹⁶ Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. ¹⁷ Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. ¹⁸ Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, ¹⁹ a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. ²⁰ Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.

²¹ Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. ²² No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. ²³ Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. ²⁴ Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ ²⁵ Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. ²⁶ No nasukat ćemo se na neki otok.«

²⁷ Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. ²⁸ Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. ²⁹ Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. ³⁰ Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. ³¹ A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« ³² Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.

³³ Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. ³⁴ Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« ³⁵ Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. ³⁶ Svi su se razvedrili pa su jeli. ³⁷ Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. ³⁸ Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.

Brodolom

³⁹ Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. ⁴⁰ Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. ⁴¹ No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.

⁴² Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. ⁴³ No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. ⁴⁴ Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.

Jeremija u zatvoru

37 Babilonski je kralj Nabukodonosor postavio Jošijinog sina Sidkiju za judejskoga kralja umjesto Jojakina^[a], Jojakimovog sina. ² No Sidkija i njegovi službenici, kao ni cijeli judejski narod, nisu obraćali pažnju na BOŽJE poruke koje je prenosio prorok Jeremija.

³ Kralj je Sidkija poslao svoje izaslanstvo kod Jeremije. Jehukal—Šelemijin sin i svećenik Sefanija—Maasejin sin, zamolili su proroka: »Pomoli se za nas našem BOGU.«

⁴ Tada Jeremija još nije bio u zatvoru i slobodno se kretao među ljudima. ⁵ Babilonci su tijekom opsade Jeruzalema čuli da faraonova vojska dolazi iz Egipta. Prekinuli su opsadu i otišli se boriti protiv egipatske vojske.

⁶ A Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ⁷ »BOG Izraela kaže: Jehukale i Sefanijo, prenesite ovu poruku judejskom kralju Sidkiji koji vas je poslao da tražite moje vodstvo: ‘Faraonova vojska, koja ti dolazi upomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. ⁸ Babilonci će opet doći i napasti ovaj grad, zauzet će ga i spaliti do temelja. ⁹ BOG kaže da se ne zavaravate misleći da će Babilonci otići i da se neće vratiti, jer to se neće dogoditi. ¹⁰ Čak i da uspijete poraziti cijelu babilonsku vojsku, koja vas napada, još uvijek biste ostali ranjenici koji bi izašli iz svojih šatora i zapalili grad.’«

¹¹ Babilonska vojska udaljila se od Jeruzalema da bi se suprotstavila faraonovoj vojsci. ¹² Jeremija je tada krenuo iz Jeruzalema i uputio se na područje Benjaminovog plemena. Želio je primiti svoj udio pri podjeli obiteljskog imanja. ¹³ No kad je stigao do Benjaminovih vrata^[b] u Jeruzalemu, zaustavio ga je stražar. Bio je to Jirija, Šelemijin sin i Hananijin unuk. Optužio je Jeremiju da želi prebjeći Babiloncima.

¹⁴ »To nije istina«, odgovorio je Jeremija, »ne želim se pridružiti Babiloncima.« No Jirija nije htio slušati, nego ga je uhitio i priveo kraljevskim vlastima. ¹⁵ Oni su bili bijesni na Jeremiju. Dali su ga istući i zatvoriti u kuću kraljevskog tajnika Jonatana, koja je bila pretvorena u zatvor. ¹⁶ Stavili su Jeremiju u podrumsku ćeliju, gdje je ostao zatvoren dugo vremena.

¹⁷ Kasnije je kralj Sidkija poslao po njega. Doveli su ga u palaču, a kralj ga je nasamo pitao: »Imaš li kakvu poruku od BOGA?«

»Imam poruku«, rekao je Jeremija. »Bit ćeš izručen kralju Babilona.« ¹⁸ A onda je Jeremija pitao kralja Sidkiju: »Što sam učinio? Za što sam kriv pred tobom, pred tvojim službenicima ili pred narodom, da sam završio u zatvoru? ¹⁹ Gdje su sada tvoji proroci koji su govorili da babilonski kralj neće napasti ni tebe ni tvoju zemlju? ²⁰ A sada me, molim te, poslušaj, moj gospodaru kralju. Ponizno te molim da me ne šalješ natrag u kuću tajnika Jonatana jer ću ondje sigurno umrijeti.«

²¹ Kralj je Sidkija zapovjedio da Jeremiju stave pod stražu u dvorište palače. Svaki je dan dobivao kruh iz Pekarske ulice, sve dok u cijelom gradu nije ponestalo kruha. Tako je Jeremija ostao pod stražom, u dvorištu palače.

Molitva za izvršenje pravde