M’Cheyne Bible Reading Plan

Bog poziva Samuela

3 Mali je Samuel služio BOGU pod Elijevim nadzorom. U to je vrijeme BOG rijetko govorio ljudima i rijetko davao vizije.

² Jedne je noći Eli odmarao na svome ležaju. Već je bio i slabog vida ³ pa Božja svjetiljka u svetištu još nije bila ugašena. A Samuel je spavao u BOŽJEM svetištu, gdje se nalazio i Božji kovčeg.

⁴ BOG ga je tada zazvao: »Samuele! Samuele!«, a on je rekao: »Evo me!« ⁵ pa otrčao do Elija: »Evo me! Zvao si me.«

Ali Eli mu je odgovorio: »Nisam te ja zvao. Vrati se u krevet.«

Samuel se vratio i legao.

⁶ No BOG ga je ponovo zazvao: »Samuele!« pa je on opet ustao i otišao do Elija: »Evo me! Zvao si me.«

No Eli je opet rekao: »Nisam te ja zvao, sinko. Vrati se u krevet.«

⁷ U to vrijeme Samuel još nije poznavao BOGA, ni njegov govor.^[a]

⁸ BOG je zazvao Samuela i treći put, a on je ustao i opet otišao do Elija: »Evo me! Zvao si me.«

Eli je tada shvatio da BOG zove dječaka. ⁹ Tada mu je rekao: »Idi sad u krevet. Ako te ponovo pozove, reci: ‘Govori, BOŽE. Tvoj sluga te sluša.’«

Samuel je otišao i legao u krevet.

¹⁰ BOG je došao i stao ondje pa ga pozvao kao i prije: »Samuele! Samuele!«

Samuel je tada odgovorio: »Govori, tvoj sluga te sluša.«

¹¹ BOG je tada rekao Samuelu: »Vidi, učinit ću u Izraelu nešto da će svakom tko za to čuje zujati u ušima. ¹² Učinit ću sve što sam već navijestio protiv Elija i njegove obitelji, od početka do kraja. ¹³ Rekao sam Eliju da ću njegovu obitelj kazniti zauvijek za sve njihove grijehe. Znao je da njegovi sinovi hule na mene, a nije ih obuzdao. ¹⁴ Zato sam se zakleo Elijevoj obitelji da se grijesi njegove obitelji neće moći okajati nikakvom žrtvom ni prinosom«.

¹⁵ Samuel je bio u krevetu do jutra, a onda je otvorio vrata BOŽJEG doma. Bojao se Eliju ispričati o svojoj viziji.

¹⁶ No Eli ga je pozvao: »Samuele, sine!« a on je odvratio: »Evo me!«

¹⁷ »Što ti je Bog rekao?« pitao je Eli. »Nemoj mi ništa tajiti. Neka te Bog kazni ako mi zatajiš nešto od onoga što ti je rekao.«

¹⁸ Samuel mu je tada sve ispričao. Ništa mu nije zatajio.

Nato je Eli rekao: »On je BOG. Neka učini kako misli da je najbolje.«

¹⁹ BOG je bio sa Samuelom dok je rastao. Pazio je da se ostvari sve što je Samuel rekao. ²⁰ Sav je Izrael, od Dana do Beer Šebe, uvidio da je Samuel pravi BOŽJI prorok. ²¹ BOG se i dalje ukazivao u Šilu, objavljivao se Samuelu i govorio mu.

3 Koje su, dakle, prednosti Židova i koja je vrijednost obrezanja? ² Židovi imaju mnoge prednosti u svakom pogledu jer je Bog njima povjerio svoje poruke. ³ Pa što ako su neki od njih postali nevjerni? Zar će njihova nevjernost poništiti Božju vjernost? ⁴ Nikako! Bog će ostati vjeran u svim svojim obećanjima premda su svi ljudi lažljivci, kao što piše u Svetom pismu:

⁵ Što, dakle, da kažemo ako naša nepravednost ističe Božju pravednost? Zar je Bog nepravedan kad pokaže svoj gnjev? Govorim onako kao što ljudi misle. ⁶ Nikako, Bog nije nepravedan. Kako bi inače mogao suditi svijetu?

⁷ Netko će reći: »Ako ja lažem, to je Bogu na slavu jer tada dolazi do izražaja Božja istinitost. Zašto me onda osuđuje kao grešnika?« ⁸ To bi bilo isto kao da kažemo: »Činimo zlo kako bi nastalo dobro!«—kao što me neki blate da ja naučavam. Oni koji tako govore, zaslužili su osudu.

Nitko nije bez grijeha

⁹ Što sve to znači? Jesmo li mi Židovi u prednosti pred drugima? Nismo! Već smo rekli da su i Židovi i nežidovi jednako pod grijehom. ¹⁰ U Svetom pismu piše:

¹⁹ Znamo da je sve što je napisano u Zakonu namijenjeno onima koji žive po njemu da bi se ušutkale sve isprike i da bi se cijeli svijet doveo pod Božji sud. ²⁰ Ni jedan čovjek ne može se opravdati pred Bogom vršeći zapovijedi Zakona jer po Zakonu samo prepoznajemo grijeh.

Bog opravdava

²¹ Bog nam je sada pokazao kako ljude čini pravednima^[h] neovisno o Zakonu. Zakon i Proroci to potvrđuju. ²² Bog čini ljude pravednima^[i] po vjeri u Isusa Krista.^[j] To se odnosi na sve koji vjeruju jer nema razlike među ljudima: ²³ svi su griješili i ne mogu sudjelovati u Božjoj slavi. ²⁴ No opravdani su pred Bogom po njegovoj milosti, zbog oslobođenja od grijeha koje dolazi kroz Isusa Krista. To je Božji dar. ²⁵ Bog je poslao Isusa kao žrtvu pomirenja, da po njegovoj krvi budu pomireni s Bogom oni koji vjeruju. Na taj je način Bog pokazao svoju pravednost. Bio je pravedan i u prošlosti, dok je bio strpljiv i nije ih kaznio za njihove grijehe. ²⁶ Učinio je to da bi nam pokazao svoju pravednost i u sadašnje vrijeme; da je pravedan i da opravdava svakoga tko vjeruje u Isusa^[k].

²⁷ Dakle, možemo li se ponositi sobom? Ne dolazi u obzir! Na osnovi kojeg zakona? Na osnovi zakona djela? Ne, na osnovi zakona vjere. ²⁸ Mi, naime, smatramo da je čovjek opravdan pred Bogom zato što vjeruje, a ne zato što čini ono što propisuje Zakon. ²⁹ Je li Bog samo Bog Židova? Nije li on Bog i nežidova? Da! On je Bog i nežidova. ³⁰ Jer, Bog je jedan i opravdat će obrezane zato što vjeruju i neobrezane^[l] zato što vjeruju. ³¹ Dakle, poništavamo li Zakon slijedeći vjeru? Ne, nipošto, nego utvrđujemo ono što govori Zakon.

41 U sedmom je mjesecu u Mispu stigao Išmael, Netanijin sin i Elišamin unuk. Bio je kraljevskog porijekla i jedan od visokih kraljevskih službenika. Došao je kod Gedalije, Ahikamovog sina, s desetoricom svojih ljudi. Tijekom zajedničkog obroka u Mispi, ² Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi ubili su Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka. Mačem su pogubili čovjeka kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji. ³ Išmael je tada poubijao i sve Judejce koji su bili uz Gedaliju u Mispi, kao i babilonske vojnike koji su se ondje zatekli.

⁴ Dan nakon Gedalijinog ubojstva, dok još nitko o tome nije ništa znao, ⁵ skupina od osamdeset ljudi iz gradova Šekema, Šila i Samarije^[a] stigla je u Mispu. Imali su obrijane brade, nosili poderanu odjeću i namjerno ranjavali svoja tijela.^[b] Išli su u BOŽJI Hram da prinesu žitne žrtve i tamjan. ⁶ Išmael, Netanijin sin, krenuo je iz Mispe prema njima plačući. Susreo ih je i rekao: »Dođite kod Gedalije, Ahikamovog sina.« ⁷ Kad su ušli u grad, Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi su ih poubijali, a njihova tijela pobacali u jamu za vodu. ⁸ Desetorica su se ipak izvukla rekavši Išmaelu: »Nemoj nas ubiti! Dat ćemo ti svoje zalihe pšenice, ječma, ulja i meda. Pokazat ćemo ti gdje su skrivene.« Išmael se suzdržao da i njih ne ubije. ⁹ A jama, gdje je Išmael pobacao tijela ubijenih ljudi, zapravo je bila veliki spremnik za vodu koji je davno iskopao judejski kralj Asa. Na taj je način bio osigurao zalihe vode u slučaju da se grad nađe pod opsadom izraelskoga kralja Baaše. No Išmael, Netanijin sin, napunio je spremnik tijelima ubijenih ljudi.

¹⁰ Išmael je zarobio sve ljude koji su preostali u Mispi, a koje je Nebuzaradan, zapovjednik kraljevske straže, povjerio na brigu Gedaliji, Ahikamovom sinu. Među njima su bile i kraljeve kćeri. Išmael je sa svojim zarobljenicima krenuo prema zemlji Amonaca.

¹¹ No Johanan, Kareahov sin, i svi vojni zapovjednici, koji su bili uz njega, čuli su za zločin koji je učinio Išmael, Netanijin sin. ¹² Krenuli su sa svim svojim ljudima u borbu protiv njega. Sustigli su ga kod velikoga gradskog bazena za vodu u Gibeonu. ¹³ Svi su se Išmaelovi zarobljenici razveselili kad su vidjeli Johanana, Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. ¹⁴ Tako su se svi ljudi, koje je Išmael zarobio i poveo sa sobom iz Mispe, pridružili Johananu, Kareahovom sinu. ¹⁵ A Išmael, Netanijin sin, uspio je s osmoricom svojih ljudi pobjeći od Johanana i otići kod Amonaca.

¹⁶ Johanan, Kareahov sin, i vojni zapovjednici, koji su bili s njim, preuzeli su sve Išmaleove zarobljenike koje je poveo iz Mispe nakon što je ubio Gedaliju, Ahikamovog sina. Bilo je tu vojnika, žena, djece i kraljevskih službenika. Johanan ih je doveo natrag iz Gibeona. ^17-18 Strahovali su pred Babiloncima. Bojali su se njihove kazne za Išmaleovo ubojstvo Gedalije, Ahikamovog sina, kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji. Stoga su odlučili krenuti u Egipat. Putem su se zaustavili u Gerut Kimhamu pokraj Betlehema.

Molitva nevinog čovjeka

Davidova molitva.^[a]