M’Cheyne Bible Reading Plan
11 Mjesec dana kasnije Amonac Nahaš došao je u Jabeš u Gileadu. Njegova je vojska okružila grad.
Svi su Jabešani ponudili Nahašu: »Sklopi s nama savez. Bit ćemo ti podanici.«
2 No Amonac Nahaš je odgovorio Jabešanima: »Sklopit ću s vama savez samo pod uvjetom da svakome od vas iskopam desno oko. Tako ću osramotiti cijeli Izrael.«
3 »Daj nam sedam dana da pošaljemo glasnike po cijelom Izraelu«, tražili su Nahaša starješine Jabeša. »Ako nam nitko ne dođe u pomoć, predat ćemo ti se.«
Šaul oslobađa Jabeš u Gileadu
4 Glasnici su stigli u Gibeu, gdje je živio Šaul. Prenijeli su narodu što se događa u Jabešu. Svi su glasno zaplakali, 5 a Šaul je upravo vodio volove s polja.
Pitao je: »Što je narodu? Zašto plaču?«
Ispričali su mu vijesti iz Jabeša.
6 Kad je Šaul to čuo, snažno ga je obuzeo BOŽJI duh. Razbjesnio se. 7 Uzeo je par volova i isjekao ih na komade. Razaslao je komade po glasnicima u sve krajeve Izraela, s porukom: »Dođite i slijedite Šaula i Samuela. Oni koji ne dođu i ne pomognu, doživjet će isto što i ovi volovi.«
Strah od BOGA obuzeo je narod i svi su krenuli kao jedan. 8 Šaul ih je okupio u Bezeku. Okupilo se tristo tisuća Izraelaca i trideset tisuća Judejaca.
9 Rekli su glasnicima iz Jabeša: »Poručite Jabešanima da će biti oslobođeni sutra do podneva.«
Stanovnicima Jabeša bilo je drago kad su se glasnici vratili i prenijeli takvu poruku.
10 Zato su rekli Amoncima: »Sutra ćemo vam se predati pa činite s nama što želite.«
11 Te je noći Šaul podijelio vojsku u tri postrojbe. Provalili su u neprijateljski tabor u vrijeme jutarnje straže[a]. Ubijali su Amonce sve do podneva. Preživjeli su se raspršili svaki na svoju stranu. Ni dvojica nisu ostala zajedno.
Šaul je potvrđen za kralja
12 Tada je narod rekao Samuelu: »Tko je ono govorio da Šaul ne može vladati nama? Dovedite te ljude, da ih pogubimo.«
13 No Šaul je rekao: »Danas nitko neće biti pogubljen jer je na današnji dan BOG spasio Izrael.«
14 Samuel je rekao narodu: »Idemo u Gilgal. Ondje ćemo potvrditi Šaula za kralja.«
15 Tako je cijeli narod krenuo u Gilgal, gdje su pred BOGOM potvrdili Šaula za kralja. Prinijeli su BOGU žrtve slavljenice, a Šaul i svi Izraelci održali su veliku proslavu.
Bog i židovski narod
9 Govorim vam istinu u Kristu. Ne lažem vam, a moja savjest, koju vodi Sveti Duh, svjedok mi je 2 da u srcu nosim duboku bol i žalost. 3 Skoro bih htio da i ja budem proklet i odvojen od Krista kad bi im to moglo pomoći, jer to su moja braća i sestre, moji sunarodnjaci. 4 Oni su Izraelov narod, Bog ih je posvojio, pokazao im svoju slavu i sklapao saveze s njima. Dao im je Zakon, pravo bogoštovlje i svoja obećanja. 5 Oni su potomci slavnih predaka i od njih u tjelesnom smislu potječe Krist, koji je Bog nad svim. Njemu uvijek slava! Amen.
6 No nije sporno je li Bog održao svoje obećanje Židovima jer nisu svi koji potječu od Izraela pravi Izraelci, 7 niti su svi koji potječu od Abrahama prava Abrahamova djeca. Bog je rekao Abrahamu: »Tvoje će se potomstvo računati po Izaku«,[a] 8 a to znači da nisu svi tjelesno rođeni Abrahamovi potomci Božja djeca, nego se Božjom djecom smatraju oni koji su rođeni po obećanju što ga je Bog dao Abrahamu. 9 Njegovo obećanje glasi: »Vratit ću se u određeno vrijeme i Sara će imati sina.«[b]
10 Ali to nije sve. I Rebeka je zatrudnjela. I njezini su sinovi imali istog oca, našeg pretka Izaka. 11 Prije nego što su se obojica rodila i prije nego što su mogla napraviti išta dobro ili loše—da izbor bude po Božjem planu, 12 a ne zbog njihovih djela—Bog je rekao Rebeki: »Stariji će sin služiti mlađemu.«[c] Tako je mlađi sin izabran po Božjem pozivu. 13 Kao što piše u Svetom pismu: »Jakova sam volio, a Ezava mrzio.«[d]
14 Što da kažemo? Zar je Bog nepravedan? 15 Nikako! Bog je rekao Mojsiju: »Pokazat ću milost kome želim i sažalit ću se kome želim.«[e] 16 Dakle, Božji izbor ne ovisi o našoj želji ili našem naporu, nego o Bogu. On je taj koji iskazuje milosrđe. 17 U Svetom pismu Bog je rekao faraonu: »Postavio sam te zato da na tebi mogu pokazati svoju moć i da se moje ime razglasi po cijelom svijetu.«[f] 18 Dakle, Bog iskazuje milost onima kojima želi biti milostiv, a čini tvrdoglavima one za koje želi da budu tvrdoglavi.
19 Netko će me pitati: »Ako Bog upravlja nama, zašto nas onda krivi za naše grijehe? Tko se može suprotstaviti njegovoj volji?« 20 No tko si ti, čovječe, da prigovaraš Bogu? Ni posuda ne može pitati onoga koji ju je napravio zašto joj je dao baš takav oblik. 21 Lončar može od grude gline napraviti posudu kakvu želi—ljepšu posudu za svečane prigode ili običnu za svakodnevnu upotrebu.
22 Bog je želio pokazati svoj gnjev da ljudi vide njegovu moć. No, bez obzira na to, ipak je imao mnogo strpljenja s onima na koje je bio ljut i koji su bili određeni za propast. 23 Želio je pokazati kako je velika njegova slava koja će se dati onima koji primaju milosrđe. Bog ih je pripremio za slavu. 24 Mi smo ti koje je pozvao, ne samo iz židovskog naroda nego i iz svih ostalih naroda. 25 Kao što piše u Svetom pismu u Hošeinoj knjizi:
»One koji nisu moj narod prozvat ću svojim narodom
i onima koje nisam volio reći ću da ih volim.[g]
26 Na istome mjestu gdje je Bog rekao:
‘Vi niste moj narod’,
bit će prozvani djecom živoga Boga.«[h]
27 A prorok Izaija je rekao o Izraelu:
»Iako Izraelaca ima poput pijeska u moru,
samo će se malen broj spasiti.
28 Božji sud na Zemlji bit će brz i konačan.«[i]
29 Kao što je Izaija već rekao:
»Da nam Bog Svevladar nije ostavio potomstvo,
bili bismo poput Sodome,
postali bismo poput Gomore.«[j]
30 Što ćemo zaključiti? Drugi narodi nisu težili za pravednošću, ali su je primili—pravednost koja se temelji na vjeri. 31 A Izraelci, koji su slijedili Zakon da bi stekli pravednost pred Bogom, nisu u tome uspjeli. 32 A zašto? Zato što su htjeli postati pravedni po svojim djelima, a ne po vjeri u Boga. Naišli su na kamen spoticanja i pali, 33 kao što piše u Svetom pismu:
»Gledajte, na Sionu postavljam kamen
na kojem će se ljudi spoticati,
stijenu zbog koje će padati,
ali onaj tko vjeruje u njega,
neće se razočarati.«[k]
Proroštvo o zemlji Moab
48 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje o zemlji Moab:[a]
»Teško ljudima u gradu Nebo[b],
sve će im biti uništeno.
Grad Kirjataim bit će pokoren, zauzet,
a njegova čvrsta utvrda razrušena.
2 Nitko se više neće diviti Moabu.
Neprijatelj je već u Hešbonu,
sprema Moapcima nesreću.
Kažu: ‘Dokrajčimo ovaj narod!’
Grade Madmene, i ti ćeš biti uništen,
mačem već prijeti neprijatelj.
3 Slušajte povike iz Horonaima:
‘Metež, razaranje i propast!
4 Moab će biti potpuno razoren,
djeca će vrištati i tražiti spas.’
5 Da, Moapci se uspinju i plaču,
idući putem u grad Luhit.
I putem dolje za Horonaim
krikovi boli i patnje se čuju.
6 Bježite! Svoje živote spašavajte!
Premda će vam životi postati
kao grmići u pustinji.
7 Uzdaš se u svoje radove i bogatstvo
pa ćeš i ti biti osvojen i pokoren.
Kemoš[c] će biti zarobljen i odveden,
zajedno sa svojim svećenicima i službenicima.
8 Razarač će napasti svaki grad,
ni jedan mu neće izbjeći.
Dolina će biti uništena, visoravan razorena,
BOG je to najavio, tako će se i dogoditi.
9 Pospite sol po moapskim poljima
jer zemlja će biti prazna pustinja.[d]
Opustjet će moapski gradovi,
nitko u njima neće živjeti.
10 Proklet bio tko nemarno obavlja BOŽJE djelo.
Proklet bio tko ne ubije njegove neprijatelje.
11 Moab je oduvijek bio u miru.
Mirovao je kao vino u bačvi
koje se ne pretače iz vrča u vrč.
Moab nikad nije bio prognan,
zato je uvijek ostao isti,
kao vino nepromijenjenog okusa i mirisa.«
12 Ali, sada BOG kaže:
»Uskoro šaljem u Moab ljude
koji će iz tih vinskih vrčeva sve izliti,
isprazniti ih i u komadiće skršiti.«
13 Tada će se Moapci postidjeti zbog svog lažnoga boga Kemoša. Bit će osramoćeni kao Izraelci kad su se oslanjali na svog idola, tele u Betelu.[e]
14 »‘Kako možete reći, Moapci,
da ste hrabri i prekaljeni ratnici?
15 Moab će biti uništen,
kao i svi njegovi gradovi.
Najbolji mladići nestat će u pokolju’,
kaže Kralj, imena BOG Svevladar.
16 Sve je bliže propast Moaba,
uskoro će ga zadesiti nesreća.
17 Žalite za njim, svi njegovi susjedi,
plačite, svi koji ste ga poznavali.
Recite: ‘Slomila se moćna vladarska palica,
nestala je moapska slava i moć.’
18 Vi, stanovnici grada Dibona,
siđite sa svoga počasnog mjesta.
Vrijeme je da sjednete u prašinu.
Razarač dolazi na Moab,
porušit će sve vaše utvrde.
19 Vi, stanovnici grada Aroera,
stanite pored puta i gledajte!
Kad vidite muškarce ili žene da bježe iz Moaba,
pitajte ih: ‘Što se događa?’
20 ‘Moab je pokoren i osramoćen’, odgovorit će,
‘Naričite i plačite zbog toga!’
Objavite na rijeci Arnon[f]
da je cijeli Moab razoren.
21 Kažnjeni su stanovnici visoravni,
osuđeni gradovi Holon, Jahsa i Mefat.
22 Kazna je stigla i u druge gradove,
Dibon, Nebo i Bet Diblataim.
23 Kažnjeni su građani gradova
Kirjataim, Bet Gamul i Bet Meon.
24 Ni Kerijot ni Bosra nisu pošteđeni.
Osuda je pala svuda po Moabu,
na gradove koji su blizu i daleko.
25 Pokorena je snaga Moaba,
sva njegova moć je slomljena.«
Tako kaže BOG.
26 Neka Moab bude pijan
jer je mislio da je iznad BOGA.
Neka se sad u svojoj bljuvotini valjaju,
neka im se ljudi izruguju i smiju.
27 Moapci, Izraelce ste izrugivali
iako ih nikad niste zatekli u krađi.
S podsmijehom ste ih spominjali,
smatrali se boljima od njih.
28 Napustite svoje gradove, Moapci,
nastanite se među stijenama.
Budite kao golubica što gradi gnijezdo
visoko na litici kraj ponora.
29 Čuli smo za moapsku oholost,
za njihov ponos i umišljenost,
veliku nadmenost i bahatost.
30 BOG kaže:
»Poznajem sav Moabov bezobrazluk,
znam za njegova hvalisanja i laži.
31 Zato tugujem zbog moapske zemlje
i nad sudbinom Moabaca plačem,
zbog svih onih ljudi iz Kir Heresa[g].
32 Izvore u Jazeru, plačem za tobom.
Lozo iz Sibme, tvoje grane
sve do mora su se pružale,
dosezale daleko do grada Jazera.
Ali razarač se na tebe sručio,
na tvoje plodove i grožđe.
33 Nestala je svaka radost i veselje
iz plodnih moapskih voćnjaka.
Zaustavio sam vino što teče iz preše,
nema pjevanja dok grožđe se gazi.
Čuje se vika, ali to nisu zvuci veselja.«
34 »Vape za pomoć građani Hešbona i Elealea. Zapomaganje se čuje sve do grada Jahasa. Stanovnici Soara čuju njihove jauke, zvuk seže sve do gradova Horonaim i Eglat Šelišija. Presušile su vode Nimrima.[h] 35 Zaustavit ću Moapce da više ne prinose žrtve u poganskim svetištima i da ne pale žrtve pred svojim bogovima«, kaže BOG.
36 »Moje je srce tužno kao zvuk frule koja svira tužaljke na pogrebu. Tugujem za Moabom i ljudima iz Kir Heresa. Bogatstvo, koje su stekli, oduzeto im je. 37 Svi su obrijali glave i brade. Po rukama urezuju duboke rane. Svi nose tkanine za žalovanje.[i] 38 Po cijelom Moabu, na svim krovovima i gradskim trgovima, čuju se samo tužaljke i oplakivanje. Jer, razbio sam Moab kao bezvrijedni vrč«, kaže BOG.
39 »Moab je razoren. Ljudi plaču i jadikuju. Moab je pokoren i osramoćen. Svi mu se izruguju. Njegova je sudbina zastrašujuća svim okolnim narodima.«
40 A BOG kaže:
»Gledajte! Kao orao raširenih krila,
jedan narod[j] obrušit će se na Moab.
41 Svi će gradovi biti zauzeti,
obrambene tvrđave osvojene.
Drhtat će srca moapskih ratnika
kao da su žene u trudovima.
42 Moapski narod bit će uništen
jer su mislili da su iznad BOGA.«
43 BOG upozorava:
»Stanovnici Moaba, čekaju vas
strah i užas, jame i zamke.
44 Tko pobjegne od užasa, upast će u jamu.
Tko izađe iz jame, uhvatit će se u zamku.
Jer, vrijeme je izvršenja Moabove kazne.
45 Ljudi se u Hešbon sklanjaju,
iscrpljeni bjegunci bez snage.
No vatra se podiže i širi iz Hešbona,
požar kreće iz Sihonovoga grada[k].
Proždire moapske poglavare,
ubija ponos oholog naroda.
46 Teško tebi, Moabe!
Nestaje narod boga Kemoša.
Odvedeni su tvoji sinovi i kćeri,
zarobljeni su i odvedeni.
47 Ali ipak ću jednom opet
vratiti blagostanje u Moab«,
kaže BOG.
Ovdje završava proroštvo o osudi zemlje Moab.
Molitva za vodstvo i zaštitu
[a] Davidova pjesma.
1 Tebi, BOŽE, u molitvi se predajem,[b]
2 Bože moj, samo u tebe se pouzdajem.
Ne daj da doživim poniženje,
ne daj da mi se neprijatelji smiju.
3 Ne srami se onaj tko tebi vjeruje,
a sramit će se koji te olako iznevjere.
4 Pokaži mi svoje puteve, BOŽE,
kako trebam živjeti, pouči me.
5 Vodi me i pokaži mi svoju istinu.
Ti si moj Bog i moj Spasitelj,
tebi oduvijek vjerujem.
6 Sjeti se, BOŽE, suosjećanja i vjernosti
jer stalno ih iskazuješ, od pamtivijeka.
7 Ne sjećaj se mojih grijeha iz mladosti
niti svega što sam činio iz buntovnosti.
Sjeti me se, BOŽE, u svojoj dobroti
i u svojoj vjernoj ljubavi.
8 BOG je dobar i postupa pravedno,
grešnike poučava kako živjeti.
9 Skromne usmjerava pravim putem,
vodi ih i pokazuje kako ići dalje.
10 BOG je primjer vjernosti i istine
za one koji drže njegov savez i zapovijedi.
11 Zbog svoga imena, BOŽE, oprosti moja zla djela
jer sam učinio toliko zla.
12 Kad ljudi štuju BOGA
on ih uči ispravno živjeti.
13 Oni će uživati u blagostanju,
a njihova će djeca naslijediti zemlju.
14 BOG savjetuje one koji ga štuju,
uči ih o svome savezu.
15 Uvijek se oslanjam na BOŽJU pomoć,
samo on me izbavlja iz nevolje.[c]
16 K meni se okreni i smiluj se
jer sam usamljen i jadan.
17 Riješi moje brige,
oslobodi me nevolja.
18 Pogledaj moj jad i muku
i oprosti sve moje grijehe.
19 Gledaj koliko neprijatelja imam
i koliko me oni mrze.
20 Zaštiti me! Spasi me!
Ne daj da me osramote
jer se uzdam u tebe.
21 Čuvaju me dobrota i iskrenost,
čekam te sve dok ne dođeš.
22 Od svake opasnosti,
spasi narod Izraela, Bože.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International