M’Cheyne Bible Reading Plan
Mikini idoli
17 U Efrajimovom je gorju živio čovjek po imenu Mika. 2 Rekao je svojoj majci: »Sjećaš li se onih tisuću i sto srebrnjaka[a] koji su ti bili ukradeni? Čuo sam te kad si izrekla kletvu zbog njih. Ti su srebrnjaci kod mene. Ja sam ih uzeo.«
Njegova je majka uzvratila: »BOG te blagoslovio, sine moj!«
3 Mika je vratio majci srebrnjake, a ona je rekla: »Ovo srebro posvećujem BOGU. Dat ću ga svome sinu za izradu kipa od lijevanog srebra. Zato ga sada, sine, predajem tebi.«
4 Tako je Mika vratio srebrnjake majci, a ona je uzela dvjesto srebrnjaka. Dala ih je srebrnaru koji je od njih izlio srebrni kip. Kip je stajao u Mikinoj kući. 5 Mika je imao svetište za štovanje idola. Napravio je svećenički prsluk[b] i kućne idole. Jednog je od svojih sinova postavio za svećenika. 6 U to vrijeme Izrael nije imao kralja pa je svatko činio što je sâm mislio da je ispravno.
7 Jedan mladić, Levit iz grada Betlehema u Judi, koji je živio među ljudima iz Judinog plemena, 8 napustio je Betlehem u potrazi za mjestom gdje bi se nastanio. Put ga je naveo u Efrajimovo gorje i u Mikinu kuću.
9 Mika ga je upitao: »Odakle dolaziš?«
»Ja sam Levit iz Betlehema u Judi«, odgovorio je mladić. »Tražim mjesto gdje bih se mogao nastaniti.«
10 »Ostani kod mene«, rekao mu je Mika. »Budi mi kao otac i svećenik. Dat ću ti deset srebrnjaka godišnje, odijelo i hranu.«
Levit je pristao. 11 Složio se da ostane živjeti kod Mike. Bio mu je poput sina. 12 Mika je postavio Levita za svećenika. Mladić je tako postao svećenik i živio je u njegovoj kući.
13 Tada je Mika rekao: »Sad znam da će BOG biti dobar prema meni jer imam Levita za svećenika.«
Pavao ide u Jeruzalem
21 Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na otok Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. 2 Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. 3 Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga sa svoje lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer je brod ondje trebao iskrcati teret. 4 U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Svetog Duha, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. 5 No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi su nas sljedbenici, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. 6 Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama.
7 Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre te ostali s njima jedan dan. 8 Sljedećeg smo dana isplovili i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice[a] 9 i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. 10 Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. 11 Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Sveti Duh kaže: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka kojem pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’«
12 Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. 13 Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam da me u Jeruzalemu, ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.«
14 Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo.
15 Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. 16 Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojeg smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika.
Pavao posjećuje Jakova
17 Kad smo stigli u Jeruzalem, vjernici su nas spremno primili. 18 Sutradan je Pavao pošao s nama posjetiti Jakova. Kod njega su se okupili i svi starješine. 19 Pavao ih je pozdravio i potanko ih izvijestio o svemu što je Bog kroz njegovu službu učinio među nežidovskim narodima. 20 Kad su saslušali Pavla, dali su hvalu Bogu, a Pavlu su rekli: »Brate, vidiš kako je na tisuće Židova povjerovalo, a svi oni revno slijede Mojsijev Zakon. 21 Oni su čuli da ti učiš sve Židove, koji žive među nežidovskim narodima, da ostave Mojsijev Zakon. Čuli su kako im govoriš da ne obrezuju svoju djecu niti da slijede naše običaje. 22 Što onda da radimo? Oni će sigurno saznati da si došao. 23 Napravi onako kako ti kažemo. S nama su četiri čovjeka koja su se zavjetovala Bogu. 24 Uzmi ih sa sobom, pristupi zajedno s njima obrednom pranju i plati njihove troškove obreda pa da mogu obrijati glave. Tada će svatko znati da ono što su čuli o tebi nije istina i da poštuješ Zakon. 25 A što se tiče nežidovskih vjernika, poslali smo im pismo. U njemu smo im preporučili sljedeće:
Ne jedite hranu prinesenu idolima i meso u kojem još ima krvi!
Ne jedite zadavljene životinje!
Ne upuštajte se u seksualni nemoral!«
Pavlovo uhićenje
26 Pavao je poveo tu četvoricu sa sobom i sutradan je zajedno s njima pristupio obrednom pranju. Nakon toga, otišao je u Hram objaviti kad će završiti dani obrednog pranja i kada se trebaju prinijeti žrtve za svakoga od njih.
27 Kad se sedam dana obrednog pranja približavalo kraju, neki su Židovi iz Azije ugledali Pavla u Hramu. Uzbunili su cijelo mnoštvo i uhvatili Pavla 28 te su vikali: »Izraelci, pomozite! To je onaj čovjek koji ljude širom svijeta uči stvarima koje su u suprotnosti s Mojsijevim Zakonom. On govori protiv našeg naroda i ovog mjesta. Sad je čak i nežidove doveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« 29 Rekli su to jer su vidjeli Efežanina Trofima s Pavlom u gradu pa su pretpostavili da ga je Pavao doveo u Hram.
30 Cijeli je grad bio u metežu. Ljudi su se ustrčali, zgrabili Pavla i odvukli ga iz Hrama. Istoga su se trena za njima zatvorila hramska vrata. 31 Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimske vojske u Jeruzalemu stigla vijest da se pobunio cijeli grad. 32 On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. 33 Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu dvama lancima. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. 34 U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao utvrditi što je istina pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. 35 Kad se Pavao približio stepenicama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile 36 koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!«
37 Baš kad su se spremali odvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao zapovjedniku: »Smijem li vam se obratiti?«
Zapovjednik je rekao: »Zar ti znaš grčki? 38 Ti onda nisi onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena započeo pobunu i poveo sa sobom u pustinju četiri tisuće razbojnika?«
39 Pavao je odgovorio: »Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim vas, dopustite mi da se obratim narodu!«
40 I zapovjednik mu je dopustio. Pavao je stao na stepenice i rukom dao znak da želi govoriti. Narod se stišao, a Pavao je počeo govoriti na aramejskom jeziku.
Nada u povratak
30 Jeremija je primio poruku od BOGA: 2 »BOG Izraela kaže: ‘Zapiši sve što sam ti rekao u knjigu. 3 Jer, dolazi vrijeme, kaže BOG, kad ću promijeniti situaciju svog naroda, Izraela i Jude. Dovest ću ih natrag iz zarobljeništva u zemlju koju sam davno prije dao njihovim precima, a oni će je ponovo zaposjesti.’ Tako je rekao BOG.«
4 BOG je govorio o Izraelcima i Judejcima. 5 BOG je rekao:
»Čujem zvukove straha.
To je užas, a ne mir!
6 Pitajte i pogledajte:
Može li muškarac roditi dijete?
Pa zašto sam onda vidio da svaki muškarac
drži rukama trbuh kao žena koja rađa?
Zašto su sva lica tako problijedjela?
7 Bio je to strašan dan!
Nesreća za Jakovljev narod.
Takvo što nikad se nije dogodilo,
ali neki će biti spašeni.«
8 »Toga dana«, rekao je BOG Svevladar, »slomit ću volovski jaram koji vam steže vrat i pokidati vaše lance. Nikad više moj narod neće robovati strancima. 9 Služit će svom BOGU i svom kralju kojeg ću podići iz Davidovog potomstva.
10 Zato se nemoj bojati,
moj slugo, Jakovljev narode.
Ne trebaš se plašiti, Izraele,
govori ti BOG.
Oslobodit ću te iz daleke zemlje,
iz zarobljeništva tvoje potomke.
Jakovljev narod će se vratiti,
mir i sigurnost uživati,
neprijatelji ga više neće zastrašivati.
11 Jer, ja sam s vama i spašavam vas.
Tako je rekao BOG.
Potpuno ću uništiti sve narode
među koje sam vas protjerao,
ali vas neću potpuno uništiti.
Kaznit ću vas koliko zaslužujete,
ali nećete proći nekažnjeno.«
12 Jer, BOG kaže:
»Vaša ozljeda ne može zarasti,
ta rana se ne može izliječiti.
13 Nitko se za vas neće pobrinuti,
nema lijeka za vaše rane.
14 Zaboravili su vas svi saveznici,
nije ih više briga za vas.
Napadao sam vas kao neprijatelj,
vaša kazna bila je okrutna.
Ali i vaša krivnja bila je velika,
previše je bilo vaših grijeha.
15 Zašto kukate zbog svoje rane
i boli koja se ne može ublažiti?
Nanosim vam je zbog velike krivnje,
zbog vaših prekobrojnih grijeha.
16 Ali, svi narodi, koji su vas napadali,
sada će i sami biti uništeni.
Svi vaši neprijatelji bit će zarobljeni,
a vaši pljačkaši opljačkani.
Svi koji su od vas otimali sebi za plijen,
sada će im sve biti zaplijenjeno.
17 Jer, vaše ću zdravlje obnoviti,
rane poviti i iscijeliti, rekao je BOG.
A nazivali su vas otpadnicima,
rekli su da nitko za Sion ne mari.«
18 BOG kaže:
»No promijenit ću okolnosti života
u kojem živi Jakovljev narod.
Smilovat ću se njihovim uništenim domovima.
Grad će biti obnovljen na svom brdu,
palača podignuta na svome mjestu.
19 Svud će se čuti pjesme zahvale,
smijeh i glasovi radosnih ljudi.
Dat ću im puno djece
pa će biti mnogobrojni.
Dat ću im da ih drugi poštuju,
više ih nitko neće prezirati.
20 Njihovi potomci bit će blagoslovljeni kao nekad,
Jakovljeva zajednica bit će učvršćena preda mnom.
Sve ću njihove tlačitelje kazniti.
21 Vođa će biti među njima odabran,
vladat će čovjek koji je jedan od njih.
Nitko mi se ne usudi sam pristupiti,
ali njemu ću dopustiti da mi priđe.
Tako je rekao BOG.
22 Vi ćete biti moj narod,
a ja ću biti vaš Bog.«
23 Nadolazi oluja BOŽJE srdžbe!
Vrtlog njegovoga divljeg bijesa
sručit će se na glave zlikovaca.
24 Strašni BOŽJI gnjev neće prestati
dok ne izvrši kaznu koju je odredio.
A vi ćete tek kasnije sve razumjeti.
Novi Izrael
31 »U to vrijeme«, kaže BOG, »bit ću Bog svih izraelskih plemena, a oni će biti moj narod.«
2 Izraelci, koji su preživjeli mačeve,
našli su milost u pustinji.
BOG im je dao da se odmore.
3 Ondje se njima[a] davno ukazao,
a i danas BOG govori:
»Volim vas ljubavlju koja traje zauvijek
i zato sam vam uvijek ostao vjeran.
4 Ponovo ću vas izgraditi,
sazidati svoj ljubljeni Izrael[b].
Opet će se čuti ritam vaših tamburina,
plesat ćete među radosnim ljudima.
5 Opet ćete podizati vinograde
na brežuljcima oko grada Samarije.
Sadit ćete i uživati plodove svog rada.
6 Doći će dan kada će stražari[c]
po efrajimskim brdima[d] zvati:
‘Idemo se popeti na Sion,
idemo k našem BOGU!’«
7 Jer, BOG kaže:
»Pjevajte glasno i radosno radi Jakova,
kličite za Izrael, prvi među narodima.
Svima objavljujte, slavite i vičite:
‘BOG je spasio svoj narod,
izbavio preostale Izraelce!’[e]
8 Dovest ću ih iz zemalja sa sjevera,
skupiti iz najudaljenijih krajeva svijeta.
Bit će među njima slijepih i šepavih,
dolazit će s trudnicama i rodiljama.
Vratit će se silno mnoštvo ljudi.
9 Vraćat će se uplakani,
a ja ću ih voditi i tješiti.
Vodit ću ih pored nabujalih potoka,
poravnatim putem kojim neće posrtati.
Jer, ja sam otac Izraela,
a Efrajim je moj prvi sin.«
10 »Narodi, slušajte poruku od BOGA!
Prenesite je u daleke pomorske zemlje.
Pričajte: ‘Bog je rastjerao Izraelce.
Ali, sad će ih opet skupiti i zbrinuti,
kao pastir koji čuva svoje stado.’
11 Jer, BOG će osloboditi Jakovljev narod,
izbaviti ljude iz ruku jačeg neprijatelja.
12 A oni će se popeti na vrh Siona
i tamo će glasno i veselo pjevati.
Lica će im od radosti blistati
zbog obilja BOŽJIH dobara.
Veselit će se dobrom žitu i mladom vinu,
maslinovom ulju, telićima i janjadi.
Bit će im kao u dobro natopljenom vrtu,
više neće malaksati od gladi.
13 Djevojke će radosno plesati,
a mladići i starci se s njima veseliti.
Njihovu tugu u radost ću pretvoriti,
pružit ću im utjehu, veselje umjesto žalosti.
14 Osigurat ću obilje hrane za svećenike,
a narod će uživati u mojim dobrima.«
Tako je rekao BOG.
15 No BOG je rekao i ovo:
»Čuje se glas u Rami, naricanje i gorki plač.
To Rahela[f] plače za svojom djecom.
Neutješna je, jer njih više nema.«
16 Stoga, BOG kaže:
»Prestanite plakati, obrišite suze,
jer vaše će djelo biti nagrađeno.
Narod će se vratiti iz neprijateljske zemlje.
Tako je rekao BOG.
17 Ima nade za vašu budućnost, kaže BOG,
vaša će se djeca vratiti u svoju zemlju.
18 Čuo sam Efrajima kako jeca:
‘Teško si me kaznio i sad sam naučio.
Bio sam kao neukroćeno tele.
Sad mi pomogni da ti se vratim,
jer samo ti si moj BOG.
19 Bio sam od tebe odlutao,
ali sam se nakon toga pokajao.
Kad sam došao k pameti,
udarao sam se od žalosti.
Trpim sram i poniženje
zbog grijeha iz svoje mladosti.’«
20 BOG kaže:
»Moj dragi sin Efrajim,
moje dijete ljubljeno!
Kad god o njemu govorim,
kad god ga se sjetim,
srce mi čezne za njim
i želim mu iskazati milost.
21 Izraele, postavi sebi nove putokaze,
znakove koji pokazuju put kući.
Pogledaj put na kojem si sada,
i sjeti se puta kojim si otišao.
Vrati se, moja mladenko Izraele,
vrati se u svoje napuštene gradove.
22 Nevjerna kćeri, koliko ćeš još lutati,
kad ćeš pronaći svoj put kući?
No BOG stvara nešto novo na zemlji:
žena će štititi muškarca[g].«
23 BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: »Kad vratim blagostanje narodu Jude, opet će se po zemlji Judi i njenim gradovima govoriti: ‘Sveto brdo Sione, dome istine i pravde, neka te blagoslovi BOG!’
24 Ljudi će naseliti sve gradove Jude, a zemljoradnici i pastiri, što gone svoja stada, zajedno će u miru živjeti po cijeloj Judi. 25 Ugasit ću žeđ iscrpljenih i utažiti glad slabih.«
26 Tada sam se probudio i shvatio da sanjam, a moj je san bio tako ugodan.
27 BOG kaže: »Dolazi vrijeme kada ću Izrael i Judu opet gusto naseliti ljudima i stokom. 28 Kao što sam se nekad trudio da ih iskorijenim i slomim, da ih razorim, uništim i unesrećim, tako ću se sada truditi da ih ponovo zasadim i izgradim.« Tako je rekao BOG.
29 Ljudi više neće govoriti:
»Očevi su jeli kiselo grožđe,
a njihovoj djeci trnu zubi.«[h]
30 Svatko će umrijeti za vlastiti grijeh. Zubi će trnuti onome tko sâm bude jeo kiselo grožđe.
Novi savez
31 BOG kaže: »Dolazi vrijeme kad ću s narodom Izraela i narodom Jude sklopiti novi savez. 32 Jer, raskinuli su savez koji sam sklopio s njihovim precima kad sam ih uzeo za ruku i izveo iz Egipta. Raskinuli su ga, iako sam bio njihov gospodar«, rekao je BOG.
33 »A ovo je savez koji ću sklopiti s narodom Izraela za budućnost«, kaže BOG, »svoje ću pouke staviti u njih, urezati u njihova srca. Ja ću biti njihov Bog, a oni moj narod. 34 Ljudi više neće morati poučavati svoje bližnje i rodbinu kako spoznati BOGA jer će me svi osobno poznavati, od najmanjeg do najvećega«, rekao je BOG. »To će se dogoditi jer ću im oprostiti krivnju i više neću pamtiti njihov grijeh.«
Bog nikada neće napustiti Izrael
35 On daje sunce da sjaji po danu,
mjesec i zvijezde da svijetle noću.
On podiže huku mora i valova,
BOG Svevladar njegovo je ime.
Ovako kaže BOG:
36 »Sve dok traju sunce, mjesec, zvijezde i mora,
postojat će i potomci Izraela.
Bit će narod pod mojom skrbi.«
37 BOG kaže:
»Nikad neću odbaciti sve potomke Izraela
iako su učinili puno zla.
To se ne može dogoditi,
kao što se nebesa ne mogu izmjeriti
ni tajne podzemlja istražiti, kaže BOG.«
Novi Jeruzalem
38 »Dolazi vrijeme«, kaže BOG, »kad će Jeruzalem biti ponovo izgrađen za BOGA, sve od Hananelove kule pa do Ugaonih vrata. 39 Mjerno uže bit će rastegnuto od Ugaonih vrata do brda Gareb, a potom će skretati prema mjestu zvanom Goa. 40 Cijela dolina, gdje su se prije bacali leševi i pepeo sa žrtvenika, sva terasasta polja iznad potoka Kidron do ugla Konjskih vrata, koja gledaju na istok, bit će posvećeni BOGU. Grad više nikad neće biti iskorijenjen niti razrušen.«
Isusovo uskrsnuće
(Mt 28,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,1-10)
16 Kad je prošao šabat, dan odmora, Marija Magdalena, Jakovljeva majka Marija i Saloma donijele su mirise koje su bile kupile kako bi njima pomazale Isusovo tijelo. 2 I vrlo rano, prvoga dana u tjednu, odmah nakon svitanja, otišle su do groba. 3 Govorile su jedna drugoj: »Tko će nam odgurati kamen s ulaza u grobnicu?«
4 Zatim su pogledale i vidjele da je kamen već odgurnut iako je bio vrlo velik. 5 Kad su ušle u grobnicu, ugledale su mladića odjevenog u bijelo kako sjedi s desne strane i prestrašile se. 6 Mladić im je rekao: »Ne bojte se. Vi tražite Isusa Nazarećanina koji je bio razapet. On nije ovdje. Uskrsnuo je! Pogledajte mjesto gdje je ležao! 7 Idite i recite njegovim učenicima i Petru: ‘On ide u Galileju pred vama. Ondje ćete ga vidjeti, upravo kako vam je rekao.’«
8 One su izašle iz grobnice i pobjegle pune straha. Nikome nisu ništa rekle jer su se bojale.[a]
Isus se ukazuje učenicima
(Mt 28,9-10; Iv 20,11-18; Lk 24,13-35)
9 Kad je Isus uskrsnuo rano ujutro prvoga dana u tjednu, najprije se ukazao Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam zlih duhova. 10 Ona je otišla i javila to njegovim učenicima, koji su bili u dubokoj tuzi i plaču. 11 Kad su čuli da je Isus živ i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali.
12 Nakon toga, Isus se ukazao dvojici učenika na putu u selo. No nije izgledao onako kako je izgledao za života. 13 Oni su se vratili i obavijestili ostale učenike, ali ni njima nisu povjerovali.
Isus se ukazuje učenicima
(Mt 28,16-20; Lk 24,36-49; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8)
14 Kasnije se Isus ukazao Jedanaestorici dok su jeli. Prekorio ih je zbog njihove nevjere i tvrdoće srca jer nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je uskrsnuo.
15 Zatim im je rekao: »Idite po cijelom svijetu! Objavite Radosnu vijest svim ljudima[b]! 16 Tko god bude vjerovao i krstio se, spasit će se. Tko ne bude vjerovao, osudit će se. 17 A ovi znaci pratit će one koji vjeruju: u moje će ime istjerivati zle duhove, govorit će novim jezicima, 18 moći će zmije primati rukama, ako popiju smrtonosni otrov neće im naškoditi, polagat će ruke na bolesne i oni će ozdravljati.«
Isus uzlazi na nebo
(Lk 24,50-53; Dj 1,9-11)
19 Nakon što im je Gospodin Isus to rekao, bio je uznesen na nebo i sjeo je s desne strane Bogu. 20 Njegovi su učenici otišli i posvuda objavljivali Radosnu vijest, a Gospodin im je pomagao potvrđujući istinitost Radosne vijesti čudesnim znakovima koji su je pratili.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International