M’Cheyne Bible Reading Plan
Jonatan pomaže Davidu
19 Šaul je rekao svome sinu Jonatanu i svim svojim službenicima da moraju ubiti Davida.
No Šaulov je sin Jonatan jako volio Davida. 2 Upozorio ga je: »Moj otac Šaul traži priliku da te ubije. Budi na oprezu sutra ujutro. Nađi neko skrovište u polju i sakrij se. 3 Doći ću sa svojim ocem u to polje i razgovarati s njim o tebi. Reći ću ti što sam doznao.«
4 Jonatan je hvalio Davida svome ocu Šaulu. Rekao mu je: »Kralju, nemoj učiniti svome slugi Davidu ništa nažao. On nije griješio protiv tebe, a ono što je činio, bilo ti je od velike koristi. 5 Riskirao je svoj život kad je ubio Filistejca. BOG je cijelome Izraelu donio veliku pobjedu, a ti si gledao i radovao se. Zašto bi onda prolijevao krv nedužnog čovjeka? Nemaš razloga ubiti Davida.«
6 Šaul je slušao Jonatana i ovako se zakleo: »Zaklinjem se BOGOM, neću ga dati ubiti.«
7 Poslije je Jonatan pozvao Davida i sve mu ispričao. Odveo ga je k Šaulu pa je David bio uz Šaula kao i prije.
Davidov bijeg
8 Ponovo je izbio rat s Filistejcima pa je David krenuo u borbu protiv njih. Nanio im je težak poraz i oni su se razbježali pred njim.
9 Jednom je David svirao liru u Šaulovoj kući. Šaul je ondje sjedio s kopljem u ruci. Tada ga je obuzeo zao duh, poslan od BOGA. 10 Bacio je koplje na Davida i pokušao ga pribiti za zid. No David se izmaknuo pa se koplje zarilo u zid. Te je noći David pobjegao. 11 Šaul je poslao glasnike da noću motre na Davidovu kuću i da ga ujutro ubiju.
No Davidova je žena Mikala upozorila Davida: »Ako noćas ne pobjegneš, sutra ćeš biti mrtav.«
12 Mikala je spustila Davida kroz prozor pa je pobjegao i spasio se. 13 Potom je uzela kućnog idola[a] i položila ga na krevet. Stavila mu je kozju dlaku na glavu i pokrila ga odjećom.
14 Šaul je poslao glasnike da uhvate Davida. No Mikala im je rekla da je bolestan.
15 Šaul ih je tada vratio po Davida, rekavši im: »Donesite mi ga skupa s krevetom, da ga sam ubijem.«
16 No kad su se glasnici vratili, našli su na krevetu samo kućnog idola s kozjom dlakom na glavi.
17 »Zašto si me ovako prevarila?« pitao je Šaul Mikalu. »Pustila si mog neprijatelja da pobjegne!«
A Mikala mu je odgovorila: »Prijetio je da će me ubiti ako mu ne pomognem da pobjegne.«
Šaul progoni Davida
18 David je pobjegao i sklonio se kod Samuela u Ramu. Ispričao je sve što mu je učinio Šaul. Tada su David i Samuel otišli u naselje gdje su živjeli proroci. Ondje su se zadržali neko vrijeme.
19 Šaulu je dojavljeno da je David u Rami, u naselju među prorocima.
20 Poslao je svoje ljude da ga uhvate. No kad su vidjeli proroke kako prorokuju[b], sa Samuelom na čelu, i njih je obuzeo Božji Duh.
21 To je dojavljeno Šaulu, koji je poslao sljedeću skupinu glasnika. No i oni su ondje počeli prorokovati. Šaul je nato poslao glasnike i treći put, ali i njih je obuzeo Božji Duh.
22 Tada je sâm krenuo u Ramu.
Stigao je do velikog bunara u Sekuu pa se krenuo raspitivati gdje su Samuel i David.
Rečeno mu je da su u naselju gdje žive proroci, u Rami.
23 Krenuo je tamo, ali ga je obuzeo Božji Duh. Cijelim je putem prorokovao. 24 Ondje se skinuo i ležao gol, cijeli taj dan i noć. Tako je čak i Šaul prorokovao pred Samuelom. Zato se i govori: »Zar je i Šaul jedan od proroka?«
1 Od Pavla, pozvanog po Božjoj volji da bude apostol Isusa Krista.
I od Sostena, našega brata.
2 Božjoj Crkvi u Korintu, svetima u Isusu Kristu. Vi ste pozvani da budete Božji sveti ljudi, zajedno sa svima koji zazivaju ime našega Gospodina Isusa Krista, njihovoga i našega Gospodina, na bilo kojemu mjestu.
3 Neka s vama budu milost i mir od Boga, našega Oca, i od Gospodina Isusa Krista.
Zahvala Bogu
4 Neprestano zahvaljujem Bogu za vas zbog milosti koju vam je dao u Isusu Kristu. 5 U njemu ste postali bogati u svemu: i u govoru i u znanju. 6 Istina, koju smo vam prenijeli o Kristu, potvrdila se u vama 7 pa vam ne manjka ni jedan dar od Boga dok čekate dolazak našega Gospodina Isusa Krista. 8 On će vas učiniti čvrstima do kraja, tako da budete posve čisti na dan kada ponovo dođe Gospodin Isus Krist. 9 Vjeran je Bog koji vas je pozvao da dijelite život s njegovim Sinom Isusom Kristom, našim Gospodinom.
Problemi u korintskoj Crkvi
10 No, molim vas, braćo i sestre, u ime našega Gospodina Isusa Krista, da se međusobno slažete tako da među vama ne bude podjela. Molim vas da u mišljenju i u namjerama budete jedno. 11 Saznao sam, naime, braćo moja i sestre, od Klojinih ukućana, da se prepirete jedni s drugima. 12 Kad to kažem, mislim na to da jedan tvrdi kako pripada Pavlu, drugi Apolonu, jedan Kefi, a drugi opet Kristu. 13 Zar je Krist podijeljen? Nije Pavao taj koji je za vas bio razapet na križu niti ste bili kršteni u Pavlovo ime. 14 Hvala Bogu da nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa i Gaja, 15 jer sada nitko ne može reći da ste bili kršteni u moje ime. 16 Da, krstio sam i Stefaninu obitelj, ali ne sjećam se da sam ikoga drugog krstio. 17 Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam Radosnu vijest, i to ne govorničkom mudrošću, da Kristov križ ne bi izgubio svoju snagu. 18 Jer, vijest o križu zvuči kao besmislica izgubljenima, a nama, koji smo spašeni, ona je Božja sila 19 jer u Svetom pismu piše:
»Uništit ću mudrost mudrih
i odbacit ću razum pametnih.«[a]
20 Gdje je mudrac? Gdje je školovan čovjek? Gdje je filozof ovoga vremena? Nije li Bog pretvorio mudrost svijeta u ludost? 21 Svijet nije svojom mudrošću upoznao Boga. Nego, Bog je u svojoj mudrosti odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji povjeruju. 22 Židovi traže čudesne znakove kao dokaz, a Grci traže mudrost. 23 No mi propovijedamo o razapetome Kristu—to je za Židove zapreka, a za ostale narode glupost. 24 Ali za one koji su pozvani, i Židove i nežidove, Krist je Božja sila i Božja mudrost. 25 Božja je ludost mudrija od ljudske mudrosti i Božja je slabost jača od ljudske snage.
26 Sjetite se, braćo i sestre, da vas je pozvao Bog. Među vama nema mnogo mudrih po ljudskim mjerilima, ni mnogo moćnih, ni mnogo onih koji potječu iz utjecajnih obitelji. 27 No Bog je izabrao ono što je u očima svijeta ludost da bi posramio mudre. Bog je izabrao ono što je u svijetu slabo da bi posramio one koji su jaki. 28 Izabrao je ono što je u svijetu nevažno, prezreno i ništavno, da uništi ono što je u svijetu važno. 29 Tako se ni jedan čovjek ne može hvaliti pred njim. 30 Bog je izvor vašega života u Isusu Kristu. Krist je postao naša mudrost od Boga. Po njemu smo postali pravedni, posvećeni i oslobođeni od grijeha. 31 Stoga, kao što piše u Svetom pismu: »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.«[b]
Užasi opustošenog Jeruzalema
4 Kako je strašno što je potamnjelo zlato,
što je suho zlato izgubilo sjaj!
Prosuti su sveti dragulji
na svakom uličnom uglu.
2 Dragocjene ljude Siona
nekad su cijenili kao čisto zlato,
a sada ih smatraju bezvrijednima,
poput jeftinih posuda lončara.
3 Čak i šakali nude dojke
da bi napojili svoje mlade,
a moj narod odbacuje djecu,
poput nojeva u pustinji.[a]
4 Dojenčadi se od žeđi
za nepce jezik lijepi.
Djeca traže kruha,
a nitko im ga ne daje.
5 Oni koji su nekad jeli poslastice,
sada životare na ulicama,
oni koji su odrasli u skupocjenoj odjeći,
prekapaju po smetlištu.
6 Kazna za zlodjela mojeg naroda
teža je od kazne za grijehe Sodome,
a bila je razorena u tren oka,
i to ne ljudskom rukom.
7 Uglednici Jeruzalema bili su čišći od snijega
i bjelji od mlijeka,
tijela su im bila rumena kao koralj
i sjajna kao plavi dragulj.
8 A sada su im lica tamnija od čađe,
nitko ih na ulici ne prepoznaje.
Koža im se zalijepila za kosti,
suha kao kora drveta.
9 Bolje su prošli oni koje je ubio mač
nego oni koji su umrli od gladi.
Iz gladnih je život polako istekao
jer im polja nisu dala plodova.
10 Žene, inače samilosne,
vlastitim su rukama
kuhale svoju djecu.
Njima su se hranile
kad je uništen moj narod.
11 BOG je iskalio svoju srdžbu,
izlio je sav svoj ljuti gnjev.
Na Sionu je zapalio vatru
koja mu je spalila temelje.
12 Nisu vjerovali zemaljski kraljevi,
niti itko od stanovnika svijeta,
da će neprijatelji prodrijeti
kroz vrata Jeruzalema.
13 Sve je to zbog grijehâ njegovih proroka
i zlodjela njegovih svećenika.
Oni su usred Jeruzalema
prolijevali krv pravednikâ.
14 Sada slijepo tumaraju ulicama;
onečišćeni su krvlju
pa se nitko ne usuđuje
dotaknuti njihovu odjeću.
15 »Odlazite, nečisti!« viču im.
»Odlazite! Nemojte nas doticati!«
Postali su lutalice i bjegunci,
a drugi narodi govore:
»Ne želimo da žive s nama.«
16 Sâm BOG ih je raspršio
i više ne bdije nad njima.
Svećenicima se više ne ukazuje čast,
za starješine nema naklonosti.
17 Stanovnici Jeruzalema rekli su:
»Oči su nam oslabjele dok smo gledali
i uzalud pomoć čekali.
Naprezali smo oči iščekujući
narod koji nas nije mogao spasiti.
18 Neprijatelji su nas vrebali,
nismo smjeli izaći na ulice.
Kraj se bližio, dani su nam bili odbrojeni.
Da, naš kraj je došao.
19 Naši progonitelji bili su brži
od orlova na nebu.
Lovili su nas po brdima,
u zasjedi čekali u pustinji.
20 Naš kralj, BOŽJI pomazanik,
dah naših života,
uhvaćen je u njihove zamke.
Onaj za kojeg smo govorili:
‘Pod njegovom ćemo zaštitom živjeti
u sigurnosti među narodima.’«
21 Veseli se i raduj sada, narode Edoma,
ti koji živiš u zemlji Uz.
Ali i k tebi će doći čaša Božjega gnjeva—
napit ćeš se i skinuti gol.
22 Dovršena je tvoja kazna, narode Siona,
Bog ti neće produžiti progonstvo.
Ali kaznit će tvoja zlodjela, narode Edoma,
i razotkrit će tvoje grijehe.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International