M’Cheyne Bible Reading Plan

Pleme Dan osvaja grad Laiš

18 U ono vrijeme Izrael nije imao kralja. Ljudi iz plemena Dan tražili su zemlju koju bi naselili. Naime, još im nije bila dodijeljena zemlja kao ostalim izraelskim plemenima. ² Danovi su potomci iz cijeloga svog plemena odabrali petoricu sposobnih ratnika iz Sore i Eštaola pa su ih poslali u izviđanje i istraživanje zemlje.

Rekli su im: »Idite i istražite zemlju!«

Oni su otišli u Efrajimovo gorje. Došli su do Mikine kuće i ondje prenoćili.

³ Kad su bili blizu Mikine kuće, prepoznali su glas mladoga Levita. Svratili su i pitali ga: »Tko te doveo ovamo? Što radiš ovdje? Zašto si tu?«

⁴ Levit im je ispričao kako je Mika s njim postupio. Rekao je: »Mika me unajmio i postao sam njegov svećenik«.

⁵ Tada su mu rekli: »Molimo te, pitaj Boga za nas. Želimo znati hoće li naš pothvat biti uspješan«.

⁶ »Idite u miru«, odgovorio je svećenik. »BOG pazi na vaš pothvat.«

⁷ Mala je skupina od petorice ljudi nastavila svoj put. Stigli su u grad Laiš. Ljudi su ondje živjeli u sigurnosti, pod vladavinom Sidonaca. U gradu je bilo mirno i tiho te su imali svega i uživali u blagostanju. Živjeli su daleko od Sidonaca i nisu imali nikakve obveze prema drugim narodima.

⁸ Kad su se petorica izviđača vratila u Soru i Eštaol, njihova su ih braća pitala o zemlji u kojoj su bili.

⁹ Odgovorili su: »Spremite se i krenimo na njih. Vidjeli smo zemlju. Veoma je dobra. Što čekate? Nemojte oklijevati! Krenimo i zaposjednimo zemlju! ¹⁰ Ondje je narod koji ne očekuje napad. Zemlja je velika i ni u čemu ne oskudijeva. Bog nam je predaje.«

¹¹ Šesto naoružanih ljudi iz plemena Dan krenulo je iz Sore i Eštaola. ¹² Utaborili su se pored grada Kirjat Jearima u Judi. Zato se to mjesto, zapadno od Kirjat Jearima, i danas zove Mahane Dan^[a]. ¹³ Odatle su nastavili dalje u Efrajimovo gorje i stigli do Mikine kuće.

¹⁴ Petorica, koja su ranije išla u izviđanje zemlje oko grada Laiša, rekla su svojoj braći: »Znate li da u jednoj od ovih kuća postoji svećenički prsluk, kućni idoli, rezbareni kip i kip od srebra? Zato sad razmislite što ćete učiniti.«

¹⁵ Skrenuli su s puta i došli do Mikine kuće, u kojoj je živio mladi Levit. Pozdravili su mladića. ¹⁶ Šesto naoružanih Danovaca stajalo je pred ulazom u kuću. ¹⁷ Ona petorica, koja su ranije izviđala zemlju, ušla su u kuću i uzela rezbareni kip, svećenički prsluk, kućne bogove i srebrni kip. Svećenik je stajao pored ulaza, okružen sa šesto naoružanih ljudi.

¹⁸ Kad su ljudi ušli u Mikinu kuću i počeli uzimati stvari, svećenik ih je pitao: »Što to radite?«

¹⁹ »Tiho!« rekli su mu. »Rukom pokrij usta i dođi s nama. Budi nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenik u kući jednog čovjeka nego biti svećenik cijeloga izraelskog plemena u kojem je mnogo obitelji?«

²⁰ To se svidjelo svećeniku. Uzeo je prsluk, kućne bogove i rezbareni kip te pošao s ljudima iz Danovog plemena. ²¹ Krenuli su dalje svojim putem. Naprijed su bila djeca, životinje i stvari. ²² Kad su već odmaknuli od Mikine kuće, okupili su se ljudi iz Mikinog susjedstva i sustigli Danovce.

²³ Vikali su za njima. Danovci su se okrenuli i pitali Miku: »Što je tebi? Zašto vičete na nas?«

²⁴ »Uzeli ste moje svete predmete, koje sam napravio, i mog svećenika«, odgovorio je on. »Što mi je još ostalo? Kako me uopće možete pitati što mi je?«

²⁵ Danovci su mu tada rekli: »Ne podiži svoj glas. Među nama ima naglih ljudi koji bi te mogli napasti, a ti i tvoja obitelj izgubili biste život.«

²⁶ Danovci su krenuli dalje svojim putem. Mika je uvidio da su prejaki za njega pa se okrenuo i vratio kući.

²⁷ A Danovci su došli u Laiš, noseći predmete koje je Mika napravio i vodeći njegovog svećenika. Ondje su zatekli stanovnike u miru i sigurnosti, koji nisu očekivali napad. Pobili su ih mačevima i spalili grad. ²⁸ Stanovnicima grada nitko nije došao u pomoć jer su bili predaleko od grada Sidona i nisu imali saveznika. Bilo je to u dolini koja pripada gradu Bet Rehob. Danovci su obnovili grad i ondje se nastanili. ²⁹ Grad su nazvali Dan, po svome pretku Danu koji je bio Izraelov sin. No, izvorno, grad se zvao Laiš.

³⁰ Danovci su sebi postavili kip i štovali ga. Jonatan, Geršomov sin i Mojsijev^[b] potomak, i njegovi sinovi bili su svećenici Danovog plemena sve do vremena kad je narod bio odveden u ropstvo. ³¹ Danovci su sebi postavili idola kojeg je napravio Mika. Taj je kip stajao u Šilu sve dok je ondje bio Božji dom.

Pavao se obraća narodu

22 »Braćo i očevi naroda, poslušajte što imam reći pred vama u svoju obranu!« ² Kad su čuli da im se obratio na aramejskom, još su se više stišali. Tada je Pavao rekao: ³ »Ja sam Židov. Rođen sam u Tarzu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovom gradu. Bio sam Gamalielov učenik i on me potanko poučio Zakonu naših predaka. Revno sam služio Bogu, kao što to i vi danas činite. ⁴ Progonio sam i ubijao one koji su slijedili Put, uhićivao muškarce i žene te ih odvodio u zatvor. ⁵ O tome mogu posvjedočiti vrhovni svećenik i čitavo Vijeće starješina. Od njih sam primio pisma za našu židovsku braću u Damasku. Otišao sam onamo da uhitim Isusove sljedbenike i privedem ih u Jeruzalem da budu kažnjeni.«

Pavao govori o svom obraćenju

⁶ »Kad sam već bio blizu Damaska, negdje oko podne, odjednom je oko mene zasjalo jako svjetlo s neba. ⁷ Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ ⁸ Ja sam upitao: ‘Gospodine, tko si ti?’, a glas mi je odgovorio: ‘Ja sam Isus iz Nazareta kojega ti progoniš.’ ⁹ Oni koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlo, ali nisu čuli glas koji mi je govorio. ¹⁰ Ja sam upitao: ‘Što da radim, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i idi u Damask! Tamo će ti biti rečeno sve što ti je određeno da učiniš.’ ¹¹ Budući da je svjetlost bila toliko jaka da sam oslijepio, moji su me suputnici, vodeći me za ruku, odveli u Damask.

¹² Ondje se nalazio čovjek po imenu Ananija^[a], vjeran vršilac Zakona. Njega su cijenili svi tamošnji Židovi. ¹³ On mi je pristupio, stao pokraj mene i rekao: ‘Brate Savle, progledaj!’ Istoga sam trena progledao i ugledao Ananiju. ¹⁴ On mi je rekao: ‘Bog naših predaka izabrao te je da upoznaš njegovu volju. Izabrao te je da vidiš njegovog Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta. ¹⁵ Ti ćeš svim ljudima govoriti o njemu i o tome što si vidio i čuo. ¹⁶ A sada, ne čekaj ni trena! Ustani i krsti se! Operi se od svojih grijeha, zazivajući njegovo ime.’

¹⁷ Kad sam se vratio u Jeruzalem, otišao sam u Hram. Dok sam ondje molio, imao sam viđenje. ¹⁸ Ugledao sam Isusa kako mi govori: ‘Smjesta otiđi iz Jeruzalema, jer njegovi stanovnici neće prihvatiti ono što im namjeravaš govoriti o meni.’ ¹⁹ Ja sam odgovorio: ‘Gospodine, ovdašnji ljudi znaju da sam išao od sinagoge do sinagoge, hvatao i tukao one koji vjeruju u tebe. ²⁰ Znaju i da sam bio prisutan kad su ubili Stjepana, tvog svjedoka. Ja sam stajao ondje i to odobravao. Čak sam čuvao odjeću onima koji su ga ubijali.’ ²¹ Isus mi je na to rekao: ‘Idi! Poslat ću te daleko, k nežidovskim narodima.’«

²² Židovi su slušali Pavla sve dok nije izgovorio te riječi, a tada su počeli vikati: »Uklonite ovoga čovjeka s lica zemlje! On ne zaslužuje da živi.« ²³ Dok su tako vikali, trgali su sa sebe odjeću i bacali prašinu u zrak. ²⁴ A zapovjednik je naredio da Pavla odvedu u vojarnu. Zapovjedio je da ga bičuju kako bi saznali zašto su Židovi tako vikali protiv njega. ²⁵ Kad su ga počeli vezivati za bičevanje, Pavao se obratio časniku koji je ondje stajao: »Je li dopušteno bičevati rimskoga građanina kojemu nije dokazana nikakva krivnja?«

²⁶ Kad je to čuo, časnik je otišao zapovjedniku i rekao mu: »Što to radite? Pa ovaj čovjek je rimski građanin!«

²⁷ Zapovjednik je prišao Pavlu i upitao ga: »Reci mi, jesi li ti stvarno rimski građanin?«

Pavao je rekao: »Jesam.«

²⁸ Zapovjednik je odgovorio: »Ja sam morao puno platiti da steknem rimsko građanstvo.«

Pavao je rekao: »A ja sam se s njime rodio.«

²⁹ Vojnici, koji su se spremali ispitivati Pavla, odmah su odstupili. I zapovjednik se uplašio kad je uvidio da je Pavao rimski građanin, a da ga je on stavio u lance.

Pavao govori židovskim vođama

³⁰ Sutradan je zapovjednik htio doznati za što Židovi optužuju Pavla pa mu je skinuo lance. A vodećim svećenicima i cijelom židovskom Velikom vijeću naredio je da se sastanu. Tada je izveo Pavla i doveo ga pred njih.

Jeremija kupuje komad zemlje

32 U desetoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije^[a] (osamnaeste godine vladavine Nabukodonosora), Jeremija je čuo poruku od BOGA. ² U to je vrijeme vojska babilonskoga kralja opkolila Jeruzalem, a prorok Jeremija bio je u zatvoru koji se nalazio u dvorištu palače judejskoga kralja. ³ Tu ga je zatvorio judejski kralj Sidkija nakon što ga je pitao zašto je ovako prorokovao: »BOG kaže da će grad predati u ruke babilonskoga kralja. Nabukodonosor će zauzeti Jeruzalem, ⁴ a judejski kralj Sidkija neće uspjeti pobjeći pred Babiloncima i sigurno će se morati predati babilonskom kralju. Razgovarat će s njim licem u lice i gledati ga vlastitim očima. ⁵ Nabukodonosor će Sidkiju odvesti u Babilon, a Sidkija će ondje ostati, kaže BOG, dokle god sam ga odlučio kazniti. Čak i ako se budete borili protiv Babilonaca, nećete uspjeti.«

⁶ Dok je bio u zatvoru, Jeremija je rekao: »Primio sam ovu poruku od BOGA: ⁷ ‘Doći će Hanamel, sin tvog strica Šaluma. Tražit će od tebe da kupiš njegovu zemlju u Anatotu. Kao njegov najbliži rođak, imaš pravo i obvezu da je prvi kupiš.’«

⁸ Tada me u zatvoru posjetio bratić Hanamel, kao što mi je najavio BOG. Rekao je: »Kupi moju zemlju u Anatotu, na području Benjaminovog plemena. Ti imaš pravo i obvezu otkupa kao rođak. Otkupi je za sebe.«

Znao sam da je to bila poruka od BOGA. ⁹ Kupio sam, dakle, zemlju u Anatotu, a svome bratiću Hanamelu odvagnuo sedamnaest srebrnjaka^[b]. ¹⁰ Potpisao sam kupoprodajni ugovor zajedno sa svjedocima, zapečatio ga i izvagao srebro na vagi. ¹¹ Uzeo sam zapečaćeni primjerak ugovora, koji je sadržavao sve uvjete i odredbe kupoprodaje, kao i jedan primjerak bez pečata. ¹² Tada sam u nazočnosti svog rođaka Hanamela i svjedoka supotpisnika predao kupoprodajni ugovor na čuvanje Baruhu, Nerijevom sinu i Mahsejinom unuku. Sve sam to učinio pred svim Judejcima koji su bili smješteni u dvorištu stražarske kuće.

¹³ Pred svima njima, rekao sam Baruhu ¹⁴ da BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: »Uzmi ove dokumente, zapečaćeni i otvoreni ugovor. Stavi ih u glineni ćup da bi se dugo sačuvali. ¹⁵ Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže da će se u ovoj zemlji opet kupovati kuće, polja i vinogradi.«

¹⁶ Nakon što sam ugovor predao Baruhu, Nerijinom sinu, pomolio sam se BOGU:

¹⁷ Gospodaru BOŽE! Ti si svojom silom i snagom načinio nebesa i zemlju. Za tebe ništa nije nemoguće. ¹⁸ Vjerno iskazuješ ljubav tisućama ljudi, no kaznu izvršavaš čak i na potomcima onih koji su zgriješili. Veliki i silni Bože, čije ime je BOG Svevladar, ¹⁹ veliki su tvoji planovi i moćna su tvoja djela. Vidiš sve što ljudi rade i svakome uzvraćaš prema tome kako je živio i što je radio. ²⁰ Ti pokazuješ znamenja i izvodiš čuda. Činio si to u Egiptu i nastavio si činiti sve do danas, u Izraelu i među svim ljudima. Tako si se proslavio, a slavan si još i danas. ²¹ Svojom silom i snagom izveo si Izraelce iz Egipta uz pomoć znamenja i čuda koja su sve prestravila.

²² Dao si im ovu zemlju. Još si se njihovim precima zakleo kako ćeš im osigurati zemlju kojom teče med i mlijeko. ²³ Oni su ušli u tu zemlju i zaposjeli je, ali te nisu slušali. Nisu se pokorili tvojim odredbama niti činili išta od svega što si im zapovjedio pa si na njih sručio svu ovu nesreću.

²⁴ A sada su neprijatelji opkolili grad i podižu opsadne nasipe. Zbog rata, gladi i bolesti, grad će pasti u ruke babilonske vojske, koja kreće u napad. Sada se pred tobom događa sve što si najavio da će se dogoditi.

²⁵ A ti mi ipak govoriš, Gospodaru BOŽE, da pred svjedocima kupim zemlju i platim u srebru iako će grad uskoro pasti u ruke Babiloncima.

²⁶ Tada je Jeremija čuo BOGA kako mu govori: ²⁷ »Ja sam BOG svih ljudi na svijetu. Zar je meni išta nemoguće? ²⁸ Zato BOG kaže: ‘Predat ću uskoro grad Babiloncima i babilonskom kralju Nabukodonosoru. Oni će ga zauzeti. ²⁹ Babilonci već napadaju i ući će u grad te ga spaliti do temelja. Izgorjet će sve kuće na čijim su krovovima prinosili tamjan Baalu i prinose pića drugim lažnim bogovima. To je izazvalo moj gnjev. ³⁰ Izraelci i Judejci od samih su početaka stalno činili zlo i izazivali moj gnjev štujući idole koje su sami napravili, kaže BOG. ³¹ Od dana kada je sagrađen pa sve do danas, ovaj grad izaziva moju srdžbu i bijes. Zato ću ga ukloniti pred sobom. ³² Uništit ću ga zbog svih zlih djela koja su počinili Izraelci i Judejci. Razbjesnili su me njihovi kraljevi i velikodostojnici, svećenici i proroci, cijeli narod Jude i stanovnici Jeruzalema. ³³ Okrenuli su mi leđa umjesto svoja lica. Iako sam ih uporno poučavao, nisu me slušali. Nisu usvojili ono što sam ih učio. ³⁴ U Hram, koji je meni posvećen, postavili su svoje odvratne idole i tako ga zagadili. ³⁵ Podigli su svetišta lažnom bogu Baalu u dolini Ben Hinom i ondje palili svoje sinove i kćeri lažnom bogu Moleku. Takvo što ja im nikad nisam zapovjedio. Nikad mi ne bi palo na pamet da ih potičem da rade takve gnjusobe i da navodim Judejce na grijeh.’

³⁶ A o gradu za koji ljudi govore da će ga zauzeti babilonski kralj i uništiti ga ratom, glađu i bolestima, BOG Izraela kaže: ³⁷ ‘Skupit ću ih iz svih zemalja kamo sam ih protjerao u svome silnom bijesu i srdžbi. Dovest ću ih natrag i ovdje će opet mirno i sigurno živjeti. ³⁸ Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. ³⁹ Dat ću im da budu jednodušni u mislima i djelima te da me zauvijek poštuju, za svoje dobro i dobro svoje djece.

⁴⁰ Sklopit ću s njima savez koji će vrijediti zauvijek. Nikad se više neću okrenuti od njih. Činit ću im dobro. Učinit ću da budu prožeti strahopoštovanjem prema meni, da se više ne bi okrenuli protiv mene. ⁴¹ Radosno ću se brinuti za njih. Svim svojim srcem i dušom usadit ću ih u ovu zemlju.’

⁴² Jer, BOG kaže: ‘Kao što sam na njih sručio ovu strašnu nesreću, tako ću ih obasuti svim dobrima koja sam im obećavao. ⁴³ Vi danas govorite da je ova zemlja pusta i prazna, da nema ljudi ni životinja, da ju je zauzela babilonska vojska. Ipak, u njoj će se opet kupovati polja. ⁴⁴ Kupovat će se i plaćati polja, potpisivati kupoprodajni ugovori i udarati pečati pred svjedocima. Kupovat će se na području Benjaminovog plemena, u okolici Jeruzalema, po judejskim gradovima, gradovima u gorju, po brežuljcima na zapadu i u pustinji na jugu. Jer, ja ću ih vratiti kući.’« Tako je rekao BOG.

Prva knjiga Psalama

(Psalmi 1–41)

Sretna osoba

Kralj kao Božji sin