M’Cheyne Bible Reading Plan

Ruta i Boaz na gumnu

3 Nešto kasnije, Rutina svekrva Naomi rekla joj je: »Kćeri moja, moram ti naći dom u kojem ćeš biti zbrinuta. ² Kao što znaš, Boaz, s čijim si sluškinjama radila, naš je rođak. Poslušaj me: on će noćas raditi na gumnu^[a]. ³ Okupaj se i namiriši, lijepo se obuci i idi do gumna, ali ne prilazi mu dok se ne najede i napije. ⁴ Pogledaj gdje će leći pa mu otkrij noge i legni mu do nogu^[b], a on će ti reći što da učiniš.«

⁵ Ruta odgovori: »Učinit ću sve što si mi rekla.«

⁶ Ona ode do gumna i učini sve kako ju je svekrva uputila. ⁷ Boaz je jeo i pio te dobro raspoložen legao pokraj hrpe ječma i zaspao. Ruta je tiho prišla, otkrila mu noge i legla. ⁸ Usred noći Boaz se trgnuo i iznenađen pogledao, a ono—žena pokraj njegovih nogu!

⁹ »Tko si ti?« upita on.

»Ruta. Tebi pripadam«, odgovori mu. »Primi me k sebi^[c] jer si moj rođak i skrbnik.«

¹⁰ »BOG te blagoslovio, mila« odgovori on. »Ovo što si sad učinila za svoju obitelj još je više od onoga prije. Mogla si tražiti mladog muža, siromašnog ili bogatog, ali nisi. ¹¹ A sad, mila, ništa se ne brini! Učinit ću za tebe sve što tražiš jer svi u našem gradu znaju da si poštena žena. ¹² Istina je da sam ti rođak i da sam te dužan zbrinuti, ali postoji čovjek koji ti je bliži rod od mene. ¹³ Ostani ovdje do jutra pa ćemo onda vidjeti—ako te on primi pod svoje okrilje, neka bude tako. No, ako te on ne primi, zaklinjem se BOGU, ja ću te primiti. Spavaj ovdje do jutra.«

¹⁴ Tako je ona ostala spavati pokraj njega. Smatrao je kako ne bi bilo dobro da se pročuje da je žena došla na gumno pa je ustala dok je još bio mrak.

¹⁵ Tada joj je Boaz rekao: »Primi svoj ogrtač rukama i rastvori ga.«

Kad je rastvorila ogrtač, nasuo je u njega šest mjera ječma^[d] i natovario joj na leđa. Zatim se vratio u grad.

¹⁶ Ruta se vratila k svekrvi, a ona je upita: »Kako je bilo, kćeri?«

I Ruta joj ispriča sve što je Boaz učinio za nju ¹⁷ pa doda: »Dao mi je i sav ovaj ječam i rekao: ‘Ne možeš se vratiti svekrvi praznih ruku.’«

¹⁸ Naomi je rekla: »Strpi se, kćeri, dok ne doznaš što će biti. On se neće smiriti dok sve ne obavi. Još danas će se pobrinuti za to.«

Boaz uzima Rutu za ženu

4 Toga je dana Boaz otišao na mjesto za vijećanje kod gradskih vrata i sjeo ondje. Kad je naišao onaj rođak i skrbnik kojeg je spominjao, Boaz mu je rekao: »Prijatelju, dođi ovamo i sjedni.«

I on dođe i sjedne.

² Zatim Boaz zatraži desetoricu gradskih starješina da i oni sjednu s njima. Kad su svi sjeli, ³ on reče skrbniku: »Naomi se vratila iz Moaba i prodaje komad zemlje koji je pripadao našem rođaku Elimeleku. ⁴ Smatrao sam da te trebam obavijestiti o tome i predložiti da ga ti kupiš pred ljudima koji ovdje sjede i pred starješinama moga naroda. Ako ga namjeravaš otkupiti, otkupi ga. A ako ne, reci mi da znam jer ja imam pravo otkupa nakon tebe.«

On odgovori: »Otkupit ću ga.«

⁵ No Boaz nastavi: »Onog dana kad kupiš zemlju od Naomi, moraš uzeti i udovicu njenog pokojnog sina, Moapku Rutu, za ženu. Tako će se očuvati pokojnikova loza i zemlja kao vlasništvo njegove obitelji.«^[e]

⁶ Nato skrbnik odgovori: »U tom slučaju ne mogu kupiti zemlju jer ne želim umanjiti nasljedstvo svoje obitelji. Kupi je ti jer ja ne mogu.«

⁷ U to su se vrijeme u Izraelu otkup i prijenos imovine potvrđivali tako što bi jedna osoba izula sandalu i dala je drugoj. Tako su Izraelci ovjeravali da je postignut dogovor.

⁸ Zato je skrbnik rekao Boazu: »Ti kupi zemlju« pa je izuo sandalu i dao je Boazu^[f].

⁹ Tada je Boaz rekao starješinama i svima okupljenima: »Vi ste danas svjedoci da kupujem od Naomi sve što je bilo Elimelekovo, Kilionovo i Mahlonovo. ¹⁰ Također, uzimam sebi za ženu Moapku Rutu, Mahlonovu udovicu, da sačuvam pokojnikovo vlasništvo u njegovoj obitelji i da ga se uvijek sjećaju ljudi iz njegove obitelji i zavičaja. Vi ste danas tome svjedoci.«

¹¹ A starješine i svi koji su bili kod gradskih vrata potvrde: »Svjedoci smo. Dao BOG da žena, koja ulazi u tvoj dom, bude kao Rahela i Lea koje su podigle obitelj Izraelu, a ti da budeš ugledan u Efrati i slavan u Betlehemu. ¹² Neka ti BOG dâ mnogo djece s Rutom, da ti dom bude velik kao Peresov, kojeg je Tamara rodila Judi.«

¹³ Tako je Boaz uzeo Rutu u svoj dom i ona mu je postala ženom. Spavao je s njom i BOG joj je dao da zatrudni pa je rodila sina.

¹⁴ Žene su rekle Naomi: »Hvala BOGU, koji ti je danas dao ovo dijete za skrbnika. Neka postane slavan u Izraelu! ¹⁵ On će ti pružiti novi život i brinuti se o tebi u tvojoj starosti. A rodila ti ga je snaha koja te voli i koja ti vrijedi više od sedmorice sinova.«

¹⁶ Naomi je uzela dijete i stavila ga u krilo. Ona se dalje brinula o njemu.

¹⁷ Ime su djetetu dale susjede.

»Naomi opet ima sina«, rekle su i dale mu ime Obed^[g]. On je kasnije bio otac Jišaja, Davidovog oca.

Davidovo obiteljsko stablo

¹⁸ A ovo je Peresova loza:

Pavao na Malti

28 Nakon što smo sretno stigli na kopno, saznali smo da se otok zove Malta. ² Stanovnici otoka prema nama su se ponašali neobično ljubazno. Sve su nas srdačno primili i zapalili vatru jer je počela kiša i bilo je hladno. ³ Pavao je skupio hrpu granja i stavljao ga u vatru. Odjednom je, zbog vrućine, iz granja izašla zmija i ugrizla Pavla za ruku. ⁴ Kad su stanovnici vidjeli zmiju kako visi na Pavlovoj ruci, rekli su jedni drugima: »Ovaj je čovjek sigurno ubojica. Iako se spasio iz mora, Pravda mu nije dopustila da živi.« ⁵ A Pavao je stresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. ⁶ Mještani su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav pa su dugo čekali i promatrali ga. Kad su vidjeli da mu se nije dogodilo ništa loše, promijenili su mišljenje i rekli da je bog. ⁷ U blizini toga mjesta nalazila su se polja koja su pripadala poglavaru otoka. Zvao se Publije. On nas je primio u svoju kuću i tri nas dana ljubazno ugostio. ⁸ Publijev je otac ležao u krevetu jer je bolovao od groznice i dizenterije. Pavao je ušao u sobu da ga pogleda. Nakon što se pomolio, stavio je ruke na njega i ozdravio ga. ⁹ Potom su počeli dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. ¹⁰ Oni su nam iskazali mnoge počasti, a prije nego što smo isplovili, opskrbili su nas svime što nam je bilo potrebno.

Pavao odlazi u Rim

¹¹ Nakon tri mjeseca isplovili smo brodom koji je bio iz Aleksandrije i koji je prezimio na otoku. S prednje je strane imao znak bogova blizanaca^[a]. ¹² Stigli smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana, ¹³ a zatim smo isplovili prema Regiju. Sljedećeg dana podigao se južni vjetar i dan nakon toga stigli smo u Puteole. ¹⁴ Ondje smo zatekli neku braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima tjedan dana. Napokon smo stigli u Rim. ¹⁵ Tamošnji su vjernici saznali da dolazimo pa su izašli sve do Apijeve tržnice i Triju gostionica da nas dočekaju. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.

Pavao u Rimu

¹⁶ Kad smo stigli u Rim, Pavlu je bilo dopušteno da živi sâm, ali s njim je morao biti i vojnik koji bi ga čuvao.

¹⁷ Tri dana kasnije, Pavao je sazvao židovske vođe. Kad su se svi okupili, rekao im je: »Braćo, ja nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka. Pa ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali Rimljanima. ¹⁸ Rimljani su me ispitali i htjeli me osloboditi jer ničime nisam zaslužio smrtnu kaznu. ¹⁹ No kad su se Židovi tomu usprotivili, bio sam prisiljen zatražiti da mi se sudi pred carem. Međutim, ni za što ne optužujem svoj narod. ²⁰ Zbog toga sam i zatražio da vas vidim i razgovaram s vama; u ovim sam lancima upravo zato što vjerujem u nadu Izraela.«

²¹ Židovski su vođe rekli Pavlu: »Nismo iz Judeje primili nikakvo pismo o tebi. Ni jedan brat, koji je stigao odande, nije nam priopćio nikakvu novost niti iznio išta loše o tebi. ²² Ali htjeli bismo čuti tvoje stajalište jer znamo da se svuda govori protiv te sljedbe.«

²³ Ugovorili su s Pavlom dan kada će se sastati. Došli su k njemu u velikom broju, u kuću u kojoj je boravio, a on im je cijeli dan govorio o Božjem kraljevstvu i iznosio im svoje svjedočanstvo. Nastojao ih je uvjeriti u istinu o Isusu na temelju Mojsijevog zakona i proročkih knjiga. ²⁴ Neki su povjerovali u ono što je govorio, dok drugi nisu htjeli povjerovati. ²⁵ Nastala je prepirka i svi su se već bili spremni razići, a Pavao je tada dodao još samo ovo: »Dobro je Sveti Duh govorio kad je preko proroka Izaije rekao vašim precima:

²⁸ Stoga, znajte: Bog šalje ovo spasenje nežidovima. Oni će ga poslušati!« ^29 [c]

³⁰ Pune je dvije godine Pavao ostao u kući koju je sâm unajmio. U njoj je primao sve koji su mu dolazili. ³¹ Propovijedao je o Božjem kraljevstvu i učio o Gospodinu Isusu Kristu. Činio je to sasvim otvoreno i nitko ga u tome nije sprečavao.

Jeremija bačen u cisternu

38 Jeremija je govorio pred cijelim narodom, a to je čulo i nekoliko kraljevskih službenika. Bili su to Šefatija—Matanov sin, Gedalija—Pašhurov sin, Jukal—Šelemijin sin i Pašhur—Malkijin sin. Prorok je javno rekao: ² »BOG kaže da će svatko tko ostane u ovom gradu poginuti od mača, gladi ili bolesti. A tko se preda Babiloncima, uspjet će sačuvati svoj život. ³ BOG poručuje: ‘Jeruzalem će sigurno pasti u ruke vojske babilonskoga kralja. On će osvojiti grad.’«

⁴ Kad su službenici judejskoga kralja čuli što Jeremija govori, rekli su kralju: »Tog čovjeka treba pogubiti jer svojim riječima obeshrabruje vojnike koji su još preostali u gradu, kao i sve ostale. Jeremija se ne zalaže za dobrobit ovog naroda, nego za propast.«

⁵ »Postupite s njim kako želite«, odgovorio im je kralj Sidkija. »Ne mogu vas u tome spriječiti.«

⁶ Jeremiju su konopima spustili u praznu cisternu koja je pripadala kraljevom sinu Malkiji i nalazila se u stražarskom dvorištu. U njoj nije bilo vode, već samo mulj u koji je Jeremija utonuo.

⁷ Ebed Melek, Etiopljanin^[a], koji je bio službenik u kraljevskoj palači, čuo je kada su Jeremiju spustili u cisternu. Kralj je Sidkija sjedio na Benjaminovim vratima.^{[b] 8} Ebed Melek izašao je iz palače i otišao kralju. Rekao mu je: ⁹ »Moj gospodaru kralju, ovi su ljudi loše postupili bacivši proroka Jeremiju u praznu cisternu. Ondje će umrijeti od gladi jer u gradu ponestaje hrane.«

¹⁰ Kralj je zapovjedio Etiopljaninu Ebed Meleku: »Uzmi sa sobom trojicu^[c] ljudi i izvucite proroka Jeremiju iz cisterne prije nego što umre.«

¹¹ Ebed Melek je poveo ljude sa sobom. Prvo su otišli u prostoriju ispod skladišta kraljevske palače i uzeli odande stare krpe i iznošenu odjeću te ih konopcima spustili dolje, Jeremiji u cisternu. ¹² Etiopljanin Ebed Melek rekao je Jeremiji: »Podmetni ove krpe pod pazuhe da te užad ne povrijedi«, a Jeremija je tako i učinio. ¹³ Izvukli su ga konopima iz cisterne. Ostao je pod stražom u dvorištu palače.

Sidkija razgovara s Jeremijom

¹⁴ Kralj je Sidkija zapovjedio da mu dovedu proroka Jeremiju kod trećeg ulaza u BOŽJI Hram. Kralj mu je rekao: »Pitat ću te nešto, a ti mi odgovori i nemoj ništa prešutjeti.«

¹⁵ A Jeremija je rekao Sidkiji: »Ako ti sve kažem, vjerojatno ćeš me ubiti. Ako ti dam savjet, nećeš me poslušati.«

¹⁶ Tada se kralj Sidkija tajno zakleo Jeremiji: »Zaklinjem se BOGOM, koji nam daje dah života, neću te ubiti i neću te predati onima koji te žele ubiti.«

¹⁷ Jeremija je rekao Sidkiji: »BOG Svevladar, Bog Izraela, ti poručuje: ‘Samo ako se predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, preživjet ćeš. U tom slučaju grad neće biti spaljen, a ti i tvoja obitelj ostat ćete na životu. ¹⁸ Ako se ne predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, Jeruzalem će zauzeti Babilonci i spaliti ga do temelja, a ti nećeš uspjeti pobjeći.’«

¹⁹ No kralj je Sidkija rekao Jeremiji: »Bojim se Judejaca koji su prebjegli na stranu babilonske vojske. Strah me da ću biti predan njima na milost i nemilost.«

²⁰ »Babilonci te neće predati Judejcima«, odgovorio je Jeremija. »Samo poslušaj BOŽJU poruku, koju ti prenosim, i sve će biti dobro. Preživjet ćeš. ²¹ No, ako se odbiješ predati, BOG mi je pokazao što će se dogoditi s tobom. ²² Sve žene, koje ostanu u palači judejskoga kralja, bit će odvedene i predane dužnosnicima babilonskoga kralja. Te žene izrugivat će te pjesmom:

²³ Sve tvoje žene i djeca bit će izručeni Babiloncima. Ni ti im nećeš uspjeti pobjeći. Zarobit će te babilonski kralj, a grad će biti sav u plamenu.«

²⁴ Tada je Sidkija rekao Jeremiji: »Ako želiš ostati živ, nemoj da itko sazna za naš razgovor. ²⁵ Ako kraljevski službenici dočuju da smo razgovarali, pa te pod prijetnjom smrti zatraže da im prepričaš sve što si rekao kralju i što je kralj rekao tebi, ²⁶ ti im reci: ‘Molio sam kralja da me ne šalje natrag u zatvor ispod Jonatanove kuće. Umro bih da sam se tamo morao vratiti.’«

²⁷ I, zaista, svi su kraljevski službenici ispitivali Jeremiju o njegovom razgovoru s kraljem. On im je odgovarao kako ga je uputio kralj. Ostavili su ga na miru i nitko nije saznao o čemu su kralj i prorok razgovarali.

²⁸ A Jeremija je ostao zatvoren u dvorištu kraljevske palače sve do dana kad je Jeruzalem osvojen.

Pouzdanje u BOGA

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

BOG štiti slabe od zlih

Voditelju zbora, na osminu^[b]. Davidova pjesma.