M’Cheyne Bible Reading Plan

Samuelovo rođenje

1 U Efrajimovom gorju, u Rami, živio je neki čovjek iz Efrajimovog plemena, a zvao se Elkana. Bio je Jerohamov sin, Elihuov unuk, Tohuov praunuk i Sufov prapraunuk. ² Elkana je imao dvije žene, Anu i Peninu. Penina je imala djece, dok Ana nije mogla imati djece.

³ Svake je godine Elkana sa ženama išao iz svoga grada u Šilo, pokloniti se BOGU Svevladaru i prinijeti žrtvu. Ondje su Hofni i Pinhas, sinovi vrhovnog svećenika Elija, služili kao BOŽJI svećenici.

⁴ Kad god bi Elkana prinosio žrtvu, davao je dio mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima. ⁵ Ani bi davao dvostruki dio, jer ju je volio, unatoč tomu što joj BOG nije dao djecu^[a]. ⁶ Kako Ani BOG nije dao djecu, njezina ju je suparnica Penina stalno izazivala u namjeri da je uzruja. ⁷ Tako je to bilo iz godine u godinu. Kad god bi odlazili u BOŽJE svetište u Šilu, Penina bi toliko izazivala Anu da ona od jada i žalosti nije mogla niti jesti.

⁸ Elkana bi tada pitao Anu: »Zašto plačeš i ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od desetorice sinova?«

⁹ Jednom, nakon što su jeli i pili, Ana je ustala i otišla u svetište pred BOGA.

A svećenik Eli sjedio je na svojoj stolici pokraj ulaza u BOŽJE svetište.

¹⁰ Sva očajna, gorko je zaplakala, pa se pomolila BOGU. ¹¹ Zavjetovala se ovim riječima: »BOŽE Svevladaru, pogledaj me koliko sam jadna. Tvoja sam sluškinja. Nemoj me zaboraviti. Ako dobijem muško dijete, posvetit ću ga tebi, da ti služi do smrti, a ni britva mu neće prijeći preko glave.«^[b]

¹² Kako se Ana dugo molila, Eli je promatrao njezina usta. ¹³ Molila je u sebi—micale su joj se usne, a glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je ¹⁴ rekao: »Dokle ćeš se opijati ženo? Ostavi se vina.«

¹⁵ »Nije, gospodaru, to što misliš«, odgovorila mu je Ana, »nego sam očajna. Nisam pila ni vino ni pivo. Izlijevala sam svoje srce pred BOGOM. ¹⁶ Nemoj misliti da sam poročna. Molila sam ovdje zbog svoje velike muke i žalosti.«

¹⁷ Nato joj je Eli odgovorio: »Idi u miru i neka ti Izraelov Bog ispuni molbu koju si mu uputila.«

¹⁸ Ana je dodala: »Nadam se da ćeš biti zadovoljan svojom sluškinjom.«

Nakon toga je otišla svojim putem pa je onda i nešto pojela. Više nije imala tužan izraz lica.

¹⁹ Sutradan su svi poranili, poklonili se BOGU i vratili kući u Ramu. Elkana je spavao s Anom, a BOG je se sjetio. ²⁰ Tako je ona zatrudnjela pa je došlo i vrijeme da rodi. Rodila je sina i dala mu ime Samuel^[c]. Rekla je: »Tražila sam ga od BOGA.«

Ana posvećuje Samuela Bogu

²¹ Kad je Elkana ponovo išao s obitelji prinijeti godišnju žrtvu BOGU i tako izvršiti zavjete, ²² Ana nije išla s njima. Rekla je mužu: »Čim dječaka prestanem dojiti, dovest ću ga pred BOGA jer će ondje ostati cijeli svoj život^[d].«

²³ Nato je Elkana rekao: »Učini kako misliš da je najbolje. Ostani kod kuće dok ne prestaneš dojiti. Neka ti BOG pomogne da ispuniš obećanje.«

Ana je ostala kod kuće dojiti i čuvati svog sina dok ga više nije trebalo dojiti. ²⁴ Kad je prestala dojiti, povela ga je, još onako maloga, u BOŽJE svetište u Šilu. Povela je i junca starog tri godine, nešto brašna i mijeh^[e] vina.

²⁵ Kad su zaklali i žrtvovali junca, dječaka su doveli Eliju. ²⁶ Ana mu je tada rekla: »Gospodaru moj! Kunem ti se, ja sam ona žena koja je stajala ovdje pokraj tebe i molila se BOGU. ²⁷ Molila sam tada za ovo dijete, a BOG mi je ispunio molbu koju sam mu uputila. ²⁸ Zato ga sad dajem BOGU—neka mu služi cijeli svoj život.«

Tada se i Elkana^[f] poklonio pred BOGOM.

1 Pozdrav od Pavla, sluge Krista Isusa, kojeg je Bog pozvao da bude apostol i izabrao ga da objavljuje Božju Radosnu vijest, ² koju su već prije objavljivali proroci u Svetom pismu. ³ Vijest je to o Božjem Sinu, koji po rođenju potječe iz Davidove obitelji, ⁴ a po Duhu koji posvećuje i uskrsnućem od mrtvih pokazao se Božjim Sinom u svoj sili. On je Isus Krist, naš Gospodar.

⁵ Po njemu sam primio dar da budem apostol kako bih sve nežidovske narode pozvao da vjeruju u njega i da mu budu poslušni. ⁶ I vi ste među njima, i vas je Bog pozvao da pripadate Isusu Kristu.

⁷ Pišem svima vama u Rimu, koje Bog voli i poziva da budete Božji sveti ljudi. Neka milost i mir od Boga, našeg Oca, i Gospodina Isusa Krista budu s vama.

Molitva zahvale

⁸ Prije svega, zahvaljujem Bogu po Isusu Kristu za sve vas jer se o vašoj vjeri priča po cijelom svijetu. ⁹ Bog, kojemu služim svojim srcem, propovijedajući Radosnu vijest o njegovom Sinu, svjedok mi je da vas se uvijek sjetim, svaki put kada molim. ¹⁰ Stalno molim da mi se pruži prilika da vas posjetim, ako Bog tako bude htio. ¹¹ Zaista vas želim vidjeti da bih vam mogao dati duhovni dar koji će vas ojačati. ¹² Tako ćemo zajedničkom vjerom hrabriti jedni druge.

¹³ Braćo i sestre, želim da znate da sam vas puno puta namjeravao posjetiti, da i među vama uberem plodove, kao što sam ih ubrao među drugim nežidovima. No sve do sada bio sam spriječen.

¹⁴ Imam jednaku obvezu prema svima: prema civiliziranima i divljacima^[a], prema obrazovanima i neobrazovanima. ¹⁵ Zbog toga sam spreman objaviti Radosnu vijest i vama koji ste u Rimu.

¹⁶ Ne sramim se, naime, Radosne vijesti jer je to sila kojom Bog spašava svakoga tko vjeruje, najprije Židove, a potom i nežidove. ¹⁷ U Radosnoj je vijesti objavljen Božji način postizanja pravednosti koji počinje i završava vjerom, baš kao što piše u Svetom pismu: »Pravednik će živjeti po vjeri.«^[b]

Svi su sagriješili

¹⁸ S Neba se očituje Božji bijes usmjeren protiv svih bezbožnika i zlih djela što ih čine ljudi koji svojim nepravednim životima priječe istinu. ¹⁹ Taj se bijes očituje zato što je Bog jasno objavio ono što se može znati o njemu.

²⁰ Vječna moć i božanstvo Božje su nevidljive osobine, ali se od početka svijeta mogu opažati i razumjeti u onome što je Bog stvorio. Stoga, nemaju nikakve isprike za svoja zla djela. ²¹ Premda su poznavali Boga, nisu mu iskazivali štovanje niti mu zahvaljivali kao Bogu. Umjesto toga, misli su im postale isprazne, a njihova su nerazborita srca potamnjela. ²² Iako su govorili da su mudri, postali su ludi. ²³ Slavu besmrtnoga Boga zamijenili su obožavanjem kipova napravljenih u obliku smrtnog čovjeka, ptica, divljih zvijeri ili zmija.

²⁴ Zbog toga ih je Bog prepustio seksualnoj nečistoći i drugim zlim željama što su ih imali u srcima te ih pustio da sami obeščaste svoja tijela. ²⁵ Istinu o Bogu zamijenili su lažima, štovali su i služili stvarima, onome što je stvoreno, umjesto Stvoritelju koji zaslužuje vječnu slavu. Amen.

²⁶ Bog ih je, dakle, prepustio njihovim sramotnim strastima. Njihove su žene zamijenile prirodne spolne odnose neprirodnima, ²⁷ a isto su tako i muškarci prestali spavati sa ženama i poveli se za pohotom prema drugim muškarcima. Počeli su činiti sramotne stvari jedni s drugima pa su primili zasluženu kaznu za svoju nastranost.

²⁸ Budući da nisu smatrali važnim čuvati istinsko poznavanje Boga, on ih je ostavio u njihovim izopačenim mislima koje su ih navele da čine zlo. ²⁹ Puni su svih vrsta grijeha, pokvarenosti, pohlepe i zlobe. Njima vlada zavist, ubojstvo, svađa, prevara i podmukle nakane. Blate i ogovaraju jedni druge, ³⁰ klevetnici su, mrze Boga, bezobrazni su, umišljeni, neprestano se hvale, u zlu su domišljati, neposlušni su roditeljima, ³¹ nerazumni su, ne ispunjavaju svoja obećanja, nemaju srca ni samilosti prema drugima. ³² Bez obzira na to što znaju Božja upozorenja da oni koji tako žive zaslužuju smrt, ne samo što tako žive nego čak i odobravaju drugima da tako čine.

Pad Jeruzalema

(2 Kr 25,1-12; Jr 52,4-16)

39 U devetoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, u desetome mjesecu, babilonski je kralj Nabukodonosor s cijelom svojom vojskom krenuo na Jeruzalem i opkolio ga. ² Potrajalo je to do jedanaeste godine Sidkijine vladavine, do devetog dana u četvrtome mjesecu, kad su probijene gradske zidine. ³ Na Srednjim su se gradskim vratima okupili svi visoki dužnosnici babilonskoga kralja. Bili su tu Nergal Šareser—Samgar, Nebo Sarsekim—Rabsaris, Nergal Šareser—Rabmag^[a] i svi ostali službenici babilonskoga kralja.

⁴ Kad su judejski kralj Sidkija i njegovi vojnici vidjeli što se događa, počeli su noću bježati iz grada. Izašli su kroz kraljev vrt na vrata, između dva zida, i krenuli u pustinju. ⁵ No babilonska je vojska krenula u potjeru za njima. Uhvatili su Sidkiju na ravnici kod Jerihona. Zarobili su ga i odveli pred kralja Nabukodonosora u Riblu, u zemlju Hamat. Nabukodonosor mu je ondje izrekao presudu. ⁶ Babilonski je kralj u Ribli pred Sidkijom pogubio njegove sinove i sve vodeće Judejce. ⁷ Zatim mu je dao iskopati oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon.

⁸ Babilonci su zapalili kraljevsku palaču i kuće stanovnika grada te porušili zidine Jeruzalema. ⁹ Zapovjednik kraljevske straže, Nebuzaradan, u Babilon je poveo, kao zarobljenike, sve koji su ostali u gradu, kao i one koji su se već predali kralju Nabukodonosoru. ¹⁰ U Judeji je ostavio samo najsiromašnije ljude, koji nisu ništa posjedovali, pa im je dao da obrađuju vinograde i polja.

¹¹ A babilonski je kralj Nabukodonosor u vezi Jeremije izdao naredbu zapovjedniku kraljevske straže Nebuzaradanu: ¹² »Nađi ga i dobro se pobrini za njega. Nemoj mu nauditi. Daj mu sve što traži.«

¹³ Tada su zapovjednik kraljevske straže Nebuzaradan, Nebušazban—Rabsaris, Nergal Šarezer—Rabmag i ostali dvorski službenici babilonskoga kralja ¹⁴ poslali po Jeremiju i izvukli ga iz zatvora u dvorištu palače. Povjerili su ga na brigu Gedaliji^[b], Ahikamovom sinu i Šafanovom unuku. Gedalija ga je sa sobom odveo kući pa je tako Jeremija ostao među svojim narodom u Judeji.

Božja poruka Ebed Meleku

¹⁵ Ranije, dok je bio zatvoren u dvorištu palače, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ¹⁶ »Idi i reci Etiopljaninu Ebed Meleku^[c] da mu BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Sručit ću sada na ovaj grad nesreću koju sam najavio. Ništa se dobro neće dogoditi. Ispunit ću svoja obećanja tebi pred očima. ¹⁷ No tebe ću spasiti, kaže BOG. Nećeš biti predan ljudima od kojih strahuješ. ¹⁸ Spasit ću te. Nećeš poginuti od mača. U ratu ćeš sačuvati svoj život, a samo zbog toga što si mi vjerovao’, rekao je BOG.«

Molitva za pomoć

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Ljudska pokvarenost

(Ps 53)

Voditelju zbora. Davidova pjesma.