M’Cheyne Bible Reading Plan

Samson se sukobljava s Filistejcima

15 Nakon nekog vremena, u vrijeme kad se žanje žito, Samson je otišao posjetiti svoju ženu. Uzeo je kozlića kao poklon.

Rekao je: »Idem u sobu kod svoje žene«. No njezin mu otac nije dopustio da uđe.

² Rekao je: »Mislio sam da si je zamrzio pa sam je dao tvome svadbenom kumu za ženu. Njezina je mlađa sestra još ljepša. Molim te, uzmi nju za ženu.«

³ A Samson je rekao: »Sad imam dobar razlog da Filistejcima nanesem zlo, a da me nitko ne okrivljuje.«

⁴ Otišao je i uhvatio tristo lisica. Svezao je lisice repovima u parove i na svaki par repova privezao baklju. ⁵ Zapalio je baklje i pustio lisice u filistejska žitna polja. Izgorjelo je i žito u snopovima i ono nepožnjeveno. Požar je također spalio vinograde i maslinike.

⁶ Filistejci su pitali: »Tko je ovo učinio?« Odgovorili su im: »Samson, zet čovjeka iz Timne, koji je Samsonovu ženu dao njegovome svadbenom kumu.«

Tada su Filistejci otišli i spalili Samsonovu ženu i njezinog oca.

⁷ Samson im je rekao: »Zbog ovog što ste učinili, zaklinjem se da neću stati dok vam se ne osvetim.«

⁸ Napao ih je i mnoge poubijao. Potom se nastanio u jednoj pećini, na Etamskoj stijeni.

⁹ A filistejska je vojska došla u Judinu zemlju i utaborila se. Raširili su se do mjesta zvanog Lehi.

¹⁰ Judejci su ih pitali: »Zašto ste krenuli u rat protiv nas?«

»Došli smo po Samsona«, odgovorili su oni. »Želimo ga zarobiti. Učinit ćemo mu isto što je on učinio nama.«

¹¹ Tada je tri tisuće Judejaca otišlo do pećine na Etamskoj stijeni. Rekli su Samsonu: »Zar ti ne znaš da Filistejci vladaju nama? Što si nam to učinio?«

»Učinio sam im samo ono što su oni učinili meni«, odgovorio je Samson.

¹² Rekli su mu: »Došli smo ovamo da te vežemo i predamo Filistejcima.«

A Samson im je nato rekao: »Zakunite se da mi nećete nauditi.«

¹³ »Nećemo«, odgovorili su oni. »Mi ćemo te samo vezati i predati njima. Nećemo te ubiti.«

Vezali su ga dvama novim konopima i doveli s Etamske stijene. ¹⁴ Kad su stigli do mjesta Lehi, Filistejci su im vičući potrčali ususret. Tada je Samsona snažno obuzeo BOŽJI duh, a konopi na njegovim rukama postali su poput niti koje izgaraju u plamenu. Raspali su se i otpali mu s ruku. ¹⁵ Pronašao je čeljust uginulog magarca, zgrabio je rukom i njome pobio tisuću ljudi.

¹⁶ Potom je rekao:

¹⁷ Kad je to izgovorio, bacio je čeljust. Zato se to mjesto zove Ramat Lehi^[b].

¹⁸ Samson je bio jako žedan. Zavapio je BOGU i rekao: »Dao si svome slugi da svojim rukama izbori ovu veliku pobjedu. Trebam li sad umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?«

¹⁹ Tada je Bog, tu kod mjesta Lehi, rastvorio pukotinu u zemlji iz koje je izvirala voda i Samson je pio. Povratila mu se snaga pa je živnuo. Zato se taj izvor zove En Hakore^[c]. I danas je ondje, pokraj mjesta Lehi.

²⁰ Samson je dvadeset godina bio sudac u Izraelu, u vrijeme vladavine Filistejca.

Pavao u Efezu

19 Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa ² ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?«

Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.«

³ »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je.

Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«

⁴ »Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«

⁵ Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. ⁶ Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. ⁷ Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca.

⁸ Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo. ⁹ No neki su od njih bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave. ¹⁰ To je trajalo dvije godine pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli Gospodinovu riječ.

Skevini sinovi

¹¹ Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda. ¹² Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i marame, koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli su duhovi izlazili iz njih.

¹³ Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!« ¹⁴ To su radila sedmorica sinova nekoga židovskoga vodećeg svećenika koji se zvao Skeva.

¹⁵ A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?«

¹⁶ Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i ranjeni pobjegli iz kuće. ¹⁷ Za to su saznali svi Židovi i Grci, koji su živjeli u Efezu, i sve ih je obuzeo strah, a ime Gospodina Isusa još se više veličalo. ¹⁸ Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela, ¹⁹ a mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka^[a]. ²⁰ Tako se Gospodinova riječ silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju.

Pavao se sprema na put

²¹ Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.« ²² I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji.

Nemiri u Efezu

²³ Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta. ²⁴ Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne modele hramova božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu. ²⁵ Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom. ²⁶ I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi napravljeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi. ²⁷ Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i, ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoje veličanstvo.«

²⁸ Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!« ²⁹ Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar. ³⁰ Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu to nisu dopustili Gospodinovi sljedbenici. ³¹ Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar. ³² Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili. ³³ Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa. ³⁴ Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Velika je efeška Artemida!«

³⁵ Gradski je službenik umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinoga kipa koji je pao s neba? ³⁶ To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno. ³⁷ Dovukli ste ovu dvojicu ovamo iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice. ³⁸ Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge. ³⁹ A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa. ⁴⁰ Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež jer nema razloga za ovaj sastanak.« ⁴¹ Kad je to rekao, gradski je službenik raspustio skup.

Prorok Hananija protiv Jeremije

28 Iste godine, u petome mjesecu, u četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, javno mi se obratio prorok Hananija iz Gibeona, Azurov sin. Pred svećenicima i narodom okupljenim u Hramu, izjavio je: ² »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Slomit ću jaram u koji je babilonski kralj upregnuo Judejce. ³ U roku dvije godine vratit ću u Jeruzalem sve predmete koje je babilonski kralj Nabukodonosor odnio iz BOŽJEGA Hrama u Babilon. ⁴ Također, dovest ću natrag judejskoga kralja Jojakina, Jojakimovog sina, kao i sve druge judejske prognanike koji su bili prisiljeni otići u Babilon. Jer, slomit ću jaram u koji je babilonski kralj upregnuo Judejce.’« Tako je, prema Hananiji, govorio BOG.

⁵ Tada je prorok Jeremija pred svim svećenicima i ljudima okupljenima u BOŽJEM Hramu, odgovorio proroku Hananiji. ⁶ Rekao je: »Amen! I ja bih želio da BOG ispuni tvoje riječi. Volio bih da vrati hramske predmete i sve judejske prognanike iz Babilona u Jeruzalem.

⁷ Ali, ipak, poslušaj što ću reći tebi i svim ovim ljudima. ⁸ Proroci, koji su živjeli davno prije nas, upozoravali su mnoge zemlje i velika kraljevstva da će doživjeti ratove, bijedu i bolesti. ⁹ No, ako prorok najavljuje mir, treba pričekati i vidjeti što će biti. Tek kad se njegove riječi ispune, može se znati je li ga zaista poslao BOG.«

¹⁰ Tada je prorok Hananija skinuo volovski jaram s Jeremijinih ramena i razbio ga. ¹¹ Pred svima je rekao: »BOG poručuje: ‘U roku dvije godine, ovako ću slomiti jaram babilonskoga kralja Nabukodonosora i skinuti ga s leđa svih naroda.’«

A prorok Jeremija tada je otišao iz Hrama.

¹² Ubrzo nakon što je prorok Hananija slomio volovski jaram, koji je Jeremija javno nosio na ramenima, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ¹³ »Reci Hananiji da mu BOG poručuje: ‘Razbio si drveni jaram, ali on će sada biti zamijenjen željeznim! ¹⁴ Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, govori: Upregnuo sam sve narode u željezni jaram, kako bi služili babilonskom kralju Nabukodonosoru. Robovat će kralju kojeg će slušati čak i divlje zvijeri.’«

¹⁵ Tada je prorok Jeremija rekao proroku Hananiji: »Slušaj, Hananija! BOG te nije poslao, a ti si ipak poticao ove ljude da povjeruju u laž. ¹⁶ Zato ti BOG poručuje: ‘Uskoro ću te ukloniti s lica zemlje. Umrijet ćeš još ove godine jer si govorio laži protiv BOGA.’«

¹⁷ Prorok Hananija umro je iste godine u sedmome mjesecu.

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Lk 22,1-2; Iv 11,47-53)

14 Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa. ² Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.«

Djelo ljubavi jedne žene

(Mt 26,6-13; Iv 12,1-8)

³ Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu.

⁴ Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje? ⁵ Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili.

⁶ A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo. ⁷ Siromašni će uvijek biti među vama^[a] i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe.

⁸ Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop. ⁹ Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.«

Judina izdaja

(Mt 26,14-16; Lk 22,3-6)

¹⁰ Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa. ¹¹ Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa.

Priprema pashalne večere

(Mt 26,17-19; Lk 22,7-13)

¹² Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?«

¹³ Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga ¹⁴ i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’ ¹⁵ On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.«

¹⁶ Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru.

Posljednja večera

(Mt 26,20-30; Lk 22,14-23; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)

¹⁷ Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom. ¹⁸ Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.«

¹⁹ Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?« ²⁰ On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom. ²¹ Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.«

²² Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!«

²³ Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje.

²⁴ I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja novi Savez. ²⁵ Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«

²⁶ Zatim su pjesmom slavili Boga i krenuli na Maslinsku goru.

Učenici napuštaju Isusa

(Mt 26,31-35; Lk 22,31-34; Iv 13,36-38)

²⁷ Isus im je rekao: »Svi ćete se pokolebati jer je pisano:

²⁸ Ali kad ustanem od mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.«

²⁹ Petar mu je na to rekao: »Ako svi ostali i izgube vjeru, ja neću.«

³⁰ A Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: danas—još ove noći—prije negoli pijetao dvaput zapjeva, tri puta ćeš me se odreći.«

³¹ Ali Petar je još odlučnije rekao: »Čak i ako moram umrijeti s tobom, nikad neću reći da te ne poznajem!« Tako su rekli i svi ostali učenici.

Isusova molitva uoči muke

(Mt 26,36-46; Lk 22,39-46)

³² Zatim su došli na mjesto zvano Getsemani. Isus je rekao učenicima: »Sjednite ovdje dok ja molim!« ³³ Sa sobom je poveo Petra, Jakova i Ivana. Silno se uznemirio i rastužio ³⁴ pa im rekao: »Duša mi je žalosna do smrti. Budite ovdje i bdijte!«

³⁵ Otišao je malo dalje i pao na zemlju. Molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe vrijeme patnje. ³⁶ Molio je: »Abba^[c], Oče, ti sve možeš. Ukloni ovu čašu^[d] od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.«

³⁷ Zatim se vratio k učenicima, našao ih kako spavaju i rekao Petru: »Spavaš li, Šimune? Nisi mogao bdjeti ni jedan sat? ³⁸ Ostanite budni i molite! Tako ćete se oduprijeti iskušenju. Duh je voljan, ali je tijelo slabo.«

³⁹ Isus je ponovo otišao od njih pa je molio istim riječima. ⁴⁰ Kad se vratio k učenicima, našao ih je kako spavaju. Oči su im se same sklapale i nisu znali što da mu kažu.

⁴¹ Kad je treći put došao k njima, rekao im je: »Zar još uvijek spavate i odmarate se? Dosta je bilo! Došlo je vrijeme da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika. ⁴² Ustanite! Idemo! Evo, dolazi onaj koji će me izdati.«

Isusovo uhićenje

(Mt 26,47-56; Lk 22,47-53; Iv 18,3-12)

⁴³ Dok je Isus još govorio, pojavio se Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo mnoštvo s mačevima i toljagama—poslali su ih vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine.

⁴⁴ Izdajnik je s njima ugovorio znak: »Onaj kojega poljubim—taj je. Uhitite ga i odvedite pod stražom!« ⁴⁵ I čim je došao do Isusa, Juda mu je rekao: »Učitelju!« i poljubio ga. ⁴⁶ Na to su Isusa odmah zgrabili i uhitili. ⁴⁷ Jedan od učenika, koji je stajao u blizini, izvukao je mač i udario slugu vrhovnoga svećenika te mu odsjekao uho.

⁴⁸ Tada im je Isus rekao: »Zar ste me došli uhvatiti kao razbojnika, s mačevima i toljagama? ⁴⁹ Bio sam s vama svaki dan, poučavao u Hramu i niste me uhitili. Ali ono što piše u Svetom pismu, mora se ispuniti.« ⁵⁰ A učenici su svi napustili Isusa i pobjegli.

⁵¹ Samo je neki mladić slijedio Isusa. Na sebi je imao laneno platno. I njega su pokušali uhititi, ⁵² ali on je zbacio platno i pobjegao gol.

Isus pred židovskim vođama

(Mt 26,57-68; Lk 22,54-55.63-71; Iv 18,13-14.19-24)

⁵³ Isusa su doveli vrhovnom svećeniku. Okupili su se svi vodeći svećenici, starješine i učitelji Zakona. ⁵⁴ Petar je izdaleka slijedio Isusa do dvorišta kuće vrhovnoga svećenika. Sjeo je ondje zajedno sa stražarima i grijao se pokraj vatre.

⁵⁵ Vodeći su svećenici i cijelo vijeće pokušali naći dokaze protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt, ali nisu uspjeli. ⁵⁶ Mnogi su lažno svjedočili protiv Isusa, no njihova se svjedočenja nisu poklapala.

⁵⁷ Tada su neki ustali i počeli lažno svjedočiti. Govorili su: ⁵⁸ »Čuli smo ga kako govori: ‘Srušit ću ovaj Hram, koji su napravile ljudske ruke, i za tri ću dana sagraditi drugi, koji neće napraviti ljudske ruke.’« ⁵⁹ Međutim, ni njihovo se svjedočenje nije poklapalo.

⁶⁰ Tada je vrhovni svećenik stao pred njih i upitao Isusa: »Zašto ništa ne odgovaraš? Kakvo je to svjedočenje koje ovi ljudi iznose protiv tebe?« ⁶¹ A Isus je šutio i nije odgovarao.

Vrhovni ga je svećenik ponovo upitao: »Jesi li ti Krist, Sin blagoslovljenoga Boga?«

⁶² »Jesam—odgovorio je Isus—I vidjet ćete Sina Čovječjega kako sjedi s desne strane Svemoćnoga i dolazi na nebeskim oblacima.« ⁶³ Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Zar još uopće trebaju svjedoci? ⁶⁴ Čuli ste ovo bogohuljenje, što mislite?«

Svi su ga proglasili krivim i osudili na smrt. ⁶⁵ Neki su počeli pljuvati po njemu. Pokrivali su mu lice i udarali ga, govoreći: »Prorokuj sada! Tko te udario?« A stražari su mu udarali pljuske.

Petar se odriče Isusa

(Mt 26,69-75; Lk 22,56-62; Iv 18,15-18.25-27)

⁶⁶ Dok je Petar još bio dolje u dvorištu, došla je neka sluškinja vrhovnoga svećenika. ⁶⁷ Spazila je Petra kako se grije pokraj vatre, pogledala ga i rekla: »Ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.«

⁶⁸ A Petar je to zanijekao: »Ne znam i ne razumijem o čemu govoriš.« Zatim se udaljio u prednji dio dvorišta, a pijetao je zapjevao.^[e]

⁶⁹ Kad ga je sluškinja vidjela, opet je govorila onima koji su ondje stajali: »Ovaj je čovjek jedan od njih.« ⁷⁰ A Petar je opet zanijekao.

Nakon nekog vremena, okupljeni su rekli Petru: »Ti si zasigurno jedan od njih. I ti si iz Galileje.«

⁷¹ A Petar se počeo kleti i preklinjati: »Ne poznajem čovjeka o kojem govorite!«

⁷² I odmah nakon toga pijetao je i drugi put zapjevao, a Petar se prisjetio što mu je Isus bio rekao: »Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, ti ćeš me triput zatajiti.« Tada je zaplakao.