Old/New Testament
12 Efrajim je pastir vjetru,
sve više laže i čini nasilje.
Narod sklapa savez s Asircima,
a Egiptu uljem plaća danak.
2 BOG podiže tužbu protiv Jude.
Kaznit će Jakova zbog loših postupaka,
uzvratit će mu za sva zlodjela.
3 Jer, još je u majčinoj utrobi
pokušao prevariti brata.[a]
A kad je bio odrastao muškarac,
potukao se s Bogom.
4 S anđelom se hrvao i pobijedio,[b]
a onda je plačući tražio blagoslov.
U Betelu je Boga susreo
i s njim razgovarao.
5 A to je BOG Svevladar,
ime mu je JAHVE.
6 Zato se vratite svom Bogu,
držite se vjernosti i pravde,
uvijek se na Boga oslanjajte.
7 Izraelci su kao pohlepni kanaanski trgovci
koji vole varati na vagi.
8 Efrajim govori: »Bogat sam!
Sâm sam stekao svoje bogatstvo.
Ljudi me nisu vidjeli da kradem,
nitko mi ne može reći da sam kriv.«
9 »Ja sam tvoj BOG,
koji te izveo iz Egipta.
Opet ću učiniti da živiš u šatorima,
kao prije, kad smo se sretali u pustinji.
10 Govorio sam po prorocima,
davao im mnogo poruka,
upozoravao vas preko njih.[c]
11 U Gileadu su idolopoklonici.
Oni su bezvrijedni.
U Gilgalu se žrtvuju bikovi.
No njihovi će žrtvenici završiti
kao gomile kamenja u polju.«
12 Jakov je pobjegao u zemlju Aram.
On[d] je služio da bi dobio ženu.
Zaradio ju je čuvajući koze i ovce.
13 BOG je koristio proroka
da bi izveo Izraelce iz Egipta.
I, radi toga proroka, ih je čuvao.
14 No Efrajim je BOGA razljutio.
Bit će kažnjen za svoje zločine.
Njegov Gospodar uzvratit će mu za uvrede.
Bog optužuje Izrael
13 Efrajimovci su bili važni u Izraelu.
Kad su govorili, drugi su drhtali.
No zgriješili su štujući Baala,
i to im je donijelo smrt.
2 Oni i dalje sve više griješe,
izrađuju srebrne idole,
svojim umovima osmišljene,
a sve ih oblikuju zanatlije.
Govore ljudima da im prinose žrtve,
da iskazuju čast idolima mladih bikova.[e]
3 Nestat će kao jutarnja magla,
kao rosa što se dolaskom sunca raspline.
Kao pljeva koju s gumna raznese vjetar,
kao dim koji pobjegne kroz prozor.
4 »Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta.
Jedini Bog kojeg ste ikad upoznali
i nitko vas drugi ne može spasiti.
5 U pustinji sam se za vas brinuo,
u zemlji gdje je vrućina i suša.
6 Davao sam vam hranu,
imali ste sve što ste htjeli.
No kad ste se nasitili, postali ste oholi,
na mene ste tada zaboravljali.
7 Zato ću vas napadati kao lav,
vrebati vas kao leopard.
8 Napast ću vas kao medvjedica,
kojoj su oteli mladunce,
i utrobu vam razderati.
Proždrijet ću vas kao lav,
rastrgati kao divlja zvijer.«
Izrael ne može izbjeći kaznu
9 »Uništit ću te, Izraele!
Osim mene, nitko ti ne može pomoći.
10 Gdje je sada tvoj kralj?
Može li tvoje gradove spasiti?
Gdje su tvoji vođe za koje si rekao:
‘Daj nam kralja i poglavare’?[f]
11 Dao sam ti kralja, iako iz ljutnje,
a poslije sam postao još ljući
pa sam ti ga oduzeo.
12 Efrajimova zlodjela se pamte,[g]
čuva se sjećanje na njegov grijeh.
13 Ljude će snaći velika bol,
jača od porođajnih trudova.
Oni su kao dijete koje ne zna
kada treba izaći iz utrobe.
14 Trebam li ih spasiti od groba?
Otkupiti iz zagrljaja smrti?
Ne, više im se neću smilovati.
Smrti, dođi sa svojim strahotama!
O grobe, otpusti silu uništenja!
15 Iako bujaju kao trska uz vodu,
uništit će ih vjetar iz pustinje,
koji BOG šalje s istoka.
Presušit će njihovi bunari i izvori,
nestat će blaga i dragocjenosti.
16 Ljudi iz Samarije bit će kažnjeni
jer protiv Boga su se pobunili.
Svi će u ratu stradati.
Djecu će im smrskati o zemlju,
trudnim ženama rasparati utrobe.«
Povratak Bogu
14 Izraele, vrati se svom BOGU,
zbog svog si grijeha posrnuo.
2 Vratite se BOGU, spremni za pokajanje!
Recite mu: »Oprosti nam naše grijehe
i prihvati riječi našega kajanja.
Prinosimo ti žrtvu hvale.[h]
3 Asirija nas neće spasiti,
ratni konji ne mogu nam pomoći.
Više nikad nećemo bogovima zvati
ono što smo sami rukama napravili.
Jer, samo kod tebe
siročad milost nalazi.«
4 Bog kaže: »Izliječit ću ih od nevjernosti
i opet ću ih slobodno voljeti.
Jer, više se na njih ne ljutim.
5 Bit ću Izraelu kao svježa rosa,
rascvjetat će se kao ljiljani,
pustiti korijenje kao libanonski cedrovi.
6 Bit će lijepi kao maslina,
uokolo će širiti mladice,
mirisati kao libanonska šuma.
7 Vratit će mi se i mirno živjeti
u mojoj[i] zaštiti, kao u ugodnoj sjeni.
Rast će kao žito, cvjetati kao loza,
slavni kao libanonsko vino.
8 Efrajime, ne trebaju ti nikakvi idoli,
ja dajem sve odgovore i brinem se o tebi.
Ja sam uvijek zelen kao čempres,
tvoja plodnost od mene dolazi.«
Završne riječi
9 Tko je mudar?
Neka ovo razumije.
Tko je pametan?
Neka ovo shvati.
Ispravni su BOŽJI putevi,
po njima hodaju pravednici,
ali posrću i padaju grešnici.
Ivan gleda Nebo
4 Nakon toga sam pogledao, a ispred mene su bila otvorena vrata Neba. I začuo sam glas koji mi je prije govorio, a zvučao je poput trube. Rekao je: »Dođi ovamo gore i pokazat ću ti što će se dogoditi nakon ovoga!« 2 Istoga me trenutka obuzeo Duh. Ispred mene je bilo prijestolje na Nebu i Netko je sjedio na njemu. 3 Onaj što je sjedio na prijestolju izgledao je kao drago kamenje, kao jaspis i sard. Svuda oko prijestolja bila je duga koja je izgledala kao smaragd. 4 Oko prijestolja su bila dvadeset i četiri druga prijestolja. Na njima su sjedili dvadeset i četiri starješine. Bili su obučeni u bijelo i imali su zlatne krune na glavama. 5 S prijestolja su dopirali bljeskovi munje, grmljavina i gromovi. Ispred prijestolja je gorjelo sedam baklji. One su sedam Božjih duhova. 6 Ispred prijestolja je bilo nešto nalik staklenome moru, prozirno poput kristala. Ispred prijestolja i sa svake njegove strane bila su četiri bića[a]. Ta su bića bila puna očiju, sprijeda i straga.
7 Prvo je biće izgledalo kao lav; drugo je izgledalo kao vol; treće je imalo lice poput čovjeka; četvrto je izgledalo kao orao u letu. 8 Svako od četiri bića imalo je šest krila. Bića su bila puna očiju, izvana i iznutra. Ta bića i danju i noću bez prestanka govore:
»Svet, svet, svet je Gospodar Bog Svevladar,
koji je bio, koji jest i koji dolazi!«
9 Ta bića iskazuju slavu, čast i zahvalnost onome koji sjedi na prijestolju, onome koji živi uvijek i zauvijek. 10 Za to vrijeme dvadeset i četiri starješine padaju ničice pred onim koji sjedi na prijestolju i klanjanju se onome koji živi uvijek i zauvijek. Polažu svoje krune pred prijestoljem i govore:
11 »Dostojan si, Gospodaru i Bože naš,
da primiš slavu, čast i moć,
jer si stvorio sve.
Po tvojoj su volji stvoreni i postoje.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International