Old/New Testament

Posvećenje Hrama

(1 Kr 8,62-66)

7 Kad je Salomon završio svoju molitvu, spustila se vatra s neba i progutala prinesene žrtve. BOŽJA je slava ispunila Hram. ² Svećenici nisu mogli ući u BOŽJI Hram jer je bio pun BOŽJE slave.

³ Kad su svi Izraelci vidjeli vatru kako silazi i BOŽJU slavu nad Hramom, naklonili su se do zemlje i slavili BOGA zahvaljujući mu: »On je dobar. Njegova ljubav traje zauvijek.«

⁴ Tada su kralj i cijeli narod prinosili žrtve BOGU. ⁵ Salomon je dao žrtvovati 22.000 goveda i 120.000 ovaca. Tako su kralj i sav narod posvetili Božji Hram.

⁶ Svećenici su zauzeli svoja mjesta, a također i Leviti s glazbenim instrumentima, koje je kralj David dao napraviti BOGU u čast i slavu. Koristio ih je kad je zahvaljivao BOGU i pjevao: »Njegova će ljubav trajati zauvijek.« Nasuprot Levitima, svećenici su svirali trube, dok je cijeli narod stajao.

⁷ Salomon je posvetio središnje dvorište ispred BOŽJEGA Hrama. Ondje je prinosio žrtve paljenice i salo žrtava slavljenica jer je brončani žrtvenik, koji je dao napraviti, bio premalen za prinos svih žrtava paljenica, žitnih žrtava i sala žrtava slavljenica.

⁸ Salomon i cijeli izraelski narod sedam su dana slavili Blagdan skloništa^[a]. Mnoštvo je došlo skroz od Hamatskog prolaza na sjeveru i od granice s Egiptom na jugu. ⁹ Osmog dana, nakon što su sedam dana slavili posvećenje žrtvenika i blagdan, održali su svečani skup.

¹⁰ Dvadeset i trećeg dana, u sedmome mjesecu, Salomon je otpustio narod. Otišli su svojim kućama, sretni i zadovoljni zbog svega dobroga što je BOG učinio za Davida i Salomona i za svoj narod Izrael.

Bog se ponovo ukazuje Salomonu

(1 Kr 9,1-9)

¹¹ Tako je Salomon završio BOŽJI Hram i kraljevsku palaču. Uspješno je dovršio sve što je planirao oko izgradnje. ¹² Tada mu se u noći ukazao BOG i rekao mu:

»Čuo sam tvoju molitvu. Izabrao sam za sebe ovo mjesto da bude hram za prinos žrtava.

¹³ Dogodit će se da zatvorim nebo i prestane padati kiša. Dogodit će se da zapovjedim skakavcima da opustoše zemlju ili da pošaljem pomor među svoj narod. ¹⁴ Ako se tada moj narod, koji meni pripada^[b], ponizi i pomoli, tražeći mene, te odustane od zla koje su činili, čut ću ih s neba, oprostiti im njihov grijeh i iscijeliti njihovu zemlju. ¹⁵ Moje će oči i uši biti otvorene za molitvu koja se uzdiže s ovog mjesta. ¹⁶ Izabrao sam i posvetio ovaj Hram kako bi se u njemu zauvijek štovalo moje ime. Uvijek ću ga gledati i misliti na njega.^[c]

¹⁷ Moraš živjeti preda mnom kao što je živio tvoj otac David. Moraš činiti sve što ti zapovijedam, držeći se mojih zakona i pravila. ¹⁸ Tada ću učvrstiti tvoje kraljevsko prijestolje jer sam se zakleo tvome ocu: ‘Uvijek će jedan od tvojih potomaka vladati Izraelom.’

¹⁹ No, ako se okrenete od mene, ako odbacite zakone i zapovijedi koje sam vam dao pa počnete služiti drugim bogovima i štovati ih, ²⁰ uklonit ću vas iz zemlje koju sam vam dao. Odbacit ću ovaj Hram posvećen svome imenu pa će ga izrugivati i prezirati svi narodi. ²¹ Svi koji budu prolazili pored ovoga, sad tako uzvišenog Hrama, pitat će se u nevjerici: ‘Zašto je BOG to učinio ovoj zemlji i ovome Hramu?’ ²² Odgovarat će im: ‘Zato što su ostavili BOGA svojih predaka koji ih je izveo iz Egipta. Priklonili su se drugim bogovima, štovali ih i služili im. Zato je svalio na njih svu tu nesreću.’«

Drugi Salomonovi pothvati

(1 Kr 9,15-28)

8 Salomonu je trebalo dvadeset godina za izgradnju BOŽJEGA hrama i svoje palače. ² Nakon toga je obnovio gradove koje mu je predao Hiram te ih je naselio Izraelcima. ³ Potom je otišao u Sopski Hamat i osvojio ga. ⁴ Obnovio je Tadmor u pustinji, kao i sve gradove u Hamatu koji su služili kao skladišta. ⁵ Obnovio je Gornji i Donji Bet Horon, pretvorivši ih u tvrđave sa zidinama, teškim vratima i zasunima. ⁶ Obnovio je Baalat i sve druge gradove u kojima su se skladištile žitarice i držala bojna kola te konji. Izgradio je sve što je želio u Jeruzalemu, Libanonu i na cijelom području kojim je vladao.

⁷ U zemlji su preostali ljudi koji nisu bili Izraelci—Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. ⁸ Bili su to potomci naroda koje nisu uništili Izraelci. Njih je Salomon prisilio na robovski rad. Tako je i danas. ⁹ No Izraelce Salomon nije prisiljavao na ropstvo. Oni su bili njegovi vojnici, službenici i zapovjednici bojnih kola i konjice, ¹⁰ a neki su bili visoki službenici kralja Salomona. Njih je dvjesto i pedeset upravljalo ljudima.

¹¹ Salomon je iz Davidova grada doveo faraonovu kćer i smjestio je u palaču koju je za nju bio sagradio. Rekao je: »Moja žena neće živjeti u palači izraelskog kralja Davida jer su mjesta gdje se nalazio BOŽJI kovčeg sveta.«

¹² Potom je Salomon prinosio BOGU žrtve paljenice na BOŽJEM žrtveniku koji je podigao ispred hramskog trijema. ¹³ Žrtvovao je prema dnevnom rasporedu, kako je bio zapovjedio Mojsije. Žrtve su se prinosile na šabate, tijekom mladog mjeseca, kao i na tri blagdana koja su se redovno svetkovala svake godine—Blagdan beskvasnog kruha, Blagdan žetve^[d] i Blagdan skloništa. ¹⁴ U skladu s uputama svog oca Davida, odredio je svećeničke redove za njihove službe, kao i Levite za službu slavljenja i pomaganje svećenicima, u skladu s dnevnim potrebama službe u Hramu. Odredio je i skupine čuvara za svaka hramska vrata. Tako je bio zapovjedio David, Božji čovjek. ¹⁵ Izraelci ni u čemu nisu odstupali od kraljevih zapovijedi za svećenike i Levite, niti od njegovih uputa za riznice.

¹⁶ Tako je završen sav Salomonov posao, od dana kad je postavljen temelj BOŽJEGA Hrama do završetka radova.

BOŽJI je Hram bio dovršen.

¹⁷ Potom je Salomon otišao u Esjon Geber i Elat na obali Crvenog mora, u zemlji Edom, ¹⁸ a Hiram mu je onamo poslao brodove. Njima su upravljali njegovi iskusni mornari koji su dobro poznavali more. Zajedno sa Salomonovim slugama, otplovili su u Ofir i dopremili kralju Salomonu više od petnaest tona^[e] zlata.

Kraljica Šebe posjećuje Salomona

(1 Kr 10,1-13)

9 Kad je kraljica Šebe^[f] čula o Salomonovoj slavi, došla je u Jeruzalem da bi ga iskušala teškim pitanjima. Stigla je s velikom pratnjom slugu i deva natovarenih začinima, dragim kamenjem i s puno zlata. Pitala je Salomona sve što je imala na umu. ² Salomon je odgovorio na sva njezina pitanja. Ništa mu nije bilo nepoznato. Sve joj je objasnio. ³ Kraljica Šebe uvidjela je Salomonovu mudrost. Vidjela je palaču, koju je sagradio, ⁴ obilje jela na njegovom stolu, odaje njegovih službenika, poslugu i peharnike u raskošnim odorama. Vidjela je i žrtve paljenice^[g] koje je kralj prinosio BOGU u Hramu. Ostala je zadivljena, bez daha.

⁵ Rekla je kralju: »Istina je sve što sam u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i tvojoj mudrosti. ⁶ Nisam vjerovala što se pričalo dok nisam došla i sama se uvjerila. Nisu mi rekli ni pola o tvojoj velikoj mudrosti. Ti si daleko veći nego što su mi pričali. ⁷ Blago ljudima i slugama koji su s tobom jer stalno slušaju tvoju mudrost! ⁸ Slava tvome BOGU! Pokazao je koliko si mu drag kad te postavio na prijestolje kao kralja. Zbog vječne ljubavi prema Izraelu, BOG te učinio kraljem koji sudi pošteno i vlada pravedno.«

⁹ Tada je kralju darovala četiri tone^[h] zlata, veliku količinu začina i drago kamenje. Nikad nije bilo takvih začina kakve je kraljica Šebe dala kralju Salomonu.

¹⁰ Hiramovi i Salomonovi sluge dopremili su iz Ofira zlato, skupocjeno drvo^[i] i drago kamenje. ¹¹ Kralj je od toga drveta dao načiniti stepenice za BOŽJI Hram i kraljevsku palaču te harfe i lire za svirače. Ništa slično do tada nije viđeno u Judi.

¹² Kralj Salomon dao je kraljici Šebe sve što je poželjela, više nego što je ona darovala njemu. Ona se potom sa svojom pratnjom vratila u svoju zemlju.

Salomonovo bogatstvo

(1 Kr 10,14-25)

¹³ Salomon je svake godine dobivao gotovo dvadeset i tri tone^[j] zlata, ¹⁴ osim zlata što su donosili putujući trgovci i preprodavači. Svi su kraljevi Arabije i upravitelji pokrajina u zemlji donosili Salomonu zlato i srebro.

¹⁵ Kralj Salomon dao je da se napravi dvjesto velikih štitova od kovanog zlata. Za svaki je utrošeno šest kilograma^[k] zlata. ¹⁶ Dao je napraviti i tristo malih štitova, svaki od tri kilograma^[l] kovanog zlata. Izložio ih je u Dvorani libanonske šume^[m].

¹⁷ Kralj je također dao napraviti veliko prijestolje ukrašeno slonovačom i obloženo čistim zlatom. ¹⁸ Šest je stepenica vodilo do prijestolja, a vrh je naslona bio zaobljen. S obje su strane sjedišta bili nasloni za ruke, a ispod njih su stajali kipovi lavova. ¹⁹ Dvanaest je lavljih kipova stajalo na prilaznom stepeništu, po jedan na krajevima svake stepenice. Ništa slično nije viđeno u drugim kraljevstvima.

²⁰ Svi su pehari kralja Salomona i sve posuđe u Dvorani libanonske šume bili od čistog zlata. Ništa u palači nije bilo načinjeno od srebra. Zbog silnog zlata, srebro se nije cijenilo u Salomonovo vrijeme.

²¹ Kralj je imao trgovačke brodove^[n] čiju su posadu činili Hiramovi sluge. Svake su tri godine brodovi dopremali novu pošiljku zlata, srebra i slonovače te majmune i paunove^[o].

²² Kralj je Salomon nadmašio bogatstvom i mudrošću sve druge kraljeve na zemlji. ²³ Svi su kraljevi željeli vidjeti Salomona i čuti mudrost kojom ga je obdario Bog. ²⁴ Iz godine u godinu svaki je posjetitelj donosio darove—predmete od srebra i zlata, odjeću, oružje, začine, konje i mazge.

²⁵ Salomon je imao 4.000 konjušnica za konje i bojna kola, kao i 12.000 konjanika. Bili su smješteni u posebnim gradovima u kojima su se držala bojna kola. Neke je od njih smjestio i kod sebe u Jeruzalemu. ²⁶ Vladao je svim kraljevima od rijeke Eufrat do zemlje Filistejaca, pa sve do granice Egipta. ²⁷ Kralj je učinio Jeruzalem veoma bogatim. U gradu je bilo srebra kao kamenja, a cedrovine kao smokava u dolinama.

²⁸ Konje su za Salomona dobavljali iz Egipta i svih drugih zemalja.

Salomonova smrt

(1 Kr 11,41-43)

²⁹ Ostala Salomonova djela, od prvog do zadnjega, zabilježena su u zapisima proroka Natana, u Proroštvu Ahije iz Šila te u Viđenjima vidioca Idoa. Ido je pisao o Jeroboamu, Nebatovom sinu.

³⁰ Salomon je vladao u Jeruzalemu četrdeset godina, nad cijelim Izraelom. ³¹ Nakon smrti pokopan je u gradu svog oca Davida. Salomonov je sin Roboam postao sljedeći kralj.

Lazarova smrt

11 Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. ² Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. ³ Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.«

⁴ Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu—da se proslavi Božji Sin.« ⁵ Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. ⁶ Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. ⁷ Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!«

⁸ »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!«

⁹ Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. ¹⁰ A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.«

¹¹ Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.«

¹² »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.«

¹³ Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. ¹⁴ Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro. ¹⁵ Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!«

¹⁶ Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!«

Isus stiže u Betaniju

¹⁷ Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. ¹⁸ Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra^[a]. ¹⁹ Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata.

²⁰ Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. ²¹ Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. ²² Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.«

²³ »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus.

²⁴ A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.«

²⁵ »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. ²⁶ Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?«

²⁷ »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.«

²⁸ Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« ²⁹ Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu.