Old/New Testament

Danielova vizija o ovnu i jarcu

8 ^[a] U trećoj godini^[b] vladavine kralja Belšasara, ja, Daniel, imao sam još jednu viziju. Bila je drugačija od one prethodne. ² Vidio sam samoga sebe u gradu Suzi^[c], kraljevskoj prijestolnici na području Elama. Bio sam na obali rijeke Ulaj. ³ Tu sam ugledao ovna s dva velika roga. Jedan mu je rog bio veći iako je drugi rog prvi počeo rasti. ⁴ Ovan se zalijetao rogovima prema zapadu, sjeveru i jugu. Ni jedna životinja nije mu se mogla suprotstaviti. Nitko mu nije mogao pobjeći. Činio je što je htio. Postao je veoma moćan.

⁵ Razmišljao sam o ovnu, kad sam ugledao jarca. Došao je sa zapada. Prešao je cijelu zemlju. Trčao je tako brzo da je jedva dodirivao tlo. Imao je jedan veliki rog koji se isticao. ⁶ Došao je do dvorogog ovna, kojeg sam vidio na obali rijeke, i žestoko ga napao. ⁷ Vidio sam da je nasrnuo na njega i slomio mu oba roga. Ovan se nije mogao obraniti. Jarac ga je oborio na zemlju i zgazio. Nitko ga nije mogao spasiti.

⁸ Jarac je pokazivao veliku snagu i moć. No kad je bio na vrhuncu svoje snage, slomio mu se veliki rog. Umjesto njega, izrasla su mu četiri roga koja su se isticala i pružala na četiri strane svijeta.

⁹ Iz jednog od njih izrastao je mali rog. Narastao je i postao velik te se protegnuo na jugoistok i prema Lijepoj Zemlji^[d]. ¹⁰ Zatim je postao ogroman. Narastao je sve do neba i napao nebesku vojsku. Srušio je dio nebeske vojske^[e] na zemlju i zgazio ih. ¹¹ Postao je veoma moćan. Suprotstavio se i samom Poglavaru nebeske vojske^[f]. Ukinuo je običaj da se Poglavaru svakodnevno prinose žrtve i onečistio svetište u kojem su ga štovali vjernici. ¹² Njegov je grijeh doveo do toga da se trajno prekine običaj svakodnevnog prinošenja žrtava. Rog je prezreo i odbacio istinu. Uspješno je provodio sve svoje zamisli.

¹³ Tada sam začuo razgovor dvaju svetih bića^[g]. Jedno je pitalo drugo: »Koliko će dugo trajati prizori iz ove vizije? Koliko će dugo vladati grijeh umjesto da se prinosi dnevna žrtva? Koliko će se dugo razarati svetište i uništavati nebeska vojska?«

¹⁴ Drugo je sveto biće odgovorilo: »Ovo će potrajati još dvije tisuće i tristo dana. Potom će svetište biti obnovljeno.«

Anđeo Gabriel tumači Danielovu viziju

¹⁵ Ja, Daniel, razmišljao sam o svojoj viziji i pokušavao razumjeti njezino značenje. Odjednom je pred mene stao netko tko je izgledao kao muškarac. ¹⁶ Čuo sam ljudski glas koji se dizao nad vodom Ulaja. Doviknuo je: »Gabriele, objasni mu značenje njegove vizije!«

¹⁷ Anđeo mi se približio. Bio sam jako uplašen. Pao sam pred njim na zemlju. No Gabriel mi je rekao: »Čovječe^[h], trebaš razumjeti da si imao viziju o posljednjim danima.«

¹⁸ Dok mi je govorio, ležao sam na zemlji bez svijesti. No uhvatio me i podigao na noge. ¹⁹ Rekao je: »Sada ću ti objasniti što si vidio. Reći ću ti što će se dogoditi u budućnosti. Imao si viziju o posljednjim danima.

²⁰ Vidio si ovna, čija dva roga predstavljaju kraljeve Medije i Perzije. ²¹ Jarac je kralj Grčke, a veliki rog među njegovim očima je prvi kralj. ²² Taj rog odlomio se i na njegovom su mjestu izrasla četiri nova roga. Četiri su to kraljevstva koja će nastati iz naroda prvog kralja, ali neće imati njegovu snagu.

²³ Prije samog kraja, kad grijeh ljudi u tim kraljevstvima bude dosegao vrhunac, zavladat će jedan vrlo okrutan i lukav kralj. ²⁴ Bit će veoma moćan, ali ne svojom snagom.^[i] Izazvat će strašna razaranja. Bit će uspješan u svemu što poduzme. Uništavat će moćne ljude i proganjati sveti narod^[j].

²⁵ Uspijevat će uz pomoć laži i prijevara. Bit će ponosan na samog sebe. Uništit će mnogo ljudi koji su do tada mirno živjeli. Sukobit će se s najvećim Kraljem^[k]. Bit će uništen, ali ne ljudskom snagom.

²⁶ Vizija o broju dana je istinita. No to što si vidio, zadrži za sebe, jer sve vrijedi tek za daleku budućnost.«

²⁷ Ja, Daniel, bio sam jako slab i nekoliko sam dana ležao bolestan. Poslije sam ustao i nastavio obavljati poslove za kralja. No bio sam veoma uznemiren vizijom jer nisam razumio njezino značenje.

Danielova molitva

9 Ovo se dogodilo u prvoj godini vladavine kralja Darija. Darije je bio Kserksov^[l] sin, porijeklom iz Medije, a postao je vladar Babilona. ² U prvoj godini njegove vladavine, ja, Daniel, proučavao sam Sveto pismo^[m]. Iz Božje poruke proroku Jeremiji shvatio sam da će Jeruzalem sedamdeset godina ležati u ruševinama. Tek nakon toga, grad će biti obnovljen.

³ Okrenuo sam se svom Gospodaru Bogu. U molitvi sam zatražio njegovu pomoć. Obukao sam pokajničku tkaninu i posuo glavu pepelom. Nisam ništa jeo. ⁴ Molio sam se svom BOGU i priznao svoje grijehe:

»O Gospodaru, veliki i predivni Bože, ti si vjeran savezu ljubavi s onima koji ljube tebe i poštuju tvoje zapovijedi.

⁵ Griješili smo, krivo postupali, bili smo zli i opirali ti se. Zanemarili smo tvoje zapovijedi i odluke. ⁶ Nismo slušali tvoje sluge proroke koji su u tvoje ime govorili našim kraljevima i poglavarima, našim precima i cijelom narodu Izraela.

⁷ Ti si, Gospodaru, pravedan, a nas treba biti sram, čak i sada. Neka se srame Judejci, stanovnici Jeruzalema i svi Izraelci, bili oni blizu ili negdje daleko po drugim zemljama, kamo si ih rastjerao. Neka ih bude sram zbog toga što su ti bili nevjerni.

⁸ BOŽE, treba nas biti sram, nas i naše kraljeve, naše poglavare i naše pretke. Jer, griješili smo protiv tebe.

⁹ Ali ti, Gospodaru, naš Bože, uvijek si spreman smilovati se i oprostiti iako smo bili protiv tebe. ¹⁰ Nismo bili poslušni svome BOGU i nismo slijedili tvoja učenja koja si nam dao preko svojih slugu proroka. ¹¹ Cijeli je Izrael zanemario tvoja učenja i okrenuo se protiv tebe. Nismo te slušali. Griješili smo i zato smo doživjeli sva prokletstva i prijeteća obećanja^[n] koja su zapisana u zakonu Mojsija, Božjeg sluge.

¹² Sve što je Bog govorio protiv nas i naših poglavara, to se i dogodilo. Sručio je na nas veliku nesreću. Ni jedan grad nije doživio to što se dogodilo u Jeruzalemu. ¹³ Baš kao što je zapisano u Mojsijevom zakonu, sva nesreća sručila se na nas. No ipak nismo od svoga BOGA tražili milost, nismo prestali griješiti i još uvijek ne obraćamo pažnju na tvoju istinu. ¹⁴ Zato je BOG dopustio da nam se i dalje događaju strahote. Jer, naš je BOG pravedan u svemu što radi. Ali, mi smo i dalje neposlušni.

¹⁵ Gospodaru, naš Bože, svojom si snagom izveo svoj narod iz Egipta. I danas si slavan zbog toga. A mi smo griješili i činili zlo. ¹⁶ Gospodaru, dobar si i pravedan. Odvrati svoj gnjev od grada Jeruzalema i od svojega Svetog brda. Griješili smo i mi i naši preci pa je tvoj grad i tvoj narod svima postao ruglo.

¹⁷ Poslušaj sada, naš Bože, molitve i molbe svog sluge. Obasjaj svoje razoreno svetište svojom prisutnošću.^[o] Učini to radi sebe, Gospodaru. ¹⁸ Poslušaj me, moj Bože. Otvori oči i pogledaj ruševine našega grada, grada koji se zove tvojim imenom. Ove molitve ti upućujem zato što znam da si dobar i milosrdan iako to nismo zaslužili. ¹⁹ Poslušaj me, Gospodaru! Oprosti nam! Čuj što te molim i učini nešto! Djeluj sada, Gospodaru, za svoje dobro, za dobro svoga grada i svog naroda koji nosi tvoje ime.«

Vizija o sedamdeset sedmica

²⁰ Govorio sam molitve i priznavao svoje i grijehe svog naroda Izraela. Molio sam svog BOGA za Božje Sveto brdo. ²¹ Bilo je vrijeme prinošenja večernje žrtve. Dok sam još izgovarao molitvu, k meni je doletio Gabriel, onaj kojeg sam vidio u svojoj prvoj viziji. ²² Pomogao mi je da shvatim što sam doživio. Rekao mi je: »Daniele, došao sam ti dati mudrost i pomoći ti da razumiješ. ²³ Čim si započeo svoju molitvu, naređeno mi je da donesem odgovor jer te Bog jako voli. Stoga, poslušaj što govorim, pa ćeš razumjeti svoju viziju.

²⁴ Tvom narodu i tvome svetom gradu određeno je sedamdeset sedmica.^[p] U tom roku treba prestati činiti zlo, potpuno odustati od grijeha i očistiti se od svake nepravde. Tada će nastupiti pravda koja će trajati zauvijek, potvrdit će se vizije i proroštva te izvršiti ponovo posvećenje Hrama.

²⁵ Znaj, dakle, da će od objavljivanja poruke o obnovi Jeruzalema do dolaska izabranog vođe^[q] proći sedam sedmica. Jeruzalem će biti izgrađen u šezdeset i dvije sedmice, no uz puno nemira i nevolja. Opet će se na njegovim trgovima okupljati ljudi i bit će prokopan zaštitni rov oko cijeloga grada. ²⁶ Nakon šezdeset i dvije sedmice, izabrani će vođa biti pogubljen, a da nije do tada ništa postigao. Tada će napasti vojska budućeg vladara i razoriti grad i svetište. Kraj će doći kao potop. Rat će se nastaviti do samog kraja. Bog je odredio da se potpuno uništi ovo mjesto.

²⁷ Budući će vladar s mnogima sklopiti savez koji će trajati jednu sedmicu. Prinošenje i žrtvovanje bit će ukinuto tijekom polovice tog vremena. Zatim će doći onaj koji uništava i donijeti grozotu uništenja^[r] u svetištu. No na kraju će i razarač biti uništen.«

Danielova vizija pokraj rijeke Tigris

10 U trećoj godini vladavine perzijskoga kralja Kira, Danielu (Beltešasaru) su bile pokazane određene objave. Bilo ih je teško razumjeti, ali on ih je razumio uz pomoć vizije.

² »U to vrijeme, ja, Daniel, bio sam tri tjedna u žalosti. ³ Tijekom tog sam vremena uzimao samo najjednostavnija jela, bez mesa i bez vina. I nisam se uređivao.

⁴ U prvome mjesecu^[s], dvadeset i četvrtog dana, stajao sam na obali velike rijeke Tigris. ⁵ Ugledao sam pred sobom čovjeka koji je na sebi nosio odjeću od lana i pojas od čistog zlata^[t]. ⁶ Tijelo mu je bilo kao glatki, blistavi dragi kamen, lice kao da je obasjano munjom, a oči kao buktinje. Njegove su ruke i noge bile glatke i sjajne kao uglancana bronca, a glas mu je zvučao kao buka mnoštva ljudi.

⁷ Ja, Daniel, jedini sam vidio ovu viziju. Ljudi, koji su bili sa mnom, nisu vidjeli ništa. No ipak ih je obuzeo užasan strah. Pobjegli su i sakrili se. ⁸ Ostao sam sâm. Gledajući ovu veličanstvenu viziju, ostao sam bez imalo snage. Lice mi je posve problijedjelo. Bio sam bespomoćan. ⁹ Tada sam začuo govor čovjeka iz svoje vizije. Dok sam ga slušao, pao sam licem na tlo i ostao bez svijesti.

¹⁰ Potom me nečija ruka dotakla i podigla na ruke i koljena. Sav sam drhtao. ¹¹ Čovjek mi je rekao: ‘Daniele, Bog te jako voli. Dobro razmisli o onome što ću ti reći. Ustani! Poslan sam k tebi.’ Kad je to rekao, drhteći sam ustao. ¹² Govorio mi je dalje: ‘Ne boj se, Daniele. Bog te sluša od prvog dana, otkad si odlučio primiti razumijevanje tako što si se ponizio pred svojim Bogom. Ja sam ovdje zbog tvojih molitvi. ¹³ Suprotstavio mi se anđeo zaštitnik^[u] Perzije. Borili smo se dvadeset i jedan dan, a onda mi je upomoć došao Mihael, jedan od anđela zaštitnika višeg ranga, jer sam ostao sâm s kraljevima Perzije. ¹⁴ Sada sam ti došao objasniti što će dogoditi tvom narodu u budućnosti. Vizija se odnosi na buduće vrijeme.’

¹⁵ Dok je govorio, oborio sam pogled prema tlu i zanijemio. ¹⁶ Tada je onaj koji je izgledao kao čovjek dotaknuo moje usne pa sam mogao govoriti. Onome koji je stajao preda mnom, rekao sam: ‘Gospodaru, muči me ono što sam vidio. Osjećam se potpuno bespomoćan. ¹⁷ Ja sam tvoj sluga. Kako da razgovaram s tobom? Snaga me napustila i jedva dišem.’

¹⁸ Opet me dotaknuo onaj koji je izgledao kao čovjek. To me osnažilo. ¹⁹ Rekao mi je: ‘Ne boj se. Bog te jako voli. Mir tebi! Budi snažan i hrabar!’

Kad je to rekao, ohrabrio sam se. Rekao sam mu: ‘Dao si mi snagu. Sad mi govori, gospodine!’

²⁰ A on mi je rekao: ‘Znaš li zašto sam došao k tebi? Uskoro se moram vratiti u borbu protiv anđela zaštitnika Perzije, a poslije njega će doći anđeo zaštitnik Grčke. ²¹ No prvo ću ti reći što piše u Knjizi istine. U borbi protiv tih anđela nitko mi ne pomaže osim Mihaela, anđela zaštitnika tvog naroda.’«

¹ Mojem dragom prijatelju Gaju, kojeg volim u istini—pozdrav od starješine^[a].

² Dragi moj prijatelju, molim se da ti ide dobro u svemu i da si dobrog zdravlja, baš kao što je dobro tvoja duša.

³ Neobično me je obradovalo kad su došla neka braća^[b] i govorila o tvojoj privrženosti istini i o tome kako nastavljaš ići njezinim putem. ⁴ Za mene nema veće radosti nego kada čujem da moja djeca slijede put istine.

⁵ Dragi moj prijatelju, dobro je što nastavljaš pomagati našoj braći koju i ne poznaješ. ⁶ Oni su pred Crkvom govorili o ljubavi koju ti iskazuješ. Molim te, opskrbi ih kako je dostojno Boga, da mogu nastaviti svoj put! ⁷ Oni su krenuli na put da bi služili Kristu i nisu primali nikakvu pomoć od onih koji nisu vjernici. ⁸ Mi smo, dakle, dužni pomoći takvima, da postanemo suradnici u radu za istinu.

⁹ Napisao sam pismo Crkvi, no Diotref, koji uvijek želi biti vođa, ne prihvaća ono što govorimo. ¹⁰ Zato ću, ako dođem, razotkriti sve što radi; kleveće nas govoreći zlo o nama. No, ni to mu nije dovoljno, pa odbija pružiti gostoprimstvo našoj braći, a onima koji bi ih htjeli primiti to zabranjuje i izbacuje ih iz Crkve.

¹¹ Dragi moj prijatelju, slijedi uvijek dobro, a ne zlo! Tko čini dobro, pripada Bogu. Tko čini zlo, nikada nije upoznao Boga.

¹² O Demetriju svi govore samo najbolje. I sama se istina s tim slaže, pa tako i mi. A ti znaš da je ono što govorimo istina.

¹³ Imao bih ti još mnogo toga reći, ali ne želim to činiti perom i tintom. ¹⁴ Nadam se da ću te uskoro vidjeti, da možemo razgovarati licem u lice. ¹⁵ Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi poimence sve naše prijatelje!