Old/New Testament
Jeremija prigovara BOGU
12 BOŽE, kad s tobom raspravljam,
uvijek mi dokažeš da si u pravu.
Ali ja te ipak moram pitati
o nepravdi koju vidim.
Zašto su zli ljudi uspješni?
Zašto varalice dobro žive?
2 Ti si im dao da se razvijaju
kao biljke s čvrstim korijenom.
Daješ im da rastu i donose plod.
Oni o tebi puno i lijepo govore,
ali zapravo za tebe ne mare.
3 Ali, ti, BOŽE, moje srce poznaješ,
gledaš me i znaš što mislim.
Odvuci ih kao janjad na klanje,
izdvoji ih za dan pokolja!
4 Dokad će zemlja biti suha
i trava na poljima venuti?
Zbog zloće njezinih stanovnika,
nestale su sve životinje i ptice.
Sve zbog onih koji misle
da Bog ne vidi što čine.
Bog odgovara Jeremiji
5 Ako si iscrpljen od trčanja s ljudima,
kako ćeš se nadmetati s konjima?
Ako već padaš na otvorenom polju,
što ćeš tek u šikari pokraj rijeke Jordan?
6 Protiv tebe su tvoja braća,
obitelj viče na tebe.
Ne vjeruj im ni onda
kad ti govore kao prijatelji.
Bog odbacuje Judu
7 Ostavit ću svoju kuću,
napustiti svoje nasljedstvo.
Svoju dragu Judu prepustit ću
u ruke njenim neprijateljima.
8 Moj narod riče kao divlji lav;
protiv mene su, a ja ih mrzim.
9 Vrebaju li hijene na moj narod?
Okružuju li ih lešinari?
Skupite se divlje zvijeri,
dođite se nažderati mojih ljudi!
10 Mnogi pastiri uništili su mi vinograd,
na mojoj livadi izgazili travu,
oranicu pretvorili u pustinju.
11 Od zemlje su napravili pustoš,
suha i mrtva leži preda mnom.
Cijela je zemlja opustošena
i nitko se ne brine za nju.
12 Prazne ravnice sada vrve vojnicima,
došli su ovdje da sve unište.
Jer, BOG kažnjava i nitko nije siguran
od jednog do drugoga kraja zemlje.
13 Ljudi će sijati žito, a žeti trnje.
Od sveg truda, nikakve im koristi.
Sramit će se vlastite žetve
jer BOŽJI gnjev bjesni na njih.
Poruka susjednim narodima
14 A evo što je BOG rekao o zlim susjednim narodima koji posežu za vlasništvom Izraela: »Sve ću ih iščupati iz njihove zemlje, kao stablo iz korijena, skupa s Judejcima. 15 Ali nakon što ih rastjeram, smilovat ću im se. Vratit ću ih na njihovu zemlju, svakoga u njegov dom. 16 Želim da nauče običaje mog naroda i da se počnu zaklinjati živim BOGOM iako su prije učili Izraelce da prisežu Baalom. Neka rastu i razvijaju se u mojem narodu. 17 Ali ako neki od tih naroda ne bude poslušan, potpuno ću ga iščupati i uništiti«, rekao je BOG.
Laneno donje rublje
13 BOG mi je rekao: »Idi, kupi laneno rublje[a]. Obuci ga na sebe i nemoj ga prati.«
2 Kupio sam, dakle, rublje, kako mi je BOG rekao, i stavio ga na sebe. 3 Tada mi je BOG opet progovorio: 4 »Uzmi sad rublje, koje si kupio i koje nosiš, pa idi u Perat[b]. Ondje ga sakrij u pukotinu neke stijene.«
5 Otišao sam u Perat i sakrio rublje, kako mi je naredio BOG. 6 Nakon dužeg vremena, BOG mi je rekao: »Sad idi u Perat i donesi rublje za koje sam ti naredio da ga ondje sakriješ.«
7 Otišao sam u Perat i izvukao rublje iz pukotine u stijeni, gdje sam ga bio sakrio. No bilo je uništeno, potpuno neupotrebljivo.
8 Opet sam čuo BOGA kako mi govori. 9 Rekao je: »Kao što sam uništio ovo rublje, uništit ću uobraženost Jude i Jeruzalema. 10 Ovaj zli narod odbija slušati moje riječi. Samo tvrdoglavo slijedi želje svog srca. Štuju i klanjaju se drugim bogovima, a na kraju će biti uništeni i neupotrebljivi, baš kao i ovo rublje. 11 Kao što to rublje prianja uz ljudsko tijelo, učinio sam da narod Izraela i Jude prianja uz mene«, rekao je BOG. »Želio sam da budu moj narod, da mi donesu slavu, hvalu i čast. Ali nisu me slušali.«
Upozorenja za Judu
12 »Jeremijo, reci Judejcima da ovako poručuje BOG Izraela: ‘Svaku posudu za vino napunite vinom.’ Oni će ti se rugati i govoriti: ‘Pa mi dobro znamo da vinske posude treba puniti vinom!’ 13 A ti im tada reci da im BOG poručuje: ‘Sve stanovnike ove zemlje, sve kraljeve na Davidovom prijestolju, svećenike, proroke, stanovnike Jeruzalema—sve ću ih zbuniti kao da su pijani. 14 Smrskat ću jednog o drugog, roditelje o djecu, kao što se razbijaju vinske posude’«, rekao je BOG. »Neću ih žaliti, neću se smilovati. Sve ću ih uništiti.«
15 Slušajte i dobro pazite!
Nemojte biti oholi,
jer BOG je govorio.
16 Slavite svoga BOGA,
prije no što spusti tamu,
prije nego se spotaknete
na planini u sumraku.
Judejci, čekat ćete svjetlo,
a on će donijeti duboku tminu,
sve će vas zaviti u tamnu noć.
17 Ako ga ne budete slušali,
sakrit ću se i zaplakati.
Plakat ću gorko zbog vaše oholosti,
suze ću iz svojih očiju isplakati.
Jer, bit će porobljeno BOŽJE stado,
narod odveden u zatočeništvo.
18 Bog kaže kralju i kraljici majci[c]:
»Siđite sa svojih prijestolja,
jer krune kraljevske časti
pale su s vaših glava.«
19 Gradovi Negeva su zaključani,
nitko im vrata ne može otvoriti.
Judejci će morati u progonstvo,
svi su zarobljeni i odvedeni.
20 Jeruzaleme, podigni pogled i vidi!
Neprijatelj dolazi sa sjevera.
Gdje je sada tvoje stado,
blago kojim si se ponosio?
21 Što ćeš reći kad nad tobom zavladaju
oni koje si smatrao prijateljima?[d]
Neće li te obuzeti strašna bol,
kao trudovi ženu koja rađa?
22 A upitaš li samog sebe:
»Zašto me sve ovo snašlo?«
Znaj da su zbog mnoštva tvojih grijeha
s tebe strgnuli odjeću i silovali te.
23 Crnac[e] ne može promijeniti boju kože,
kao ni leopard svoje pjege.
Tako ni vi, koji ste uvijek činili zlo,
ne možete se više promijeniti.
24 »Rastjerat ću vas kao što pljevu
raznese pustinjski vjetar.
25 Takva vam sudbina pripada,
tako sam odredio«.
Tako je rekao BOG.
»A zašto vam se sve to događa?
Jer ste me zaboravili i u laž vjerovali.
26 Jeruzaleme, javno ću te razgolititi,
svi će tvoju golotinju gledati.
27 Vidio sam sve što ste radili,
vaš preljub, pohotu i blud.
Vidio sam vas na brdu i u polju,
kako se klanjate pred idolima.
Teško vama, građani Jeruzalema!
Hoćete li ikad više biti čisti?«
Suša u zemlji
14 Jeremija je od BOGA primio poruku o suši:
2 »Judejci tuguju, gradovi propadaju.
Ljudi iznemogli leže na tlu.
Poziv upomoć diže se iz Jeruzalema.
3 Poglavari šalju sluge po vodu,
a oni je u cisternama ne nalaze.
Vraćaju se praznih posuda.
Posramljeni i poniženi, pokrivaju glavu.
4 Tlo je poremećeno
jer kiša dugo nije padala.
Zemljoradnici se srame i skrivaju lice.
5 I košuta svoje lane napušta
jer nigdje ne nalazi travu.
6 Divlji magarci na brdskim goletima
mirišu zrak kao šakali.
Iznemoglim pogledom traže zelenilo.«
Narod moli
7 Iako ispaštamo zbog svojih grijeha
i puno smo puta protiv tebe zgriješili,
ti nam, BOŽE, ipak pomozi
radi slave svog imena.
8 O, ti jedina nado Izraela,
spasitelju u vrijeme nevolje!
Ali sada, kao da si stranac u vlastitoj zemlji,
tek putnik što svrati na jednu noć.
9 Kao da su te iznenada uhvatili,
ratnik koji nikog ne može spasiti.
A ipak, ti si među nama, BOŽE.
Zovemo se tvojim imenom.
Nemoj nas ostaviti!
10 BOG je na to odgovorio svom narodu: »Judejci vole odlutati. Lako se odluče za nevjeru.«
Zato ih sada BOG ne prihvaća. Zapamtit će njihovu krivnju i kazniti ih za njihove grijehe.
11 A onda se BOG obratio meni: »Nemoj više moliti za dobro ovog naroda. 12 Čak i ako počnu postiti i moliti, neću ih slušati. Neću prihvaćati njihove žrtve paljenice, ni žitne žrtve. Uništit ću ih ratom, gladovanjem i bolestima.«
13 Odgovorio sam: »O, Gospodaru BOŽE! Ali proroci su im stalno govorili da neće iskusiti ni mač ni glad, da će uživati trajni mir.«
14 A BOG mi je rekao: »Ti proroci govore laži iako kažu da govore u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam im zapovjedio da govore, niti rekao što da govore. Proroštva im dolaze od lažnih viđenja, bezvrijednih gatanja i zabluda njihove mašte. 15 Stoga, BOG kaže ovo o tim prorocima koji narodu govore da neće biti rata i gladi: ‘Ja ih nisam poslao. Sami će nastradati od mača, umrijeti od gladi.’ 16 A narod, kojem oni proriču, umrijet će od gladi i mača. Zatim će biti izbačeni na ulice Jeruzalema. Te ljude, žene i njihovu djecu nitko neće sahraniti. Bit će im to kazna za njihovu zloću.«
17 »Jeremijo, prenesi im ovu poruku od mene:
‘Oči mi se pune suzama,
dan i noć ne prestaju plakati.
Jer, moj narod[f] je zadobio tešku ranu,
primio je udarac smrtonosan.
18 Izađem li van u polje,
vidim trupla stradalih u ratu.
U gradovima, ljudi umoreni glađu.
Proroci i svećenici putuju zemljom,
ali ne znaju kako da pomognu.’«
19 Narod je na to odgovorio:
»Bože, zar si Judu sasvim odbacio?
Zar stvarno sad mrziš Sion?
Zašto nas tako jako udaraš?
Nikad se oporaviti nećemo.
Čekali smo mir, ali ništa dobro nije došlo.
Nadali se ozdravljenju, a dočekali užas!
20 O BOŽE, priznajemo svoj grijeh
i krivnju svojih predaka.
Svi smo protiv tebe zgriješili.
21 Radi slave svog imena, ne napuštaj nas!
Ne umanjuj čast svoga slavnog prijestolja.
Sjeti se saveza koji si sklopio s nama
i nemoj ga sada raskinuti.
22 Idoli drugih naroda ne donose kišu,
nebesa ne mogu sama zapljuštati.
Samo ti, BOŽE naš, možeš dati kišu!
Samo tebe čekamo
jer ti sve to možeš učiniti.«
1 Od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, poslanog da govori o obećanom životu koji se nalazi u Isusu Kristu.
2 Timoteju, voljenom sinu: neka s tobom budu milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Isusa Krista, našega Gospodina.
Zahvala i ohrabrenje
3 Zahvaljujem Bogu, kojemu su služili moji preci, a kojem služim i ja čiste savjesti. Danonoćno te spominjem u svojim molitvama. 4 Sjećam se tvojih suza radi mene i žarko te želim vidjeti te se ispuniti radošću. 5 Prisjećam se i tvoje iskrene vjere, koju je prvo imala tvoja baka Loida, a zatim i tvoja majka Eunika. Uvjeren sam da je takva i tvoja vjera. 6 Zato te i podsjećam: rasplamsaj u sebi Božji milosni dar što si ga primio polaganjem mojih ruku[a]! 7 Duh što nam ga je Bog dao ne čini nas strašljivima, nego nam daje snagu, ljubav i samokontrolu.
8 Stoga, nemoj se sramiti svjedočiti o našem Gospodinu. Ne srami se ni mene, koji sam u zatvoru zbog Gospodina, nego mi se pridruži u trpljenju radi Radosne vijesti! Bog nam daje snagu za to. 9 On nas je spasio i pozvao da živimo svetim životom, ne zbog toga što smo sami nešto postigli, nego po njegovoj odluci i milosti. Tu nam je milost već dao u Isusu Kristu prije početka vremena. 10 A sada nam ju je i pokazao dolaskom Isusa Krista, našeg Spasitelja. On je uništio smrt i obznanio život i besmrtnost po Radosnoj vijesti. 11 Radi Radosne vijesti postavljen sam za propovjednika, apostola i učitelja. 12 Zbog toga ovo i trpim, ali nisam posramljen jer znam u koga sam povjerovao. Uvjeren sam da On može sačuvati ono što mi je povjerio dok ne dođe onaj Dan[b]. 13 Neka ti uzor zdravog učenja bude ono koje si od mene čuo i drži ga se s vjerom i ljubavi u Isusu Kristu. 14 Čuvaj blago koje ti je povjereno po Svetom Duhu koji živi u nama!
15 Ti znaš da su me napustili svi iz Azije, uključujući Figela i Hermogena. 16 Neka Bog pokaže milosrđe prema Oneziforovoj obitelji jer mi je često pomagao i nije se sramio što sam bio u zatvoru. 17 Naprotiv, kada je došao u Rim, uporno me tražio dok me nije našao. 18 Neka mu Gospodin iskaže svoje milosrđe u onaj Dan! Dobro znaš da mi je na mnoge načine služio dok sam bio u Efezu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International