Old/New Testament

Propisi o žrtvama

15 BOG je rekao Mojsiju: ² »Reci Izraelcima: Kad se nastanite u zemlji koju vam dajem, ³ prinosit ćete darove BOGU od krupne ili sitne stoke, koji se prinose vatrom kao ugodan miris BOGU. Radi se o raznim paljenim, zavjetnim, dragovoljnim i blagdanskim žrtvama. ⁴ Tko god bude BOGU prinosio neku od tih žrtava, mora prinijeti i žitni prinos od kilograma^[a] žitne krupice zamiješane s litrom^[b] ulja.

⁵ Uz svako janje za žrtvu paljenicu, ili drugu žrtvu, prinesi i litru vina kao prinos pića.

⁶ Uz ovna pripremi žitni prinos od dva kilograma^[c] žitne krupice zamiješane s litrom^[d] ulja ⁷ i litru vina kao prinos pića. Prinesi to kao ugodan miris BOGU.

⁸ Kad BOGU prinosiš junca kao paljenicu, zavjetnicu, slavljenicu, ili drugu žrtvu, ⁹ prinesi s juncem žitni prinos od tri kilograma^[e] žitne krupice zamiješane s dvije litre^[f] ulja, ¹⁰ a prinesi i dvije litre vina kao prinos pića. Žrtva je to koja se prinosi vatrom kao ugodan miris BOGU.

¹¹ Neka se tako prinosi svaki junac, ovan, janjac i kozlić. ¹² Koliko se god životinja prinosi, za svaku učini isto.

¹³ Neka tako čini svaki rođeni Izraelac kad vatrom prinosi žrtvu kao ugodan miris BOGU. ¹⁴ No i stranac, koji živi s vama privremeno ili stalno, kad vatrom prinosi žrtvu kao ugodan miris BOGU, neka čini isto što i vi. ¹⁵ Ista uredba vrijedi za vas i za strance koji žive s vama. Trajna je to uredba za sve vaše naraštaje. Pred BOGOM će stranci biti ravnopravni s vama: ¹⁶ isti propis i zakon vrijedi za vas i za strance koji žive s vama.«

¹⁷ BOG je rekao Mojsiju: ¹⁸ »Reci Izraelcima: Kad uđete u zemlju u koju vas vodim ¹⁹ i kad budete jeli kruh te zemlje, prinesite jedan dio kao prilog BOGU. ²⁰ Prinesite pogaču od prvine svoga mljevenog žita—prinos je to s gumna^[g]. ²¹ Iz naraštaja u naraštaj dajte ovaj prilog BOGU od prvine svoga mljevenog žita.

²² Vaša zajednica može nenamjerno sagriješiti ako propusti izvršiti sve zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju. ²³ Sve te zapovijedi BOG je preko Mojsija dao vama i vrijede od dana kad su izrečene pa kroz sve vaše naraštaje. ²⁴ U slučaju nenamjernog propusta, a kojeg zajednica nije bila svjesna, cijela zajednica mora prinijeti jednog junca kao žrtvu paljenicu na ugodan miris BOGU, zajedno s pripadajućim prinosom žita i pića, kao što je propisano, te jednog jarca za žrtvu očišćenja. ²⁵ Neka svećenik izvrši obred očišćenja za cijelu izraelsku zajednicu—bit će im oprošteno jer nije bilo namjerno i jer su za svoj prijestup BOGU prinijeli žrtvu paljenicu i žrtvu očišćenja. ²⁶ Bit će oprošteno cijeloj izraelskoj zajednici i strancima koji žive s njima jer je cijeli narod imao udjela u nenamjernom prekršaju.

²⁷ Kad pojedinac sagriješi nenamjerno, donijet će jednogodišnje žensko kozle za žrtvu očišćenja. ²⁸ Neka svećenik izvrši obred očišćenja pred BOGOM za onoga tko je nenamjerno sagriješio pa će mu biti oprošteno. ²⁹ Isti zakon vrijedi za svakog tko nenamjerno sagriješi, bio on rođeni Izraelac ili stranac koji živi s njima.

³⁰ No tko sagriješi namjerno, bio rođeni Izraelac ili stranac, vrijeđa BOGA. Odstranite ga iz naroda. ³¹ Zato što je prezreo BOŽJU riječ i prekršio njegovu zapovijed, u potpunosti ga odstranite. Krivnja ostaje na njemu.«

Čovjek koji je prekršio šabat

³² Dok su Izraelci bili u pustinji, našli su čovjeka kako skuplja drva na šabat, dan odmora. ³³ Ljudi, koji su ga našli dok je skupljao drva, doveli su ga Mojsiju i Aronu te cijeloj zajednici. ³⁴ Stavili su ga pod stražu jer nije bilo jasno što s njim treba učiniti.

³⁵ Tada je BOG rekao Mojsiju: »Taj se čovjek mora pogubiti. Neka ga cijela zajednica kamenuje izvan tabora.« ³⁶ I čitava ga je zajednica izvela izvan tabora pa ga kamenovala do smrti, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju.

Rese na odjeći

³⁷ BOG je rekao Mojsiju: ³⁸ »Reci Izraelcima: Izrađujte rese na rubovima svoje odjeće, a na svaku resu privežite plavu nit, i to neka vrijedi za sve naraštaje. ³⁹ Rese morate imati da bi vas pogled na njih podsjećao na sve BOŽJE zapovijedi. Tako ćete izvršavati zapovijedi, a nećete se povoditi za požudom svojih srca i očiju zbog koje ste mi nevjerni. ⁴⁰ Tako ćete se sjetiti da vršite sve moje zapovijedi i bit ćete sveti svome Bogu. ⁴¹ Ja sam BOG koji vas je izveo iz Egipta da bih bio vaš Bog. Ja sam vaš BOG.«

Korahova pobuna

16 Korah, Levijev potomak, te Datan, Abiram i On, Rubenovi potomci, pobunili su se protiv Mojsija. Korah je bio Isharov sin, Kehatov unuk i Levijev praunuk. Datan i Abiram bili su Eliabovi sinovi, a On Peletov sin. ² Uz njih je protiv Mojsija stalo još dvjesto i pedeset poznatih glavara izraelske zajednice, odabranih na skupštini naroda. ³ Svi oni okupili su se protiv Mojsija i Arona te im rekli: »Prevršili ste mjeru! Cijela je zajednica sveta, svaki je njezin član svet, i BOG je među njima. Pa zašto se vi postavljate iznad BOŽJE zajednice?«

⁴ Kad je Mojsije to čuo, pao je ničice. ⁵ Zatim je rekao Korahu i svim njegovim pristalicama: »BOG će ujutro pokazati tko je njegov i tko je svet i tko mu smije prići. Koga izabere, toga će pustiti da mu priđe. ⁶ A ti, Koraše, i svi tvoji pristalice, učinite ovako: Uzmite kadionice ⁷ pa sutra u njih pred BOGOM stavite vatru i kâd. Koga BOG izabere, bit će svet. Vi, Leviti, prevršili ste mjeru!«

⁸ Mojsije je još rekao Korahu: »Slušajte, Leviti! ⁹ Zar vam je malo to što vas je Izraelov Bog izdvojio iz izraelske zajednice i približio sebi, da poslužujete kod BOŽJEG Svetoga šatora i da stojite pred zajednicom te joj služite? ¹⁰ Približio je sebi i tebe i svu tvoju braću Levite. Zar sad želite biti svećenici? ¹¹ Ti i svi tvoji pristalice zapravo ste se udružili protiv BOGA! Što je Aron učinio da se na njega žalite?«

¹² Zatim je Mojsije poslao po Datana i Abirama, Eliabove sinove, ali oni su rekli: »Mi nećemo doći! ¹³ Zar ti je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko, da nas pobiješ u pustinji, pa još želiš i vladati nama? ¹⁴ Osim toga, nisi nas uveo u zemlju kojom teče med i mlijeko niti nam dao polja i vinograde u nasljedstvo. Zar misliš da možeš zaslijepiti i zavarati ljude? Nećemo doći!«

¹⁵ Nato se Mojsije jako razljutio pa rekao BOGU: »Nemoj prihvatiti njihov prinos. Ni magarca nisam od njih uzeo niti ikome od njih naudio.«

¹⁶ Potom je rekao Korahu: »Ti i svi tvoji pristalice sutra se pojavite pred BOGOM. I Aron će biti tamo. ¹⁷ Neka svatko uzme svoju kadionicu, stavi u nju kâda i donese je pred BOGA. Bit će dvjesto i pedeset kadionica, i ti i Aron donesite svaki svoju.«

¹⁸ I svatko je uzeo svoju kadionicu, stavio u nju vatru i kâd pa s Mojsijem i Aronom stao na ulaz u Šator sastanka. ¹⁹ Tako je Korah okupio sve svoje pristalice, koji su se protivili Mojsiju i Aronu, na ulazu u Šator sastanka. Tada se BOŽJA slava pokazala cijeloj zajednici.

²⁰ BOG je rekao Mojsiju i Aronu: ²¹ »Odvojite se od ove zajednice, da ih odmah uništim.«

²² Oni su pali ničice i rekli: »O Bože, Bože duhova cijeloga ljudskog roda, zar ćeš se ljutiti na čitavu zajednicu ako samo jedan čovjek sagriješi?«

²³ Tada je BOG rekao Mojsiju: ²⁴ »Reci zajednici: Odmaknite se od šatora koji pripadaju Korahu, Datanu i Abiramu.«

²⁵ Mojsije je ustao i otišao Datanu i Abiramu, a pratile su ga i starješine Izraela. ²⁶ Rekao je zajednici: »Sklonite se od šatora ovih opakih ljudi! Ništa njihovo ne dirajte! U protivnom ćete biti uništeni zbog svih njihovih grijeha.«

²⁷ I ljudi su se odmaknuli od šatora koji su pripadali Korahu, Datanu i Abiramu, a Datan i Abiram izašli su i stali na ulazu u svoje šatore, zajedno sa svojim ženama, djecom i dojenčadi.

²⁸ Tada je Mojsije rekao: »Po ovome ćete znati da me BOG poslao da učinim sve što sam učinio i da to nije od moje volje: ²⁹ ako ovi ljudi umru prirodnom smrću, kao što ljudi inače umiru, onda me BOG nije poslao. ³⁰ No, ako BOG učini nešto neuobičajeno, ako se otvori zemlja i proguta ih zajedno sa svime što je njihovo, pa živi siđu u grob, onda ćete znati da su prezreli BOGA.«

³¹ Čim je sve to izgovorio, otvorilo se tlo pod Datanom i Abiramom. ³² Zemlja se otvorila i progutala ih zajedno s njihovim ukućanima, sve Korahove ljude i njihovu imovinu. ³³ Živi su sišli u grob, sa svime što su posjedovali. Zemlja se nad njima zatvorila i nestali su iz zajednice.

³⁴ Na njihov su se vrisak razbježali svi Izraelci, vičući: »I nas će zemlja progutati!«

³⁵ Tada je od BOGA suknula vatra i progutala onih dvjesto i pedeset ljudi koji su prinosili kâd.

³⁶ BOG je rekao Mojsiju: ³⁷ »Reci Eleazaru, sinu svećenika Arona, da pokupi kadionice sa zgarišta, jer su svete, a ugljevlje neka baci podalje. ³⁸ Oni su ljudi sagriješili i platili životom, ali njihove su kadionice donesene pred BOGA i postale su svete. Daj ih prekovati u pločice, kojima će se obložiti žrtvenik, pa će biti znak upozorenja Izraelcima.«

³⁹ I svećenik Eleazar pokupi brončane kadionice što su ih donijeli ljudi koje je progutala vatra. Zatim su ih prekovali u pločice za oblaganje žrtvenika. ⁴⁰ Podsjetnik je to Izraelcima da nitko osim Aronovih potomaka ne smije paliti kâd pred BOGOM, da ne bi prošao kao Korah i njegovi pristalice.

⁴¹ Sutradan je cijela izraelska zajednica gunđala protiv Mojsija i Arona. Govorili su: »Ubili ste BOŽJE ljude.« ⁴² Kad su se okupili protiv Mojsija i Arona, i pogledali prema Šatoru sastanka, prekrio ga je oblak i pokazala se BOŽJA slava! ⁴³ Mojsije i Aron došli su pred Šator sastanka, ⁴⁴ a BOG je rekao Mojsiju: ⁴⁵ »Odmaknite se od ove zajednice, da ih odmah uništim.« Nato su oni pali ničice.

⁴⁶ Mojsije je rekao Aronu: »Uzmi svoju kadionicu, stavi u nju žar sa žrtvenika i kâd pa brzo idi do zajednice. Izvrši obred očišćenja za njih jer se BOG razljutio i počeo pomor!«

⁴⁷ Aron je uzeo sve što mu je Mojsije rekao i utrčao usred zajednice. Pomor je već počeo među narodom. Aron je prinio kâd i izvršio obred očišćenja za njih. ⁴⁸ Stao je između živih i mrtvih, a pomor je prestao. ⁴⁹ Četrnaest tisuća i sedam stotina ljudi je poginulo, ne računajući one koji su poginuli zbog Koraha. ⁵⁰ Kad je pomor prestao, Aron se vratio Mojsiju na ulaz u Šator sastanka.

Isus u Nazaretu

(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)

6 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. ² Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? ³ Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

⁴ Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« ⁵ I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. ⁶ Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

Isus šalje apostole

(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)

⁷ Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. ⁸ Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. ⁹ Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« ¹⁰ Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. ¹¹ Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

¹² Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. ¹³ Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

Herodova zbunjenost

(Mt 14,1-12; Lk 9,7-9)

¹⁴ Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« ¹⁵ Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«

¹⁶ Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«

Ubojstvo Ivana Krstitelja

¹⁷ Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. ¹⁸ Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« ¹⁹ Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla ²⁰ jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.

²¹ Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. ²² Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« ²³ Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«

²⁴ Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?«

A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«

²⁵ Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«

²⁶ Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. ²⁷ Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. ²⁸ Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. ²⁹ Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.