Old/New Testament

Druga Pasha

9 Prvog mjeseca druge godine nakon što su izašli iz Egipta, BOG je rekao Mojsiju u Sinajskoj pustinji: ² »Neka Izraelci slave Pashu u određeno vrijeme. ³ Slavite je u suton četrnaestog dana ovog mjeseca, u određeno vrijeme, u skladu sa svim pashalnim uredbama i običajima.«

⁴ Tako je Mojsije rekao Izraelcima da proslave Pashu ⁵ i oni su je proslavili u Sinajskoj pustinji u suton četrnaestog dana prvoga mjeseca. Izraelci su učinili sve kao što je BOG zapovjedio Mojsiju.

⁶ No neki od njih nisu mogli slaviti Pashu tog dana jer su bili nečisti zbog dodira s mrtvacem.

Zato su toga istog dana došli Mojsiju i Aronu ⁷ pa im rekli: »Postali smo nečisti zbog dodira s mrtvacem, ali zašto bi nam se branilo da s ostalim Izraelcima prinesemo žrtvu BOGU u vrijeme koje je određeno za to?«

⁸ Mojsije im je rekao: »Pričekajte ovdje dok ne saznam što BOG kaže da morate činiti.«

⁹ Tada je BOG rekao Mojsiju: ¹⁰ »Reci Izraelcima: Ako vi ili vaši potomci budete nečisti zbog dodira s mrtvacem, ili ako budete na putu, ipak možete slaviti Pashu u čast BOGU. ¹¹ Slavite je u suton četrnaestog dana drugoga mjeseca. Jedite pashalnu životinju s beskvasnim kruhom i gorkim biljem. ¹² Njezino meso ne smijete ostaviti do jutra i ne smijete joj slomiti nijednu kost. Držite do svih pashalnih uredbi. ¹³ Ako je osoba čista i nije na putu pa ne proslavi Pashu, neka se odstrani iz svog naroda jer nije prinijela BOGU žrtvu u određeno vrijeme. Mora snositi posljedice svoga grijeha.

¹⁴ Ako stranac, koji živi s vama, želi slaviti Pashu u čast BOGA, neka to čini prema pashalnim uredbama i običajima. Ista uredba vrijedi za stranca i za rođenog Izraelca.«

Oblak nad Svetim šatorom

(Izl 40,34-38)

¹⁵ Onoga dana kad je podignut Sveti šator, to jest Šator saveza, prekrio ga je oblak. Od večeri do jutra oblak je nad Svetim šatorom izgledao kao vatra. ¹⁶ Tako je bilo stalno: preko dana ga je prekrivao oblak koji je noću izgledao kao vatra. ¹⁷ Kad god bi se oblak podigao sa Šatora, Izraelci su kretali na put. Gdje god bi se oblak spustio, ondje su se utaborili Izraelci. ¹⁸ Na BOŽJU su zapovijed Izraelci kretali na put i na njegovu su zapovijed postavljali tabor. Dokle god bi oblak stajao nad Svetim šatorom, ostajali su u taboru. ¹⁹ Ako bi oblak dugo vremena stajao nad Svetim šatorom, Izraelci su se držali BOŽJEG naloga i nisu kretali na put. ²⁰ Ponekad bi oblak bio nad Svetim šatorom samo nekoliko dana. U skladu s BOŽJOM zapovijedi, ostajali su u taboru, a zatim su na njegovu zapovijed kretali na put. ²¹ Ponekad bi oblak stajao samo od večeri do jutra, a kad bi se ujutro podigao, kretali su na put. Ako bi oblak stajao samo jedan dan i jednu noć, čim bi se podigao, kretali su na put. ²² Bez obzira na to je li oblak stajao nad Svetim šatorom dva dana ili mjesec dana ili godinu dana, Izraelci su ostajali utaboreni i nisu kretali na put. No čim bi se podigao, kretali su na put. ²³ Na BOŽJU su zapovijed postavljali tabor i na BOŽJU su zapovijed kretali na put. Držali su se BOŽJEG naloga, onako kako im ga je Bog dao preko Mojsija.

Srebrne trube

10 BOG je rekao Mojsiju: ² »Napravi dvije trube od kovanog srebra. Služit će ti za sazivanje zajednice i pokretanje tabora na put. ³ Kad obje zatrube, cijela zajednica mora se okupiti pred tobom na ulazu u Šator sastanka. ⁴ Ako zatrubi samo jedna, pred tobom se moraju okupiti samo glavari, vođe Izraelovih plemena. ⁵ Kad zatrube na uzbunu, neka na put krenu tabori na istoku. ⁶ Kad drugi put zatrube na uzbunu, neka krenu tabori na jugu. Trubljenje na uzbunu bit će znak za pokret. ⁷ Kad okupljate zajednicu, zatrubite, ali ne na uzbunu. ⁸ U trube će trubiti svećenici, Aronovi sinovi. Trajna je to uredba za vas, iz naraštaja u naraštaj.

⁹ Kad se u svojoj zemlji budete branili od neprijatelja koji vas napada, zatrubite na uzbunu. Tada će vas se sjetiti BOG i spasiti od neprijatelja. ¹⁰ Isto tako, kad se radujete, u vrijeme određenih blagdana i svetkovina mladog mjeseca, zatrubite nad žrtvama paljenicama i žrtvama slavljenicama, i to će Boga podsjećati na vas. Ja sam vaš BOG.«

Odlazak sa Sinajske planine

¹¹ Dvadesetog dana drugog mjeseca druge godine od izlaska iz Egipta, oblak se podigao sa Svetog šatora saveza. ¹² Tada su Izraelci krenuli iz Sinajske pustinje pa putovali od mjesta do mjesta, sve dok se oblak nije zaustavio u pustinji Paran. ¹³ Tako su prvi put krenuli na zapovijed koju je BOG dao preko Mojsija. ¹⁴ Prva je krenula divizija predvođena Judinim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Nahšon, Aminadabov sin. ¹⁵ Netanel, Suarov sin, zapovijedao je vojskom Isakarovog plemena, ¹⁶ a Eliab, Helonov sin, vojskom Zebulunovog plemena.

¹⁷ Zatim je rastavljen Sveti šator pa su krenuli Geršonovci i Merarijevci, koji su ga nosili. Ljudi iz njihovih obitelji bili su sljedeći po redu.

¹⁸ Potom je krenula divizija predvođena Rubenovim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Elisur, Šedeurov sin. ¹⁹ Šelumiel, Surišadajev sin, zapovijedao je vojskom Šimunovog plemena, ²⁰ a Eliasaf, Deuelov^[a] sin, vojskom Gadovog plemena.

²¹ Tada su krenuli Kehatovci, koji nose najsvetije predmete, kako bi Sveti šator u sljedećem taboru mogao biti postavljen prije njihovog dolaska.

²² Zatim je krenula divizija predvođena Efrajimovim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Elišama, Amihudov sin. ²³ Gamliel, Pedahsurov sin, zapovijedao je vojskom Manašeovog plemena, ²⁴ a Abidan, Gidonijev sin, vojskom Benjaminovog plemena.

²⁵ Na kraju je krenula divizija predvođena Danovim postrojbama, kao zaštitnica koja čuva zaleđe svim divizijama. Njihovom je vojskom zapovijedao Ahiezer, Amišadajev sin. ²⁶ Pagiel, Okranov sin, zapovijedao je vojskom Ašerovog plemena, ²⁷ a Ahira, Enanov sin, vojskom Naftalijevog plemena.

²⁸ Bio je to redoslijed izraelskih postrojbi kad su Izraelci kretali na put.

²⁹ Mojsije je rekao Hobabu, sinu svog tasta Midjanca Reuela: »Krećemo prema mjestu koje nam je BOG obećao. Dođi s nama i bit ćemo ti dobri jer je BOG Izraelu obećao dobro.«

³⁰ »Neću ići s vama«, odgovorio je, »nego ću se vratiti u svoju zemlju, svome rodu.«

³¹ No Mojsije je rekao: »Molim te, ne odlazi od nas. Ti znaš gdje su dobra mjesta za taborovanje u pustinji pa nam možeš biti vodič. ³² Ako budeš išao s nama, dijelit ćemo s tobom sve dobro što nam čini BOG.«

³³ Tako su krenuli s BOŽJE planine i putovali tri dana. Svećenici su ta tri dana nosili kovčeg BOŽJEG saveza pred njima, da im pronađu mjesto za odmor. ³⁴ Preko dana BOŽJI je oblak bio nad njima kad su iz tabora kretali na put.

³⁵ Kad god bi podizali Kovčeg i kretali, Mojsije je govorio:

³⁶ A kad bi stali s Kovčegom, govorio je:

Narod se opet žali

11 Narod se počeo žaliti zbog svojih nevolja i BOG im je to uzeo za zlo. Razljutio se kad ih je čuo. BOŽJA je vatra planula na njih i spalila neke rubne dijelove tabora. ² Narod je zavapio Mojsiju pa se on pomolio BOGU i vatra se ugasila. ³ To su mjesto prozvali Tabera^[b] jer je BOŽJA vatra planula na njih.

⁴ Ljudi miješanog porijekla u narodu su počeli žudjeti za drugom vrstom hrane. Uskoro su i svi Izraelci ponovo počeli kukati i govoriti: »E, da nam je jesti meso! ⁵ Sjećamo se ribe, koju smo besplatno jeli u Egiptu, pa krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka, ⁶ a sad smo već izgubili snagu. Nigdje ništa za jelo, samo ova mana!«

⁷ Mana je bila kao zrno korijandra i nalikovala je smoli drveta. ⁸ Narod je išao uokolo i skupljao ju, a zatim su je mljeli ručnim žrvnjevima ili drobili u stupi. Kuhali su je u loncu ili mijesili pa pekli lepinje. Okus joj je bio sličan okusu pogača s maslinovim uljem. ⁹ Kad je noću na tabor padala rosa, s njom je padala i mana.

Mojsije dobiva sedamdeset pomoćnika

¹⁰ Mojsije je slušao kako ljudi iz svih obitelji kukaju, svatko na ulazu u svoj šator. BOG se jako razljutio, a Mojsije uzrujao.

¹¹ »Zašto si na mene, svog slugu, navalio ovu nevolju?« upita on BOGA. »Zar sam to zaslužio—da na mene svališ teret čitavog ovoga naroda? ¹² Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad mi govoriš da ga nosim na rukama, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju koju si zakletvom obećao njihovim precima? ¹³ Gdje da nabavim mesa za sav ovaj narod? Stalno mi kukaju i govore: ‘Daj nam da jedemo meso!’ ¹⁴ Ne mogu sâm nositi sav ovaj narod. Preteško mi je. ¹⁵ Ako ćeš ovako postupati sa mnom, bolje me odmah ubij. Ako sam stekao tvoju naklonost, daj da umrem, da više ne patim.«

¹⁶ BOG je rekao Mojsiju: »Dovedi mi sedamdeset Izraelaca za koje znaš da su starješine i nadglednici naroda. Dovedi ih do Šatora sastanka i neka stanu ondje s tobom. ¹⁷ Sići ću i razgovarati ondje s tobom. Uzet ću dio od Duha koji je na tebi i staviti ga na njih. Tako će ti oni pomagati nositi teret naroda, da ga ne moraš nositi sâm. ¹⁸ Reci narodu: Posvetite se za sutra jer ćete jesti meso. BOG vas je čuo kad ste kukali: ‘E, da nam je jesti meso! Bilo nam je bolje u Egiptu!’ Sad će vam BOG dati meso i vi ćete jesti. ¹⁹ I nećete ga jesti samo jedan dan, ili dva dana, ili pet dana, ili deset dana, ili dvadeset dana, ²⁰ nego cijeli mjesec! Jest ćete dok vam ne izađe na nos i ne zgadi vam se jer ste odbacili BOGA koji je s vama. Kukali ste pred njim i govorili: ‘Zašto smo uopće otišli iz Egipta?’«

²¹ Mojsije je rekao: »Evo me u narodu koji ima pješaštvo od šest stotina tisuća ljudi, a ti kažeš: ‘Dat ću im meso da jedu mjesec dana!’ ²² Zar bi im bilo dovoljno čak i da se zakolje sva sitna i krupna stoka? Zar bi im bilo dovoljno čak i da se izlovi sva riba iz mora?«

²³ »Je li BOŽJA moć ograničena?«^[c] rekao je BOG Mojsiju. »Sad ćeš vidjeti hoće li se moja riječ ostvariti.«

²⁴ Tada je Mojsije izašao pred narod i prenio mu što je BOG rekao. Zatim je okupio sedamdeset starješina i razmjestio ih oko Šatora. ²⁵ BOG je sišao u oblaku i razgovarao s njim. Potom je uzeo od Duha, koji je bio na Mojsiju, i stavio ga na sedamdeset starješina. Kad je Duh sišao na njih, prorokovali su. No to se više nije ponovilo. ²⁶ Dvojica starješina, Eldad i Medad, bili su ostali u taboru. Iako su bili upisani među starješine, nisu došli s ostalima do Šatora. No Duh je sišao i na njih pa su prorokovali u taboru.

²⁷ Jedan je mladić dotrčao i javio Mojsiju: »Eldad i Medad prorokuju u taboru!«

²⁸ Nato je Jošua, Mojsijev pomoćnik od svoje mladosti, rekao: »Mojsije, gospodaru moj, zaustavi ih!«

²⁹ No Mojsije mu odgovori: »Zar si ljubomoran što su i drugi primili Duha, a ne samo ja?^[d] Da bar svi BOŽJI ljudi budu proroci! Da bar BOG stavi svog Duha na sve njih!«

³⁰ Zatim su se Mojsije i izraelske starješine vratili u tabor.

Prepelice

³¹ BOG je podigao vjetar koji je od mora donio prepelice i pobacao ih posvuda oko tabora. Prekrile su zemlju do visine jednog metra^[e] i udaljenosti jednog dana hoda od tabora u pustinju. ³² Cijeli taj dan i noć, i cijeli sljedeći dan, narod je sakupljao prepelice. Svatko je sakupio količinu koja je iznosila najmanje deset bačvi^[f]. Zatim su prostrli meso svuda po taboru. ³³ No, dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga prožvakali, BOG se razljutio na njih i udario ih strašnim pomorom. ³⁴ Zato je to mjesto prozvano Kibrot Hataava^[g] jer su ondje sahranili one koji su žudjeli za mesom.

³⁵ Iz Kibrot Hataave narod je otišao u Haserot i zadržao se ondje.

Isus oslobađa opsjednutoga

(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)

5 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. ² Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. ³ Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. ⁴ Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. ⁵ Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.

⁶ Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. ⁷ Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« ⁸ Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«

⁹ A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«

Odgovorio mu je: »Zovem se Legija^[a] jer nas ima mnogo.« ¹⁰ Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.

¹¹ Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. ¹² Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« ¹³ I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.

¹⁴ Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. ¹⁵ Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. ¹⁶ Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. ¹⁷ Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

¹⁸ Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.

¹⁹ No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«

²⁰ Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.