Old/New Testament

Mirjam i Aron govore protiv Mojsija

12 Mirjam i Aron počeli su govoriti protiv Mojsija. Prvo su ga kritizirali što se oženio Kušankom^[a], ² a zatim su pitali: »Zar je BOG govorio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i preko nas?«

I BOG je to čuo. ³ (A Mojsije je bio vrlo ponizan čovjek, ponizniji od bilo koga na zemlji.)

⁴ BOG je odmah rekao Mojsiju, Aronu i Mirjam: »Dođite svi troje do Šatora sastanka.« Kad su došli, ⁵ BOG je sišao u stupu oblaka, stao na ulaz u Šator te pozvao Arona i Mirjam. Kad su oboje prišli, ⁶ progovorio im je: »Slušajte što ću vam reći:

⁹ BOG se razljutio na njih i otišao. ¹⁰ Nakon što se oblak udaljio od Šatora, Mirjam je bila prekrivena bijelim mrljama poput snijega. Dobila je kožnu bolest! Aron se okrenuo prema njoj i vidio da ima kožnu bolest ¹¹ pa je rekao Mojsiju: »Molim te, gospodaru, oprosti nam grijeh koji smo počinili iz ludosti. ¹² Nemoj dopustiti da ona bude kao mrtvorođenče kojem je tijelo napola istrunulo.«

¹³ Tada se Mojsije pomoli BOGU: »Bože, molim te, ozdravi je!«

¹⁴ No BOG odgovori Mojsiju: »Da joj je otac samo pljunuo u lice, njezina bi sramota trajala sedam dana. Drži je izvan tabora sedam dana, a nakon toga može se vratiti.«

¹⁵ Tako su Mirjam sedam dana držali izvan tabora i nisu kretali na put dok je nisu vratili. ¹⁶ Nakon toga narod je otišao iz Haserota i utaborio se u pustinji Paran.

Mojsije šalje izvidnicu u Kanaan

(Pnz 1,19-33)

13 BOG je rekao Mojsiju: ² »Pošalji ljude da izvide zemlju Kanaan koju dajem Izraelcima. Iz svakog plemena pošalji jednoga glavara.« ³ I Mojsije ih je, na BOŽJU zapovijed, poslao u izvidnicu iz pustinje Paran. Svi su oni bili vođe Izraelaca, ⁴ a ovo su njihova imena:

¹⁶ Imena su to ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju, a Hošei, Nunovom sinu, Mojsije je dao ime Jošua.

¹⁷ Kad ih je Mojsije poslao da izvide zemlju Kanaan, rekao im je: »Idite kroz kraj Negev pa dalje u gorski kraj. ¹⁸ Pogledajte kakva je zemlja i kakvi su ljudi koji u njoj žive. Jesu li jaki ili slabi? Ima li ih malo ili mnogo? ¹⁹ Je li zemlja u kojoj žive dobra ili loša? Jesu li gradovi u kojima žive bez zidina ili utvrđeni? ²⁰ Je li tlo plodno ili neplodno? Ima li drveća ili nema? Potrudite se donijeti plodove te zemlje.« (A bilo je vrijeme sazrijevanja prvoga grožđa.)

²¹ Tako su otišli i izvidjeli zemlju od pustinje Cin sve do grada Rehoba, prema Hamatu. ²² Otišli su kroz kraj Negev i stigli do grada Hebrona, gdje su živjeli Anakovi potomci Ahiman, Šešaj i Talmaj. (Hebron je izgrađen sedam godina prije Soana u Egiptu.) ²³ Kad su došli u klanac Eškol, odrezali su lozu na kojoj je bio jedan jedini grozd pa ga stavili na motku koju su nosila dvojica. Ponijeli su sa sobom i šipka i smokava. ²⁴ (Taj je klanac prozvan Eškol^[c] upravo zbog grozda koji su Izraelci ondje odrezali.)

Izvidnica podnosi izvještaj

²⁵ Nakon četrdeset dana, vratili su se iz izviđanja zemlje. ²⁶ Došli su Mojsiju i Aronu te cijeloj izraelskoj zajednici u Kadešu, u pustinji Paran, pa im podnijeli izvještaj i pokazali plodove zemlje. ²⁷ Rekli su Mojsiju: »Bili smo u zemlji u koju si nas poslao. Njome zaista teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. ²⁸ No narod koji ondje živi je jak, a gradovi utvrđeni i vrlo veliki. Čak smo vidjeli i Anakove potomke divovskog stasa. ²⁹ Amalečani žive u kraju Negevu, Hetiti, Jebusejci i Amorejci u gorskom kraju, a Kanaanci uz more i duž rijeke Jordan.«

³⁰ Tada je Kaleb utišao ljude oko Mojsija i rekao: »Trebamo odmah krenuti i zauzeti zemlju. Sigurno ih možemo nadvladati.«

³¹ No ljudi koji su bili s njim u izvidnici rekli su: »Ne možemo ići na te ljude jer su jači od nas.«

³² Proširili su među Izraelcima nepovoljan izvještaj o zemlji koju su bili izviđali. Govorili su: »Zemlja koju smo izviđali proždire svoje stanovnike. Svi ljudi koje smo ondje vidjeli vrlo su visoki. ³³ Vidjeli smo i divove—Anakovce koji potječu od divova. Sami smo sebi izgledali kao skakavci, a tako smo izgledali i njima.«

Pobuna naroda

14 Te je noći čitava zajednica zapomagala i plakala u sav glas. ² Svi su Izraelci gunđali protiv Mojsija i Arona. Cijela im je zajednica rekla: »Da smo bar umrli u Egiptu! Ili da smo barem umrli u ovoj pustinji! ³ Zašto nas BOG vodi u tu zemlju, da poginemo od mača, a naše žene i djeca da im budu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?«

⁴ Ljudi su govorili jedan drugome: »Izaberimo drugog vođu i vratimo se u Egipat.«

⁵ Tada su se Mojsije i Aron bacili ničice pred cijelom izraelskom zajednicom koja se ondje okupila. ⁶ Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin, koji su bili u izviđanju zemlje, razderali su svoju odjeću.^{[d] 7} Zatim su rekli čitavoj izraelskoj zajednici: »Zemlja koju smo prošli i izvidjeli izuzetno je dobra. ⁸ Ako je BOG zadovoljan nama, uvest će nas u tu zemlju i dat će nam je. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. ⁹ Samo se nemojte buniti protiv BOGA i ne bojte se naroda te zemlje jer su oni lak zalogaj za nas. Bez zaštite su, a s nama je BOG. Ne bojte ih se!«

¹⁰ Međutim, cijela im je zajednica zaprijetila da će ih kamenovati. I tada se svim Izraelcima kod Šatora sastanka pokazala BOŽJA slava. ¹¹ BOG je rekao Mojsiju: »Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle će odbijati vjerovati u mene unatoč svim znamenjima koja sam učinio među njima? ¹² Ubit ću ih pomorom i oduzeti im nasljedstvo. Zatim ću od tebe načiniti narod koji će biti veći i jači od njih.«

Mojsije se zalaže za narod

¹³ Tada je Mojsije rekao BOGU: »Ali, Egipćani, od kojih si svojom snagom izbavio ovaj narod, čut će za to ¹⁴ i ispričati stanovnicima ove zemlje. Oni su već čuli da si ti, BOG, s ovim narodom i da mu se ti, BOG, pokazuješ licem u lice. Znaju da tvoj oblak stoji nad njim. Znaju da ideš pred njim u stupu od oblaka danju i u stupu od vatre noću. ¹⁵ Ako pogubiš čitav narod odjednom, narodi, koji su čuli za tebe, reći će: ¹⁶ ‘BOG nije mogao dovesti ovaj narod u zemlju koju im je obećao pa ih je pobio u pustinji.’ ¹⁷ Pokaži sad svoju snagu, Gospodaru moj, kao što si obećao: ¹⁸ ‘BOG se teško razljuti, pun je vjernosti i ljubavi, i oprašta grijeh i prijestup. No krivca ne ostavlja nekažnjenog. Kažnjava djecu za grijehe njihovih otaca do trećeg i četvrtog naraštaja.’ ¹⁹ Zbog svoje velike vjernosti i ljubavi, oprosti grijeh ovome narodu, kao što si im praštao od Egipta dosad.«

²⁰ »Opraštam im, kao što si tražio«, odgovori BOG. ²¹ »Ali, zaklinjem se svojim životom i BOŽJOM slavom, koja će ispuniti svu zemlju, ²² ni jedan od ljudi koji su vidjeli moju slavu i znakove koje sam učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta iskušavali, ²³ neće vidjeti zemlju što sam je zakletvom obećao njihovim precima. Neće je vidjeti ni jedan od onih koji su me prezreli. ²⁴ Jedino ću svoga slugu Kaleba, budući da ima drugačiji duh i slijedi me svim srcem, dovesti u zemlju koju je izvidio. Naslijedit će je on i njegovi potomci. ²⁵ S obzirom na to da Amalečani i Kanaanci žive u dolinama, sutra se okrenite i idite u pustinju, putem prema Crvenome moru.«

Bog kažnjava narod

(Pnz 1,34-40)

²⁶ BOG je rekao Mojsiju i Aronu: ²⁷ »Dokle ću trpjeti tu zlu zajednicu koja gunđa protiv mene? Čuo sam pritužbe Izraelaca protiv mene. ²⁸ Zato im reci: ‘Zaklinjem se svojim životom, kaže BOG, učinit ću s vama baš kao što ste govorili. ²⁹ Po ovoj će pustinji popadati vaša trupla. Pomrijet ćete svi od dvadeset godina i stariji koji ste bili prebrojani tijekom popisa i koji ste gunđali protiv mene. ³⁰ Ni jedan od vas neće ući u zemlju za koju sam se zakleo da ćete se u njoj nastaniti, osim Kaleba, Jefuneovog sina, i Jošue, Nunovog sina. ³¹ A vašu djecu, za koju ste rekli da će biti ratni plijen, uvest ću u zemlju koju ste odbacili i oni će uživati u njoj. ³² Što se vas tiče, vaša će trupla popadati po pustinji. ³³ Vaša će djeca četrdeset godina biti pastiri u pustinji i ispaštati zbog vaše nevjernosti, sve dok ondje ne padne vaše posljednje truplo. ³⁴ Četrdeset godina—jednu godinu za svaki od četrdeset dana izviđanja zemlje—ispaštat ćete za svoje grijehe i znat ćete kako je to kad sam protiv vas.’

³⁵ Ja, BOG, rekao sam svoje. Sigurno ću to učiniti cijeloj ovoj zloj zajednici koja se udružila protiv mene. U ovoj ćete pustinji skončati. Ovdje ćete umrijeti.«

³⁶ Ljudi, koje je Mojsije bio poslao u izviđanje zemlje, proširili su nepovoljan izvještaj nakon što su se vratili i naveli cijelu zajednicu da gunđa protiv njega. ³⁷ Oni, koji su dali nepovoljan izvještaj o zemlji, poginuli su pred BOGOM. ³⁸ Od ljudi koji su izviđali zemlju živi su ostali samo Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin.

Pokušaj osvajanja Kanaana

(Pnz 1,41-46)

³⁹ Kad je Mojsije to prenio svim Izraelcima, bili su jako žalosni. ⁴⁰ Rano su ujutro sljedećeg dana krenuli u gorski kraj. »Sagriješili smo«, rekli su. »Sad idemo gore do mjesta koje nam je BOG obećao.«

⁴¹ Mojsije im je rekao: »Zašto kršite BOŽJU zapovijed? Neće vam uspjeti. ⁴² Ne idite gore! BOG nije s vama. Neprijatelji će vas poraziti. ⁴³ Ondje su Amalečani i Kanaanci. Poginut ćete od mača. Okrenuli ste se od BOGA i on neće biti s vama.«

⁴⁴ No oni su u svojoj oholosti ipak otišli u gorski kraj iako ni Mojsije ni kovčeg BOŽJEG saveza nisu krenuli iz tabora. ⁴⁵ Tada su odozgo došli Amalečani i Kanaanci, koji su živjeli u gorskom kraju, potukli ih i progonili sve do Horme.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)

²¹ Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. ²² Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. ²³ Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

²⁴ Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

²⁵ Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. ²⁶ Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. ²⁷ Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²⁸ Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« ²⁹ I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. ³⁰ Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

³¹ Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

³² No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. ³³ Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. ³⁴ Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

³⁵ Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

³⁶ No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

³⁷ I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. ³⁸ Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. ³⁹ Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« ⁴⁰ Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. ⁴¹ Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« ⁴² Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, ⁴³ a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.