Old/New Testament

Nove ploče saveza

34 BOG je rekao Mojsiju: »Iskleši dvije kamene ploče poput onih prije, a ja ću na njima ispisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. ² Ujutro budi spreman pa se popni na Sinajsku planinu i na vrhu planine stani pred mene. ³ Neka nitko ne ide s tobom. Nitko drugi ne smije biti nigdje na planini. Neka ni sitna ni krupna stoka ne pase pod planinom.«

⁴ I Mojsije je isklesao dvije kamene ploče, poput prijašnjih, pa se rano ujutro popeo na Sinajsku planinu noseći ploče u rukama, kao što mu je BOG bio zapovjedio. ⁵ BOG se spustio u oblaku, stao pokraj njega i izgovorio ime JAHVE. ⁶ Zatim je prošao ispred Mojsija, govoreći: »JAHVE, JAHVE, milostiv i suosjećajan Bog, suzdržan od ljutnje, prepun ljubavi i vjernosti, ⁷ koji tisućama naraštaja iskazuje ljubav, oprašta zloću, neposluh i grijeh. No krivca ne ostavlja nekažnjenog, nego kažnjava djecu i unuke do trećeg i četvrtog koljena za grijeh očeva.«

⁸ Mojsije je smjesta pao na zemlju i poklonio se. ⁹ »Gospodaru«, rekao je, »ako imam tvoju naklonost, molim te da ideš s nama. Iako je ovo tvrdoglav narod, oprosti nam zloću i grijeh, i prihvati nas kao svoje nasljedstvo.«

Obnova saveza

(Izl 23,14-19; Pnz 7,1-5; 16,1-17)

¹⁰ BOG mu je rekao: »Evo, sklapam savez s cijelim tvojim narodom. Učinit ću čuda kakva dosad nisu učinjena ni u jednom narodu na cijelome svijetu. Sav narod s kojim živiš vidjet će BOŽJE djelo jer ću činiti strahovita djela s tobom. ¹¹ Drži se onoga što ti danas zapovijedam. Ispred tebe ću istjerati Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. ¹² Pazi da ne sklapaš savez sa stanovnicima zemlje u koju ideš jer bi vam to bila zamka. ¹³ Nego, porušite njihove žrtvenike, razbijte njihove svete stupove i posijecite Ašerine^[a] kipove. ¹⁴ Ne klanjaj se nijednom drugom bogu. BOŽJE ime je Ljubomorni jer je on ljubomoran Bog. ¹⁵ Ne sklapaj savez sa stanovnicima te zemlje. Oni će bludničiti^[b] tako što će prinositi žrtve svojim bogovima. Zatim će te pozvati i ti bi mogao jesti od njihovih žrtava. ¹⁶ I mogao bi uzeti njihove kćeri za žene svojim sinovima, a one će bludničiti štujući svoje bogove. Zatim će navesti tvoje sinove da bludniče štujući njihove bogove.

¹⁷ Ne pravi sebi idole od lijevanog metala.

¹⁸ Slavi Blagdan beskvasnih kruhova. Sedam dana jedi beskvasni kruh, kao što sam ti zapovjedio, u određeno vrijeme mjeseca Abiba jer si u tome mjesecu izašao iz Egipta.

¹⁹ Svako dijete, koje se prvo rodi iz majčine utrobe, pripada meni, kao i svako prvorođeno mlado tvoje krupne i sitne stoke. ²⁰ Prvorođeno magare otkupi janjetom ili kozlićem. Ako ga ne otkupiš, slomi mu vrat. Otkupi sve svoje prvorođene sinove. Neka nitko ne dolazi pred mene praznih ruku.

²¹ Šest dana radi, a sedmog dana počivaj, čak i kad je vrijeme oranja ili žetve.

²² Slavi Blagdan žetve prinoseći prvine pšenične žetve i Blagdan berbe na kraju godine. ²³ Tri puta godišnje neka se svi tvoji muškarci pokažu pred Gospodarem BOGOM, Izraelovim Bogom.

²⁴ Istjerat ću narode pred tobom i proširiti tvoj teritorij. Nitko neće poželjeti oteti tvoju zemlju kad se tri puta godišnje budeš išao pokazati pred svojim BOGOM.^[c]

²⁵ Ne prinosi mi krv žrtve zajedno s nečim u čemu ima kvasca. Nemoj dopustiti da žrtva prinesena na blagdan Pashe dočeka jutro.

²⁶ U dom svog BOGA^[d] donosi najbolje od prvine uroda svoje zemlje.

Ne smiješ kuhati kozlića u mlijeku njegove majke.«

²⁷ Zatim je BOG rekao Mojsiju: »Zapiši ove riječi jer prema njima sam sklopio savez s tobom i s Izraelcima.«

²⁸ Mojsije je ondje s BOGOM proveo četrdeset dana i četrdeset noći, a da nije jeo niti pio. Zatim je na ploče zapisao riječi saveza—Deset zapovijedi.

Mojsije silazi sa Sinajske planine

²⁹ Dok je Mojsije silazio sa Sinajske planine, noseći u rukama dvije ploče saveza, nije znao da mu lice jako sjaji zato što je razgovarao s BOGOM. ³⁰ Kad su ga ugledali Aron i Izraelci, lice mu je toliko sjajilo da su mu se bojali prići. ³¹ No Mojsije ih je pozvao pa su Aron i svi glavari zajednice došli k njemu, a on im je govorio. ³² Nakon toga su mu prišli i svi Izraelci pa im je prenio sve zapovijedi koje mu je BOG dao na Sinajskoj planini.

³³ Kad im je Mojsije prestao govoriti, pokrio je lice velom. ³⁴ No kad god je ulazio pred BOGA, da bi s njim razgovarao, skidao je veo. A kad je izlazio i Izraelcima prenosio ono što mu je zapovjeđeno, ³⁵ oni su vidjeli da mu lice jako sjaji. Tada je Mojsije ponovo pokrivao lice sve dok ne bi otišao razgovarati s Bogom.

Propisi o šabatu

35 Mojsije je okupio svu izraelsku zajednicu i rekao: »Evo što vam je zapovjedio BOG: ² Šest dana imate za rad, a sedmi dan neka vam bude dan odmora koji je BOGU svet. Tko toga dana bude bilo što radio, neka se pogubi. ³ Gdje god živjeli, na šabat ne palite vatru.«

Prilozi za svetište

(Izl 25,1-9)

⁴ Mojsije je rekao svoj izraelskoj zajednici: »Evo što je BOG zapovjedio: ⁵ Od naroda sakupite prilog za BOGA. Tko god je voljan dati od srca, neka BOGU donese prilog od zlata, srebra i bronce; ⁶ plavo, ljubičasto i crveno predivo, fini lan i sukno od kozje dlake; ⁷ crveno obojenu ovnovu kožu i glatku kožu; bagremovo drvo; ⁸ ulje za svjetiljke; začine za ulje pomazanja i za mirisni kâd; ⁹ i oniks i drugo drago kamenje koje će se umetati u prsluk i naprsnik.«

Predmeti za svetište

(Izl 39,32-43)

¹⁰ »Svi oni koji su vješti radnici, neka dođu i naprave sve što je zapovjedio BOG: ¹¹ Sveti šator s vanjskim šatorom, pokrivalom, kopčama, okvirima, šipkama, stupovima i postoljima; ¹² Kovčeg sa šipkama i Pomirilištem te zavjesu koja ga zaklanja; ¹³ stol sa šipkama, sav pribor i kruh Božje prisutnosti; ¹⁴ svijećnjak za rasvjetu s priborom, svjetiljkama i uljem za svjetiljke; ¹⁵ kadioni žrtvenik sa šipkama; ulje pomazanja i mirisni kâd; zavjesu za ulaz Svetog šatora; ¹⁶ žrtvenik za žrtve paljenice s brončanom rešetkom, šipkama i svim priborom; praonik s postoljem; ¹⁷ zavjese za dvorište, stupove i postolja te zavjesu za ulaz u dvorište; ¹⁸ kolčiće za Sveti šator i za dvorište s užadi; ¹⁹ tkanu odjeću za službu u Svetištu—svetu odjeću za svećenika Arona i odjeću za njegove sinove, za svećeničku službu.«

Narod donosi priloge

²⁰ Tada su svi Izraelci napustili Mojsija, ²¹ a potom su se vratili svi koji su bili potaknuti na davanje u srcu i duhu. Donijeli su priloge BOGU za izradu Šatora sastanka, za sve službe u njemu i za svetu odjeću. ²² Došli su svi koji su bili voljni, i muškarci i žene, i donijeli broševe, naušnice, prstenje, privjeske i druge zlatne ukrase svake vrste. Svi prilozi BOGU bili su od zlata. ²³ Tko god je imao plavog, ljubičastog ili crvenog prediva, finog lana ili sukna od kozje dlake, crveno obojenih ovnovskih koža ili glatkih koža, to je i donio. ²⁴ Tko god je htio dati srebro ili broncu, donio ih je kao prilog BOGU. Tko god je imao bagremovog drva, koje se moglo za nešto upotrijebiti, donio ga je. ²⁵ Sve vješte prelje svojim su rukama prele i donosile ono što su isprele: plavo, ljubičasto i crveno predivo te fini lan. ²⁶ A sve žene koje je srce poticalo da upotrijebe svoju vještinu, prele su sukno od kozje dlake. ²⁷ Glavari naroda donijeli su oniks i drugo drago kamenje koje se umeće u prsluk i naprsnik, ²⁸ ulje za svjetiljke i začine za ulje pomazanja i za mirisni kâd. ²⁹ Tako su svi izraelski muškarci i žene, koji su bili potaknuti u srcu, donijeli darove kao dragovoljne žrtve BOGU. To se koristilo za radove koje im je BOG preko Mojsija zapovjedio da trebaju obaviti.

Graditelji Svetišta

(Izl 31,1-11)

³⁰ Tada je Mojsije rekao Izraelcima: »Evo, BOG je izabrao Besalela, Urijevog sina i Hurovog unuka, iz Judinog plemena. ³¹ Ispunio ga je božanskim duhom te mu je dao sposobnost, mudrost i znanje za svakovrsne zanate. ³² Stoga, zna osmišljati nacrte i raditi sa zlatom, srebrom, broncom, ³³ dragim kamenjem i drvetom. Vješt je u svim zanatima. ³⁴ Njemu i Oholiabu, Ahisamahovom sinu, iz Danovog plemena, dao je i sposobnost da uče druge. ³⁵ Obdario ih je vještinom za majstorske poslove, izradu nacrta, vezenje plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana i za tkanje. Sposobni su za sve vrste poslova i izradu nacrta.

Pitanje o uskrsnuću

(Mk 12,18-27; Lk 20,27-40)

²³ Toga su dana Isusu prišli i saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, pa su ga upitali: ²⁴ »Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako čovjek umre bez djece, neka se brat oženi njegovom ženom i podigne potomstvo svome bratu.’^{[a] 25} Kod nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez djece pa mu se brat oženio ženom. ²⁶ Isto se dogodilo drugom i trećem bratu i tako sve do sedmoga. ²⁷ Na kraju je i žena umrla. ²⁸ Dakle, kojemu će od sedmorice ona biti žena nakon uskrsnuća jer su se svi njome oženili?«

²⁹ Isus im je na to odgovorio: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Sveta pisma ni Božju moć. ³⁰ U budućem životu, nakon uskrsnuća, ljudi se neće niti ženiti niti udavati, nego će biti poput anđela na nebu. ³¹ A što se uskrsnuća mrtvih tiče, niste li čitali što vam je rekao Bog: ³² ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’?^[b]

A Bog nije Bog mrtvih, nego živih.«

³³ Kad je narod to čuo, bio je zadivljen njegovim učenjem.

Najvažnija zapovijed

(Mk 12,28-34; Lk 10,25-28)

³⁴ Kad su čuli kako je Isus svojim odgovorom ušutkao saduceje, okupili su se farizeji. ³⁵ Jedan od njih, učitelj Zakona, u namjeri da ga iskuša, upitao je: ³⁶ »Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?«

³⁷ A Isus mu je rekao: »‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’^{[c] 38} To je prva i najvažnija zapovijed. ³⁹ Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’^{[d] 40} Cijeli Zakon i spisi proroka temelje se na ovim dvjema zapovijedima.«

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mk 12,35-37; Lk 20,41-44)

⁴¹ Dok su farizeji još bili na okupu, Isus ih je upitao: ⁴² »Što mislite o Kristu^[e]? Čiji je on potomak?«

Odgovorili su mu: »Davidov.«

⁴³ A on im je rekao: »Kako to da ga David, potaknut Duhom, naziva Gospodinom, izjavivši:

⁴⁵ Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?« ⁴⁶ Ali nitko mu nije mogao odgovoriti na to niti ga se tko od toga dana usudio išta pitati.