Book of Common Prayer
Božja dobrota prema njegovom narodu
1 Slavite BOGA!
Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
njegova ljubav traje zauvijek.
2 Tko može ispričati sva BOŽJA velika djela,
tko mu može dovoljno zahvaliti?
3 Sretni su oni koji vrše njegove zapovijedi,
koji uvijek čine što je ispravno.
4 Sjeti me se, BOŽE,
kad pokazuješ naklonost svom narodu,
u pomoć mi pritekni i spasi me.
5 Daj da vidim napredak tvojih izabranika,
da se radujem s tvojim narodom,
da se ponosim tvojim nasljednicima.
6 Griješili smo kao naši preci,
činili smo zlo i postupali opako.
7 Kad su nam preci bili u Egiptu,
nisu razumjeli tvoja čudesa.
Nisu pamtili tvoja brojna djela ljubavi
pa su se kraj Crvenog mora pobunili.
8 Ali on ih je spasio zbog svog imena,
da pokaže svoju veliku silu.
9 Zaprijetio je Crvenom moru
i ono je presušilo,
kroz dubine ih je proveo kao kroz pustinju.
10 Spasio ih je od mrzitelja,
izbavio ih od neprijatelja.
11 Vode su prekrile njihove neprijatelje,
nitko od njih nije ostao živ.
12 Tada su njegovim riječima povjerovali
i hvalospjev mu otpjevali.
13 Ali brzo su zaboravili njegova djela,
nisu čekali na njegovo vodstvo.
14 Žudjeli su za hranom u pustinji,
iskušavali su Boga u pustoši.
15 Što su tražili, to im je dao,
ali im je i opaku bolest poslao.
16 U taboru su počeli zavidjeti Mojsiju
i BOŽJEM svetom svećeniku Aronu.
17 Zemlja se otvorila i progutala Datana,
prekrila pristaše Abirama.
18 Vatra je planula na njihove sljedbenike,
plamen je spalio te zlikovce.
19 Kod Horeba su tele napravili
pa su metalni kip štovali.
20 Tako su zamijenili Božju slavu
kipom vola koji jede travu.
21 Zaboravili su Boga koji ih je spasio,
koji je velika djela u Egiptu činio:
22 čudesna djela u Hamovoj zemlji[a]
i strašna djela kraj Crvenog mora.
23 Zato je rekao da će ih istrijebiti,
ali je Mojsije, njegov izabranik,
stao između da mu gnjev odvrati,
da ne budu uništeni.
24 Zatim su prezreli dobru zemlju,
nisu vjerovali njegovom obećanju.
25 Gunđali su u svojim šatorima,
nisu slušali BOŽJI glas.
26 Zato im se svečano zakleo
da će popadati mrtvi po pustinji,
27 da će im raštrkati potomke među narode,
gdje će pomrijeti u stranim zemljama.
28 Dali su se bogu Baalu u Peoru
i jeli žrtve u čast mrtvima[b].
29 Svojim djelima razljutili su BOGA
pa je pomor izbio među njima.
30 Tada je Pinhas ustao i kaznio krivce,
pa je pomor prestao.[c]
31 To mu se uračunalo u pravednost,
zauvijek, za sve naraštaje.
32 Razbjesnili su BOGA kraj vodâ Meribe
pa je Mojsija zbog njih snašla nevolja:
33 toliko su ga ogorčili,
da je izgovorio nesmotrene riječi.
34 Nisu uništili kanaanske narode,
kao što im je BOG zapovjedio,
35 nego su se pomiješali s njima
i činili zlo baš kao oni.
36 Služili su njihovim idolima,
koji su im postali kao zamka.
37 Svoje sinove i kćeri
žrtvovali su demonima.
38 Nevinu krv su prolijevali,
krv svojih sinova i kćeri.
Kanaanskim idolima su ih žrtvovali,
i zemlja se onečistila zbog krvi.
39 Tako su se svojim postupcima zaprljali,
svojim djelima Bogu su postali nevjerni.
40 Stoga, BOG se na svoj narod razljutio,
njegovo mu se nasljedstvo zgadilo.
41 Predao ih je u ruke drugih naroda
pa su njima zavladali njihovi mrzitelji.
42 Neprijatelji su ih potlačili
i svojoj vlasti podvrgli.
43 Mnogo puta Bog ih je spašavao,
a oni su i dalje bili buntovni
i sve su dublje u grijeh tonuli.
44 Ipak, na njihovu je nevolju pogledao
kad im je vapaj začuo.
45 Radi njih sjetio se svog saveza
i sažalio se zbog svoje vjerne ljubavi.
46 Učinio je da im se smiluju
svi koji su ih porobili.
47 Spasi nas, BOŽE naš,
i saberi nas iz drugih naroda,
da tvome svetom imenu zahvaljujemo
i da te pobjedonosno slavimo.
48 Neka je slavljen Izraelov BOG,
oduvijek i zauvijek.
Neka sav narod kaže: »Amen!«
Slavite BOGA!
Samuel objavljuje da je Šaul kralj
17 Samuel je pozvao narod na skup pred BOGOM u Mispi. 18 Rekao je Izraelcima: »Izraelov BOG kaže: ‘Izveo sam Izrael iz Egipta i oslobodio vas vlasti Egipćana. Oslobodio sam vas i od svih drugih kraljevstava koja su vas ugnjetavala. 19 No vi ste danas odbacili svog Boga, koji vas oslobađa svih vaših nevolja i problema. Rekli ste da vam postavim kralja za vladara. Zato se sad poredajte pred BOGOM prema plemenima i rodovima.’«
20 Tada je Samuel pozvao da pristupe sva izraelska plemena, a odabir je pao na Benjaminovo pleme. 21 Potom je pozvao da pristupi svaki rod iz Benjaminovog plemena. Odabir je pao na Matrijev rod. Naposljetku, zvao je da pristupi svaki čovjek iz Matrijevog roda, a odabir je pao na Šaula, Kišovog sina. Tražili su ga, ali nisu ga mogli pronaći.
22 Ponovo su pitali BOGA: »Je li taj čovjek uopće došao?«
BOG je odgovorio: »Eno, sakrio se iza opreme.«
23 Otrčali su i izveli ga odande. Kad je stao među ljude, za glavu je bio viši od svih.
24 Samuel se obratio čitavom skupu: »Pogledajte čovjeka kojeg je izabrao BOG! Nitko mu nije ravan u cijelom narodu.«
Svi su uzvikivali: »Živio kralj!«
25 Tada je Samuel objasnio ljudima prava i dužnosti kralja. Zapisao ih je, a zapis položio pred BOGA. Potom je svima rekao da idu kući.
26 I Šaul je otišao kući u Gibeu. Pratili su ga ratnici koje je Bog na to potaknuo.
27 No neke su ništarije govorile: »Kako nas ovaj čovjek može spasiti?«
Javno su ga prezreli i nisu mu iskazali čast darovima. No Šaul je ostao miran.
Amonski kralj Nahaš
Nahaš[a], kralj Amona, zlostavljao je plemena Gad i Ruben. Svim je muškarcima iskopao desno oko. Nije dopuštao da im itko pomogne. Tako je iskopao desno oko svakome Izraelcu koji je živio na području istočno od rijeke Jordan. No njih je sedam tisuća uspjelo pobjeći Amoncima. Došli su u gradić Jabeš na području Gilead.[b]
44 Naši su preci imali Šator svjedočanstva u pustinji. Bog je rekao Mojsiju kako da napravi šator i Mojsije ga je napravio onako kako mu je bilo pokazano. 45 Kad su naši preci primili Šator, ponijeli su ga sa sobom u zemlju, koju su zauzeli od naroda koje je Bog pred njima protjerao, a vodio ih je Jošua. Šator je ostao ondje sve do Davidovih dana. 46 David je uživao Gospodinovu naklonost i zamolio je Gospodina da mu dopusti podići Hram Jakovljevom Bogu. 47 No tek je Salomon bio taj koji ga je sagradio.
48 Međutim, Svevišnji ne stanuje u građevinama sagrađenima ljudskom rukom, kako i piše u knjizi proroka.
49 ‘Gospodin kaže: Nebo je moje prijestolje,
a Zemlja postolje mojim nogama.
Kakav ćete mi dom sagraditi?
Gdje će mi biti mjesto odmora?
50 Nije li moja ruka sve stvorila?’[a]
51 O vi, tvrdoglavi ljudi, koji ne predajete srca Bogu i ne slušate ga! Uvijek se opirete Svetom Duhu. Isti ste kao vaši preci! 52 Postoji li ijedan prorok kojeg vaši preci nisu progonili? Oni su čak ubili one koji su davno prorekli Pravednikov dolazak. Vi ste ga sada izdali i ubili. 53 Vi ste oni koji su, preko anđela, primili Zakon, ali ga nisu vršili.«
Stjepanova smrt
54 Kad su Židovi to čuli, toliko su se razljutili na Stjepana da su počeli škripati zubima. 55 A Stjepan, pun Svetog Duha, pogledao je u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu. 56 I rekao je: »Pogledajte! Evo, nebo je otvoreno i Sin Čovječji stoji zdesna Bogu.«
57 Na to su oni pokrili uši rukama i počeli vikati. Svi su kao jedan nasrnuli na njega. 58 Odvukli su ga izvan grada i počeli na njega bacati kamenje. Oni koji su svjedočili protiv Stjepana ostavili su svoje ogrtače kod mladića po imenu Savao. 59 Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako molio: »Gospodine Isuse, primi moj duh!« 60 Onda je pao na koljena i iz svega glasa povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Nakon što je izgovorio te riječi, izdahnuo je.
8 A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji.
52 Tada je rekao vodećim svećenicima, hramskim stražarima i starješinama koji su ga došli uhvatiti: »Zar ste na mene izašli s mačevima i toljagama kao na razbojnika? 53 Svaki sam dan bio s vama u Hramu i niste me pokušali uhititi. Ali ovo je vaš trenutak—vrijeme vladavine tame.«
Petar se odriče Isusa
(Mt 26,57-58.69-75; Mk 14,53-54.66-72; Iv 18,12-18.25-27)
54 Oni su ga uhitili i odveli u kuću vrhovnog svećenika, a Petar ih je izdaleka pratio. 55 Zapalili su vatru nasred dvorišta i sjeli oko nje. I Petar je sjeo s njima. 56 Neka ga je mlada sluškinja primijetila pri svjetlosti vatre. Pozorno ga je pogledala i rekla: »I ovaj je bio s njim.«
57 A Petar je to počeo nijekati: »Ženo, ja ga ne poznajem!« 58 Nešto kasnije, netko ga je drugi ugledao i rekao: »I ti si jedan od njih!«
A Petar je odgovorio: »Nisam, čovječe!«
59 Otprilike nakon jednog sata, neki je čovjek uporno počeo tvrditi: »Bez sumnje, i ovaj je čovjek bio s njim; Galilejac je!«
60 A Petar je rekao: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš!«
U taj tren, dok je Petar još izgovarao te riječi, pijetao je zapjevao. 61 A Gospodin se okrenuo prema Petru i pogledao ga. Tada se Petar sjetio riječi koje mu je rekao Gospodin: »Danas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« 62 Izašao je i gorko zaplakao.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International