Book of Common Prayer
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
22 Zapovijedi su to koje je BOG glasno objavio čitavom vašem skupu ondje na planini. Govorio je iz vatre, oblaka i guste tame i više ništa nije dodao. Zatim ih je zapisao na dvije kamene ploče i predao meni.
Narod u strahu
(Izl 20,18-21)
23 Kad ste bili čuli glas iz tame, dok je planina plamtjela u vatri, svi glavari i starješine vaših plemena došli su k meni. 24 Rekli su: »Naš BOG pokazao nam je svoju slavu i veličanstvo. Čuli smo mu glas iz vatre. Danas smo vidjeli da čovjek može ostati živ iako Bog govori s njim. 25 No zašto bismo se izlagali pogibelji? Ako nastavimo slušati glas našega BOGA, proždrijet će nas ta velika vatra i poginut ćemo. 26 Ima li itko da je čuo glas živog Boga kako govori iz vatre, kao što smo mi čuli, i ostao živ? 27 Zato, priđi i slušaj sve što ti kaže naš BOG. Zatim nam prenesi sve što ti reći naš BOG, a mi ćemo poslušati i izvršavati.«
28 BOG je čuo kad ste sa mnom razgovarali pa mi je rekao: »Čuo sam što ti je ovaj narod rekao. Ispravno je sve što su rekli. 29 Kad bi barem uvijek tako razmišljali, kad bi me uvijek poštovali i držali moje zapovijedi, tada bi njima i njihovoj djeci uvijek bilo dobro. 30 Idi i reci im da se vrate u svoje šatore, 31 a ti ostani sa mnom ovdje. Dat ću ti sve zapovijedi, uredbe i zakone kojima ćeš ih poučiti da ih izvršavaju u zemlji koju im dajem u posjed.«
32 Stoga, pomno činite ono što vam je vaš BOG zapovjedio. Nipošto nemojte odstupati od toga. 33 Činite točno ono što[a] vam je zapovjedio vaš BOG. Tako ćete ostati na životu, bit će vam dobro i dugo ćete živjeti u zemlji koju zaposjednete.
13 Budući da imamo isti duh vjere kao što piše u Svetom pismu: »Povjerovao sam, zato sam govorio«,[a] i mi vjerujemo te zato i govorimo. 14 Znamo da je Bog podigao Gospodina Isusa iz smrti, a znamo da će isto tako podići i nas s Isusom i zajedno s vama postaviti uz sebe. 15 Jer, sve je to radi vas, da bi Božja milost doprla do što više ljudi. Tako će se Bogu iskazivati još više zahvalnosti i bit će još više slavljen.
Život po vjeri
16 Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. 17 Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. 18 Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.
5 Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. 2 No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. 3 U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. 4 Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. 5 A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.
6 Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. 7 Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. 8 Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. 9 Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje—u tijelu—ili tamo s njim. 10 Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu—bilo dobro ili zlo.
Bogataš i Lazar
19 »Bio jednom neki bogataš. Odijevao se u najbolju odjeću i svakodnevno se obilno gostio. 20 A siromašni čovjek po imenu Lazar ležao je pred njegovim vratima sav u čirevima. 21 Čeznuo je da se najede mrvica s bogataševog stola. Čak su i psi dolazili te mu lizali čireve. 22 Jednoga je dana siromah umro, a anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo naručje. I bogataš je umro i pokopali su ga. 23 Dospio je u svijet mrtvih i ondje je bio na mukama. Kad je pogledao uvis, u daljini je spazio Abrahama, a u njegovom krilu Lazara. 24 Povikao je i rekao: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vršak prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovoj vatri!’ 25 A Abraham je rekao: ‘Sine moj, sjeti se da si za svoga života primio svoje dobro, dok je Lazar primio zlo. Ali sada je on ovdje utješen, a ti se mučiš. 26 Osim toga, između nas i vas velik je ponor. Oni koji odavde žele doći k vama, ne mogu, niti tko od vas može doći k nama.’ 27 Bogataš je rekao: ‘Onda te molim, oče, pošalji Lazara u kuću moga oca, 28 jer imam petero braće. Neka ih upozori da i oni ne dođu na ovo mjesto muka!’ 29 A Abraham je odgovorio: ‘Imaju Mojsija i proroke. Neka njih slušaju!’ 30 Bogataš je odgovorio: ‘Neće, oče Abrahame, ali ako tko od mrtvih dođe k njima, obratit će se.’ 31 A Abraham mu je odgovorio: ‘Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće poslušati ni onoga koji ustane od mrtvih.’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International