Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Ana posvećuje Samuela Bogu
21 Kad je Elkana ponovo išao s obitelji prinijeti godišnju žrtvu BOGU i tako izvršiti zavjete, 22 Ana nije išla s njima. Rekla je mužu: »Čim dječaka prestanem dojiti, dovest ću ga pred BOGA jer će ondje ostati cijeli svoj život[a].«
23 Nato je Elkana rekao: »Učini kako misliš da je najbolje. Ostani kod kuće dok ne prestaneš dojiti. Neka ti BOG pomogne da ispuniš obećanje.«
Ana je ostala kod kuće dojiti i čuvati svog sina dok ga više nije trebalo dojiti. 24 Kad je prestala dojiti, povela ga je, još onako maloga, u BOŽJE svetište u Šilu. Povela je i junca starog tri godine, nešto brašna i mijeh[b] vina.
25 Kad su zaklali i žrtvovali junca, dječaka su doveli Eliju. 26 Ana mu je tada rekla: »Gospodaru moj! Kunem ti se, ja sam ona žena koja je stajala ovdje pokraj tebe i molila se BOGU. 27 Molila sam tada za ovo dijete, a BOG mi je ispunio molbu koju sam mu uputila. 28 Zato ga sad dajem BOGU—neka mu služi cijeli svoj život.«
Tada se i Elkana[c] poklonio pred BOGOM.
Anin hvalospjev Bogu
2 Potom je Ana izmolila ovu molitvu:
»U BOGU se moje srce raduje.
Zbog BOGA moja snaga raste.
Izrugujem se neprijateljima,
veselim se zbog pobjede.
2 Tko je svet kao BOG!
Nitko nije kao ti!
Nema Stijene kao što je naš Bog!
3 Ne pričajte više oholo,
ne govorite bahato.
BOG je Bog koji sve zna,
on ljudska djela odmjerava.
4 Ratniku će lûk slomiti,
ali slabe će ojačati.
5 Siti se sada muče za kruh,
a gladni su namireni.
Nerotkinja je sedmero rodila,
a majka je mnogih usamljena.
6 BOG ubija ali daje i život,
u grob[d] obara ali iz njega i diže.
7 BOG siromaštvo i bogatstvo daje,
ponizuje ali i uzvisuje.
8 Ponižene će podići iz prašine
a siromašne iz pepela.
Posjest će ih uz ugledne,
odrediti im počasna mjesta.
Temelje zemlje BOG je postavio,
na njima je svijet učvrstio.
9 On pazi na korake svojih vjernih,
a zli ljudi nestat će u tami,
jer svojom snagom ne mogu pobijediti.
10 BOG će svoje protivnike razbiti,
na njih će s nebesa zagrmjeti.
BOG sudi sve krajeve zemlje.
Svom kralju dat će snagu
i moć[e] svome izabraniku[f].«
11 Elkana i obitelj vratili su se kući u Ramu, a dječak Samuel ostao je služiti BOGU pod nadzorom svećenika Elija.
15 Tih je dana Petar ustao među okupljenom braćom—kojih je bilo oko sto dvadeset—i rekao:
16 »Braćo i sestre, sada se ispunilo ono što je još davno u Svetom pismu Sveti Duh govorio na Davidova usta o Judi, koji je stao na čelo onih koji su uhitili Isusa, a 17 bio je jedan od nas i sudjelovao u našoj službi.«
18 Juda je novcem, koji je dobio za svoje zlodjelo, kupio polje, ali je pao na glavu i tijelo mu se raspuknulo, a sva utroba ispala. 19 Za to su saznali svi stanovnici Jeruzalema pa su polje prozvali Hakeldama, što na njihovom jeziku znači Krvavo polje.
20 »Jer, u knjizi Psalama piše:
‘Neka bude napušteno njegovo boravište
i neka nitko ne živi ondje.’[a]
A piše i ovo:
‘Neka drugi preuzme njegovu službu.’[b]
21 Dakle, izaberimo jednoga od onih koji su bili uz nas cijelo vrijeme dok je Isus bio s nama— 22 od dana kad je Ivan počeo krstiti do trenutka kad je Isus uznesen na nebo. Jedan od njih neka, zajedno s nama, postane svjedokom njegovog uskrsnuća.«
23 I predložili su dvojicu: Josipa zvanog Barsaba, koji je dobio nadimak Just, i Matiju.
24 Zatim su se pomolili: »Gospodine, ti poznaješ srca svih ljudi. Pokaži nam kojeg si od ove dvojice odabrao 25 da preuzme službu i poslanje koje je Juda napustio i otišao onamo gdje mu je mjesto.«
26 Zatim su za obojicu bacili kocku, a kocka je pala na Matiju i on je bio priključen jedanaestorici apostola.
19 Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali su se bojali naroda.
Pitanje o porezu
(Mt 22,15-22; Mk 12,13-17)
20 Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. 21 Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. 22 Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?«
23 Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: 24 »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?«
25 Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.«
26 I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International