Book of Common Prayer
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[a]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
4 Lutali su bespućem pustinje,
ne nalazeći put do grada
u kojem bi se nastanili.
5 Bili su gladni i žedni,
potpuno klonuli.
6 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
7 Poveo ih je pravim putem,
ravno u grad gdje će živjeti.
8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
9 Jer, on žednima gasi žeđ,
a gladne hrani dobrim jelima.
10 Neki su bili u tami zarobljeni,
zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
i lomi njihove šipke od željeza.
17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
i o njegovim djelima
pjevajte pjesme radosnice.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
Šaul odabran za kralja
9 U to je vrijeme živio jedan vrlo ugledan čovjek iz Benjaminovog plemena. Zvao se Kiš. Bio je Abielov sin. Preci su mu bili Abiel, Seror, Bekorat i Afijah. 2 Imao je sina, lijepog mladića koji se zvao Šaul. U cijelom Izraelu nije bilo ljepšega od njega. Bio je za glavu viši od svih.
3 Jednom su se izgubile magarice Šaulovog oca. Kiš je rekao Šaulu: »Povedi sa sobom jednog od slugu i idi u potragu za magaricama.«
4 Šaul je prošao kroz Efrajimovo gorje i kroz područje Šališa, ali ih nije našao. Prošao je i kroz područje Šaalima. Ni tamo nije pronašao magarice. Zatim je išao kroz područje Benjaminovog plemena, ali ni ondje ih nije pronašao.
5 Kad su stigli na područje grada Sufa, Šaul je rekao slugi koji je bio s njim: »Hajde da se vratimo jer će se moj otac početi brinuti za nas umjesto za magarice.«
6 No sluga mu je odgovorio: »U ovom gradu ima jedan Božji čovjek, koji je vrlo poštovan. Sve što kaže, ostvaruje se. Hajdemo do njega, možda će nam reći kojim putem trebamo ići.«
7 Šaul je pitao slugu: »Ako idemo k Božjem čovjeku, što da mu odnesemo? U vrećama više nemamo hrane, a nemamo ni dar koji bismo mu dali. Što uopće imamo?«
8 Sluga je odgovorio: »Ja imam nešto malo novca[a]. Dat ću ga Božjem čovjeku, a on će nam reći kojim putem trebamo ići.«
9 (Nekad se u Izraelu proroka nazivalo »vidjelac«. Ako se htjelo tražiti savjet od Boga, govorilo se: »Idemo k vidiocu«.)
10 »Dobro govoriš«, rekao je Šaul slugi. »Hajdemo!«
Krenuli su u grad u kojem je bio Božji čovjek.
11 Dok su se penjali prema gradu, sreli su djevojke koje su išle po vodu. Pitali su ih: »Je li vidjelac u gradu?«
12 »Tu je«, odgovorile su. »Malo ispred vas. Samo požurite. Baš je danas došao jer narod prinosi žrtvu u svetištu. 13 Čim uđete u grad, naći ćete ga prije nego što krene gore, prema svetištu, na obrok. Okupljeni uzvanici neće početi jesti prije nego što on dođe i blagoslovi žrtvu. Idite sad! Ubrzo ćete naići na njega.«
14 Tako su oni nastavili putem, gore u grad. Baš kad su ulazili u grad, ugledali su Samuela kako ide prema njima na putu za svetište.
17 Naš je narod u Egiptu brojčano narastao i približavalo se vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu. 18 Potom je Egiptom zavladao drugi kralj. On nije ništa znao o Josipu 19 i lukavo je iskorištavao naš narod. Bio je okrutan prema našim precima i prisiljavao ih da svoju dojenčad ostavljaju vani kako bi pomrla. 20 U to se vrijeme rodio Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete. Tri je mjeseca odgajan u očevoj kući, 21 a kad su ga iznijeli iz nje i ostavili, faraonova ga je kći odgojila kao vlastitog sina. 22 Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu.
23 Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce. 24 Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka. 25 Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli. 26 Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’ 27 Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama? 28 Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’[a] 29 Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova.
Ne gubite vjeru!
(Mt 26,31-35; Mk 14,27-31; Iv 13,36-38)
31 »Šimune[a], Šimune, slušaj! Sotona je tražio da vas prosije, kao što se prosijava žito. 32 No ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti, kada mi se vratiš, učvrsti svoju braću!«
33 Šimun Petar je rekao Isusu: »Gospodine, s tobom sam spreman ići u zatvor, čak i umrijeti za tebe.«
34 A Isus je rekao: »Kažem ti, Petre, pijetao danas neće zapjevati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ.«
35 I rekao je učenicima: »Kad sam vas poslao bez novca, torbe ili obuće, je li vam što nedostajalo?«
Oni su odgovorili: »Nije.«
36 On im je rekao: »Ali sada, tko god ima novac, neka ga uzme, kao i torbu. I tko god nema mač, neka proda svoj kaput i neka ga kupi! 37 U Svetom pismu piše:
‘uvrstili su ga među zločince.’[b]
Ovo se mora ispuniti. Da, ovo što piše o meni ispunjava se.«
38 Oni su rekli: »Gospodaru, evo ovdje su dva mača!«
»Dosta je!« odgovorio je Isus.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International