Book of Common Prayer

Molitva pobjedničke zahvalnosti

Himna slavljenja

Davidov hvalospjev.

Samuel pomazuje Šaula za kralja

10 Tada je Samuel izvadio bočicu i izlio ulje na Šaulovu glavu. Poljubio ga je i rekao: »BOG te pomazao za vladara nad svojim narodom Izraelom. Vladat ćeš BOŽJIM narodom i osloboditi ga od svih okolnih neprijatelja. Znak da te BOG zaista postavio, da upravljaš nad onim što je njegovo, bit će sljedeći događaji.^{[a] 2} Kad se danas raziđemo, srest ćeš dvojicu ljudi blizu Rahelinoga groba u Selsahu na Benjaminovom području. Oni će ti reći da su magarice za kojima si krenuo u potragu pronađene te da se tvoj otac više ne brine za njih. No sad je zabrinut za tebe i pita se: ‘Što ću sa svojim sinom?’ ³ Nastavit ćeš svoj put i stići do velikog hrasta na mjestu zvanome Tabor. Ondje ćeš sresti trojicu ljudi koji hodočaste k Bogu, gore, u Betel. Jedan će od njih nositi tri kozlića, drugi tri kruha, a treći mijeh vina. ⁴ Oni će te pozdraviti i ponuditi dva kruha, koja ćeš prihvatiti. ⁵ Nakon toga ćeš doći u Gibeat Elohim^[b], gdje je smještena postrojba Filistejaca. Dok se budeš približavao gradu, srest ćeš skupinu proroka kako silaze iz svetišta. Bit će u proročkom zanosu^[c], a pred njima će svirati harfe, tamburine, citre i frule. ⁶ Tada će te snažno obuzeti BOŽJI duh. Past ćeš s njima u proročki zanos i preobraziti se u sasvim drugog čovjeka. ⁷ Nakon što se izredaju svi ovi događaji, čini sve što misliš da treba jer je Bog s tobom. ⁸ Idi prije mene dolje, u Gilgal. Ja ću doći i prinijeti žrtve paljenice i slavljenice. Moraš čekati sedam dana, sve dok ne dođem i kažem ti što trebaš činiti.«

Šaul s prorocima

⁹ Čim se Šaul okrenuo da ode od Samuela, Bog je promijenio njegovo srce. Svi su se najavljeni događaji dogodili istog dana. ¹⁰ Kad su Šaul i njegov sluga stigli u Gibeu, susreli su skupinu proroka. Tada je Božji duh snažno obuzeo Šaula i on je s njima pao u proročki zanos.

¹¹ Svi, koji su ga poznavali otprije, vidjeli su ga među prorocima u proročkom zanosu. Ljudi su pitali jedan drugoga: »Što se to dogodilo s Kišovim sinom? Zar je i Šaul jedan od proroka?«

¹² A jedan od tamošnjih ljudi je rekao: »Izgleda kao da im je on vođa^[d].«

Tako je nastala izreka: »Zar je i Šaul jedan od proroka?«

¹³ Kad ga je prošao zanos, Šaul je otišao u svetište.

¹⁴ Šaulov je stric upitao Šaula i njegovog slugu: »Gdje ste bili?«

»Tražili smo magarice«, odgovorio je Šaul. »Kad smo vidjeli da ih ne možemo naći, otišli smo k Samuelu.«

¹⁵ »Molim te, reci mi što ti je Samuel govorio«, tražio je Šaulov stric.

¹⁶ A Šaul je rekao svome stricu: »Samo nam je rekao da su magarice pronađene.«

No nije mu rekao ništa o onome što je Samuel govorio o kraljevanju.

Božja obećanja primaju se vjerom

¹³ Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. ¹⁴ Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. ¹⁵ Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.

¹⁶ Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, ¹⁷ kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«^[a] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.

¹⁸ Kad nije bilo nade da će dobiti djecu^[b], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«^[c]. ¹⁹ Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. ²⁰ Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. ²¹ Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. ²² Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«^[d]. ²³ No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega ²⁴ nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. ²⁵ On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.

Odakle Isusu vlast?

(Mk 11,27-33; Lk 20,1-8)

²³ Isus je ušao u Hram i, dok je tu poučavao, prišli su mu svećenički poglavari i narodne starješine te ga upitali: »Kakvu vlast imaš da ovo činiš i tko ti ju je dao?«

²⁴ A Isus im je odgovorio: »Upitat ću vas samo jedno pa, ako mi odgovorite, reći ću vam kakvom vlašću ovo činim. ²⁵ Kad je Ivan krstio, je li to krštenje bilo od Boga ili od ljudi?«

Oni su počeli raspravljati među sobom, govoreći: »Ako kažemo: ‘Od Boga’, pitat će nas: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ ²⁶ No, ako kažemo: ‘Od ljudi’, onda… Bojimo se naroda jer Ivana svi smatraju prorokom.«

²⁷ Zato su odgovorili Isusu: »Ne znamo.«

Na to im je rekao: »Onda ni ja vama neću reći kakvom vlašću ovo činim.«

Usporedba o dvojici sinova

²⁸ »Sada mi recite što mislite o ovome: neki je čovjek imao dvojicu sinova. Otišao je prvome i rekao mu: ‘Sine, idi danas raditi u moj vinograd!’

²⁹ No sin je odgovorio: ‘Neću.’ Ali kasnije se predomislio i otišao.

³⁰ Zatim je otac otišao drugom sinu i rekao mu to isto. Sin je odgovorio: ‘Idem, gospodaru’, ali nije otišao.

³¹ Koji je od ove dvojice učinio što je otac želio?«

Odgovorili su: »Prvi sin.«

Isus im je rekao: »Istinu vam kažem: poreznici i bludnice ući će u Božje kraljevstvo prije vas. ³² Jer, Ivan Krstitelj vam je došao pokazati put pravednog života, a vi mu niste povjerovali. No povjerovali su mu poreznici i bludnice. Čak i nakon što ste to vidjeli, niste se pokajali i niste mu povjerovali.«