Book of Common Prayer
Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.
1 Poslušaj moju molitvu, Bože,
ne skrivaj se od moje molbe.
2 Obrati pažnju i odgovori mi,
tjeskoban sam u svojoj nevolji.
3 Neprijatelji viču na mene,
zločinci me ugnjetavaju.
Donose mi nevolje,
u svom gnjevu me mrze.
4 Srce u meni lupa,
smrtni užas me spopada,
5 strah i drhtaj me obuzeo,
jeza me preplavila.
6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila,
odletio bih da nađem mir!
7 Daleko bih odlepršao,
u pustinji bih boravio. Selah
8 Pobjegao bih u sklonište
od bijesnog vjetra i oluje.«
9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike
jer u gradu vidim svađu i nasilje.
10 Danju i noću kruže po zidinama,
zlo i opačina je usred grada.
11 Propast se u njemu smjestila,
nasilje i prijevara stalno su na ulicama.
12 Da me uvrijedio neprijatelj,
to bih podnio.
Da se digao na mene mrzitelj,
od njega bih se sakrio.
13 Ali to si učinio ti, moj bližnji,
moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.
14 Nekad smo prisno razgovarali,
zajedno u Božjem Hramu hodali.
15 Neka neprijatelje zaskoči smrt,
neka živi siđu u svijet mrtvih
jer zlo je u njihovim domovima i srcima.
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
Molitva zahvale
Davidova pjesma.
1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim,
pred drugim bogovima pjesmom te slavim.
2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom,
tvoje ime slavim za ljubav i vjernost.
Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.
3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao,
ohrabrio si me i dušu mi osnažio.
4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji
kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.
5 Pjevat će o BOŽJIM djelima
jer velika je BOŽJA slava.
6 Iako je BOG visoko uzvišen,
na ponizne on svraća pažnju,
ohole već izdaleka prepoznaje.
7 Usred nevolje život moj čuvaš,
od bijesa neprijatelja me braniš.
8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao.
Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje.
Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
13 Ti si nutrinu mog bića[c] stvorio,
u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno,
jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti[d]
dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem.
U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani
i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože!
I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska,
kad ih prebrojim—preostaješ ti.[e]
19 Ubojice, bježite od mene!
Bože, pobij te ljude zle!
20 Zlonamjerno o tebi govore,
uludo izgovaraju tvoje ime.[f]
21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze,
prezirem tvoje protivnike.
22 Mržnja je moja potpuna,
sve su to moji neprijatelji.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
2 Mojsije je sazvao sve Izraelce pa im rekao:
Svojim ste očima vidjeli sve što je BOG u Egiptu učinio s faraonom, svim njegovim službenicima i cijelom njegovom zemljom. 3 Svojim ste očima vidjeli velika iskušenja, znamenja i velika čuda. 4 No BOG vam ni do danas nije dao da razumijete ono što su vaše oči vidjele i vaše uši čule. 5 U četrdeset godina, koliko sam vas vodio kroz pustinju, nije se istrošila ni vaša odjeća ni vaše sandale. 6 Niste jeli kruh ni pili vino ni pivo, nego vas je Bog hranio i pojio[a] da biste spoznali da on jest vaš BOG.
7 Kad ste stigli na ovo mjesto, Sihon, kralj Hešbona, i Og, kralj Bašana, krenuli su u bitku protiv nas, ali smo ih porazili. 8 Zauzeli smo njihovu zemlju i dali je u nasljedstvo Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena.
9 Stoga, pomno vršite riječi ovog saveza, da biste imali uspjeha u svemu što činite. 10 Svi vi danas stojite pred svojim BOGOM—vaši plemenski glavari, starješine i nadglednici, i svi drugi muškarci u Izraelu, 11 vaša djeca i vaše žene, i stranci u vašem taboru, koji vam sijeku drva i donose vodu. 12 Stojite ovdje da biste stupili u savez sa svojim BOGOM, potvrđen zakletvom, i koji vaš BOG danas sklapa s vama. 13 Time će potvrditi da ste njegov narod i da je on vaš Bog, kao što vam je obećao i kao što se zakleo vašim precima Abrahamu, Izaku i Jakovu. 14 No on ne sklapa zakletvom ovaj savez samo s vama, 15 koji danas stojite s nama, ovdje pred našim BOGOM, nego i s našim potomcima koji nisu ovdje.
Darežljivost
9 Što se tiče pomoći Božjim ljudima u Jeruzalemu, nema potrebe da vam pišem o tome. 2 Znam da želite pomoći. Stalno vas hvalim Makedoncima, govoreći im da su ljudi u Ahaji bili spremni dati još prošle godine. Vaše je oduševljenje potaknulo i mnoge druge da budu spremni dati. 3 Šaljem vam braću kako se naše pohvale o vama u vezi ovoga ne bi pokazale ispraznima. I da budete spremni, kao što sam rekao da ćete biti. 4 Inače, ako neki od Makedonaca dođu sa mnom i nađemo vas nespremne, osramotit ćemo se—a da ne spominjem vas—zbog tolikog povjerenja u vas. 5 Zato sam mislio da treba poslati braću da krenu prije nas da vas posjete i unaprijed pripreme vaš dar, koji ste već obećali, kako bi to bio dobrovoljan dar, a ne prisilan.
6 Zapamtite: tko škrto sije, škrto će i žeti, a tko obilato sije, obilato će i žeti. 7 Svatko neka dâ onoliko koliko je u srcu odlučio, ne sa žaljenjem ili prisilno, jer Bog voli one koji daju radosno. 8 Bog može izliti na vas obilje svake milosti da biste uvijek i u svemu imali dovoljno, pa i viška za svako dobro djelo. 9 U Svetom pismu piše:
»On obilno daje siromašnima.
Njegova dobrota ostaje vjekovima.«[a]
10 On, koji priprema sjeme za sijača i kruh za jelo, pobrinut će se i umnožiti vaše sjeme te povećati žetvu kao plod vaše dobrote. 11 Učinit će vas bogatima u svakom pogledu kako biste u svakoj prilici bili velikodušni. Po nama će vaše darivanje potaknuti ljude na zahvaljivanje Bogu.
12 Jer, vaše sudjelovanje u ovom služenju nije samo zadovoljavanje potreba Božjih ljudi, to je i izraz obilne zahvalnosti Bogu. 13 Vaše je služenje dokaz vaše ljubavi i zbog toga će ljudi slaviti Boga. Slavit će ga zbog vaše poslušnosti Kristovoj Radosnoj vijesti i zbog vaše velikodušnosti pri dijeljenju s njima i sa svim ljudima. 14 U svojim će molitvama čeznuti za vama zbog velike milosti koju vam je iskazao Bog. 15 Hvala Bogu na tom neopisivome daru!
Isus prima djecu k sebi
(Mt 19,13-15; Mk 10,13-16)
15 Ljudi su dovodili i malu djecu k Isusu da ih dotakne. Kad su to vidjeli njegovi učenici, prekorili su ih. 16 No Isus je pozvao djecu k sebi i rekao: »Pustite malu djecu da dođu k meni! Ne branite im, jer Božje kraljevstvo pripada takvima kao što su oni. 17 Istinu vam govorim. Svatko tko ne primi Božje kraljevstvo poput maloga djeteta, neće ući u njega.«
Isus i bogataš
(Mt 19,16-30; Mk 10,17-31)
18 A neki je židovski vođa upitao Isusa: »Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?«
19 Isus mu je rekao: »Zašto me zoveš ‘dobri’? Nitko nije dobar, jedino Bog. 20 Znaš koje su zapovijedi: ‘Ne počini preljub, ne počini ubojstvo, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, poštuj oca i majku!’«[a]
21 Ovaj je odgovorio: »Svega toga držim se još od svoje mladosti.«
22 Isus mu je na to rekao: »Ima nešto što ti nedostaje: prodaj sve što imaš i podijeli novac siromašnima pa ćeš imati blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me!« 23 Ali, kad je čovjek to čuo, vrlo se ražalostio jer je bio veoma bogat.
24 Kad je Isus vidio kako je žalostan, rekao je: »Kako je teško bogatima ući u Božje kraljevstvo! 25 Da, lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.«
26 Oni koji su čuli što je rekao, upitali su ga: »Tko se onda može spasiti?«
27 Isus je odgovorio: »Ono što je ljudima nemoguće učiniti—Bogu je moguće.«
28 Na to je Petar rekao: »Gledaj, mi smo ostavili sve što smo imali da bismo te slijedili!«
29 A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: nema nikoga tko je radi Božjega kraljevstva ostavio kuću, ženu, braću, roditelje ili djecu, 30 koji neće već sada primiti mnogo više, a u budućem svijetu i vječni život.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International