Book of Common Prayer
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
Novi sukob s Filistejcima
2 Kovčeg je dvadeset godina bio u Kirjat Jearimu, a za to je vrijeme sav izraelski narod tugovao i čeznuo za BOGOM.
3 Samuel je govorio Izraelcima: »Ako se zaista svim srcem vraćate BOGU, uklonite sve idole stranih bogova i božice Aštarte. Dajte svoja srca BOGU i samo njemu služite pa će vas on spasiti od Filistejaca«.
4 Izraelci su tada uklonili kipove Baala i Aštarte pa su služili samo BOGU.
5 Nakon toga, Samuel je rekao: »Okupite sav Izrael u Mispi, a ja ću se pomoliti BOGU za vas.«
6 Narod se okupio u Mispi pa su izlijevali vodu pred BOGOM. Na taj su način započeli post koji je trajao cijeli dan. Govorili su: »Sagriješili smo protiv BOGA.«
Samuel je tada u Mispi sudio u sporovima među Izraelcima.
7 Kad su Filistejci čuli da se Izraelci okupljaju u Mispi, njihovi su ih vladari počeli pripremati za rat protiv Izraelaca.
Čuvši to, Izraelci su se uplašili. 8 Rekli su Samuelu: »Nemoj prestati moliti našeg BOGA za nas. Moli ga da nas spasi od Filistejaca!«
9 Tada je Samuel uzeo janje, koje je još sisalo, i žrtvovao ga BOGU kao žrtvu paljenicu. Zatim se pomolio BOGU za Izraelce. I BOG mu je odgovorio na molitvu.
10 Dok je Samuel još prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su se već primicali Izraelcima da ih napadnu. No tada je BOG strašno zagrmio na Filistejce, a njih je obuzeo strah. Izraelci su ih tada porazili. 11 Izašli su iz Mispe i potjerali ih sve do Bet Kara.
12 Samuel je nakon bitke uzeo kamen i postavio ga između Mispe i Šena. Nazvao ga je Eben Ezer[a], rekavši: »Dovde nam je BOG pomogao.«
13 Poraženi Filistejci više nisu napadali izraelsko područje. BOG ih je u tome sprečavao sve dok je Samuel bio živ. 14 Gradovi između Ekrona i Gata, koje su oteli Filistejci, vraćeni su Izraelu, a i područja oko tih gradova bila su oslobođena.
Mir je također vladao i između Izraela i Amorejaca.
15 Samuel je cijeli svoj život bio sudac u Izraelu. 16 Iz godine u godinu obilazio je zemlju. Išao je u Betel, Gilgal i Mispu. U svim je tim mjestima sudio u sporovima među Izraelcima. 17 Zatim bi se vraćao kući u Ramu, gdje je također sudio u sporovima. Ondje je BOGU napravio žrtvenik.
Izbor sedmorice za posebnu službu
6 Broj je učenika rastao. U to su se vrijeme učenici, porijeklom grčki Židovi, počeli tužiti na ostale Židove, govoreći da se njihove udovice zanemaruju pri svakodnevnoj raspodjeli hrane. 2 Apostoli su sazvali sve učenike i rekli im: »Nije u redu da mi zanemarujemo službu Božje riječi da bismo se bavili raspodjelom hrane. 3 Braćo i sestre, odaberite između sebe sedmoricu muškaraca na dobrom glasu—pune Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti za tu službu. 4 Tako ćemo se mi moći posvetiti molitvi i poučavanju Božje riječi.«
5 Ovaj se prijedlog svima svidio pa su izabrali Stjepana—čovjeka punog vjere i Svetog Duha—Filipa[a], Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i nekadašnjeg obraćenika na židovstvo—Nikolu iz Antiohije, te ih 6 doveli apostolima, a oni su se pomolili i položili ruke na njih.
7 Božja se riječ širila, a broj je učenika u Jeruzalemu osjetno porastao. I mnogi su židovski svećenici prigrlili vjeru.
Urota protiv Stjepana
8 Stjepan je bio čovjek pun milosti i sile. Činio je silne i čudesne znakove u narodu. 9 No neki su iz takozvane Sinagoge[b] slobodnjaka[c] ustali protiv njega. Bili su to Židovi iz Cirene i Aleksandrije, kao i iz Cilicije i Azije. Počeli su raspravljati sa Stjepanom, 10 ali se nisu mogli suprotstaviti mudrosti i Duhu kojim je govorio. 11 Onda su neke nagovorili da kažu: »Čuli smo ga da huli protiv Mojsija i protiv Boga.« 12 Na taj su način razbjesnili narod, starješine i učitelje Zakona, a oni su uhvatili Stjepana i izveli ga pred Veliko vijeće.
13 Doveli su i lažne svjedoke, koji su govorili: »Ovaj čovjek neprestano govori protiv ovoga svetog mjesta i protiv Zakona. 14 Mi smo ga čuli kad je rekao da će taj Isus iz Nazareta razoriti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je dao Mojsije.« 15 Svi, koji su sjedili u Velikom vijeću, uprli su pogled u njega. Vidjeli su da je njegovo lice poput anđeoskog.
Posljednja večera
(Mt 26,20-30; Mk 14,17-26; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)
14 Kad je došlo vrijeme, Isus se smjestio za stol zajedno s Dvanaestoricom. 15 Rekao im je: »Žarko sam želio prije svoje muke jesti s vama ovu pashalnu večeru. 16 Kažem vam da je neću više jesti sve dok se ne ispuni u Božjem kraljevstvu.«
17 Tada je uzeo čašu, zahvalio Bogu i rekao: »Uzmite i podijelite je među sobom! 18 Kažem vam da više neću piti vina sve dok ne dođe Božje kraljevstvo.«
19 Zatim je uzeo kruh i zahvalio Bogu. Razlomio ga je i dao učenicima govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se daje za vas. Ovo činite meni na spomen!« 20 Isto je tako, nakon jela, uzeo čašu i rekao: »Ova je čaša novi Savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.«[a]
21 »Ruka moga izdajice na stolu je pokraj moje. 22 Sin Čovječji otići će u smrt koja mu je određena, ali teško onome koji ga izdaje!«
23 A oni su počeli zapitkivati jedan drugoga: »Tko bi od nas mogao takvo što učiniti?«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International