Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Book of Common Prayer

Daily Old and New Testament readings based on the Book of Common Prayer.
Duration: 861 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Psalmi 80

Molitva za obnovu Izraela

Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.

Izraelov pastiru, poslušaj nas!
    Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
    Neka se vidi tvoj sjaj
pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
    Pokaži svoju snagu,
    dođi i spasi nas!

Bože, obnovi nas!
    Obasjaj nas svojim licem[b]
    i spasi nas.

BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
    na molitve svojeg naroda?
Hraniš ga kruhom plača
    i pojiš peharima suza.
Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
    i da nam se neprijatelji rugaju.

Bože Svevladaru, obnovi nas!
    Obasjaj nas svojim licem
    i spasi nas.

Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
    istjerao si druge narode i posadio je.
Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
    a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
    lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
    mladice je širila sve do Eufrata.

12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
    da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
    proždiru je poljske zvijeri.

14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
    Pogledaj nas s neba i vidi!
    Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
    o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
    neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
    na čovjeku koji ti je zdesna,
    na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
    Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!

19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
    Obasjaj nas svojim licem,
    i spasi nas!

Psalmi 77

Sjećanje na veličanstvena Božja djela

Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.

Boga zazivam u pomoć,
    vapim mu da me čuje.
Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
    noću neumorno pružam ruke.
    Moja se duša ne da utješiti.
Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
    kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah

Ne daš da mi se sklope oči.
    Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
Razmišljam o davnim danima
    i pradavnim vremenima.
Noću se sjećam kako sam pjevao.
    Sa svojim srcem razgovaram,
    u sebi tražim odgovor:
»Zar će nas Bog vječno odbacivati
    i neće se više nikada smilovati?
Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
    je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
Zar je Bog zaboravio biti milostiv
    pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah

10 Najveću mi patnju zadaje to što
    snaga Svevišnjega više nije s nama.

11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
    i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
    i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
    Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
    svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
    potomke Jakova i Josipa. Selah

16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
    dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
    nebom se prolomio grom,
    a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
    bljeskanje obasjava svijet,
    a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
    tvoja staza kroz silne vode,
    ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
    pomoću Mojsija i Arona.

Psalmi 79

Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu

Asafova pjesma.

Bože, narodi su upali u tvoj posjed
    i okaljali tvoj sveti Hram,
    a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
Leševe tvojih slugu
    dali su pticama za hranu,
    a meso tvojih vjernih zvijerima.
Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
    a nikoga nije bilo da ih sahrani.
Ruglo smo postali svojim susjedima,
    smiju nam se i rugaju svi oko nas.

Dokle još, BOŽE?
    Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
    Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
    na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
Jer, oni su proždrli Jakova
    i opustošili njegovo boravište.
Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
    Iskaži nam milost i požuri,
    jer smo posve bespomoćni.
Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
    radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
    radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
    »Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
    da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
    Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.

12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
    za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
    ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
    O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.

Samuel 1 1:1-20

Samuelovo rođenje

U Efrajimovom gorju, u Rami, živio je neki čovjek iz Efrajimovog plemena, a zvao se Elkana. Bio je Jerohamov sin, Elihuov unuk, Tohuov praunuk i Sufov prapraunuk. Elkana je imao dvije žene, Anu i Peninu. Penina je imala djece, dok Ana nije mogla imati djece.

Svake je godine Elkana sa ženama išao iz svoga grada u Šilo, pokloniti se BOGU Svevladaru i prinijeti žrtvu. Ondje su Hofni i Pinhas, sinovi vrhovnog svećenika Elija, služili kao BOŽJI svećenici.

Kad god bi Elkana prinosio žrtvu, davao je dio mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima. Ani bi davao dvostruki dio, jer ju je volio, unatoč tomu što joj BOG nije dao djecu[a]. Kako Ani BOG nije dao djecu, njezina ju je suparnica Penina stalno izazivala u namjeri da je uzruja. Tako je to bilo iz godine u godinu. Kad god bi odlazili u BOŽJE svetište u Šilu, Penina bi toliko izazivala Anu da ona od jada i žalosti nije mogla niti jesti.

Elkana bi tada pitao Anu: »Zašto plačeš i ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od desetorice sinova?«

Jednom, nakon što su jeli i pili, Ana je ustala i otišla u svetište pred BOGA.

A svećenik Eli sjedio je na svojoj stolici pokraj ulaza u BOŽJE svetište.

10 Sva očajna, gorko je zaplakala, pa se pomolila BOGU. 11 Zavjetovala se ovim riječima: »BOŽE Svevladaru, pogledaj me koliko sam jadna. Tvoja sam sluškinja. Nemoj me zaboraviti. Ako dobijem muško dijete, posvetit ću ga tebi, da ti služi do smrti, a ni britva mu neće prijeći preko glave.«[b]

12 Kako se Ana dugo molila, Eli je promatrao njezina usta. 13 Molila je u sebi—micale su joj se usne, a glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je 14 rekao: »Dokle ćeš se opijati ženo? Ostavi se vina.«

15 »Nije, gospodaru, to što misliš«, odgovorila mu je Ana, »nego sam očajna. Nisam pila ni vino ni pivo. Izlijevala sam svoje srce pred BOGOM. 16 Nemoj misliti da sam poročna. Molila sam ovdje zbog svoje velike muke i žalosti.«

17 Nato joj je Eli odgovorio: »Idi u miru i neka ti Izraelov Bog ispuni molbu koju si mu uputila.«

18 Ana je dodala: »Nadam se da ćeš biti zadovoljan svojom sluškinjom.«

Nakon toga je otišla svojim putem pa je onda i nešto pojela. Više nije imala tužan izraz lica.

19 Sutradan su svi poranili, poklonili se BOGU i vratili kući u Ramu. Elkana je spavao s Anom, a BOG je se sjetio. 20 Tako je ona zatrudnjela pa je došlo i vrijeme da rodi. Rodila je sina i dala mu ime Samuel[c]. Rekla je: »Tražila sam ga od BOGA.«

Djela 1:1-14

Luka piše svoju drugu knjigu

Dragi Teofile, u svojoj sam prvoj knjizi iznio sve što je Isus činio i poučavao. Iznio sam sve o njemu, od samog početka pa do dana kad je uznesen na Nebo, nakon što je po Svetom Duhu dao upute apostolima koje je bio izabrao. Nakon svoje smrti, Isus im se ukazao i pružio mnoge dokaze da je živ. Četrdeset im se dana ukazivao i govorio o Božjem kraljevstvu. Jednom, dok je s njima jeo, zapovjedio im je: »Ne idite iz Jeruzalema, već čekajte ono što je obećao Otac i o čemu ste čuli od mene. Ivan Krstitelj je krstio u vodi, a vi ćete uskoro biti kršteni u Svetom Duhu.«

Isus je uznesen na Nebo

Tada su ga okupljeni upitali: »Gospodine, hoćeš li sada ponovo uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?«

On im je odgovorio: »Samo Otac ima vlast određivati datume i vrijeme. Vi ih ne možete znati. Kad Sveti Duh siđe na vas, primit ćete silu i bit ćete moji svjedoci u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji, i sve do kraja Zemlje.«

Nakon što je to rekao, bio je uznesen na nebo pred njihovim očima, a onda je ušao u oblak i više ga nisu vidjeli. 10 Oni su i dalje imali uprt pogled u nebo, dok je Isus odlazio, kad su se odjednom pokraj njih stvorila dva čovjeka odjevena u bijelo 11 i rekla im: »Galilejci, zašto stojite ovdje i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je na vaše oči podignut na nebo, vratit će se na isti način na koji ste vidjeli da odlazi.«

Biranje novog apostola

12 Potom su se apostoli vratili s Maslinske gore u Jeruzalem. Maslinska je gora udaljena oko jedan kilometar od Jeruzalema. 13 Kad su stigli u kuću gdje su boravili, popeli su se u gornju sobu. Bili su tu Petar, Ivan, Jakov, Andrija, Filip, Toma, Bartolomej, Matej, Jakov Alfejev, Šimun Zelot i Juda Jakovljev.

14 Svi su oni neprekidno i jednodušno molili zajedno s još nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i njegovom braćom.

Luka 20:9-19

Bog šalje svoga Sina

(Mt 21,33-46; Mk 12,1-12)

Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. 10 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. 11 Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. 12 Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su ranili i izbacili. 13 Na to je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ 14 No kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ 15 I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili.

Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? 16 Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.«

Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« 17 A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano:

‘Kamen, koji su odbacili graditelji,
    postao je temeljni kamen.’[a]

18 Svatko tko padne na njega, razbit će se, a onaj na koga on padne, bit će smrvljen.«

19 Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali su se bojali naroda.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International