Book of Common Prayer
Vapaj za pomoć
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljani«. Davidova pjesma.
1 Bože, spasi me,
voda mi do grla doseže!
2 Tonem u mulj duboki,
noge mi se nemaju gdje osloniti.
U vodu tonem beskrajnu,
valovi me preplavljuju.
3 Od dozivanja sam iznemogao,
grlo mi je promuklo.
Vid mi je oslabio
dok sam na Boga čekao.
4 Oni što me nizašto mrze brojniji su
nego vlasi na mojoj glavi.
Mnogo je onih koji me žele uništiti,
lažno me optužuju neprijatelji,
traže da vratim što nisam ukrao.
5 Bože, znane su ti moje greške,
moja krivnja nije ti skrivena.
6 Ne dopusti da se zbog mene osramote
oni koji se u tebe pouzdaju.
Gospodaru, BOŽE, Svevladaru,
ne dopusti da se zbog mene posrame
oni koji te traže,
Bože Izraela!
7 Jer, zbog tebe trpim uvrede,
od srama mi se crveni lice.
8 Svojim rođacima sam kao stranac,
svojoj braći kao tuđinac.
9 Revnost za tvoj Hram me obuze,
na mene padaju uvrede tebi upućene.
10 Kad plačem i postim,
vrijeđaju me.
11 Kad obučem tkaninu za žalovanje,
rugaju mi se.
12 Ljudi na javnim mjestima
protiv mene govore,
a pijanci o meni pjevaju rugalice.
13 Ali ja se tebi molim, BOŽE.
Kad je tebi, Bože, po volji,
u svojoj velikoj ljubavi
odgovori mi tako što ćeš me spasiti.
14 Iščupaj me iz blata,
ne daj da potonem!
Spasi me od mrzitelja,
i od dubokih voda!
15 Ne daj da me odnese poplava,
niti da me odvuče dubina,
ili grobna jama da me proguta.
16 Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi.
Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti.
17 Ne skrivaj se od svoga sluge,
brzo mi odgovori jer sam u nevolji.
18 Dođi k meni i izbavi me,
od neprijatelja oslobodi me.
19 Ti znaš kako su me izvrijeđali,
kakvu sramotu su mi nanijeli
i tko su moji neprijatelji.
20 Uvrede su mi srce slomile,
u očaj me bacile.
Želio sam da se netko sažali,
ali nije bilo nikoga.
Čekao sam da me netko utješi,
ali nitko nije došao.
21 U jelo su mi stavili žuč,
za piće su mi dali ocat.
22 Neka im njihova gozba zamka postane
i klopka za njihove saveznike.
23 Neka im se pomrače oči da ne vide
i neka im se stalno tresu noge.
24 Daj oduška svojoj srdžbi,
tvoj vatreni gnjev nek' ih sprži.
25 Neka im opuste boravišta—
neka nitko ne stanuje u njima.
26 Jer, progone one koje si već srušio,
nanose bol onima koje si već ranio.
27 Krivnju im dodaj na krivnju,
ne daj da se pred tobom opravdaju.
28 Neka budu izbrisani iz knjige živih,
da ne budu upisani s pravednima.
29 A ja patim i bolujem.
Bože, zaštiti me svojim spasenjem.
30 Pjesmom ću hvaliti Božje ime
i veličati ga zahvalama.
31 Bit će to BOGU draže nego da mu žrtvujem vola
ili bika s rogovima i papcima.
32 Vidjet će to siromašni i radovati se.
Vi koji Boga tražite, ohrabrite se!
33 BOG čuje potrebite
i ne zaboravlja zatočene.
34 Neka ga hvale nebo i zemlja,
mora i sve što se u njima kreće!
35 Jer, Bog će spasiti Sion
i obnoviti Judine gradove.
Narod će se ondje naseliti i zemlju zaposjesti.
36 Potomci njegovih slugu će je naslijediti,
koji njegovo ime vole, u njoj će prebivati.
Treća knjiga Psalama
(Psalmi 73–89)
Molitva za oslobođenje od nasilnika
Asafov hvalospjev.
1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
2 A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
3 Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
4 Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
5 Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
6 Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
7 Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
8 Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9 Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
10 Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
12 Gle, takvi su zlikovci—
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13 A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
14 Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
16 Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
17 A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
18 Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
19 U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
21 Kad mi je srce bilo tužno,
a misli ogorčene,
22 pred tobom sam bio neznalica,
bezuman poput nesvjesne zvijeri.
23 Ali ipak sam stalno s tobom,
ti me držiš za desnu ruku.
24 Vodiš me svojim savjetima,
a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
25 Koga na nebu imam osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
26 Tijelo i srce mogu mi oslabjeti,
ali Bog je izvor moje snage:
Bog je zauvijek moj.
27 Propast će oni koji su daleko od tebe,
ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini,
pronaći utočište u Gospodaru BOGU
i pričati o svim tvojim djelima.
Ljubav za Korinćane
11 Govorio sam kao da sam lud, ali vi ste me na to natjerali. Vi biste trebali biti oni koji me hvale jer nisam ništa gori od tih »velikih apostola«, premda sam nitko i ništa. 12 Uostalom, dokazi da sam ja apostol postojano su se očitovali među vama kroz čudesne znakove, čuda i silna djela. 13 Na koji ste način, onda, u gorem položaju od drugih crkava, osim po činjenici da vam nisam bio na teret? Oprostite mi zbog toga!
14 Gledajte! Spreman sam vas sada posjetiti i treći put. Neću vam biti na teret jer ne tražim vašu imovinu, nego vas same. Djeca nisu obavezna opskrbljivati svoje roditelje, nego su roditelji obavezni opskrbljivati svoju djecu. 15 A ja bih sa svoje strane jako rado dao sve što imam—pa čak i sebe samoga—za vas. Ako ja vas volim više, zar ćete vi mene voljeti manje?
16 No neka bude! Nisam vas opteretio teškim teretom, nego sam vas, lukav kakav jesam, uhvatio na prevaru. 17 Jesam li vas iskoristio po ikome od onih koje sam vam poslao? Ne! 18 Molio sam Tita da vas posjeti i poslao sam našega brata s njim. Zar vas je Tit iskoristio? Ne! Naši stavovi i postupci bili su isti.
19 Mislite li da se cijelo vrijeme branimo pred vama? Govorimo pred Bogom kao Kristovi učenici i sve što radimo, ljubljeni, radimo zato da vas ojačamo. 20 Jer, bojim se da ću vas, kad dođem, zateći u drugačijem stanju nego što bih želio. I vi ćete vidjeti da sam ja drugačiji nego što biste željeli da budem. Bojim se da će među vama biti svađa, ljubomore, žestokih ispada, sebičnih prepiranja, ogovaranja, oholosti i nereda. 21 Bojim se da bi me, kad dođem, moj Bog mogao pred vama poniziti i ražalostiti zbog mnogih od vas koji su griješili i koji se još nisu obratili od nečistoće, seksualnih grijeha i sramote koju su počinili.
Isus plače nad Jeruzalemom
41 Kad je stigao nadomak grada i ugledao ga, zaplakao je nad njim 42 i rekao: »Kad bi barem danas znao što će ti donijeti mir, ali ti to sada ne vidiš! 43 Doći će vrijeme kad će tvoji neprijatelji podići nasipe oko tebe i okružiti te sa svih strana. 44 Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu. Neće ostati ni kamen na kamenu unutar tvojih zidova jer nisi prepoznao vrijeme kad je Bog došao k tebi.«
Isus u Hramu
(Mt 21,12-17; Mk 11,15-19; Iv 2,13-22)
45 Isus je otišao u Hram i počeo tjerati iz njega sve koji su ondje trgovali.[a] 46 Rekao je: »Zapisano je: ‘Moja kuća bit će kuća molitve’,[b] a vi ste je pretvorili u ‘pljačkaško sklonište’[c].«
47 Isus je svaki dan poučavao u Hramu. Vodeći svećenici, učitelji Zakona i neki narodni glavari htjeli su ga ubiti, 48 ali kako je sav narod pozorno slušao svaku riječ koju je Isus govorio, nisu nalazili načina kako da ga ubiju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International