Book of Common Prayer

Prva knjiga Psalama

(Psalmi 1–41)

Sretna osoba

Kralj kao Božji sin

Molitva progonjenoga

Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.

Večernja molitva

Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.

Pravedan sudac

Skladba^[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.

Rat protiv Amalečana

15 Samuel je rekao Šaulu: »BOG me poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Zato sad slušaj što ti poručuje BOG.

² Ovako govori BOG Svevladar: ‘Vidio sam što su činili Amalečani kad su presretali Izraelce na putu iz Egipta. ³ Stoga, sad kreni i napadni ih! Uništi sve što imaju. Ne štedi ih! Pobij svakog čovjeka i ženu, dijete i dojenče, vola i ovcu, devu i magarca.’«

⁷ Šaul je porazio sve Amalečane od Havile do Šura, do same granice s Egiptom. ⁸ Amalečkog je kralja Agaga zarobio živog, a sav je narod pobio mačem. ⁹ Šaul i vojnici ostavili su Agaga na životu. Poštedjeli su i najbolje ovce, goveda i janjce. Sve što je vrijedilo, nisu željeli uništiti. Uništili su samo ono što je bilo bez ikakve vrijednosti.

Samuel govori Šaulu o grijehu

¹⁰ Tada je BOG progovorio Samuelu: ¹¹ »Žao mi je što sam Šaula postavio za kralja. On me više ne slijedi i ne provodi ono što mu kažem.«

Samuel je bio ljut. Cijelu je noć vapio BOGU.

¹² Rano ujutro Samuel je ustao i uputio se k Šaulu. No rečeno mu je: »Šaul je otišao u Karmel. Ondje je podigao spomenik sebi u čast. Potom je krenuo dalje u Gilgal.«

Samuel je otišao k Šaulu koji je baš bio prinosio dio plijena uzetog od Amalečana kao žrtvu Bogu.^[a]

¹³ Šaul je pozdravio Samuela: »BOG te blagoslovio! Izvršio sam ono što mi je zapovjedio BOG.«

¹⁴ A Samuel je rekao: »Kakav je to onda zvuk? Zašto čujem blejanje ovaca i mukanje goveda?«

¹⁵ »Vojnici su ih dotjerali od Amalečana«, odvratio je Šaul. »Poštedjeli su najbolje ovce i goveda. Prinijet će ih kao žrtvu tvom BOGU. Sve smo ostalo potpuno uništili.«

¹⁶ »Stani!« rekao je tada Samuel Šaulu. »Reći ću ti što mi je noćas govorio BOG.«

A Šaul će: »Reci.«

¹⁷ »Kad si još o sebi mislio da si potpuno nevažan«, rekao je Samuel, »postao si poglavar izraelskih plemena. BOG te postavio za kralja nad Izraelom. ¹⁸ Sad te BOG poslao na zadatak. Rekao ti je: ‘Idi i potpuno uništi zle Amalečane. Bori se protiv njih sve dok ih ne dokrajčiš.’ ¹⁹ Zašto onda nisi poslušao BOGA? Postupio si krivo pred BOGOM samo zato što si htio zadržati plijen.«

²⁰ A Šaul je odgovorio Samuelu: »Ali ja jesam poslušao BOGA! Otišao sam ondje gdje me poslao BOG. Zarobio sam kralja Agaga i pobio sve Amalečane. ²¹ Vojnici su uzeli plijen. Od onoga što je trebalo biti uništeno odvojili su najbolje ovce i goveda, da u Gilgalu prinesu žrtvu tvome BOGU.«

²² No Samuel je nato rekao:

¹⁹ Pojeo je nešto hrane i vratila mu se snaga.

Savao govori o Isusu

Savao je ostao nekoliko dana s učenicima u Damasku, ²⁰ a zatim je krenuo od sinagoge do sinagoge^[a] i počeo širiti vijest o Isusu, govoreći: »Isus je Božji Sin.«

²¹ Svi koji su ga čuli bili su zapanjeni i govorili su: »Nije li to onaj čovjek koji je u Jeruzalemu pokušao uništiti one koji vjeruju u to ime? Nije li ovamo došao uhititi ih i odvesti svećeničkim glavarima?«

²² A Savao je postajao sve snažniji. Dokazivao je da je Isus—Krist, tako da Židovi, koji su živjeli u Damasku, nisu znali što bi mu odgovorili.

Savao bježi

²³ Prošlo je dosta vremena i Židovi su se urotili da ubiju Savla. ²⁴ Čuvali su danju i noću gradska vrata kako bi ga ubili, ali on je doznao za njihovu zavjeru. ²⁵ Učenici su noću uzeli Savla i spustili ga u košari preko zidina.

Savao u Jeruzalemu

²⁶ Kad je stigao u Jeruzalem, pokušao se priključiti učenicima, ali oni su ga se bojali i nisu vjerovali da je stvarno učenik. ²⁷ No Barnaba ga je prihvatio i odveo k apostolima. Ispričao im je kako se Gospodin ukazao Savlu na putu u Damask i razgovarao s njim te kako je Savao u Damasku hrabro govorio u Isusovo ime.

²⁸ Savao je ostao s njima. Slobodno se kretao u Jeruzalemu i hrabro propovijedao u Gospodinovo ime. ²⁹ Obraćao se Židovima, koji su govorili grčkim jezikom, i raspravljao s njima, a oni su ga nastojali ubiti. ³⁰ Kad su braća za to doznala, odvela su ga u Cezareju i poslala u Tarz.

³¹ Tako je Crkva širom Judeje, Galileje i Samarije bila u miru i izgrađivala se. Živjela je u strahopoštovanju prema Gospodinu i brojem je rasla ohrabrenjem Svetog Duha.

Isusova smrt

(Mt 27,45-56; Mk 15,33-41; Iv 19,28-30)

⁴⁴ Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne ⁴⁵ jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. ⁴⁶ Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.«^[a] Čim je to rekao, izdahnuo je.

⁴⁷ Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.«

⁴⁸ Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa, ⁴⁹ a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali.

Isusov ukop

(Mt 27,57-61; Mk 15,42-47; Iv 19,38-42)

⁵⁰ Bio je tamo dobar i pošten čovjek po imenu Josip, član židovskoga Velikog vijeća. ⁵¹ Bio je iz grada Arimateje i živio je u iščekivanju Božjega kraljevstva. On se nije slagao s odlukom i postupkom Velikog vijeća. ⁵² Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. ⁵³ Skinuo je tijelo s križa i umotao ga u laneno platno pa ga položio u grob isklesan u stijeni, u koji nikada nitko nije bio položen. ⁵⁴ Bilo je to na dan pripreme i približavao se šabat, dan odmora.

⁵⁵ Žene, koje su došle s Isusom iz Galileje, pratile su Josipa. Vidjele su grob i kako Isusovo tijelo polažu u njega. ⁵⁶ Zatim su se vratile kući da pripreme mirisne trave i ulja za pomast tijela. Na šabat su mirovale, iz poslušnosti prema Zakonu.