Book of Common Prayer
Zahvalnost i molitva
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Strpljivo sam čekao BOGA,
a on se k meni okrenuo,
osluhnuo je i čuo moj plač.
2 Izvukao me iz propasti,
podigao iz jame živog blata,
postavio na čvrstu stijenu,
da stojim na sigurnom tlu.
3 Dao mi je novu pjesmu,
hvalospjev našem Bogu.
Mnogi će vidjeti što je učinio,
zadrhtat će i povjerovati BOGU.
4 Blago čovjeku koji BOGU vjeruje,
koji ne slijedi ohole ljude ni lažljivce.
5 BOŽE moj, toliko si za nas učinio.
S tobom se ne može usporediti nitko!
Čudesni su tvoji planovi za nas.
Mogao bih o njima dugo pričati,
toliko ih je, ne mogu ih sve nabrojati.
6 Ne želiš žitne prinose i žrtve,
ne tražiš paljenice i pomirnice,
nego da poslušam što govoriš.[a]
7 Rekao sam: »Evo me, dolazim.
U svitku je zapisano što sam učinio.
8 Bože moj, tvoju volju želim vršiti,
po tvojim uputama živjeti.«
9 Okupljenim ljudima sam objavio
dobre vijesti o pravdi koju donosiš.
Ti znaš, BOŽE, da usta nisam zatvarao.
10 Govorio sam o tvojoj vjernosti i zaštiti,
nisam šutio pred njima o tvojoj ljubavi,
nisam za sebe zadržao istinu o tebi.
11 BOŽE, nemoj mi svoju milost uskratiti,
neka me tvoja vjerna ljubav uvijek štiti.
12 Zaredale su nevolje, jedna za drugom.
Vraćaju mi se moji grijesi,
ne mogu kaznu za njih izbjeći.
Više ih je no vlasi na mojoj glavi,
svu sam hrabrost izgubio.
13 Molim te, BOŽE, spasi me!
BOŽE, požuri i pomozi mi!
14 Ljudi me žele ubiti.
Zbuni ih i ponizi!
Neka posramljeni bježe,
svi koji mi žele zlo.
15 Neka oni koji mi se rugaju,
budu užasno osramoćeni.
16 A oni koji tebe prate,
neka se raduju i vesele.
Svi, koji žele tvoje spasenje,
neka uvijek govore: »Velik je BOG!«
17 Gospodaru, siromašan sam i jadan,
molim te, misli na mene.
Ti mi pomažeš i spašavaš me.
Bože moj, nemoj zakasniti!
Molitva za opravdanje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«. Kad su Zifijci došli i rekli Šaulu: »David se skriva kod nas.«
1 Spasi me, Bože, svojim imenom,
opravdaj me svojom silom.
2 Bože, čuj molitvu koju molim,
poslušaj riječi koje govorim.
3 Na mene su se podigli oholi,
moj život traže silnici
koje za Boga nije briga. Selah
4 Ali, evo, Bog mi pomaže,
moj Gospodar je s onima
koji su mi podrška.
5 On će se osvetiti mojim neprijateljima.
Bože, budi mi vjeran i uništi ih.
6 Prinijet ću ti žrtvu dragovoljnu,
zahvaljivat ću, BOŽE,
za dobrotu tvome imenu.
7 Jer, ti si me izbavio iz svih nevolja
i svojim sam očima vidio poraz neprijatelja.
Molitva za oproštenje i obnovu
Voditelju zbora. Psalam koji je ispjevao David kad mu je došao prorok Natan, poslije Davidova grijeha s Bat Šebom.
1 Smiluj mi se, Bože,
zbog svoje vjerne ljubavi.
Zbog svoje velike milosti,
izbriši moje prijestupe.
2 Svu moju krivnju operi
i od grijeha me očisti.
3 Jer, znam svoje prekršaje
i stalno sam svjestan grijeha.
4 Protiv tebe sam sagriješio
i učinio što je pred tobom zlo.
U pravu si kad donosiš odluku,
besprijekoran kad izričeš presudu.
5 Već kad sam se rodio, bio sam kriv,
još kad me majka začela, bio sam grešnik.
6 Ti želiš vjernost u nutrini mog bića,
mudrosti me učiš u dubini srca.
7 Ukloni moje grijehe[a] da budem čist,
operi me da budem bjelji od snijega.
8 Daj da osjetim radost i veselje,
da se raduju kosti od tebe smrvljene.
9 Ne gledaj više moje grijehe
i izbriši sve moje prekršaje.
10 Bože, čisto srce mi stvori,
duh vjeran u meni obnovi.
11 Nemoj me odbaciti iz svoje prisutnosti,
svog Svetog Duha nemoj mi uzeti.
12 Vrati mi radost tvojeg spasenja,
daj mi duh koji te želi slušati.
13 Tada ću prijestupnike tvojim zapovijedima poučavati
i grešnici će ti se vraćati.
14 Oslobodi me krivnje za prolivenu krv,
jer ti si Bog koji me može spasiti,
pa ću o tvojoj dobroti pjevati.
15 Gospodaru, moje usne rastvori,
iz mojih će ti usta hvalospjev poteći.
16 Jer, ti se ne raduješ žrtvama:
kad bih ti paljenicu prinio,
ti je ne bi prihvatio.
17 Žrtva Bogu je duh ponizni:
srce meko i slomljeno, Bože,
ti nećeš prezreti.
18 U svojoj naklonosti budi dobar Sionu,
ponovo izgradi zidine Jeruzalemu.
19 Tada ćeš se radovati pravim žrtvama[b].
Bit će to čitave žrtve paljenice,
na tvom žrtveniku prinosit će junce.
Šaulova smrt
31 Filistejci su poveli bitku protiv Izraela. Izraelci su bježali pred njima i mnogo ih je poginulo na planini Gilboa. 2 Filistejci su pritisnuli Šaula i njegove sinove. Ubili su mu sinove Jonatana, Abinadaba i Malki Šuu. 3 Bitka se zaoštrila oko Šaula. Sustigli su ga strijelci i teško ga ranili.
4 Tada je Šaul rekao svome štitonoši: »Izvuci svoj mač i probodi me. Inače će doći ovi neobrezani[a], probosti me i zlostavljati.«
No štitonoša je bio užasnut i nije to htio učiniti. Zato je Šaul uzeo svoj mač i bacio se na njega. 5 Kad je štitonoša vidio da je Šaul mrtav, i on se bacio na svoj mač te umro. 6 Tako su istoga dana zajedno poginuli Šaul, njegova trojica sinova, štitonoša i svi Šaulovi vojnici.
7 Izraelci, koji su živjeli s druge strane doline i preko rijeke Jordan, vidjeli su da se izraelska vojska razbježala i da su poginuli Šaul i njegovi sinovi. Napustili su tada svoje gradove i pobjegli, a Filistejci su došli i nastanili se ondje.
8 Kad su sljedećeg dana Filistejci došli opljačkati poginule, našli su Šaula i njegovu trojicu sinova mrtve na planini Gilboa. 9 Odsjekli su Šaulovu glavu i skinuli mu bojnu opremu. Poslali su glasnike po cijeloj filistejskoj zemlji da objave vijesti u hramovima svojih lažnih bogova i među narodom. 10 Šaulovu su bojnu opremu stavili u hram božice Aštarte, a njegovo tijelo vezali na zidine Bet Šana. 11 Kad su stanovnici Jabeša u Gileadu čuli što su Filistejci učinili sa Šaulom, 12 najhrabriji među njima uputili su se u Bet Šan. Putovali su cijelu noć. Skinuli su Šaulovo tijelo i tijela njegovih sinova sa zidina. Vratili su se u Jabeš i ondje ih spalili. 13 Njihove su kosti pokopali ispod jednoga velikog stabla tamariska u Jabešu. Zatim su postili sedam dana.
12 Svi su na to zašutjeli i počeli slušati Barnabu i Pavla. Oni su im opisivali sve čudesne znakove i djela koja je Bog preko njih učinio među ostalim narodima. 13 Kad su Barnaba i Pavao završili, Jakov je ustao i rekao: »Slušajte me, braćo! 14 Šimun nam je ispričao kako je Bog prvi put pokazao svoju ljubav pripadnicima ostalih naroda i od njih izabrao narod za sebe. 15 Riječi proroka u skladu su s tim, kao što piše:
16 ‘Nakon toga ja ću se vratiti
i obnoviti Davidov srušeni dom.
Obnovit ću mu ruševine i ponovo ga podići.
17 Tada će ostatak čovječanstva tražiti Gospodina,
oni koje sam pozvao sebi iz raznih naroda.
Tako kaže Gospodin koji to čini.[a]
18 A to je oduvijek poznato.’[b]
19 Stoga, smatram da ne smijemo otežavati onim nežidovima koji se okreću Bogu. 20 Umjesto toga, napišimo im samo da ne jedu hranu prinesenu idolima, jer je nečista, da se ne upuštaju u seksualni nemoral, da ne jedu meso zadavljene životinje ni meso u kojem još ima krvi.
21 Jer, u svakom gradu ima onih koji još od davnih vremena proučavaju Mojsijev zakon, a koji se svakog šabata čita u sinagogama.«
Djevojčica i bolesna žena
(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)
21 Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. 22 Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. 23 Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«
24 Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.
25 Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. 26 Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. 27 Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. 28 Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« 29 I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. 30 Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«
31 Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«
32 No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. 33 Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. 34 Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«
35 Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«
36 No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«
37 I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. 38 Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. 39 Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« 40 Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. 41 Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« 42 Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, 43 a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International